Dunja Jutronjić

Jutronjić, Dunja

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

naèin, a ne preko manipulacije” (str.226).Æiril ÈohGimnazija Vara®dinPetra Preradoviæa 14HR-42000, Vara®dinciril.coh@vz.tel.hrMichael Devitt i Kim Sterelny, Jezik i stvarnost: Uvod u filozofijujezika, preveo Boran Berèiæ, KruZak, Zagreb 2002, 378 str.Kao što podnaslov knjige govori, ovo jeknjiga o filozofiji jezika, no orijentacijaknjige nije neutralni prikaz filozofije je-zika. U posebnome predgovoru koji jeMichael Devitt napisao za hrvatsko iz-danje on ka®e: “Naša knjiga pripadaanalitièkoj školi, i to zapravo jednom odnjezinih naj®ivljih podruèja, filozofiji je-zika. U svojem je pristupu naturalistièkai realistièka te predstavlja korak prema‘kognitivnoj znanosti’” (ix). Druga dvapredgovora ove knjige (za prvo i drugoizdanje) govore nam o temama koje unjoj nalazimo. Uvodno nas poglavljeupuæuje u èemu je problem filozofije je-zika i što je teorija jezika. Drugi dio,pod naslovom “Znaèenje”, posveæen jeistini i referenciji i prikazu raznih teori-ja referencije. Tu æemo naæi kritièki pri-kaz deskriptivnih ili opisnih teorija refe-rencije, govori se o kauzalnoj teorijiimena, prirodnih vrsta i drugim rijeèi-ma, a sintaktièkoj strukturi posveæeno jejedno poglavlje. Treæi dio, pod naslo-vom “Jezik i um”, govori o misli i zna-èenju, jeziènoj kompetenciji i jeziènojrelativnosti. Puno je prostora posveæenoodnosu jezika i uma gdje se raspravlja ohipotezi o jeziku misli, Griceovoj teorijiznaèenja, porijeklu jezika, a cijelo je po-glavlje posveæeno jeziènoj kompetenciji.Èetvrti dio, “Jezik i realizam”, raspravaje protiv antirealizma u njegovim raz-nim vidovima. Lingvistièki relativizamvezan za Whorfa i Sapira, kao i znan-stveni antirealizam, podvrgnuti su kri-tici. Svaki oblik anitirealizma nalazi nazasnovanu kritiku, tako pod udar dolazelogièki pozitivizam, verifikacionizam kaoi ideje britanskog filozofa Michaela Du-mmetta. Posljednji, peti dio, pod naslo-vom “Jezik i filozofija”, zagovara natu-ralistièki pristup u filozofiji jezika. Branise pokušaj naturalizacije filozofije kao ifilozofije jezika. Na kraju svakog dijelanalazimo vrlo iscrpnu preporuèenu lite-raturu, a oni dijelovi za koje autori sma-traju da su te®i oznaèeni su zvjezdicama.Knjiga ima rjeènik termina, bibliografi-ju i kazalo imena.To je u grubim crtama struktura knjige,tako da potencijalni èitalac mo®e bitiupuæen što se u njoj nalazi. U ovomeprikazu ne mogu posvetiti dovoljno pro-stora svim temama veæ bih se radije za-dr®ala na onima koje se meni osobnoèine zanimljivima i o kojima ovi autoriimaju (donekle) neortodoksan stav.Najprije nešto o znaèenju i referenciji.Autori smatraju da je znaèenje reèenice87Prikazi knjiga / Book Reviewsneizostavno povezano s istinosnim uvje-tima. Kako rijeè ima utjecaja na istinos-ne uvjete, tj. koji dio njenog znaèenjaigra tu ulogu? Autori smatraju da je toreferencija, tako da se istinosne uvjeteobjašnjava dijelom u terminima referen-cije rijeèi, a dijelom sintaktièkom struk-turom reèenice. Objašnjenje znaèenjamora na neki naèin vezati jezik zavanjski svijet. Ono što je u ovom pri-stupu krucijalno jest da se za onu teorijujezika koja odbacuje tu vezu smatra danije kompletna teorija znaèenja ilijezika. Teorija referencije i njena razra-da stoga zauzimaju centralnu argumen-taciju u ovoj knjizi. Kripke je iznio argu-mente koji su deskriptivne teorije refe-rencije stavile u drugi plan i ustupilemjesto kauzalnim teorijama. I tako, od-bacujuæi deskriptivne teorije referencije,autori zastupaju mišljenje da se osobamo®e uspješno koristiti imenom i kadanema identificirajuæe znanje o nosiocuimena. Mo®emo referirati na Aristotelaiako mo®emo imati pogrešno znanje, paèak i vjerovanje, o tome tko je on. Nokauzalna teorije referencije nije bez svo-jih problema i stoga joj je potrebna do-datna razrada u pravcu hibridne teorije,tj. “deskriptivno-kauzalne”. Na kraju, urazradi i ove teorije ipak se oslanjamona neki vid intencionalnosti koju nemo®emo do kraja objasniti. No od pro-jekta se ne smije odustati i treba ga daljerazraðivati. I ovdje nalazimo na intere-santnu razradu ili, bolje bi bilo reæi, na-govještaj u kojem bi pravcu Devitt iSterelny htjeli iæi. Pošto kauzalne teorijenose sa sobom tzv. qua-probem, a on sesastoji u tome da u èinu utemeljivanjarijeèi/terma utemeljivaè mora imatinešto na umu da bi rijeè utemeljio.Primjerice, ako utemeljuje rijeè “maè-ka” govornik mora znati makar da je to®ivotinja. Dakle, ne mo®e postojati di-rektni kauzalni lanac veæ neki opis podkojim dolazi do utemeljenja terma ili ri-jeèi u maèki kao takvoj. Zato na krajulanca, utemeljenje (ili “krštenje”) mo®e-mo objasniti teorijom koju Devitt iSterelny nazivaju hibridnom teorijom, tj.“deskriptivno-kauzalnom”. Na nju seonda dodaje ili se ona dopunjuje tele-ološkom teorijom percepcije koja posta-je esencijalni dio teorije utemeljenja ri-jeèi/terma.Dakle, sadašnja najnovija ideja je inkor-poriranje teleologije u povijesno-deskrip-tivno-kauzalnu teoriju kod utemeljiva-nja referencije. Prema stavovima kojeiznose Devitt i Sterelny posuðivanje re-ferencije ostaje i nadalje direktno kau-zalni èin, tj. govorniku nije potrebno ni-kakvo znanje da bi se posudio rijeè/term.Još jedno pitanje koje se provlaèi krozmnoge stranice je pitanje ukljuèuje limentalna aktivnost znanje ili ne. U tra-dicionalnim teorijama, znanje o referen-tu je ukljuèeno. No o kakvoj se vrsti zna-nja radi? Teoretièari deskriptivnih teo-rija referencije smatraju da je to seman-tièko znanje. No Devitt i Sterelny iduprotiv takvog mišljenja. Ako govornici imoraju posjedovati znanje, to je znanjeda su, na primjer, bode®i oru®je, a ne darijeè “bode®” referira na oru®je, ka®uoni. Dakle, znanje nije semantièko veæ jeto znanje o predmetu. Mo®emo se pitatikako je moguæe znanje predmeta kojenije vezano za jezik, tj. za semantiku.Ako je to ono što autori tvrde, onda setvrdnja èini nevjerojatnom. S druge pakstrane, ako se tvrdi da nije potrebno teo-rijsko znanje u smislu poznavanja se-mantièkih svojstva ili principa lingvistiè-ke teorije, onda je tvrdnja mnogo plauzi-bilnija.U drugom izdanju knjige potpuno sepreispituju pitanja o govornikovoj jeziè-noj i pojmovnoj kompetenciji. Standard-no se smatra da je govornikova kompe-tencija, bilo jezièna bilo pojmovna, vrstapropozicijskog znanja (znanja-da) i dakompetencija ukljuèuje neku vrstu “kar-tezijanskog” pristupa znaèenju. Devitt jepoznat po svom upornom zastupanjuideje da je kompetencija umijeæe, tj.znanje-kako, vještina, a ne znanje-da. Inadalje, poznat je po svom gledištu kojenijeèe da ljudi imaju ikakvo a priori zna-88 Prolegomena 2 (1/2003)nje (vidi njegovu knjigu Coming to ourSenses, CUP, 1996).U tom zastupanju da je znanje jezikanepropozicijsko, tj. da je to znanje-kako, Devitt (i Sterelny) idu izravnoprotiv Chomskyjeve teorije gramatike.Autori i dalje uporno tvrde da je razvi-janje teorije o strukturi reèenicerazlièita stvar od objašnjenja govornik-ove sposobnosti da stvara i razumijereèenice. Drugaèije reèeno, lingvistikase bavi prouèavanjem jeziènih simbola,a to su stvari izvan govornikove glave,dok je teorija jeziène kompetencije teo-rija onoga što se odigrava u govorniko-voj glavi, to je podruèje psiholingvistike.Izmeðu ove dvije teorije postoji,naravno, povezanost, no Devitt iSterelny smatraju da se pravi kardinalnagreška kada se ove dvije stvari pois-tovjeæuju, kao što to radi Chomsky.Jedna od najradikalnijih teza ove knjigeje teza da uroðena univerzalna grama-tika nije reprezentirana veæ ugraðena.Chomsky smatra da je prije svega uro-ðen jedan skup informacija, neka vrstauroðene univerzalne gramatike, tako daje dijete na neki naèin roðeno sa znan-jem odreðenih èinjenica o univerzalnimogranièenjima moguæih ljudskih jezika.To je tzv. jaka nativistièka teza. Poèetnostanje se odvija u skladu s pravilima uni-verzalne gramatike i ono je specifiènojezièno sredstvo uèenja, to je jeziènasposobnost. Ono što je va®no jest da tonije opæe sredstvo uèenja koje omogu-æava svako uèenje. Univerzalna je gra-matika smještena u posebnom jeziènommodulu. No Devitt i Sterelny tvrde daovakva nativistièka teza, za koju oni istomisle da je upitna, ne implicira bilokakvo uroðeno znanje ili reprezentacijejeziènih pravila. Njihova radikalna tvrd-nja se sastoji u tome da smatraju: 1. damoguæe uroðeno znanje nije znanje ne-go samo vještina, a nadalje, još radikal-nije: 2. uroðena pravila nisu reprezenti-rana veæ mogu biti jednostavno ugra-ðena. Ni Fiona Cowie u svojoj najnovi-joj knjizi o nativizmu i preispitivanjuChomskyjevih nativistièkih teza ne idetako daleko (vidi What’s Within, Na-tivism Reconsidered: Oxford UniversityPress, 1998). Devitt i Sterelny se naizvjestan naèin vraæaju Putnamovojkritici Chomskyjevih ideja o uroðenosti,sugeriraju da postoje bogata i sofistici-rana uroðena sredstva za opæe uèenje. Ite primjedbe, kao i Coweini argumenti,zahtijevaju empiristièko objašnjenje pro-cesa racionalnog uèenja. No Devittov iSterelnyjev skepticizam prema repre-zentacijskom shvaæanju kompetencijedovodi do druge moguænosti: “‘grubo--uzroènog’ uèenja – naèina na koji naj-vjerojatnije stjeèemo sposobnost vo®njebicikla i na koji sigurno uèimo misliti”(str. 216).Pošto se autori smatraju realistima, oninapadaju svaki vid antirealizma i rela-tivizma. Njihove su kritike upuæene istrukturalizmu gdje se rijeè definira, nepo onome što jest, veæ samo odnosomprema drugim rijeèima unutar jeziènogsustava. Znaèenje rijeèi odreðeno je sin-tagmatskim i paradigmatskim odnosimai ne ukljuèuje referenciju, a pošto je re-ferencija centralni pojam u Devitta iSterelnyja, za njih strukturalizam ne da-je adekvatno objašnjenje znaèenja.U zakljuèku mo®emo reæi da æe svi onikoji smatraju da su naturalizam i fizika-lizam kao pokreti u filozofiji degrada-cija filozofije i znaèe oduzimanje njenogpriviligeranog statusa u odnosu na osta-le znanosti ovu knjigu vidjeti kao napadna filozofiju. Tako je ona djelomièno ido®ivljena. Interesanto je da autori upredgovoru drugog izdanja ka®u da ih jeprete®no blagonaklona recepcija prvogizdanja navela da to izdanje razrade idopune. No isto tako ka®u: “…iako mo-ramo priznati da prvo izdanje nije naišlona jednodušno odobravanje. (Recen-zent Minda je, zbog našeg izbora tema ipristupa, ustvrdio da studentima trebasavjetovati da ga ne èitaju!)” (str. xii).No oni koji smatraju da je buduænost fi-89Prikazi knjiga / Book Reviewslozofije u njenom povezivanju s rezulta-tima drugih znanosti, a nadamo se da ihje veæina takva, u ovoj æe knjizi naiæi namnoge provokativne ideje i stavove.Knjiga je napisana nadasve jasnim, jed-nostavnim i vrlo preciznim (iako do-nekle zgusnutim) jezikom što je èini ide-alnim ud®benikom. I sami autori nagla-šavaju da knjigu mogu èitati studentikoje se jednostavno interesiraju za filo-zofiju. Za one studente kojima je filo-zofija glavni predmet i buduæa profesijaknjiga æe zasigurno biti obvezna litera-tura iz filozofije jezika. Kao što smorekli, te®i dijelovi knjige posebno suoznaèeni i mogu biti zanemareni u uvod-nom kursu. Na kraju svakog poglavljanalazi se detaljna literatura koja upu-æuje na glavne rasprave oko odreðenogproblema.Osim studentima filozofije knjiga æe bitizanimljiva studentima knji®evnosti koje,recimo, zanima strukturalizam i jezikopæenito, studentima lingvistike koje za-nima semantika kao i teorijska lingvis-tika chomskyjevskog tipa, studentimaantropologije i etnologije koje zanimajezièna relativnost te studentima psiho-logije i kognitivnih znanosti koji bi ®elje-li doznati više o odnosu jezika i misli.Knjiga je svoje drugo, bitno proširenoizdanje do®ivjela u Sjedinjenim Dr®ava-ma 1999. godine, a sada je imamo,zaslugom izdavaèa KruZaka, u izvrsno-me prijevodu dr. Borana Berèiæa.Dunja JutroniæUniverza v MariboruPedagoška fakultetaKoroška 160, SI-2000 Maribordunja.jutronic@ri.tel.hrZoran Kureliæ, Liberalizam sa skeptiènim licem: nesumjerljivost kao po-litièki pojam, Barbat, Zagreb 2002, 198 str.Urednici Prolegomene potvrdit æe kakomi je bilo lako pristati na recenziranjeknjige kolege Zorana Kureliæa (profe-sora i prodekana Fakulteta politièkihznanosti u Zagrebu) pod naslovom Li-beralizam sa skeptiènim licem. I prije èi-tanja, znao sam da autorovu temu pred-stavljaju filozofije Poppera, Kuhna, La-katosa, Feyerabenda, Rortyja i MacInty-rea. Hoæe li me kolega Kureliæ nagovori-ti na povratak starim filozofskim ljubavi-ma? To se èinilo vrlo izvjesnim.Dio knjige Kureliæ je kao magisterijobranio na The London School of Eco-nomics, a gotovo identièan tekst knjigeobranio je kao doktorat na The NewSchool of Social Research u NewYorku. Autorova ideja bila je da u djeluupravo spomenutih filozofa provjeri“Kako je moguæe kritizirati liberalizamterminom poput nesumjerljivosti?”.Ako se mo®e pokazati da je liberalni in-stitucionalni okvir inkarnacija pros-vjetiteljskog tipa racionalnosti, te akokategorijalni aparat kojim se koristeKuhn, Feyerabend i ostali protiv lo-gièkog empirizma uspješno dovodi u pi-tanje prosvjetiteljski tip racionalnosti,tada epistemološki napad mo®e imati iz-vanepistemološke posljedice. Veza iz-meðu filozofije znanosti i filozofije poli-tike uspostavljena je, a nesumjerljivostpostaje politièki relevantni pojam (str.90 Prolegomena 2 (1/2003)

Michael Devitt i Kim Sterelny: Jezik i stvarnost

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia