Izbor biljnih vrsta jedan je od glavnih aspekata oblikovanja zelenih površina o kojem ovise i estetsko-oblikovni i tehničko-ekonomski rezultati samog oblikovanja. U području Mediterana teoretski je moguća primjena vrlo velikog broja vrsta. Karakteristike tog područja, naročito one povezane s fototermičkim svojstvima, omogućuju uvrštavanje brojnih tropskih i suptropskih vrsta. Ograničavajući faktor u korištenju ovih biljaka često puta predstavlja preslabo poznavanje njihovih specifičnih potreba. Izbor vrsta se stoga učestalo provodi u svjetlu nepotpunih i približnih informacija o svojstvima i potrebama biljaka. Takva praksa je naročito “kažnjiva” u južnom dijelu Italije gdje je tradicija uređivanja zelenih površina manje raznolika u usporedbi sa srednjom i sjevernom Europom.
Cilj ovog rada bila je preliminarna procjena svojstava ključnih pri izboru ukrasnih biljaka za zelene površine. Naime, zahvaljujući analizi nekih bibliografskih izvora te direktnih snimaka utvrđene su vrste pogodne za primjenu u mediteranskom području. Ti podaci poslužit će za stvaranje što potpunijeg i ažuriranog popisa korištenih i/ili iskoristivih vrsta. Ukupno je popisano nešto manje od 3500 vrsta, mnoge od njih (74, 8%) se navode samo u jednom od konzultiranih literaturnih izvora dok se tek 36 vrsta (1,1%) spominje u svim konzultiranim izvorima. Od botaničkih porodica, po brojnosti se ističu vrste iz porodice Rosaceae (57 rodova i 371 vrsta), Leguminosae (69 rodova i 218 vrsta), Compositae (71 rod i 156 vrsta) i Liliaceae (55 rodova i 147 vrsta). Dobro su zastupljene i porodice sa sukulentnim vrstama (Agavaceae, Cactaceae, Crassulaceae itd.) i geofiti (Amaryllidaceae, Iridaceae, Liliaceae) uvijek prisutni u oblikovanju zelenih površina u mediteranskom okružju, uz druge reprezentativne porodice kao što su Palmae, Bignoniaceae, Myrtaceae. Raspro-stranjenost vrsta prema području porijekla potvrđuje značajno ali ne dominantno prisustvo “pravih mediteranskih biljaka” tj. svega 8% autohtonih vrsta. Ukrasno mediteransko zelenilo je, čini se obilježeno uočljivim karakterom egzotičnosti, što je i pokazatelj povoljnih uvijeta na proučavanom području.The choice of plant species represents one of the main aspects of landscaping upon which esthetical, structural as well as the technical and economic results of the landscaping depend. In theory, for such a choice in the Mediterranean environment one can rely on high quantity of species. The characteristics of such environment, especially those associated with photothermic conditions enable the introduction of numerous plants of tropical or subtropical origin. The limiting factor in utilization of these plants is scarce knowledge of theirs functional traits. The selection of species is therefore often performed in the light of insufficient or inexact information on species’ traits and requirements. This kind of practice is especially punishable in the southern part of Italy where the landscaping tradition is less ample compared with central and northern Europe. Having this in mind, the goal of this work is to acquire preliminary elements apt for purpose of selection of ornamental plants suitable for green areas. As a result of bibliography analysis and direct recording, identification of plant species appropriate for application in Mediterranean environment was performed in order to elaborate thorough and updated list of applied and/or applicable species. In total, a little less than 3500 species were listed, majority of these (74,8%) found in just only bibliography source; only 36 of them (1,1%) cited in all of the consulted sources. Regarding botanical families, majority of species belong to the following families: Rosaceae (57 genera and 371 species), Leguminosae (69 genera and 218 species), Compositae (71 genera and 156 species) and Liliaceae (55 genera and 147 species). Well represented are also families with succulent species (Agavaceae, Cactaceae, Crassulaceae etc.) and bulbs (Amaryllidaceae, Iridaceae, Liliaceae) which are always present in landscaping of green areas in Mediterranean environment as well as other representative families such as Palmae, Bignoniaceae, Myrtaceae. Distribution of species according to their origin confirms significant but not dominant participation of “true Mediterranean plants”; only 8% are autochthonous species. Ornamental Mediterranean plants seam to be characterised with visible exotic character, which represents evidence of favourable conditions offered by the considered environment
