S. Ašperger

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

mišljenja i komentariDrsko, laÞno, štetno i nadasve tuÞnoS. AšpergerHrvatska akademija znanosti I umjetnostiZrinski trg 11, 10 000 Zagreb, HrvatskaE-mail: asperger@hazu.hrUvodU netom izašlom èlanku pod naslovom S. Ašperger, Ethics inScience – Unconscientious Scientists – Croat. Chem. Acta 78,A23-A26 (2005) bilo je govora o nesavjesnim znanstvenicima i ve-likoj potencijalnoj šteti za znanost koju oni uzrokuju. Èlanak jeprenijela na hrvatskom jeziku (prijevod Jan Klasinc) i Kem. Ind.[55, 29-32 (2006)], pod naslovom „Etika u znanosti – znanstvenicibez savjesti“. U meðuvremenu je The New York Times od utorka,20. prosinca 2005. posvetio èitavu stranicu èlanku L. K. Altmana iW. J. Broada pod naslovom “Global Trend: More Science, MoreFraud”. Dio tog èlanka (oko polovica) po sadrÞaju je vrlo slièanspomenutom, ranije izašlom èlanku u Croat. Chem. Acta, jer su icitirane referencije iste, no èlanak Altmana i Broada opisuje do-datno i netom odigran skandal koji je uzbudio znanstvene krugoveu svjetskim razmjerima.Na èlanak u The New York Timesu upozorio me Josip Kratohvil,profesor emeritus s Clarkson University, Potsdam, New York, naèemu mu zahvaljujem. Profesor Kratohvil je „naše gore list“, neka-da profesor na Prirodoslovno-matematièkom fakultetu u Zagrebu.Mislio sam da je o problematici etike u znanosti bilo dovoljno re-èeno, no saznavši za dogaðaj koji se u meðuvremenu dogodio, auzbudio je cijeli znanstveni svijet, smatram da i naša šira znanstve-na javnost treba biti o tom informirana.Tko je Dr. Hwang-Woo Suk? Prije afere naæi æemo na inter-netskim stranicama da je on po naobrazbi veterinar, da se bavioistraÞivanjem kloniranja u praktiène svrhe Þeleæi stvoriti kravu kojadaje više mlijeka. No njegovo istraÞivanja nije se ogranièilo nastajsko imanje, veæ je, navodno, njegov tim na Nacionalnomsveuèilištu u Seulu (Seoul National University), JuÞna Koreja, prviklonirao ljudski embrio, koji je bio u stanju producirati matiènestanice (stem cells) koje bi moÞda jednog dana mogle lijeèiti bez-broj razlièitih bolesti. Te tvrdnje potakle su mnoge etièke kontro-verze, no velik broj znanstvenika vidio je u tom radu dokaze dakloniranje nije znanstvene fikcija, veæ Þivotna èinjenica.Hwang Woo-Suk rodio se 1953. Zahvaljujuæi naoko uspješnimistraÞivanjima na podruèju biotehnologije, a osobito nakon tvrdnjio senzacionalnim prodorima u podruèju matiènih stanica postaoje profesor biotehnologije na Seulskom nacionalnom sveuèilištu.Matiène stanice (stem cells) nalaze se u obilju u krvi pupkovine iplacente. One izgraðuju imuno-sustav krvi. Te stanice imaju spo-sobnost postati stanicama drugih tipova koje popravljaju i odrÞa-vaju druge ošteæene stanice tijela. Imuno-sustav tijela i krvni sustavpotièe od matiènih stanica. Postoje mnogi uvjerljivi klinièki dokazida se matiène stanice iz pupkovine i placente mogu izdiferenciratiu mozgovne, srèane, jetrene i koštane stanice. Do nedavno krv izpupkovine i placente bacala se kao medicinski otpad, no danas sekrv iz pupkovine upotrebljava u tretiranju mnogih (nemalignih) bo-lesti. Krv iz pupkovine vrlo je cijenjen izvor matiènih stanica. Ma-tiène stanice su nezrele stanice, a krv iz pupkovine vrlo je bogataranim matiènim stanicama, dakle izrazito nezrelim stanicama kojese koriste u tretiranju niza bolesti. Ako su matiène stanice odreðe-ne osobe ošteæene zbog neke bolesti, raka ili leukemije, jedina jenada u transplantaciji matiènih stanica.Bio je izvanredno marljiv. Ranio je u 4,30 a u laboratoriju je bioveæ u 6 ujutro. Imao je dva sina iz prvog braka (1979.) i kæer iz dru-gog braka (1997.). Godine 1988. lijeèen je od raka jetre. Vjere jebio rimokatolièke, no 1987. prešao je na budizam. Dnevno je me-ditirao oko pola sata. Tvrdio je da nije istraÞivaè bio bi budistièkimonah, jer respektira Þivot budistièkog monaha.Do studenog 2005. Hwang je smatran jednim od pionira i ekspe-rata u podruèju matiènih stanica. Bio je neke vrste nacionalnogheroja. Njegove prekrasne i funkcionalno opremljene laboratorijeposjeæivali su i divili im se mnogi svjetski znanstvenici. Internacio-nalnu slavu (nakratko) je uÞivao, osobito nakon objavljivanja dvarada u èasopisu Science (2005, 308, 1777; i 2004, 303, 1669). Uradu iz 2005. iznio je da je dobio za pacijente specifiène linije ma-tiènih stanica kloniranih embrija. U radu iz 2004. tvrdio je da jeprvi u svijetu dobio iz kloniranog embrija matiènu stanicu sposob-nu za Þivot. Mnogi su u njemu vidjeli kandidata za Nobelovu na-gradu. I onda je slijedio fijasko kada se njegovi podaci nisu moglireproducirati, a dokazane su mu laÞi i prijevare. Science je po-vukao spomenuta dva rada. Profesor Hwang je dao ostavke na svesvoje funkcije i sada je pod optuÞbama za kriminalno djelo prije-vare.Oèito marljiv, školovan i apsolutno talentiran istraÞivaè zauvijek jeiskljuèen iz znanosti. Mnogi æe reæi, to je i zasluÞio. Što se dogaða-lo u glavi profesora Hwanga teško je shvatiti jer istraÞivaè njegovenaobrazbe morao je znati da æe istina doæi na vidjelo, i to vrlobrzo, jer su tvrdnje quasi senzacionalne i mnogi æe ih pokušatipotvrditi i dalje razraðivati.Hwangova tehnologija istraÞivanja èini se da je u principu bilaispravna. No on je zauvijek eliminiran. Kao uvijek u Þivotu, kadjednom smrkne, drugom svane. Hwang se bojao konkurencijekojoj je izgledao nedostiÞan. Sada se ona moÞe mirno koristiti nje-govom tehnologijom rada. IstraÞivaèi u Sjedinjenim drÞavamasada su u dobroj poziciji da kapitaliziraju Hwangov fijasko, misliSuzan R. Morrissey (Chem. Eng. News, 2006, 84, 25).Kako to da su prijevare takovih razmjera moguæe?Dr. Richard S. Smith, nekadašnji izdavaè èasopisa The British Me-dical Journal (BMJ), i suosnivaè Komiteta za publicistièku etiku Sje-dinjenih drÞava, tvrdi, citira The New York Times, da je praktièkinemoguæe eliminirati prijevare. Jedan od bitnih uzroka takve si-Mišljenja i komentari, Kem. Ind. 55 (3) 141–142 (2006) 141tuacije je enorman broj znanstvenih èasopisa (spominje se brojkaveæa od 54 000), što bitno smanjuje moguænosti uèinkovite kon-trole sadrÞaja i ohrabruje nesavjesne znanstvenike, sugerirajuæi imda ne æe biti otkriveni. Statistike pokazuju da milijuni èlanaka ni-kada nisu bili ni proèitani, a neki od tih èlanaka èesto samo sluÞe upromociji nekih kompanija, kao njihov lukrativni element i dioposlovne strategije. To se, prema R. Smithu, èesto odnosi na bio-medicinske promocije. Tako BMJ od 30. srpnja 2005. posveæujeèetiri èlanka tom problemu pitajuæi se: Tko treba istraÞiti sumnje uprijevare u zdravstvenim istraÞivanjima?, a The New York Timespita što je s kanadskim istraÞivanjima u kojima se tvrdi da patenti-rana smjesa multivitamina poboljšava funkcije mozga kod starijihljudi ili istraÞivanja iz Indije gdje se tvrdi da odreðena, specifiènadijeta, koja ukljuèuje nisko masnu hranu s biljnim vlaknima, sma-njuje rizik smrti od srèanih bolesti za 50 posto.Javnost još vjeruje znanstvenicimaMoralnost mnogih zanimanja nerijetko je u javnosti upitna. Ljudi utom smislu malo vjeruju politièarima, ne previše pravnicima (od-vjetnicima), “businessmenima“ i sliènim zanimanjima. Najvišeipak vjeruju znanstvenicima, i to s opravdanjem, jer je traganje zaistinom osnovni smisao svakog znanstvenog rada i u biti u krvi ve-like veèine istraÞivaèa. Prijevare u znanosti ipak su rijetkost i uglav-nom izuzetak.142 Mišljenja i komentari, Kem. Ind. 55 (3) 141–142 (2006)UmirovljeniciN. RaosInstitut za medicinska istraÞivanja i medicinu rada, ZagrebDvaput su se dnevno velikaši, omerabi, išli pokloniti Velikom Mo-gulu. Jesu li mu pritom štogod rekli o onome što se dogaða u zem-lji, ne znam, ali iz pouzdanih povijesnih izvora saznajem da su nasvaku njegovu rijeè uglas vikali “karamat”, što na indijskom znaèi“èudesna divota”. Obièaj klanjanja dva puta dnevno bio je takojak da su to omerabi èinili i u ratno doba, na vojnim pohodima.Neki suvremenik piše o neobiènom prizoru kada se u predveèerjeslijevalo tisuæe bakalja prema šatoru Velikog Mogula. Neobièanprizor za vojnièki logor, zaista. Karamat!Ako mislite da je sve to trebalo kako bi se svakome pruÞila prilikada se uvuèe pod rep Velikom Mogulu, varate se. Dobro se paziloda se nitko ne istakne, da svi budu jednaki u nejednakosti. Pravismisao tog obreda, tvrdi francuski povjesnièar Fernand Braudel,1je da podanici vide je li vlastodrÞac još Þiv, da li carstvo još postoji.Strah nije bio bez osnova – jer kada je 1707. Veliki Mogul umro,carstvo se raspalo.Da bi odrÞao carstvo, Veliki Mogul morao se svaki dan dvaput po-javljivati pred omerabima, èak i onda kada ga je tresla tropskagroznica ili muèilo nešto još gore. Nije on jedini. Gotovo da je rijeèo stereotipnom povijesnom modelu, modelu koji je nadahnuoAkiru Kurosawu da snimi Kagemushu (Sjenu ratnika), film o zloèin-cu kojem je poklonjen Þivot u zamjenu da bude dvojnik vojsko-voðe, šoguna, za njegova Þivota i nakon smrti. Autoritarni reÞimi,diktature, padaju s diktatorom. Odmah nakon Staljinove smrtiuslijedio je Hrušèovljev drÞavni udar i radikalni raskid sa stalji-nizmom, s Francom je u Španjolskoj umro i fašizam, kad je umroAleksandar Veliki njegovo se carstvo raspalo na više-manje neza-visne satrapije... Unatoè svim pokušajima da se Jugoslavija federa-lizira i konfederalizira, ta drÞava jedva da je Þivjela nakon smrtisvoga tvorca, kao što se Kraljevina Jugoslavija poèela raspadati od-mah nakon atentata na “viteškog kralja” i “ujedinitelja” Aleksan-dra Prvog Karaðorðeviæa. Itd, itd – i tako dalje, i tako dalje. MoÞe lise Treæi Reich i zamisliti bez Adolfa Hitlera?* Kaprolit je fosilizirani izmet. Rijeè je o vrlo vrijednom paleontološkomnalazu, koji otkriva èime se izumrla Þivotinjska vrsta hranila.Teško je suvremenog hrvatskog umirovljenika, s mirovinom kojomjedva krpa kraj s krajem, prispodobiti s Velikim Mogulom. Pa ipak!Nedavno sretoh svoga kolegu koji je nedavno otišao u mirovinu.Popismo kavu, a on æe meni: “Moram iæi, Þurim na posao.” Bijeloga pogledah, a on mi stade objašnjavati da sada radi kao i prije,ako ne i više, da svaki dan ide na institut raditi sa svojim (bivšim)suradnicima. Pustih ga da ode, meni se ne Þuri. Ja nisam u miro-vini.Nije on, dakako, jedini. Takve marljive umirovljenike svaki danviðam i na svome institutu. Dobivaju li za svoj posao nekakvucrkavicu od honorara ne znam reæi, ali da im je doma teško biti tose vidi, štono se hrvatski kaÞe, iz zrakoplova. To mi je pomaloteško za razumjeti. I ja volim svoj posao, volim vidjeti u što æe seneka molekula premetnuti, ali da èitav Þivot moram samo kemijati– svisnuo bih od muke i jada. I neka nas ne zavarava romantiènapredodÞba o znanstveniku koji Þivi za znanost. Poznajem dvojicuu svoje vrijeme vrlo uspješnih znanstvenika i sveuèilišnih profesorakoji na pedeset metara sijaju od sreæe uÞivajuæi u svojim umi-rovljenièkim danima: jedan se šeæe po svjeÞem zraku (svaki danide na Jarun ili na Sljeme), drugi u Moslavini obrezuje vinogad ipravi odliènu graševinu. Ali nije rijeè samo o umirovljenicima – ri-jeè je i o onima koji ih “zapošljavaju”. Poslodavac umirovljenikune moÞe ništa. Ne moÞe ga pitati što radi ni koliko radi – jer ono-me koga ne plaæaš ne moÞeš biti gazda. A umirovljenik, za razlikuod poslodavca, moÞe sve. Ako je bio voditelj, njegovi ga “bivši” su-radnici – karamat! – slušaju, dapaèe ne mogu se ni maknuti akodvaput dnevno ne vide njegovo svijetlo lice. A on im daje da radeono što im je davao da rade prije pet, deset, pedeset godina. Nitkose ne usuðuje doæi s neèim novim dok je stari voditelj Þiv, a kadapo prirodnoj nuÞdi umre, na njegovo æe mjesto doæi novi umi-rovljenik koji æe èiniti isto. Tako nastaje kaprolitna* znanost.Literatura1. F. Braudel, Vrijeme svijeta, August Cesarec, Zagreb 1992, III.svezak, str. 598.

Drsko, lažno, štetno i nadasve tužno

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia