N. Raos

Raos, N.

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Dvije prièeN. RaosInstitut za medicinska istraÞivanja i medicinu rada, Zagreb“Znate, èim mi stigne Kemija u industriji odmah otvorim da vidimšto ste napisali”, veli mi stariji kolega kojeg veæ gotovo dvije godinenisam vidio. Priznah mu da i ja èesto s nestrpljenjem èekam što æese moga u ovoj rubrici pojaviti – jer pišem kad naðem dobru temu,a koji æe od pet-šest èlanaka koji stoje u prièuvi urednik izabrati,zagonetka je za mene kao i za svakog drugog èitatelja. Ali koleganije skrenuo razgovor na moje èlanke zato da me hvali: “Imamjednu temu za vas, morate svakako o tome pisati. Zamislite,èovjek je tek prešao tridesetu, nedavno je izabran za znanstvenogsuradnika, a veæ hoæe u savjetnike. Napravio mnoštvo radova, svemetodom copy-paste...” Iz daljnjeg razgovora shvatih da iza njega,mladog suradnika, stoji neki njegov ujak ili stric, koji ga promptnopripisuje na svoje radove, pa još neka tetka, ujna ili strina koja sje-di u komisiji za izbor u zvanja. A moj se kolega ljuti te ljuti: “Evo,veæ sam stigao skoro do šezdesete, a tek sam nedavno izabran usavjetnika.”Nije prošlo dugo kad èuh drugu prièu. Ýali mi se kolegica kako jejedva jedvice izabrana u više znanstveno zvanje iako ima gotovodvostruko više radova nego što se za to zvanje zahtijeva. I još, ononajgore: htjela bi se osamostaliti, imati svoju temu, svoj projekt – ašef joj ne da pa ne da.Što je zajednièko tim dvjema prièama?Najlakše bi se bilo opredijeliti za stranu mladih suradnika. Èovjekje vrijedan, marljiv i ambiciozan, ali što mu to vrijedi kad svojommarljivošæu i ambicioznošæu ugroÞava svoga šefa i ljuti jalne kole-ge. Nitko ne voli vrijedne ljude, osim ako ti vrijedni ljudi ne radenjemu u korist. “Utrošio sam toliko truda i muke”, misli si šef,“prvo da naðem suradnika, potom da ga nauèim i izuèim – a sad bise on htio osamostaliti i još biti bolji od mene.” Znanstveni novaknije “oruðe koje govori” što se kupuje na agori za sto drahmi, po-ruèio bih voditelju, a tko je proèitao barem jednu knjigu iz peda-gogije mogao je nauèiti da je konaèna svrha svakog obrazovanja iodgoja da uèitelj ili odgajatelj ukine sam sebe. Da sam svoju djecuodgojio kako valja najbolji mi je dokaz da me ona više ne trebaju,da su postali svoji ljudi.No ima i druga strana medalje. Marljiv, vrijedan, nièim optereæenmladi znanstvenik znade dobro slušati svoga voditelja, pa u jednojgodini s njime (i još dosta suradnika) objavi pet znanstvenih radova– upravo onoliko koliko je objavio Albert Einstein in anno mirabile1905. Ali koja razlika! Einstein je na svojih pet “èudesnih” radovabio jedini autor, a naš znanstveni novak posljednji, da ne kaÞemsporedni. Na rezultatima jednog od tih radova Einstein je doktori-rao, za drugi je dobio Nobelovu nagradu, a zbog dva rada u koji-ma je postavio opæu teoriju relativnosti, njegovo se ime proèulodiljem svijeta. Naš pak mladi znanstvenik nije od svih tih radovamogao skrpati ni magistarski rad a kamoli doktorsku disertaciju, paje unatoè svem svom trudu ostao ono što je i dotad bio – znanstve-ni novak sa završenim fakultetom.Obje prièe i oba viðenja vode do oèiglednog zakljuèka: Nije svakiznanstvenik Einstein. I nije. Za svladati tehniku koja se veæ radi u272 Mišljenja i komentari, Kem. Ind. 55 (6) 271–273 (2006)U kontekstu navedenog zaèuðuje da se u okviru Ministarstva zna-nosti obrazovanja i športa trenutaèno radi na izradi novog Pravilni-ka o struènom nazivlju, a da o tome nisu na odgovarajuæ naèinobaviješteni èlanovi akademske i struène zajednice, niti je zatraÞe-no njihovo mišljenje, a nije informirana ni šira javnost. Primjerice,spominje se moguænost uvoðenja akademskog naziva bakalarej,umjesto sadašnjeg, takoðer neprikladnog, naziva prvostupnik/prvostupnica.Na temelju iznesenog te na osnovi analize prijedloga iznesenih naVijeæu tehnièkog podruèja Sveuèilišta u Zagrebu predlaÞemo dase posebnim zakonom za sveuèilišne studije propišu sljedeæi aka-demski nazivi:a) za preddiplomski studij:– sveuèilišni inÞenjer struke (primjerice sveuèilišni inÞenjer geo-dezije)b) za diplomski studij:– magistar struke, uz preporuku da se u nazivu struke zadrÞi po-jam inÞenjerstvo (primjerice magistar kemijskog inÞenjerstva, ma-gistar geoinÞenjerstva, itd.) ili– magistar inÞenjer za one struke u èijem nazivu se ne pojavljujepojam inÞenjerstvo (primjerice magistar inÞenjer geodezije).c) poslijediplomski studij:– specijalist struke (spec.) (primjerice specijalist ekoinÞenjerstva;uz napomenu da su veæ izdane dvije takve diplome na Sveuèilištuu Zagrebu) ili– akademski naziv specijalist moÞe se dodati predloÞenom nazivuza diplomski studij (primjerice magistar inÞenjer struke, specijalist)Akademski naziv doktora znanosti nije sporan.T a b l i c a 1 – Nazivi fakulteta iz podruèja tehnièkih znanosti nahrvatskom i engleskom jezikuHrvatski naziv Engleski nazivArhitektonski fakultet Faculty of ArchitectureFakultet kemijskoginÞenjerstva i tehnologijeFaculty of ChemicalEngineering and TechnologyGraðevinski fakultet Faculty of Civil EngineeringFakultet elektrotehnikei raèunarstvaFaculty of ElectricalEngineering and ComputingGeodetski fakultet Faculty of GeodesyGeotehnièki fakultet(VaraÞdin)Faculty of GeotechnicalEngineeringGrafièki fakultet Faculty of Graphic ArtsFakultet strojarstvai brodogradnjeFaculty of MechanicalEngineering and NavalArchitectureMetalurški fakultet Faculty of MetallurgyRudarsko-geološko-naftnifakultetFaculty of Mining, Geologyand Petroleum EngineeringTekstilno-tehnološki fakultet Faculty of Textile TechnologyFakultet prometnih znanosti Faculty of Transport andTraffic EngineeringZagreb, 25. 4. 2006.iz naših knjiÞnicaUreðuje: Danko ŠkareZnanstvene informacije na dlanu – tematski portal ZINDJ. StojanovskiInstitut Ruðer Boškoviæ, Zagreb, Hrvatskajadranka.stojanovski@irb.hrStanjeNije nepoznata èinjenica da broj objavljenih znanstvenih radova usvijetu raste eksponencijalno stalno poveæavajuæi broj raspoloÞivihznanstvenih informacija. Samo u razdoblju od 1981. do 2004.broj znanstvenih radova porastao je za 56 % (Yancey, R.). Osimunutar akademske i istraÞivaèke zajednice znanstvene se informa-cije proizvode u privredi, vladinim ustanovama i sl. Iako u praviludigitalne, znanstvene se informacije pojavljuju u najrazlièitijimoblicima. Dostupne su putem razlièitih ustanova, informacijskihservisa, baza podataka, publikacija i drugih informacijskih izvora,kako komercijalnih tako i onih u otvorenom pristupu. U tommnoštvu sve je teÞe pronaæi informaciju koja je korisniku potrebnai relevantna. Pri pronalaÞenju znanstvenih informacija korisnici senerijetko okreæu internetskim pretraÞivaèima kao što su Google,Yahoo i dr., koji kao rezultat daju previše neselektiranih informaci-ja, od kojih je veæi dio zagovarajuæ. Informacijska pismenost veæi-ne znanstvenika ne slijedi ubrzani razvoj tehnologija i raspoloÞivihmoguænosti.Imajuæi u vidu sve te èinjenice, u Hrvatskoj smo još prije desetakgodina prepoznali potrebu udruÞivanja knjiÞnica, a s ciljem prera-stanja knjiÞnica u suvremene informacijske centre unutar kojih æekompetentni bibliotekari biti u stanju pravovremeno osigurati po-trebnu informaciju za korisnika. Hrvatsku akademsku i istraÞivaè-ku zajednicu usluÞuje 150 visokoškolskih i specijalnih knjiÞnicapodupiruæi istraÞivanja i visoko obrazovanje, a projekt Sustavznanstvenih informacija (SZI) koji je djelovao od 1994. do 2004.objedinjavao je rad veæine tih knjiÞnica (njih 120). Sustav je djelo-vao kroz pet tematskih podsustava: biomedicina, prirodoslovlje,tehnika, društvene i humanistièke znanosti. Tijekom zajednièkograda informacije su se korisnicima nastojale ponuditi na njimanajprihvatljiviji naèin, pa smo tako za pretraÞivanje kataloga knji-Þnica još 1997. izradili jednostavna i prijateljska suèelja putemkojih je bilo moguæe pretraÞiti skupni katalog za svaki podsustavponaosob. Skupni katalozi imaju jednostavna suèelja s moguæ-nošæu pretraÞivanja po naslovu, autoru i korporativnom autoru zaknjige te naslovu, mjestu izdanja i godini za èasopise, a svako pre-traÞivanje moguæe je limitirati na pojedinu knjiÞnicu koja sudje-luje u sustavu. Posljednjih godina svog djelovanja SZI je svojeaktivnosti usmjerio ka razvoju novih knjiÞniènih usluga koje su po-najprije trebale korisnicima olakšati pristup znanstvenim informa-cijama koje su im na raspolaganju.Iz naših knjiÞnica, Kem. Ind. 55 (6) 273–275 (2006) 273laboratoriju treba pola godine, nakon pet godina svaki imalo am-biciozniji kemièar moÞe postati struènjak za koje mu drago po-druèje. No ni nakon pedeset godina nesamostalan èovjek nemoÞe postati samostalan, još manje nekreativna osoba moÞe po-stati kreativna ako po naravi nije samostalna i kreativna. Samo ješest posto ljudi kreativno, svi drugi su vješti imitatori ili pedantnirutineri. A tih šest posto kreativne populacije ne opredjeljuje se li-stom za znanstveni rad. Za razliku od umjetnièkih akademija, nig-dje se na tehnièkim fakultetima ne potièe, još manje uèi kre-ativnost. Nakon što sam kao momèiæ radio kod kuæe kemijskepokuse ne znajuæi o kemijskoj reakciji ništa do gole jednadÞbe, aèesto ni to (nego sam se domišljao što bi moglo nastati ako pomi-ješam ovo i ono), doðoh u kemijski praktikum gdje je toèno pisalokad æeš uzeti koju tikvicu i koju kapalicu. Gdje je tu mjesto za zna-tiÞelju? Gdje je tu mjesto za invenciju? Gdje je tu mjesto za otkri-vanje novoga? Nema ga: i ono malo kreativnosti i samostalnosti štoga mladi èovjek ima biva potpuno uništeno tom i takvom nasta-vom.Pa ipak, lošim se školskim sustavom ne moÞe opravdavati vlastitanesposobnost. “U osnovnoj školi nastavnici su bili poput vodnika,u gimnaziji poput poruènika”, sjeæa se svog školovanja Einstein, paopet mu to nije smetalo da svoje slobodno vrijeme, koje mu jepreostalo nakon rada u patentnom uredu, utroši na izradu onihpet spomenutih èlanaka. Pasteura je profesor u gimnaziji ukoriokad ga je nešto pitao – jer “škola sluÞi zato da uèitelji pitaju uèe-nike, a ne uèenici uèitelje” – pa opet je mladi Louis postao najpo-duzetniji znanstvenik u povijesti.“Meni moj voditelj ne da naprijed”, veli mi kolegica, a ja je pitamšto je uèinila da se osamostali. Jedno je napisati jedan od mnogoradova u nizu i objaviti ga u èasopisu u kojem tvog voditelja svatkopoznaje, a sasvim je nešto drugo sam krenuti u novu temu, petljatise s bezbrojnim tehnièkim i inim poteškoæama, a onda tek treæegodine nešto objaviti nakon što si izdrÞao baraÞnu vatru šestoricerecenzenata i dvojice urednika. Jedno je biti prst i nokat sa svojimvoditeljem i njegovom zaslugom graditi znanstvenu karijeru, dru-go je boriti se sa svima i svakime za svoju temu, za svoj projekt, zasvoju ideju. To sam dobrano osjetio na vlastitoj koÞi. Da bi seèovjek osamostalio treba se znati sukobiti s ljudima – a to je cijenakoju malo tko Þeli platiti.“Sami smo stvorili tebe, Þedni, gladni i bosi”, govori partizanskapjesma o slobodi, odraÞavajuæi ono što je davno prije toga Periklorekao Atenjanima: “Tajna slobode je u hrabrosti.” Sloboda jeslatka, ali med slobode postaje sladak nakon mnogo gorèine.

Dvije priče

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia