Dragutin Babić

Directory of Open Access Journals

Migracijske i etničke teme / Migration and Ethnic Themes

Emil Heršak, Drevne seobe. Prapovijest i stari vijek

Babić, Dragutin

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi i recenzije, Migracijske i etničke teme 21 (2005), 4: 393–404  399 Stoga revidirani prijevod Hrapačevskoga mo-žemo smatrati dragocjenim prinosom prije-vodima kineskih izvora na europske jezike. U cijelosti su prevedeni životopisi prvih tri-ju mongolskih kanova – Džingisa, Ögödeja i Güyüka. Osim toga, tu su i prijevodi životo-pisa dvojice mongolskih vojskovođa, trojice važnih Džingisovih suradnika iz redova ne-mongolskih naroda i prvoga mongolskog za-povjednika opsadnih sprava. Knjigu R. P. Hrapačevskoga možemo pre-poručiti svima koji se bave poviješću srednjeg vijeka, pogotovo poviješću Mongola. Njezina su najveća vrijednost tumačenje nastanka i unu-tarnjeg uređenja srednjovjekovnoga Mongol-skog Carstva te prijevodi iz kronike »Yuan shi«. Zamjeriti bismo mogli zbog loše tehničke iz-vedbe karata, koje su zato gotovo neupo-trebljive. Nenad Vidaković OŠ Milke Trnine, Križ Emil Heršak Drevne seobe. Prapovijest i stari vijek Zagreb: Školska knjiga, 2005, 548 str. Migracije stanovništva zaokupljaju znan-stvenike i istraživače različitih znanstvenih disciplina – zemljopisa, povijesti, antropolo-gije, etnologije, demografije, psihologije, so-ciologije i drugih. Pluridisciplinarnost istra-živačkih/teorijskih disciplina i paradigmi ukazuje na iznimno složenu problematiku. Što se više udaljavamo od vremena u kojem ži-vimo, kao da je više »magle« pred nama, a socioprostorni ambijent više nam izmiče i moć imaginacije se smanjuje. Što tek reći za te-mu ove knjige i za intelektualni pothvat koji je ovim djelom izveo Emil Heršak. Respek-tabilna erudicija autora, samoprijegor i istin-ska predanost minucioznosti znanstvenog ra-da kakva se rijetko nalazi omogućila je na-stanak knjige koja proučava tako udaljene i tako »zamagljene« migracije kakve su one u pradavnim vremenima. Pod pojmom drevnosti podrazumijeva se stari vijek u širem smislu i prapovijesno vri-jeme i društvo. Otvorivši knjigu, najprije će-mo se susresti s obilježjima migracijskih kre-tanja u kamenom dobu. Iako je bilo dvojba o pradomovini čovjeka, uglavnom između Afrike i Azije, neki noviji nalazi potvrđuju, između ostalih i Darwinove slutnje, o Africi kao »kolijevci« čovjeka. Iz Afrike slijedi migracija Homo erectus-a, daljnjeg srodnika australopiteka u druge dijelove svijeta. U raz-doblju paleolitika ili staroga kamenog doba, praljudi su bili lovci i biljožderi. Čovjek kao mesožder prisiljen je ići za lovinom, što ga čini pokretljivim u prostoru. Pokret ljudstva iz Afrike trajao je do prije 1,8 milijuna godi-na, a ljudi su stigli do Jave, prelazeći prostor Bliskog istoka. Odatle su, ili iz sjeverne Af-rike, trajnije migracije zahvatile sredozemnu Europu. Homo erectus se kulturom i tehno-logijom odvaja od prirode, tako da su, pored nesvjesnih i ekološkom nužnošću izazvanih migracija, pojedine skupine svjesno odluči-vale o preseljenju na područja s bogatijim lovištima i prostorima s obilnijim resursima za preživljavanje. Čovjek-lovac naseljava no-ve krajeve, ostvaruje migracijski nagon, a Heršak to naziva integralnom migracijom, procesom u kojem se događa cjelovito pre-seljenje društva u nove prostore. U paleoli-tiku je bilo tek nekoliko milijuna stanovnika. U razdoblju mezolitika, pored ostalih proce-sa i pojava, autor posebno ističe značaj ideje o važnosti mijene ekologije Sahare, u kojoj je sušna i vlažna klima djelovala kao svoje-vrsna »pumpa« koja je generirala migracij-ske procese. U neolitiku se pojavljuje novi migracijski obrazac, komplementaran inova-ciji u gospodarstvu (zemljoradnja), a može se opisati kao težnja prema sjedilaštvu. Uz-goj žitarica promijenio je način življenja, pa se migracija donekle zaustavlja, ali i popri-ma drukčije oblike. Naseljavaju se doline ri-jeka, ljudi migriraju iz manje plodnih pro-Prikazi i recenzije, Migracijske i etničke teme 21 (2005), 4: 393–404  400 stora. Prirodne katastrofe također su pokre-tale masovne izbjegličke valove i uzroko-vale migracije u tom razdoblju. Konjaništvo je bilo vrlo važno za migracijski razvitak. Na europskom Istoku formiraju se konjanič-ko-ratnička društva, a kao tekovine neolitika spominju se i vinogradarstvo te voćarstvo. Imovinsko raslojavanje utjecalo je na ubrza-nu dezintegraciju rodovskog društva. Metal je revolucionirao proizvodnju i razvio alate koji će intenzivirati poljoprivredu i ostale gospodarske grane. Posebno se snažno raz-vija kovački posao. Kovači su se međusob-no prostorno udaljili da bi stvorili što veće tržište. Metal kao oružje, zatim kao sredstvo razmjene (zlato, srebro) utjecao je na raslo-javanje društva i socioekonomsku fragmen-taciju koja će jačati pojedine skupine unutar rodova i plemena. Moć se koncentrira u užim skupinama postupno se pretvarajući u insti-tucionalnu moć. Nastaju prve države. Indo-europske migracije vuku korijene iz prosto-ra u kojemu je dominirao indoeuropski pra-jezik. Vremenske (ne)prilike, kao primjerice suša, utjecale su na seobe naroda u tim davnim vremenima. I dok je Grčka ulazila u mračno razdoblje a Filistejci i Židovi osvajali Pales-tinu, na prostoru Srednje Europe izmijenio se pogrebni obred. Umrli se kremiraju, a ur-ne (žare) polažu se u zajednička groblja, pa je to razdoblje dobilo ime »kultura polja sa žarama«. To je razdoblje organiziranih za-jednica s razvijenom i već kompleksnom stra-tifikacijom, a posebnu pažnju ta društva po-klanjaju obrani prostora o čemu zorno svje-doče mačevi, koplja i oklopi, kao i gradnja utvrda, a sve to trebalo je osigurati opstoj-nost zajednice i suverenitet neke skupine na određenom prostoru. Prva groblja sa žarama pojavljuju se u Europi prije 1200. p. n. e. Njihovo je središte u Panoniji, a kasnije su se ti utjecaji širili u Italiju i Grčku. Nije ut-vrđeno koja je etnička skupina bila nosite-ljem kulture žarnih polja, a spominju se Kel-ti, Iliri, Panoni i Veneti. Europsko željezno doba, vezano uz kulturu poniklu u austrij-skom nalazištu Hallstatu (otprilike 8. ili 7. st. p. n. e.) unosi nove promjene u egzistenci-jalnu zbilju, kako strukturalnu tako i simbo-ličku. Autor razmatra migracije u kasnože-ljeznom dobu, tehnički raznovrsnijem i bo-gatijem od hallstatskoga, koje je dobilo ime prema naselju La Tène, nalazištu uz jezero Neuchâtel u Švicarskoj. Kelti kao narod po-staju dominantni u Europi, i o njima pišu gr-čki i rimski povjesničari. Nakon prapovijesti, autor analitički zahvaća stari i antički vijek. Iako su u prethodnom tekstu već dotaknuti neki segmenti civilizacije, ona se detaljnije interpretira u ovom dijelu rada. Za pojam ci-vilizacije nuđena su različita objašnjenja, a prevagnulo je shvaćanje da je to razvojna kategorija, koja se razvijenošću razlikuje od iskonskih zajednica. Prema Morganu, granica je pojava pisma, a prema Engelsu to je slo-žena podjela rada, razvitak razmjene, robne proizvodnje i nastanak klasnih odnosa. Zanimljiva su autorova zapažanja i sin-teze o utjecaju migracija na nastanak i razvi-tak civilizacije. Migranti su utjecali na pro-stor u koji su došli, najčešće ubrzavajući so-cijalne procese. Nadalje, seobe su pomogle u prijenosu tehničkih sredstava. Osim toga, učinak fizičkog susreta (koji je često uklju-čivao i sukobe) između različitih kulturnih, jezičnih i najopćenitije etničkih skupina, pri-donio je rastakanju rodovskog poretka i na-stanku prvih država. Prisilno raseljavanje sta-novništva osvojenih i pokorenih naroda bila je česta povijesna praksa, sve do naših dana. Kao povijesne primjere autor navodi Hetite, Asirce, Egipćane, Babilonce i druge. Upra-vo je babilonsko sužanjstvo Židova u sta-rom vijeku najpoznatiji primjer deportacije nekog naroda. Robovi su, u Grčkoj i u Rimu, također bili dio migracijskih ciklusa i prese-ljenog stanovništva. Grci su osvajali i kolo-nizirali Malu Aziju, a starogrčka kolonizaci-ja sastojala se od seljenja iz svih grčkih gra-dova u kolonije. Analizirajući rimsku kolo-nizaciju autor ističe da pojam »kolonizaci-ja« potječe upravo od starih Rimljana. Kolo-nizacijom su doseljenici iz Italije osnivali nove kolonije. Pritom su simbolički željeli Prikazi i recenzije, Migracijske i etničke teme 21 (2005), 4: 393–404  401 pokazati gdje je ishodište pa su, kao nekoć Romul, upregnuli bijelu kravu i bijelog bika, koji su zaorali brazdu kojom je označen tlo-crt grada. Postavlja se pitanje koliko su mi-gracije u starom vijeku imale individualnu dimenziju. Prema Heršakovu mišljenju, do-minantne su u to vrijeme kolektivne migra-cije ili, kako ih on naziva, »integralne migra-cije plemena i naroda, velike skupne depor-tacije, kolonizacije« (str. 384). Pa ipak, i ta-da je bilo pojedinaca koji su odlazili u stra-ne sredine i tu počinjali neke nove aktivno-sti i gradili egzistenciju. Osim želje i motiva samih aktera, i država je institucijom progo-na pridonijela, u ovom slučaju nedobrovolj-nim, migracijama. Njihov je najpoznatiji ob-lik u starom vijeku ostracizam, putem koje-ga su Atenjani protjerivali potencijalne dik-tatore i sumnjive im građane. Ekološke mi-jene, ledena i međuledena doba, erupcije vulkana, tektonska gibanja kontinenata utje-cala su značajno na migracijska kretanja. U narednim razdobljima proizvodnja hrane po-staje velika prekretnica i segment ekološkog utjecaja na socijalnu sferu tadašnjih društava. Migracije su djelovale i na jačanje indivi-dualnosti, utoliko što su se pojedinci izdva-jali iz matičnih skupina pa je to jačalo sa-mosvijest tih ljudi. Knjiga Emila Heršaka predstavlja sinte-zu iscrpna i temeljita istraživanja migracij-skih procesa u pretpovijesti i ranoj povijesti. Pisana je stilski zanimljivo, sadržajno detalji-zirano do minucioznih segmenata uz uvijek prisutnu cjelovitost interpretacije, kako u od-nosu na zbivanja u drevnosti tako i s obzi-rom na referenciju teksta u (post)modernim teorijskim/istraživačkim paradigmama. Nje-zinu vrijednost, pored autorovih znanstvenih kvaliteta, određuje i malo istraživana prob-lematika (barem u Hrvatskoj) kakvu čine kretanja ljudi u prostoru u nekim davnim vre-menima. Stoga ova knjiga ima pored teorij-ske i udžbeničku kvalitetu za navedeni seg-ment migracijske problematike, a autora predstavlja kao vrsna poznavatelja sociopro-stornog razmještaja i kretanja ljudske popu-lacije u prapovijesti i ranijoj povijesti. Dragutin Babić Institut za migracije i narodnosti, Zagreb Boris Škvorc Australski Hrvati: mitovi i stvarnost. Rasprave i eseji o hrvatskoj emigrantskoj književnosti, egzilantima i imaginarnoj Hrvatskoj  Zagreb: Hrvatska matica iseljenika, 2005, 214 str. Nizom od osam eseja autor objedinjuje svo-je dugogodišnje propitivanje hrvatske/ih ise-ljeničke/ih zajednice/a u Australiji, te njezi-ne/ih pripadnosti kulturnoj, političkoj i je-zičnoj matici zemlje podrijetla (Hrvatskoj) ili zemlje useljavanja (Australiji), kao i mje-sto suvremene književnosti na hrvatskom je-ziku unutar korpusa obiju književnosti, hrvat-ske i australske. I sam je iz perspektive ise-ljenika prvog naraštaja ovlašten progovoriti o pitanjima identiteta i etničnosti u iseljeniš-tvu te procijeniti važnost očuvanja jezika u usustavljivanju zajednice i njenih kanona. Takav pristup, kao što je rečeno u Pogovoru, istodobno predstavlja pomalo disonantan i vrlo kritičan glas u tom egzilu, s novim, stru-kovno poželjnijim, pogledima na australsku stvarnost. Knjiga je u tematskome i metodo-loškom smislu cjelina sastavljena od osam kulturoloških rasprava o australskim Hrvati-ma. Analizirajući ideološka polazišta više politički determiniranih interesnih skupina autor razmatra pitanje raslojenosti odnosno nehomogenosti hrvatske zajednice u Austra-liji. Pitanje fikcije i stereotipâ posebno je elaborirao kroz preispitivanje književne pro-izvodnje tamošnjih Hrvata. Zatečeno stanje pri-pisuje dislociranosti i (ne)mogućnosti smješ-tanja iseljeničke književnosti u dva korpusa kojima bi ona trebala pripadati, hrvatskome 

Emil Heršak, Drevne seobe. Prapovijest i stari vijek

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Directory of Open Access Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia