Mihaela Girardi-Karšulin

Girardi-Karšulin, Mihaela

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Eugen Fink, Igra kao simbol svijeta, prevela Darija Domiæ, priredioDamir Barbariæ, Demetra, Filosofska biblioteka Dimitrija Saviæa, Za-greb 2000, 291 str.Igra kao simbol svijeta jedno je od naj-znaèajnijih djela Eugena Finka, filozofabliskog kako fenomenologiji, tako i Hei-deggeru. Eugen Fink bio je poznat veæ iprije hrvatskoj filozofskoj publici, jer jesudjelovao u radu Korèulanske ljetneškole (1968, 1970), referati su mu ob-javljeni u Praxisu (1969, 1970), Praxis jerecenzirao njegove knjige. Izmeðu 1972.i 1990. objavljeni su mu tekstovi u Za-grebu, Osijeku, Beogradu, Nišu i Nikši-æu. U Hrvatskoj je 1998. objavljena nje-gova knjiga Uvod u filozofiju, u izdanjuMatice hrvatske i 2000. Igra kao simbolsvijeta u Demetri, Filosofskoj biblioteciDimitrija Saviæa.Eugen Fink rodio se 1905. u Konstanzu.Promovirao je kod Husserla i Heideg-gera 1929. godine s temom: Vergegen-wärtigung und Bild. Beiträge zur Phäno-menologie der Unwirklichkeit (Prisjeæanjei slika. Prilozi fenomenologiji nezbilj-nosti). Potom je bio privatni asistent E.Husserla do njegove smrti 1938. godine.Godine 1946. habilitirao se na sveuèi-lištu u Freiburgu gdje ostaje dvadeset ipet godina, od 1948. kao ordinarius zafilozofiju i pedagoške znanosti. Filozof-ski se E. Fink oblikovao, kako je spo-menuto, u fenomenološkoj filozofiji Ed-munda Husserla, ali kasnije je bio blizakHeideggerovoj misli. Aktivno se zani-mao i za teoriju knji®evnosti i pedago-giju. Umro je 1975. godine. Za ®ivot ibibliografiju E. Finka usp. www.ph-freiburg.de/eufink/vita/htm i E. Fink,Uvod u filozofiju (Matica hrvatska, Za-greb 1998, str. 227–231).Knjiga Igra kao simbol svijeta (Spiel alsWeltsymbol) objavljena 1960. godine uW. Kohlhammer Verlag, Stuttgart, kas-no je autorovo djelo i dr®i se njegovimnajznaèajnijim djelom, no tematski semo®e dovesti u vezu i s najranijimFinkovim radovima o fenomenu nezbilj-skog.Knjiga je podijeljena na èetiri velikapoglavlja: I. “Igra kao filozofijski prob-lem”, II. “Metafizièko tumaèenje igre”,III. “Tumaèenje igre u mitu”, IV.“Svjetskost èovjekove igre”. Svako odtih poglavlja obuhvaæa više podpoglav-lja.U prvom poglavlju, “Igra kao filozofij-ski problem”, postavlja se ustvari pi-tanje što je to filozofija, koji je uopæenjezin predmet i u kojem smislu je igrafilozofijska tema. Autor tumaèi filozo-fiju kao shvaæanje bitka. Filozofija jestoga konaèna moguænost konaènog èo-vjeka. U pojmu igre, meðutim, razlikujeèovjekovu igru od svjetske igre. S obzi-rom na odreðenje svjetske igre pozivase Fink na Heraklita i tumaèi svjetskuigru kao pretpostavku poietièke sposob-nosti bogova i ljudi. Pritom on oèito sli-jedi neke Heideggerove zamisli. Naimeu tekstu Die onto-theo-logische Verfassungder Metaphysik (Onto-teo-loško ustroj-stvo metafizike) ustvrdio je Heideggerda je “bit bitka igra sama” (M. Heideg-ger, Identität und Differenz, GüntherNeske Verlag, Pfullingen 1957, str. 64),79Prikazi knjiga / Book Reviewsa u tekstu Der Satz vom Grund to jespecificirano u tom smislu da je igra bezonog “zašto”. Sve stvari imaju temelj--razlog, biti i temelj-razlog je isto, ali bi-tak kao onaj koji utemeljuje, sam nematemelja. Bitak se odigrava kao bez-te-melj onom igrom koja nam kao sudbinau igri dodjeljuje bitak i temelj (M. Hei-degger, Der Satz vom Grund, Neske,Pfullingen 1957, str. 188).U tom smislu svijet ili svjetska igra kaofilozofijski problem ne podrazumijevasvijet kao cjelinu svih unutarsvjetskihstvari, niti kao spekulativnu misao, negokao pretpostavku da bi se bogovi i ljudimogli pojaviti kao igraèi. Na kraju togprvog poglavlja igra je odreðena kaoono nezbiljsko ili èak prividno, ali tanezbiljskost je “nešto èudno” i predstav-lja više od pukog odmaka od zbilje èvr-stih stvari.U drugom poglavlju, “Tumaèenje igre umetafizici”, analizira autor karakter ne-zbiljskosti igre kako se on formulira uhorizontu zapadne metafizike. U meta-fizici se fenomen igre tumaèi pomoæufenomena slike. To tumaèenje Fink upotpunosti ne odbija. Ono ima oslonca ustvari samoj, nije pogrešno, ali je jedno-strano. U metafizici se igra, odnosnonezbiljskost igre tumaèi kao predoblikuma i pritom dolazi do ontologijskogobezvreðivanja igre. Nasuprot tom tu-maèenju upuæuje Fink da se cjelina svi-jeta, koja je prva i posljednja, doduše nenalazi neposredno u stvarima, ali ipakstvari mogu ponekad u najizvornijoj èa-roliji kao simboli zasjati u svjetlosti svi-jeta. No, to se ne mo®e po volji izazvati,nego se dogaða, poput prepada. Nezbil-jskost igre koja je obezvrijeðena u meta-fizici cijeni se, meðutim, kao ono bajkovi-to i èudesno u kultu. Tu je nezbiljskost te-meljna crta reprezentacije cjeline svijeta.U treæem poglavlju, “Tumaèenje igre umitu”, analizira autor pojam igre u obli-cima kultne prakse i zakljuèno u kriticireligije koja se rukovodi modelom “sa-mootuðenja”. U arhajskom kultu pro®i-maju se posveæenje i igra, kult i praksaigre, objava, nauk o ®ivotu, naviještanje.I rad bogova predoèava se kao igra. Tuigra nije obezvrijeðena, nema znaèenjeneèeg neozbiljnog, nego tjeskobnu crtuèarolije. Autor, meðutim, konstatira dase kao rezultat povijesnog tijeka ljud-skog rada i borbe za moæ raspala reli-giozna interpretacija èovjekova ®ivota.Zemlja je postala odèarano stanište èo-vjeèanstva. Zbiva se okretanje od nad-èovjeèanskih sila i pokušaj da se èovjeè-nost utemelji u njoj samoj. U tom po-kušaju religija se tumaèi kao èovjekovosamoopredmeæenje u djelatnoj slobodi.Istina religije je èovjek. Pretpostavke togtumaèenja dao je Hegel, a do krajnjihkonzekvencija doveli su ih Feuerbach,Marx i Nietzsche. Svjetskost igre, istièeautor, ne pojavljuje se niti u kultu, niti ukritici religije. No, suvremeno doba, od-sutnost bogova, ono što se filozofijskizove nihilizam, predstavlja “priliku”. Taprilika sastoji se u tome da moguæa ot-vorenost za svijet nije više posredovanabo®anstvom. Promišljanje èovjekove igrevodi u otvorenost za svijet. Svjetskostigre nastaje razgradnjom njezina izvor-no religijskog karaktera. Ta razgradnjanije sekularizacija i nije profanacija kojazajedno sa svetim èini cjelinu religioz-nog. Svijet nije niti svet, niti ne-svet(grešan), nego je onkraj tih distinkcija.U èetvrtom poglavlju, “Svjetskost èovje-kove igre”, izla®e autor svoje shvaæanjesvijeta, igre i igre svijeta, mimo onto-loških, kultnih i religiozno kritièkih in-terpretacija. Svjetskost èovjekove igreteško je i zamršeno pitanje, jer je pojam“svjetskost” višeznaèan, ponekad samoprazan zbirni pojam, mutna predod®ba,intelektualno i emocionalno obojen po-jam. Autor, meðutim, smjera prodorsvijetu kao jednom radikalno filozofij-skom problemu.Polazeæi od onog unutarsvjetskog, zapredfilozofijsko mišljenje svijet je neštosamorazumljivo, ali u toj samorazumlji-vosti nedomišljeno. Meðutim, predfilo-zofijska samorazumljivost širi se i na fi-lozofiju, kad ka®emo da je svaka stvarsvjetska, da pripada svijetu. To se zbiva80 Prolegomena 2 (1/2003)u iskazu o biæu kao takvom, o biæu kaobiæu, kako se to formulira u prvoj filo-zofiji ili metafizici. Pritom metafizikazaboravlja na to pitanje, odnosno tretiraga kao samorazumljivost. Svijet je nazivza sveopæost bitka. U povijesti zapadnefilozofije to vodi u sudbonosnu vladav-inu metafizike kao onto-teo-logije. Tusvijet postaje igra jednog igraèa, a pan-teizam je najjasnija forma metafizike ukojoj se iskrivljuje i vjera i mišljenje. Te-meljna pitanja o svijetu ostaju i dalje ot-vorena.U posljednja dva podpoglavlja: ‘Svjet-skost igre – nasuprot metafizièkom i mi-tologijskom tumaèenju’ i ‘Igra kao èo-vjekova ekstaza prema svijetu i kao ods-jaj svijeta u biæe otvoreno prema svijetu– Svijet kao igra bez igraèa’ nastojiautor odgovoriti na temeljna pitanja osvijetu, mimo metafizièkih, mitologij-skih, religijskih i kritièkih odreðenja imimo samorazumljivosti i neupitnostisvijeta. Pritom se pokazuje da igra nijeproizvoljna tema filozofije, jedna temameðu mnogim drugima, nego je temakoja ima istaknut polo®aj – i to zato jerje igra temeljni egzistencijalni fenomen,jednako izvoran kao i smrtnost, ljubav,rad ili borba. I još znaèajniji. U igrièovjek stvara irealni svijet igre i imagi-narno biæe, irealnu sferu smisla. Taj pri-vid koji stvara igra razlikuje se od i ina-èe poznatog privida danosti stvari kao iod iznimnog ophoðenja s bo®anskim si-lama. Igra je u tom smislu odnos premasvijetu èovjekova tubitka, odnos premaneèemu što nije stvar. Taj odnos autormetaforièki zove igrom bez igraèa –upozoravajuæi pritom na neadekvatnostsvih konaènih modela ili metafora ko-jima bi se igra mogla odrediti.Èovjekova igra je istaknuti naèin kakose tubitak (èovjek) odnosi prema cjelinionoga što jest. To odnošenje je u stvaripuštanje da èovjeka pro®me cjelina. Uigri cjelina svijeta baca odsjaj u sebe sa-mu. U igri èovjek transcendira sebe isvoje odluke u temelj praiskonskih mo-guænosti. Nezbiljskost, imaginarnost igreznaèi da se unutar sebe same pojavljujecjelina (svijet) u mediju nezbiljnosti.Odnos èovjeka i svijeta u igri nije odnosizmeðu dvojega, nego taj odnos pret-hodi i èovjeku i svijetu koji su u tom od-nosu. Nezbiljskost, imaginarnost igre ni-je niti nešto “manje” od realnog, odstvari, niti je nešto “više” od realnog, odbo®anstva.Problem se sastoji u tome da se svijet,cjelina svijeta kao cjelina, ne mo®e naæiu “umanjenom mjerilu”, tj. “u svijetu”.No, svijet se ipak odra®ava u èovjeku –koji je biæe otvoreno prema svijetu – i tou èovjekovoj igri. Analogija izmeðu svi-jeta i igre sastoji se u sljedeæem: Sve usvijetu ima temelj, ali za sam svijet se nemo®e reæi niti da ima temelj, niti da imasvrhu. Svijet je bez temelja i bez svrhe injegova neutemeljenost je garancijautemeljenosti i svršnosti svega u svijetu.Ali ta neutemeljenost nije “bezvrijed-nost”, “neznatnost” svijeta, nego znaèida je svijet nešto izvornije od stvari usvijetu. Te karakteristike svijeta moguse prepoznati i u èovjekovoj igri.Èovjek je biæe u svijetu, ali odrednicesvijeta pokazuju se u èovjekovoj igri.Zato je èovjekova igra simbol svijeta.No, èovjek je biæe u svijetu i ništa usvijetu ne mo®e uistinu slièiti svijetu.Zato je èovjekova igra simbol svijeta umediju privida. Stoga je èovjekova igrasamo nezbiljska, prividna slika, jer njojuvijek pripada igraè igre, dok je svijetigra – bez igraèa.Glavna Finkova teza o svijetu (tj. bitku)kao igri bez igraèa oèito se oslanja, kakoje spomenuto, na Heideggera i uklju-èuje, kako njegovu analitiku tubitka,tako i kasnije izvode o èistini u kojojsvijetli i osvijetljena je prisutnost bogo-va i ljudi. S druge strane, u samoj Finko-voj argumentaciji uoèljiv je i utjecajHusserla, ali i pokušaj pozitivne valori-zacije (neo)marksistièke kritike religijekao jedne “antropologije” u smislu filo-zofije èovjekove biti. U kontekstu “sa-mootuðenja” èovjek se pokazuje kao“na neki naèin sve”. Transcendencija81Prikazi knjiga / Book Reviewsbiæa tu je protumaèena kao transcen-dentalni horizont smisla èovjeènosti.Fink ipak daje prednost jednom drugomtumaèenju prema kojem je èovjek mo-guæa otvorenost za svijet. U pojmusvijeta, meðutim, èini se da Fink laviraizmeðu Heideggerova shvaæanja bitka iHusserlova odreðenja svijeta kao hori-zonta. To je temeljno nediferenciranodvojstvo koje autor ne rješava, nego unjemu izdr®ava.Hrvatskom prijevodu knjige Eugena Fin-ka Igra kao simbol svijeta dodan je“Osvrt na djelo” u kojem Damir Bar-bariæ ocjenjuje Finkov tekst kao pokušajzadobivanja iskonske svjetske mudrostikoja je prije teologijski obilje®ene on-tologije. Time je Finkov tekst sagledan uhorizontu Heideggerovih poticaja i i nje-gova uèenja. Na kraju zakljuèuje Bar-bariæ da se Fink u stvari vraæa na Hege-lovu poziciju jednog sveobuhvaæajuæegbitka koji kao subjekt i supstancija pro-izvodi sebe sam – na pozicije, dakle, za-padne metafizike. Pretpostavka te inter-pretacije je Heideggerova ocjena da fe-nomenologija ostaje napokon ipak uokvirima tradicionalne metafizike.Knjiga Eugena Finka Igra kao simbolsvijeta svakako je jedno od va®nih filo-zofskih tekstova dvadesetog stoljeæa. Na-stala na razmeði izmeðu fenomenološ-kih korijena i kasnijeg pristajanja uzHeideggerovu misao u njoj se uz to re-flektiraju i aktualna filozofska pitanjadruge polovice dvadesetog stoljeæa.Mihaela Girardi-KaršulinInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54HR-10000, Zagrebmihaela.girardi-karsulin@zg.hinet.hrSimon Blackburn, Poziv na misao: poticajni uvod u filozofiju, prevelaLada Jurica, AGM, Biblioteka “Sintagma”, Zagreb 2002, 240 str.Knjiga Poziv na misao (u izvorniku:Think) Simona Blackburna, profesorafilozofije na Sveuèilištu u Cambridgeu,predstavlja svojevrsnu apologiju zdravograzuma, što je u ovim vremenima njego-vog podcjenjivanja od posebnog znaèaja.Namijenjena je onima koji hoæe razmiš-ljati o velikim filozofskim temama najednostavan, razumljiv naèin, ali i na je-dan zaèudan naèin. Naime, filozofske te-me se ne ni®u naprosto jedna iza drugeveæ su izlo®ene tako da èine jednu ko-herentnu strukturu u kojoj problemi ve-zani uz jednu temu nailaze na svoj pot-poranj unutar druge teme. (Zbog togasu neke velike teme filozofije, na prim-jer filozofija umjetnosti, izostavljene jerne bi bile prikladne za ukljuèivanje ucjelinu koju knjiga ®eli izreæi.) Takavnaèin pisanja ima svoje obrazlo®enje uprirodi samog mišljenja. Ono ima svojustrukturu. Da bismo se njome moglislu®iti, potrebno ju je razlo®iti. Black-burn to èini kroz knjigu kao cjelinu, ali iunutar svakog od njenih osam dijelova.Filozof mora razumjeti “djelovanje struk-ture i meðusobnu povezanost njezinihdijelova, on mora prepoznavati što bi sedogodilo dobro ili loše u sluèaju promje-na (…) S nekim strukturama mo®emobiti zadovoljni, a neke bi mo®da trebalorazoriti i poèeti iznova. No najprije mo-ramo znati što one jesu” (str. 7). Ljudinajèešæe ®ive neispitanim ®ivotom za ko-jeg je Sokrat rekao da nije vrijedan ®iv-ljenja. Povlaèe se u prisno, ugodno ®iv-ljenje i mišljenje, ne brinuæi se o njego-voj strukturi i podrijetlu i ne podvrgava-82 Prolegomena 2 (1/2003)

Eugen Fink: Igra kao simbol svijeta

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia