ACCURACY OF SUB MAXIMAL CYCLO-ERGOMETRY IN SENIOR ROWERS AND RUNNERS - WHAT CAN WE CONCLUDE BASED ON THE STATISTICS?

Abstract

Astrandov test vjerojatno je najpoznatiji i najčešće primjenjivani submaksimalni test procjene aerobnog kapaciteta. U ovom istraživanju pokušala se procijeniti njegova preciznost na osnovu usporedbe rezultata testa sa rezultatima istih ispitanika dobivenih pri direktnom mjerenju tj. maksimalnom spiroergometrijskom testu opterećenja, testu čiji se rezultati smatraju objektivnim pokazateljima funkcionalnog statusa. Uzorak ispitanika sastojao se od 46 veslača i 22 trkača muškog spola, kronološke dobi 35-65 godina koji su aktivni u veslačkom odnosno trkačkom treningu rekreacijskog karaktera. Spiroergometrijski test opterećenja obavljen je na veslačkom ergometru za veslače i na pokretnom sagu za trkače. Utvrđeni su osnovni deskriptivni parametri, Pearsonov koeficijent korelacije (r=0.68 za veslače i r=0.56 za trkače), provedena simple regresijska analiza te provedeni T-test za zavisne uzorke i Fisherov F-test. Kako rezultati T-testa za zavisne uzorke ukazuju da nema značajnih razlika između procijenjenog i direktno izmjerenog maksimalnog primitka kisika (p=0.42 za veslače i p=0.27 za trkače) moglo bi se zaključiti da se procjena može upotrebljavati umjesto direktnog mjerenja. Pravi uvid u stvarnu situaciju daju tek regresijska analiza i F-test. Rezultati F-testa ukazali su na statistički značajnu razliku između rezultata u Astrandovom testu i u spiroergometrijskom testu, kako kod veslača (p=0.00) tako i kod trkača (p=0.01). Regresijska analiza ukazala je na statistički značajno sudjelovanje Astrandovog testa u predikciji stvarnog VO2max, ali ipak uz vrlo malu količinu zajedničkih informacija (R2= 0.46 za veslače, R2= 0.31 za trkače). U zaključku, primjena Astrandovog testa ima ograničenu vrijednost, test nije prikladan za procjenu aerobnog kapaciteta kod spomenutih populacija, a jednostavni testovi razlika između skupina koji su primjenjivani u utvrđivanju pouzdanosti Astrandovog testa ne daju pravi uvid u stvarno stanje koje je ponekad vidljivo već i iz samih izvornih podataka. Ograničenje ovog istraživanja je u mogućnosti generalizacije rezultata ovog istraživanja i na cjelokupnu tjelesno aktivnu mušku populaciju srednje životne dobi kod kojih je Astrand često metoda izbora zbog submaksimalnog karaktera.Astrand cycle ergometry test is probably the most famous and most frequently used sub maximal test aimed at evaluation of the aerobic capacity. In this research the accuracy of test was evaluated based on results comparison with the results obtained during maximal ergometry test, the test which is considered to be an objective indicator of functional status of the individual. The sample consisted of 46 rowers and 22 runners. All the examinees are males in their middle age (35-65 yrs), who are at least twice per week active in rowing or running recreational training sessions. The maximal ergometry test was conducted using the rowing ergometer for the sample of rowers, and treadmill for the sample of runners. Basic statistical parameters were calculated followed by Pearson correlation coefficient. Simple regression analysis was performed and Student T-test and Fisher F-test were used to verify the obtained results. The results pointed out statistically significant, but low to moderate relationship between Astrand test results and maximal ergometry results (r=0.68 for rowers and r=0.56 for runners). Simple regression analysis pointed out statistically significant prediction of true VO2max based on the Astrand test results, but the shared variance turned out to be relatively low (R2=0.46 for rowers, R2=0.31 for runners). T-test results pointed out no statistically significant difference between Astrand and maximal ergometry results in both of the observed groups (p=.42 for rowers and p=.27 for runners), while stronger F-test proved otherwise (p=.00 rowers; p=.01 runners). Acquired results confirmed that Astrand test can not be considered an accurate test for evaluation of the aerobic capacity in recreational rowers and runners. For further research, it remains to be investigated can these results be translated to a broader population of the physically active men in their middle ag

    Similar works