research

Očna hipertonija i zamućenja leće u zdravstvenih radnika izloženih ionizirajućem zračenju

Abstract

Some activities performed by healthcare workers may still involve total or partial exposure to ionising radiation exceeding the limit values. In addition to the appearance of crystalline lens opacities which may lead to rays-cataract, recent studies have indicated possible induction of ocular hypertonia in occupationally exposed subjects. The aim of this study was to establish the actual prevalence of ocular hypertonia and crystalline lens opacities in a group of healthcare workers exposed to ionising radiation. The collected data failed to show significant risk of ocular hypertonia and suggested that crystalline lens opacity was not an important indicator of exposure. Notwithstanding, preventive and periodic (every 5 years) ophthalmologic control may prove helpful for medicolegal purposes. Namely, such control would record congenital crystalline lens opacities in many individuals and would thus rule out unjustified claims of occupational disease due to exposure to ionising radiation. Additionally, ophthalmologic control should focus on different and probably more important ocular risks for the radiologists such as the ocular fatigue resulting from a prolonged use of a video display terminal or other diagnostic screens or electrodiaphanoscopes.Neke od djelatnosti zdravstvenih radnika još uključuju rizik od potpune ili djelomične izloženosti ionizirajućem zračenju u razinama koje nadilaze granične vrijednosti. Osim različitih stupnjeva od zamućenja leće do katarakte, nova su istraživanja upozorila na mogućnost pojave očne hipertonije i zamućenja leće u profesionalno izloženih osoba. Cilj je ovoga istraživanja bio utvrditi pravu incidenciju očne hipertonije i zamućenja leće u zdravstvenih radnika koji su povremeno izloženi ionizirajućem zračenju. Rezultati pokazuju da nema značajnoga rizika od očne hipertonije u toj populaciji te upućuju na to da zamućenje leće nije značajan pokazatelj izloženosti ionizirajućem zračenju. Bez obzira na to, periodični i preventivni oftalmološki pregledi (svakih pet godina) mogli bi se pokazati korisnima u medicinskom i pravnom pogledu. Naime, ovakva bi kontrola mogla registrirati uro|ena zamućenja leće u mnogih pojedinaca, što bi isključilo mogućnost neopravdanih zahtjeva za odštetu za profesionalnu bolest zbog izloženosti ionizirajućem zračenju. Osim toga, oftalmološki bi pregledi trebali uzeti u obzir i druge, možda i važnije rizike za zdravlje oka u radiologa kao što je umor oka zbog dugotrajnog naprezanja pri uporabi videoterminala ili ostalih ekrana, odnosno elektrodijafanoskopa

    Similar works