Darko Polšek

Polšek, Darko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

lozofije u njenom povezivanju s rezulta-tima drugih znanosti, a nadamo se da ihje veæina takva, u ovoj æe knjizi naiæi namnoge provokativne ideje i stavove.Knjiga je napisana nadasve jasnim, jed-nostavnim i vrlo preciznim (iako do-nekle zgusnutim) jezikom što je èini ide-alnim ud®benikom. I sami autori nagla-šavaju da knjigu mogu èitati studentikoje se jednostavno interesiraju za filo-zofiju. Za one studente kojima je filo-zofija glavni predmet i buduæa profesijaknjiga æe zasigurno biti obvezna litera-tura iz filozofije jezika. Kao što smorekli, te®i dijelovi knjige posebno suoznaèeni i mogu biti zanemareni u uvod-nom kursu. Na kraju svakog poglavljanalazi se detaljna literatura koja upu-æuje na glavne rasprave oko odreðenogproblema.Osim studentima filozofije knjiga æe bitizanimljiva studentima knji®evnosti koje,recimo, zanima strukturalizam i jezikopæenito, studentima lingvistike koje za-nima semantika kao i teorijska lingvis-tika chomskyjevskog tipa, studentimaantropologije i etnologije koje zanimajezièna relativnost te studentima psiho-logije i kognitivnih znanosti koji bi ®elje-li doznati više o odnosu jezika i misli.Knjiga je svoje drugo, bitno proširenoizdanje do®ivjela u Sjedinjenim Dr®ava-ma 1999. godine, a sada je imamo,zaslugom izdavaèa KruZaka, u izvrsno-me prijevodu dr. Borana Berèiæa.Dunja JutroniæUniverza v MariboruPedagoška fakultetaKoroška 160, SI-2000 Maribordunja.jutronic@ri.tel.hrZoran Kureliæ, Liberalizam sa skeptiènim licem: nesumjerljivost kao po-litièki pojam, Barbat, Zagreb 2002, 198 str.Urednici Prolegomene potvrdit æe kakomi je bilo lako pristati na recenziranjeknjige kolege Zorana Kureliæa (profe-sora i prodekana Fakulteta politièkihznanosti u Zagrebu) pod naslovom Li-beralizam sa skeptiènim licem. I prije èi-tanja, znao sam da autorovu temu pred-stavljaju filozofije Poppera, Kuhna, La-katosa, Feyerabenda, Rortyja i MacInty-rea. Hoæe li me kolega Kureliæ nagovori-ti na povratak starim filozofskim ljubavi-ma? To se èinilo vrlo izvjesnim.Dio knjige Kureliæ je kao magisterijobranio na The London School of Eco-nomics, a gotovo identièan tekst knjigeobranio je kao doktorat na The NewSchool of Social Research u NewYorku. Autorova ideja bila je da u djeluupravo spomenutih filozofa provjeri“Kako je moguæe kritizirati liberalizamterminom poput nesumjerljivosti?”.Ako se mo®e pokazati da je liberalni in-stitucionalni okvir inkarnacija pros-vjetiteljskog tipa racionalnosti, te akokategorijalni aparat kojim se koristeKuhn, Feyerabend i ostali protiv lo-gièkog empirizma uspješno dovodi u pi-tanje prosvjetiteljski tip racionalnosti,tada epistemološki napad mo®e imati iz-vanepistemološke posljedice. Veza iz-meðu filozofije znanosti i filozofije poli-tike uspostavljena je, a nesumjerljivostpostaje politièki relevantni pojam (str.90 Prolegomena 2 (1/2003)17). Osnovna Kureliæeva pitanja osobnobih formulirao na sljedeæi naèin: Ima lifilozofija znanosti ikakva utjecaja na po-litiku? Ako je odgovor pozitivan, uèemu se sastoji taj utjecaj? Od poseb-nog je znaèaja pitanje: sla®u li se filo-zofije znanosti s liberalizmom, i ako da,s kojom vrstom liberalizma? Koje bivrste filozofije znanosti bile najprim-jerenije liberalizmu? Ideja je, dakle,knjige da se u djelima Poppera, Kuhna,Feyerabenda, Rortyja i MacIntyrea (idrugih, poput Lakatosa, Sandela, Berlina,Rawlsa) provjeri kakav je odnos filozo-fije znanosti (ili racionalnosti) i politike.Kureliæ kreæe od pregleda Popperovihracionalistièkih, prosvjetiteljskih, anti-romantièarskih, anti-esencijalistièkihideja u kojem se napredak znanjaposti®e nagaðanjem i opovrgavanjem.Pogrešivosti u znanosti odgovara po-grešivost u politici. Stoga izmeðu ra-cionalnosti u znanosti i racionalnosti upolitici postoji analogija ili kontinuitet.Demokratsko i liberalno društvo pret-postavljaju pogrešivost i sposobnost od-bacivanja loših ideja, kao što to èini iznanost. Autor zanimljivo konstruira tajparalelizam (a osobno se sla®em stakvim pokušajem), premda na jed-nome mjestu Kureliæ (str. 176–177) na-vodi Popperov tekst koji tvrdi upravosuprotno: “Èinjenica je da je moja soci-jalna teorija (koja favorizira gradualnu ipostupnu reformu kontroliranu kri-tièkom upotrebom oèekivanih i ost-varenih rezultata) u kontrastu sprammoje teorije metode, koja je teorijaznanstvene i intelektualne revolucije.”(Diskontinuitet se vidi i u odsutnostianalogije “dobrolikosti” – pribli®avanjuprema Dobru, i “istinolikosti” – pri-bli®avanju istini.)Kod Lakatosa i Feyerabenda Pop-perova je ideja znanstvenoga napretkapomoæu (naivnog) falsifikacionizma od-baèena. Ali, ako su kod Popperaznanost i društvo èinili metodološkikontinuitet, kako se odbacivanje falsi-fikacionizma reflektira na filozofiju po-litike? Feyerabend je tvrdio da rigidnostmetode dovodi do autoritarizma ili to-talitarizma, drugim rijeèima, on æe uime društvene slobode odbaciti svepokušaje pridr®avanja stro®e znanstvenemetodologije. Štoviše, u njegovim dada-istièkim, anarhistièkim fazama, odbaci-vanje znanosti postaje uvjet politièkeslobode.Rorty slijedi Feyerabendovu ideju orazdvajanju znanosti (racionalnosti) ipolitike. Ali, za razliku od Feyeraben-dovskog “anything goes” koji se odnosi ina znanost i na politiku, Rorty govori oprimatu demokracije (solidarnosti)pred filozofijom, racionalnošæu iznanošæu. Rorty tvrdi da postoji etno-centrièni apsolut (za našu civilizaciju toje liberalna demokracija), dok racionali-zam tra®i jednoumlje, jednu istinu.Premda liberalna demokracija podrazu-mijeva toleranciju, ona je za nas mnogova®nija od tra®enja “racionalnog” apso-luta. Tek nam ona omoguæava realiza-ciju naših potencijala. Postoje naravno idruge civilizacije i kulture. Njima mo®ebiti va®no nešto drugo. U tom smislupostoje “nesumjerljive”, razlièite – et-nocentriène kulture, ali naš je prioritettolerantna liberalna demokracija.Nemoguænost pomirenja apsolutnih (po-litièkih i etièkih) vrijednosti s liberal-nom tolerancijom kod MacIntyrea, Ku-reliæ naziva tragiènom. Liberalizam, ane znanstvena metodologija, kao što jeto kod Feyerabenda, dovode do toga dasve ide. “MacIntyre bi… tvrdio kako bidr®ava koja bi si u zadatak uzela kultivi-ranje vrline izvedeno iz nekog nadila-zeæeg shvaæanja dobra, suspendirala ne-izbje®ni pluralizam vrednota” (str. 179).Takav je pak stav posve nespojiv s libe-ralizmom. MacIntyre bi odbacio liber-alizam kada bi pronašao neki politièkisustav koji bi mogao realizirati i namet-nuti apsolutne vrijednosti.Zanimljivost Kureliæeve knjige jest ukombiniranju razlièitih pojmova libera-lizma (politike) i znanosti, odnosno ap-solutnih i relativnih vrijednosti kod spo-91Prikazi knjiga / Book Reviewsmenutih mislilaca. Takvim kombinacija-ma dolazimo do sliènosti gdje ih na prvipogled (tradicijski ili povijesnim prika-zom filozofskih škola) ne bismo vidjeli.Tako se Popper i Rorty primjerice sla®uo va®nosti liberalne demokracije, ali sene sla®u oko epistemologije; Rorty iFeyerabend se sla®u oko epistemologije,ali se ne sla®u oko va®nosti liberalne tra-dicije (èudno je kako se Feyerabend sasvojim uèiteljem Popperom ne sla®e nioko politike ni oko metode), itd.S ozbirom na komplimente koje knjigasvakako zaslu®uje, mislim da mi èitatelji(i autor) neæe zamjeriti jednu original-niju opasku, za koju vjerujem da kultur-ološki pogaða nešto va®nije od pitanja jeli nesumjerljivost politološki pojam.Naime, Kureliæeva knjiga, poput mojeknjige sa sliènom tematikom (posebnoKantove pete antinomije, Hrvatsko filo-zofsko društvo, Biblioteka Filozofska is-tra®ivanja, Zagreb 1992), i nebrojenihdrugih hrvatskih filozofskih, politološ-kih, socioloških i pravnih knjiga, a oèlancima da i ne govorim, boluje (na®a-lost) od hegelijanizma, tipiènoga za “za-grebaèku filozofsku školu”, kako ju jejednom nazvao kolega Nenad Mišèeviæ.Taj “hegelijanizam zagrebaèke škole”sastoji se u uvjerenju da æe dobra egze-geza tekstova sama stvoriti sintezu, te daje ta egzegetièka sinteza (tj. sam procestumaèenja) bitnija od same autoroveteze, koja je po definiciji tek relativna uodnosu na apsolutni duh, kozmos ilineki drugi panteon. Autori “zagrebaèkeškole” time katolièki izra®avaju svojuskromnost (poniznost), dok bi u suprot-nome, kada bi izlagali samo vlastitu te-zu, isticali svoju neskromnost, jer veli-kani su ipak velikani. To znaèi da æe setipièna djela “zagrebaèke škole” marlji-vo truditi da dijalektièki prika®u tuðe te-ze i još marljivije antiteze (i kako ka®eNietzsche, spremno skoèiti u svaku an-tinomijsku baruštinu), da æe uz to doistadokazivati autorovu nadarenost, naèita-nost i marljivost, ali da æe èitatelja napo-sljetku ipak ostaviti takoreæi “na cjedi-lu”, da sami razmisle što je ustvari istina,i što se zapravo htjelo postiæi. Takva dje-la æe svoju originalnost ili intelektualnunadmoæ, gotovo po ugledu na Feyera-benda i Rortyja (koja se kod nas, a oèitoi u svijetu “svjetskih intelektualaca”, èe-sto posti®e skeptiènim stavom) pokušatipostiæi “umjetnièki”, retorièki, slikama,više ili manje duhovitim prièama iliopaskama, ili katkada “originalnim” ci-tatima. Time æe ustvari izraziti bogobo-jaznost, strah pred mentorima, publi-kom i samim sobom, istaknuti primatvrijednosti znanstvenog “nezamjeranja”,a katkada i podrijetlo u Marxovoj ka-banici. U ime èega bi se trebalo truditikritizirati skeptike, koji nisu spremni za-stupati vlastiti stav?Jednu od glavnih, ne isuviše istaknutih“antinomija” koja se èesto na razlièitenaèine postavlja filozofima, politolozi-ma, sociolozima itd., posebno “zagre-baèke škole” (a koje se oni ne moguriješiti) Kureliæ spominje u kratkom pri-kazu polemike Isaiah Berlina i MichaelaSandela. Berlin naime ka®e: “Shvatitirelativnu valjanost pojedinèevih uvjere-nja, a ipak ih braniti nepokolebljivo, jestono što razlikuje civiliziranog èovjeka odbarbarina.” A Sandel odgovara pita-njem: “Ako pojedinèeva uvjerenja imajurelativnu valjanost, zašto ih braniti ne-pokolebljivo?” (str. 178). Mo®da je upra-vo takva formulacija problema ono štofilozofe i politologe “zagrebaèke” školegura prema hegelijanizmu: Naša su uvje-renja relativna, a apsolutna se istina(civiliziranost) stjeèe shvaæanjem te re-lativnosti. Meðutim, za politièare i zaznanstvenike, kojima bi filozofi i poli-tolozi mogli ili trebali davati upute, topitanje nije ni od kakvoga praktiènogznaèenja. (I mo®da je to rješenje: pro-glasiti ga pseudo-pitanjem.)Ako je prièa o “zagrebaèkoj školi” toè-na, onda ona nosi još jedan zakljuèakvezan za temu Kureliæeve knjige: nemo-guæe je postiæi sintezu proturjeènih su-dova velikih filozofa o znanosti i politici.Mo®da bi ideju “sinteze” opæenito tre-92 Prolegomena 2 (1/2003)balo odbaciti. Bez obzira na sav naš li-beralizam i znanstveno-politièku tole-ranciju, nije moguæe pomiriti Poppera,Kuhna, Lakatosa, Feyerabenda i Mac-Intyrea, objediniti sve njihove (protur-jeène) stavove o metodi i njezinom utje-caju na liberalnu dr®avu, i oèekivati daæe ta sinteza dati jasan ishod. Toleran-cija, temelj liberalizma, nije najpovol-jniji heuristièki vodiè u znanosti. Meðu-tim, Kureliæ se ne ®eli lišiti “ideje sin-teze”, te tvrdi: “Dva poglavlja o Feyera-bendu predstavljaju torzo, poglavlje oPopperu glavu, ono o MacIntyreu ruke,a zadnja dva predstavljaju noge. Završnilutak je lutak sastavljen od crte®apovezanih idejom nesumjerljivosti.Kada bi taj lutak samo jednom rijeèjutrebao upozoriti na najdramatièniji as-pekt prièe o nesumjerljivosti – on birekao: ‘rašèaravanje’” (str. 192). Kakoje uzajamnost politologije i metodolo-gije znanosti nemoguæe prikazati po-moæu “napretka k vjeènome miru”, mo-ramo se zadovoljiti s idejom nesumjerl-jivosti: svaki izlo®eni filozof na orig-inalni naèin spaja te dvije vrste “mema”.To je zasigurno smisao politièke iznanstvene ideje nesumjerljivosti kojunam je autor ®elio prenijeti. Ali onanam na®alost ne mo®e utemeljiti onošto bi Kureliæ htio, naime ideju da de-mokracija i liberalno društvo, poput ra-cionalne rekonstrukcije znanosti, slijedisvoju “imanentnu razvojnu logiku”. Lib-eralno se društvo ne temelji na logiciznanstvenoga istra®ivanja. Preostajenam, dakle, da svaku od spomenutih fi-lozofija slijedimo pomoæu njezinih in-ternih, nesumjerljivih sustava, tj. uvijeknanovno stvorenih pravila igre.Kureliæeva knjiga završava raspravom orašèaranju i jednom vrlo nejasnom pri-èom tantrièkog uèitelja Baghwan ShreeRajneesha (i strip-karikaturom iste pri-èe u Startu) o dvije gole skulpture uparku. Kako nam je autor ostao du®anrazjasniti smisao te prièe, pokušat æu jena svoj naèin prevesti: Sada kada je ratsvršio, kada smo stekli slobodu i prešliiz “zatvorenog” u “otvoreno” društvo,više nije vrijeme za meðusobno blaæenje– došlo je vrijeme da suraðujemo, dakonstruktivno polemiziramo i, bez ob-zira na naše filozofije znanosti, gradimoliberalno društvo.Darko PolšekInstitut društvenih znanosti Ivo PilarMaruliæev trg 19, HR-10000 Zagrebdpolsek@public.srce.hrIgor Primorac (ur.), Suvremena filozofija seksualnosti, prijevod s engle-skoga Marija Pavlin i Snje®ana Prijiæ-Samar®ija, KruZak, Zagreb2003, 420 str.Ova knjiga predstavlja još jedan vrije-dan doprinos dinamiènog izdavaèa Kru-Zak u nuðenju domaæoj publici radovaiz aktualnih filozofskih rasprava, s po-sebnom pa®njom na stvaralaèko pod-ruèje na engleskom jeziku.Prireðivaè zbornika je meðunarodnoafirmirani filozof. Iako je najprije po-znat po svojim radovima iz teorije kaz-ne, mo®e se reæi da je Igor Primorac navisokoj razini pisao o raznim domena-ma primijenjene etike, što domaæi èita-telj mo®e izravno ustanoviti u zbornikunjegovih radova Filozofija na djelu. Ras-prave i ogledi iz praktiène filozofije,Hrvatsko filozofsko društvo, BibliotekaFilozofska istra®ivanja, Zagreb 2001. Iz93Prikazi knjiga / Book Reviews

Zoran Kurelić: Liberalizam sa skeptičnim licem

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia