Prikaz knjige Darka Polšeka, Sudbina odabranih: eugeničko nasljeđe u vrijeme genske tehnologije, ArTresor Naklada, Zagreb 2004, 454 str

Mario Bajkuša

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

guæilo rješavanje bitnih dr®avnih pitanja. Meðutim, dok se liberalni naciona-listi koriste nacionalizmom kako bi ojaèali svoju ideju liberalizma, èini se daje u Hrvatskoj sluèaj obrnut. Zahvaljujuæi povijesnim okolnostima liberalnesu ideje – posebice ideja širokog glasaèkog prava – išle na ruku te®njama dase uspostavi nacionalna dr®ava. Upravo zato što su se liberalne ideje po-nekad shvaæale kao instrument za stvaranje hrvatske nacionalne dr®ave,teško je ocijeniti koliko bi ih pojedini njihovi zagovornici bili voljni primje-njivati i braniti jednom kada bi se postigao taj cilj. Hrvatska na®alost dugovremena nije imala tu sreæu da na ovaj naèin provjeri ozbiljnost i ustrajnostsvojih zagovornika liberalizma. Ovime se ni najmanje ne ®eli umanjiti oda-nost liberalnim vrijednostima onih pojedinaca koji su svoj liberalizam svje-doèili i po cijenu ®ivota. Kako je u knjizi sakupljen veliki broj tekstova,neæemo se upuštati u analizu svakoga od njih. Napomenut æemo samo da bifilozofima mogli biti zanimljivi tekstovi koji problemu liberalizma pristupajuprije svega s teoretskog polazišta, a meðu tim su i tekstovi A. G. Matoša, La-dislava Poliæa, Alberta Bazale i Vlade Gotovca.Iako je u ovom prikazu stavljen naglasak na filozofska pitanja o odnosuliberala i nacije, knjiga Hrestomatija liberalnih ideja u Hrvatskoj zasigurno æebiti od velike vrijednosti za politologe, povjesnièare kao i za sve druge koji sezanimaju za hrvatsku politièku povijest. Posebna je vrijednost ove knjige štosu u njoj prvi put sakupljeni na jednom mjestu tekstovi koji svjedoèe da jeliberalna misao ostavila traga u hrvatskoj politici i društvu. To je tim znaèaj-nije imaju li se na umu povijesne okolnosti, naroèito diktature i totalitarizmidvadesetog stoljeæa, s kojima se liberalizam u Hrvatskoj morao suoèavati.Tvrtko JoliæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagrebtvrtko@ifzg.hrDarko Polšek, Sudbina odabranih: eugenièko nasljeðe u vrijeme gensketehnologije, ArTresor Naklada, Zagreb 2004, 454 str.U tijeku pisanja ovih redaka u Hrvatskoj još traje javna rasprava vezana uzprijedlog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji koji bi se trebaonaæi u Saboru 2006. godine, nakon što je isti povuèen iz procedure 2004. go-dine zbog velikog broja primjedbi. Nakana je predlagatelja zakona reguliratine samo široko poznatu in vitro oplodnju veæ i ostale manje poznate oblikemedicinski potpomognute oplodnje. Tako bi se zakonski uredilo podruèjekoje je zadnji put ureðeno Zakonom o zdravstvenim mjerama za slobodno251Prikazi knjiga / Book Reviewsodluèivanje o raðanju djece 1978. godine. Od tog vremena na podruèju me-dicinske znanosti, genetike i genskih istra®ivanja mnogo toga se promijenilou smislu moguænosti koje sada stoje na raspolaganju. Jedna od tih mo-guænosti je odabir spola djeteta ili pak nekih drugih tjelesnih osobina djeteta(boje oèiju, kose, visine i sl.). Takve moguænosti otvaraju raspravu ne samo oetièkim pitanjima, veæ i o moguæoj eugenièkoj strani takvih postupaka. Utom kontekstu i kontekstu same rasprave koja se vodi, mo®emo reæi daknjiga Darka Polšeka Sudbina odabranih: eugenièko nasljeðe u vrijeme genetsketehnologije dolazi u pravo vrijeme.Autor temu obraðuje u dva dijela. Prvi dio sadr®i kratki uvod u euge-niku, glavne ideje i ideologijske temelje, pojedine pravce koji su se razvili, tepostupke koji su se koristili tijekom povijesti i u pojedinim dr®avama kako bise ostvarili eugenièki ciljevi. Eugenika kao genetièko-socijalna disciplinakoja propagira svjesnu i kontroliranu selekciju pojedinaca ili, u širem smislu,poboljšanje genetskog poola èovjeèanstva, svoje korijene mo®e naæi još kodSokrata koji se zalagao za što je èešæe moguæe sparivanje najboljih muška-raca s najboljim ®enama. I od tada sve do danas eugenièka teorija poprimalaje razne oblike i ideološke varijante, a isto se dogodilo i s eugenièkom prak-som. U povijesti eugenike uoèljivo je nekoliko tendencija koje se, iako te®eistom – poboljšati genetski materijal èovjeèanstva – ipak u odreðenim aspek-tima razlikuju. Tako desnièarska eugenika propagira pravo dr®ave da mo®eu detalje odreðivati i regulirati pravo pojedinca i parova na reprodukciju, aljevièarska eugenika zastupa mišljenje da prije svega treba izjednaèiti soci-jalne uvjete èime bi svi èlanovi društva imali i u praksi jednake moguænosti.Tek tada æe biti moguæe uoèiti u kojoj je mjeri èovjek odreðen svojim genet-skim nasljeðem, a koliko politièkim i socijalnim faktorima što æe ondaopravdati moguæi rasizam i rješavanje pojedinaca koji su, oèito, genetski ne-sposobni. Uoèljive su i razlike vezane uz eugenièku teoriju i praksu pojedi-nih dr®ava. Amerièka eugenika svoje korijene vuèe iz djelâ Madisona Gran-ta, Charlesa Davenporta, Harrya Laughlina, rada Eugenics Record Officea,ali i odluke Vrhovnog suda Virginije u sluèaju Buck vs. Bell koju je naknad-no potvrdio Vrhovni sud SAD-a na temelju koje je samo u Kaliforniji do1929. godine sterilizirano 62.255 ljudi, a u mnogim dr®avama je ta presudabila temelj za zabranu meðurasnih brakova. Amerièka eugenika podrazu-mijeva i širok spektar djelovanja kako bi se ostvarili glavni eugenièki ciljevi:od prisilnih sterilizacija, uvoðenja ogranièenja useljavanja osoba iz “nepo-dobnih” krajeva svijeta, zakonskih zabrana meðurasnih brakova, pa sve dobenignih stvari kao što su izrade studija, rodoslovlja, propagiranje “zdravih”obitelji ili natjecanje za najbolju obitelj. S druge strane Atlantika, u Nje-maèkoj za vrijeme Hitlerove vladavine, provodila se rasna higijena koja jedijelom inspirirana i eugenièkim aktivnostima u SAD-u, o èemu djelomiènosvjedoèi i pismo Harrya Laughlina, amerièkog eugenièara i pisca knjigeEugenièka sterilizacija u Sjedinjenim Dr®avama, u kojem, zahvaljujuæi Sveuèi-lištu u Heidelbergu na poèasnom doktoratu, 1936. godine piše: “Rado prihva-252 Prolegomena 4 (2/2005)æam tu poèast, ne samo kao osobnu zaslugu, veæ kao dokaz zajednièkog ra-zumijevanja njemaèkih i amerièkih znanstvenika o prirodi eugenièkih is-tra®ivanja, i praktiènih primjena temeljnih bioloških i socijalnih naèela kojaodreðuju obdarenost rasa i rasno zdravlje buduæih generacija.” Pojam rasnehigijene, koji je skovao Alfred Grotjahn, podrazumijevao je proces pobolj-šanja i odr®avanja genetske “èistoæe” njemaèkog naroda, a ostvarenje jedo®ivio provoðenjem osam zakona iz podruèja rasne higijene koji su usvo-jeni u razdoblju 1933–1941. Temeljem tih zakona u Njemaèkoj je od 1933.do 1939. sterilizirano oko 320.000 osoba. Provoðen je i niz tajnih programacilj kojih je bio rasna èistoæa njemaèkog naroda – od programa T4 gdje je urazdoblju 1939–1941. eutanazirano oko 70.000 ljudi (bolesnici, prosjaci, ne-sposobni za rad), preko Lebensborn programa koji je za zadaæu imao “uzgoj”rasno vrijedne djece, pa sve do najstrašnijeg – holokausta. Posljedice rasnehigijene vidljive su i danas posebno kada su u pitanju djeca iz Lebensborndomova u kojima je, prema nekim procjenama, roðeno oko 12.000 djece.Osim amerièke i njemaèke eugenike, autor predstavlja i suvremenu kineskueugeniku (èiji je glavni problem rješavanje pitanja spolnog omjera unutarpopulacije), te, kako to autor naziva, tri razdoblja hrvatske pseudoeugenike.Prvo razdoblje obuhvaæa vrijeme prije i neposredno poslije uvoðenja rasis-tièkih zakona Nezavisne Dr®ave Hrvatske iz 1941. godine, drugo obuhvaæavrijeme donošenja veæ spomenutog Zakona o zdravstvenim mjerama zaostvarivanje prava na slobodno odluèivanje o raðanju djece SocijalistièkeRepublike Hrvatske iz 1978. godine. Treæe razdoblje obuhvaæa vrijeme na-kon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske te podrazumijeva raznenaèine od strane vlasti da “poboljša demografsku sliku zemlje”.Ipak, kao dva glavna razdoblja unutar eugenièke povijesti izdvajaju sestara i nova eugenika. Stara eugenika kao glavnu jedinicu nasljeðivanjauzima jedinku, te su sve prakse bile i usmjerene prema njoj: sterilizacija ilikrivièno i materijalno ka®njavanje manje sposobnih (negativna eugenika),odnosno materijalno ili statusno nagraðivanje i poticanje poveæane plod-nosti sposobnijih pojedinaca odabranih klasa i rasa (pozitivna eugenika)samo su neke od metoda stare eugenike. Nova eugenika, s druge strane, zaglavnu jedinicu nasljeðivanja uzima gen, a metode nove eugenike usmjerenesu ili na uklanjanje nepo®eljnih kombinacija gena (negativna eugenika) ilireplikaciju normalnih gena, alela ili genoma (pozitivna eugenika). Osimtoga, nova eugenika daje aktivniju ulogu pojedincu, tj. daje naglasak napravo pojednica da se drugi ne upliæu u njegova prava, pa tako ni u pravo nareprodukciju.Upravo je pitanjima koja postavlja privatna ili laissez-faire eugenikaposveæen drugi dio knjige. Izdvojit æu dva: pitanje odnosa prava i etike kojeje posebno aktualno u pitanjima primjene genske tehnologije, te pitanje slo-bode kloniranja. Prvo pitanje koje nova eugenika uvijek ponovno izvlaèi jepitanje odnosa prava i etike u kontekstu moguænosti koje donosi genska teh-nologija, prava pojedinca i uloge dr®ave. Na individualnoj razini svaki po-253Prikazi knjiga / Book Reviewsjedinac donosi odluke na temelju svojih vrijednosti i stavova, ali sasvimdruga stvar je pitanje društvene razine, buduæi da ne dijele svi èlanovi druš-tva iste etièke stavove. Nu®no je stoga naæi naèin kako riješiti to pitanje, akao jedan od naèina rješavanja autor nam je predstavio rad Warnock ko-misije u Velikoj Britaniji koja je bila osnovana s ciljem davanja odgovora ipreporuka uz va®na bioetièka pitanja. U raspravi i izradi preporuka Parla-mentu, Komisija je svako pitanje analizirala na dvjema razinama, ali jenaglasak bio na drugoj analizi, to jest na pitanju bi li zakonsko reguliranjepostupaka koji su, prema prvoj razini analize, nemoralni i sâmo bilo is-pravno ili ne, buduæi da bi se time kršila prava osoba koje ne dijele istemoralne stavove. Komisija je tako ocijenila da je zamjensko (surogat) maj-èinstvo nemoralna praksa zbog “moguæih posljedica po dijete”, no isto takokomisija se slo®ila da se ta praksa ne mo®e sprijeèiti zakonom, jer bi to po-drazumijevalo niz sredstava prisile koje bi dr®ava morala tom prilikom uves-ti. U Sjedinjenim Amerièkim Dr®avama sliène probleme rješavali su i rješa-vaju sudovi: poput pitanja patentiranja rijetkih kombinacija gena, raðanjadjece kako bi se dobila kompatibilna koštana sr® za osobu iz obitelji ilidopuštenje da se osobu u stanju mo®dane smrti proglasi pravno mrtvomkako bi se njezini organi mogli transplantirati. Tek je 2001. godine osnovanoPredsjednièko bioetièko vijeæe s ciljem savjetovanja predsjednika SAD-a opitanjima vezanim uz genska istra®ivanja i tehnologiju.Iduæe aktualno pitanje odnosi se na slobodu ili zabranu kloniranja oèemu se vodi i globalna rasprava. Francis Fukuyama, inaèe èlan gore spome-nutog Predsjednièkog bioetièkog vijeæa, oštro se protivi bilo kakvom zadi-ranju u èovjekove biološke temelje jer bi se time poremetila ljudska prirodašto bi onda nu®no dovelo do rušenja temelja demokracije kakvu danaspoznajemo. Ozbiljne sumnje kad je u pitanju primjena rezultata genskih is-tra®ivanja ima i Philip Kitcher, ali iz sasvim druge perspektive. Kitcher sma-tra da genska tehnologija pru®a vrlo skupu utopiju kada su u pitanju indi-vidualna i društvena genska poboljšanja koja se vjerojatno nikada neæe reali-zirati u obliku i omjeru u kojem se sada zamišlja. Tu je i niz prigovora kojeupuæuju protivnici zakonskog dopuštenja kloniranja, koji kao glavni argu-ment istièu kako bi se time kršila jednakost i ravnopravnost osobe, naruša-vala njena jedinstvenost, osobni identitet i dignitet, te ogranièavala autono-mija. Pomnijim sagledavanjem dotiènih argumenata mo®e se uoèiti, premamišljenju autora knjige, da se radi o tome kako se moguæe kršenje pravaklonova i njihova dostojanstva temelji iskljuèivo na predrasudama, tj. nanašem potencijalno nejednakom i neravnopravnom tretiranju tih osoba.Ostaje pitanje kako urediti pitanje kloniranja. Predlo®eno je nekoliko naèi-na poput naglašavanja reproduktivnih prava èovjeka što podrazumijeva au-tonomno pravo pojedinca na reprodukciju (i na kloniranje kao jedan odnaèina reprodukcije), preko pedijatrijskog modela koji naglasak stavlja naoèuvanje prava djeteta, do tzv. adoptivnog modela koji bi koloniranje dopus-tio samo ukoliko postoji obveza odgajanja, a primjenjivao bi se slièan postu-pak kao prilikom posvajanja.254 Prolegomena 4 (2/2005)Autor je na kraju sâm pobrojao podruèja i pitanja za koja smatra datreba još analizirati i istra®iti: odnos eugenike i rasizma, pitanja natalitetnepolitike, uloge eugenike u javnim zdravstvenim programima. No isto takomislim da bi bilo produktivno i daljnje bavljenje pitanjima vezanima uzhrvatske pseudoeugenike koje su u ovoj knjizi zahvaæene na normativnojrazini (doneseni zakoni, proklamirane strategije, izjave), iako je i samimnaznaèivanjem dotiène teme ova knjiga uèinila puno. Uz èinjenicu da su najednom mjestu predstavljeni napori hrvatskih pseudoeugenièara, ova knjigaje zanimljiva i po tome što se na jednom mjestu, na hrvatskom jeziku, mo®enaæi povijesni pregled eugenièke teorije i prakse. Drugi dio knjige znaèajanje po svom problematskom pristupu cjelokupnoj temi, buduæi da, kao što jeveæ reèeno, istra®ivanja u podruèju genetike “raðaju” mnoštvo pitanja nakoja treba dati odgovor – od pitanja opravdanosti i posljedica genetskih po-stupaka, preko problema vezanih uz društveni okoliš i primjenu novih me-toda reprodukcije, do pitanja privatnosti i zaštite podataka. S druge strane,pristupajuæi svakom pitanju otvoreno i dajuæi glavne informacije, te ako do-damo i literaturu, ova knjiga predstavlja odlièan uvod u pitanja eugenike ipolazište za daljnja istra®ivanja. Pristupajuæi svakom pitanju otvoreno, pred-stavljajuæi uvijek argumente pro et contra, autor je i svojom perspektivom“klasiènog libertera” dao svoj osobiti doprinos raspravi s poèetka ovog pri-kaza.Mario Bajkušamariobajkusa@inet.hrTihomir Vukelja, Nesjedinljivo znanje: Bohrov doprinos filozofskoj teorijispoznaje, KruZak, Zagreb 2004, 275 str.Knjiga koju mi u kratkim crtama valja predstaviti, knjiga je Tihomira Vu-kelje Nesjedinljivo znanje: Bohrov doprinos filozofskoj teoriji spoznaje. Veænjezin glavni naslov daje naslutiti kontekst njezina sadr®aja, koji se nedvoj-beno ima namjeru kretati putevima one filozofijske discipline koju nazivamospoznajnom teorijom, putevima koji su meðutim široki i uski, divergentni ikonvergentni u isto vrijeme. Stoga podnaslov knjige donosi sasvim jasnoodreðenje: rijeè je o promišljanju Bohrova doprinosa filozofskoj teoriji spo-znaje. U knjizi, koja je zapravo neznatno izmijenjeni tekst doktorskog radaFilozofija znanosti Nielsa Bohra izraðenog pod vodstvom prof. Srðana Lelasai obranjenog 2000. godine na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta uZagrebu, rijeè je dakle o tematici koju posve opæenito mo®emo odrediti kao255Prikazi knjiga / Book Reviews

Darko Polšek, Sudbina odabranih

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia