Prikaz knjige Duncan Pritchard, Epistemic Luck, Oxford University Press, Oxford 2005, 290 str

Laura Blažetić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

lika. Naposljetku treba reæi da je knjigu s njemaèkog preveo Igor Mikecin,kojemu je uspjelo njemaèki tekst bri®ljivo pretoèiti u biran i dotjeran hrvat-ski jezik. I po tome ova knjiga spada u red onih djela koja su za svaku prepo-ruku.Petar ŠegedinInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagrebpetar.segedin@du.htnet.hrDuncan Pritchard, Epistemic Luck, Oxford University Press, Oxford2005, 290 str.Knjiga Epistemic Luck posveæena je meðu epistemolozima naizgled neupit-noj i univerzalno prihvaæenoj tvrdnji da znanje iskljuèuje sreæu (puku sreæu ilisluèajnost), odnosno da je tzv. epistemièka sreæa (epistemic luck) nespojiva saznanjem, iako omoguæuje istinita vjerovanja. Ovu tvrdnju Duncan Pritchardnaziva ‘epistemic luck platitude’. On tvrdi da je razumijevanje veze znanja isreæe od kljuène va®nosti za odgovor na pitanje što je znanje, te da se onozato nalazi u samom ‘srcu’ epistemološkog projekta.Knjiga je podijeljena na dva glavna dijela. Prvi je dio posveæen skepti-cizmu, a sastoji se od èetiri poglavlja: “Scepticism in Contemporary De-bate”, “Closure and Context”, “Neo-Mooreanism” i “The Source of Scep-ticism”.Poglavlje “Scepticism in Contemporary Debate” bavi se analizom nekihosnovnih tipova radikalnih skeptièkih argumenata kakve navodi Peter Un-ger. Prema mišljenju autora, dva naèela vezana uz tvrdnju da znanje isklju-èuje sreæu omoguæuju proizvodnju skeptièkih konkluzija o nemoguænostiznanja. Prvo je naèelo nepogrešivosti (infallibility principle), a drugo naèeloepistemièke zatvorenosti za znanje (epistemic closure principle). Naèelo nepo-grešivosti èini moguænost pogrešaka odreðene vrste relevantnom za znanje,a naèelo epistemièke zatvorenosti omoguæuje vezu izmeðu ‘svakodnevnog’znanja i ‘antiskeptièkog’ znanja, èineæi moguænosti pogrešaka koje navodeskeptici relevantnim i za znanje ‘svakodnevnih’ propozicija.Drugo poglavlje, “Closure and Context” analizira dvije vrste odgovorana skeptièke argumente utemeljene na naèelu epistemièke zatvorenosti. Au-tor se bavi argumentima koje su naveli Fred Dretske i Robert Nozick, kao ikontekstualistièkim odgovorima na skepticizam (Stewart Cohen, KeithDeRose, Dawid Lewis). Tvrdi da su i odbacivanje naèela epistemièke zatvo-renosti za znanje i kontekstualizam pripisivaèa (attributer contextualism) ute-271Prikazi knjiga / Book Reviewsmeljeni na razlièitim, meðusobno nespojivim pretpostavkama vezanim uzpodjelu izmeðu internalizma i eksternalizma u epistemologiji.Poglavlje pod naslovom “Neo-Mooreanism” posveæeno je specifiènomeksternalistièkom pristupu skeptièkim argumentima, kakav, izmeðu ostalih,zagovaraju i Duncan Pritchard i Ernest Sosa. Autor istièe razliku izmeðuovog, tzv. novo-mooreovskog stajališta, i pokušaja pobijanja skepticizmakakav je zagovarao G. E. Moore, te navodi neke kljuène elemente Wittgen-steinove kritike Mooreova odgovora na skepticizam. Pritchard tvrdi kakonovo-mooreovski pristup sam za sebe ipak ne nudi zadovoljavajuæe rješenjeskeptièkog problema.Èetvrto poglavlje, naslovljeno “The Source of Scepticism” za svoj te-melj ima autorov èlanak “The Structure of Sceptical Arguments”, koji je ob-javljen u èasopisu Philosophical Quarterly (55 [2005], 37–52). Autor tvrdi daje pogrešno razumijevanje fokusa skepticizma glavni razlog neuspješnogrješavanja skeptièkog problema, te da zbog toga èak i najplauzibilnije meðuglavnim anti-skeptièkim teorijama promašuju svoj cilj. Svi antiskeptièki ar-gumenti utemeljeni na naèelu epistemièke zatvorenosti za znanje, tvrdi Prit-chard, odgovaraju na skeptièki izazov iskljuèujuæi samo jedan od naèina nakoji sreæa (luck) mo®e utjecati na znanje. Tako zaobilaze drugu vrstu, tzv.epistemièke sreæe, koja motivira skeptièke argumente. Nemoguænost pru®a-nja zadovoljavajuæih odgovora na skepticizam na taj naèin otkriva svojevrs-nu ‘zbrku’ u pogledu razumijevanja odnosa izmeðu sreæe i znanja. Poglavlje“The Source of Scepticism” tako predstavlja i ‘uvod’ u drugi dio knjige.Drugi dio knjige posveæen je pojmu epistemièke sreæe (epistemic luck) injegovoj ulozi u pobijanju skeptièkih argumenata. Ukljuèuje osvrt na nekespecifiène pravce suvremene epistemologije (reliabilizam, epistemologija kre-posti), kao i na razumijevanje pojma sreæe u etici. Sastoji se od šest poglav-lja: “Luck”, “Two Varieties of Epistemic Luck”, “Cognitive Responsibilityand the Epistemic Virtues”, “Scepticism and Epistemic Luck”, “EpistemicAngst” i “Postscript: Moral Luck”.Poglavlje pod naslovom “Luck” dijelom je nastalo na temelju èlankakoji je autor napisao zajedno s Matthewom Smithom, objavljenog u èasopisuNew Ideas in Psychology (22 [2004], 1–28). Polazeæi izmeðu ostalog i od ra-dova Thomasa Nagela, Williama Harpera, Petera Ungera i Johna Greca,autor definira razne varijante epistemièke sreæe, pokušavajuæi meðu njimaizdvojiti one koje su relevantne za znanje.Šesto poglavlje, nazvano “Two Varieties of Epistemic Luck” posveæenoje dvjema ‘problematiènim’ vrstama epistemièke sreæe. Prva je tzv. ‘veritièkaepistemièka sreæa’ (veritic epistemic luck), koja se sastoji u tome što je neèijevjerovanje istinito sreæom. Kako navodi autor, ovakva epistemièka sreæazahtijeva da vjerovanje neke osobe bude istinito u ‘našem’, stvarnom svijetu,no da je neistinito u širokom skupu bliskih moguæih svjetova u kojima surelevantni poèetni uvjeti isti kao u ‘našem’ svijetu. Za eliminaciju ovog tipaepistemièke sreæe iz teorije znanja, što bi omoguæilo izbjegavanje Gettie-272 Prolegomena 4 (2/2005)rovskih protuprimjera, tvrdi autor, potrebno je odrediti izvanjski epistemièkiuvjet koji osigurava da vjerovateljevo istinito vjerovanje nije proizvedeno na‘veritièki sretan naèin’. Eksternalistièke teorije novo-mooreanskog tipa, na-vodi Pritchard, uglavnom pokušavaju ‘eliminirati’ ovaj tip epistemièke sreæe.Druga je vrsta epistemièke sreæe tzv. ‘reflektivna epistemièka sreæa’ (reflec-tive epistemic luck), koja se sastoji u tome što je, uzimajuæi u obzir samo onošto je neka osoba sposobna spoznati refleksijom, vjerovanje neke osobe isti-nito zbog sreæe. Eksternalistièke teorije znanja, tvrdi Pritchard, dopuštaju daposjedovanje znanja ukljuèuje i odreðeni epistemièki problematièni tip re-flektivne epistemièke sreæe. Reflektivna epistemièke sreæa, smatra on, na-vodi na va®na pitanja o konceptu opravdanja koji zahtijeva da spoznajni sub-jekt preuzme kognitivnu odgovornost za vlastita vjerovanja.Sedmo poglavlje, naslovljeno “Cognitive Responsibility and the Episte-mic Virtues”, temelji se na autorovu èlanku “Virtue Epistemology and Epis-temic Luck”, objavljenom u èasopisu Metaphilosophy (34 [2003], 106–130), akoji se takoðer nalazi i u knjizi Moral and Epistemic Virtues (uredili M. S.Brady i D. H. Pritchard, Blackwell, Oxford 2003). U ovom poglavlju Prit-chard usporeðuje eksternalistièke epistemološke pristupe Johna Greca iErnesta Sose s više internalistièkim varijantama neo-aristotelovske episte-mologije kreposti kakvu zagovara Linda Zagzebski. Tvrdi da se Grecovateorija usmjerava na pojam veritièke epistemièke sreæe, a teorije kakvu iznosiLinda Zagzebski pokušavaju riješiti problem reflektivne epistemièke sreæe.Pritchard smatra da zagovornici internalistièkih i eksternalistièkih teorija neuviðaju kako se zapravo bave pokušajima formuliranja teorije znanja koja bibila u stanju eliminirati razlièite vrste epistemièke sreæe – veritièku u sluèajueksternalistièkih teorija, i reflektivnu u sluèaju internalistièkih. Ovi pokušajieliminiranja epistemièke sreæe takoðer objašnjavaju razlièite koncepte kog-nitivne odgovornosti unutar epistemologije kreposti. Problem reflektivneepistemièke sreæe, tvrdi autor, nerješiv je bez povratka na skeptièki problem,zato jer je skeptièki problem zapravo problem eliminiranja reflektivne epis-temièke sreæe iz naših vjerovanja.Osmo poglavlje nosi naslov “Scepticism and Epistemic Luck”. Dio ovogpoglavlja posveæen je skepticizmu pironovskog tipa i predstavlja razraduautorova èlanka “Doubt Undogmatized: Pyrrhonian Scepticism, Epistemo-logical Externalism and the ‘Metaepistemological’ Challenge”, objavljenogu èasopisu Principia – Revista Internacional de Epistemologia (4 [2000],187–218). Naglašavajuæi razliku izmeðu pironovskog i kartezijanskog tipaskepticizma, Pritchard tvrdi da je izazov reflektivne epistemièke sreæe cen-tralni dio skeptièkog problema, no navodi i kako je, usprkos tome, ovaj tipepistemièke sreæe na odreðeni naèin neizbje®an. Takozvani ‘metaepistemo-loški skeptièki izazov’, onako kako ga postavljaju Barry Stroud i RichardFumerton, tvrdi on, najbolje je razumljiv kroz skeptièki problem nemo-guænosti eliminacije reflektivne epistemièke sreæe. Skeptièki problem, sma-tra Pritchard, usmjeren je na posjedovanje odreðenog internalistièkog tipa273Prikazi knjiga / Book Reviewsznanja, zato jer samo ta vrsta znanja eliminira reflektivnu epistemièku sreæui tako nam osigurava visoki stupanj kognitivne odgovornosti za naša vjero-vanja. Pritchard tvrdi da naèin za zaobila®enje skepticizma ipak postoji, iakotaj odgovor na skepticizam nije onoliko epistemièki koliko bi epistemolozito ®eljeli.Poglavlje “Epistemic Angst” predstavlja širu diskusiju problema nemo-guænosti eliminacije reflektivne epistemièke sreæe, te predla®e jedan od na-èina rješavanja ove poteškoæe. Autor analizira Wittgenstenovo stajalište oznanju kakvo je izra®eno u njegovom djelu O izvjesnosti, te odgovor na skep-tièki problem kakav nudi John McDowell. Pritchard zakljuèuje kako, uspr-kos èinjenici da je problem reflektivne epistemièke sreæe nerješiv na epis-temièki naèin, on ipak ima svoje plauzibilno pragmatièno rješenje.Deseto, zakljuèno poglavlje knjige, pod naslovom “Postscript: MoralLuck” bavi se pokušajem primjene rješenja problema epistemièke sreæe nadonekle srodni problem ‘moralne sreæe’ (moral luck) u etici. Autor uspo-reðuje pristupe Thomasa Nagela i Bernarda Williamsa, jer oba navedenaautora problem ‘moralne sreæe’ opisuju tako da se moralna sreæa ‘preklapa’s epistemièkom sreæom, povezujuæi skeptièki problem s etikom.Autor zakljuèuje kako je skepticizam problem bez epistemièkog rješe-nja. Epistemološki skeptièki problem vezan uz reflektivnu epistemièku sreæupredstavlja poteškoæu koja nema utjecaja samo na našu doksastièku praksu,veæ i na opravdanje naših ®ivotnih izbora. Skepticizam je u ovom smislu ietièki problem, tvrdi Pritchard, i to je bilo jasno antièkim skepticima piro-novskog tipa, no nije tako blisko suvremenim filozofima. Skeptièki problem,izra®en u vidu problema reflektivne epistemièke sreæe, smatra on, nadilazipodruèje same epistemologije.Knjiga Epistemic Luck predstavlja zanimljiv i vrijedan doprinos suvre-menoj epistemologiji. Pokušavajuæi objasniti na koji naèin pojam znanjaiskljuèuje ‘sreæu’, Pritchard istovremeno uspijeva ponuditi prikaz dijela su-vremene literature s podruèja epistemologije, ali i prezentirati vlastitu teo-riju koja zbog svojih radikalnih implikacija za teoriju znanja nipošto ne bitrebala ostati bez odjeka na podruèju filozofske struke.Laura Bla®etiæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagreblablazg@yahoo.com274 Prolegomena 4 (2/2005)

Duncan Prichard, Epistemic Luck

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia