S. Ašperger

Ašperger, S.

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

mišljenja i komentariEtika u znanosti – znanstvenici bez savjesti*S. AšpergerHrvatska akademija znanosti i umjetnosti,Zrinski trg 11, 10 000 Zagreb, HrvatskaE-mail: asperger@hazu.hrUvodZnanstveno-istraÞivaèke aktivnosti se veæinom temelje na povje-renju u to da su rezultati koje objavljuju drugi znanstvenici dobive-ni objektivno, tj. na ispravan naèin i pošteno, uzimajuæi u prvomredu u obzir èinjenice. Takvo ponašanje u znanosti omoguæilo jeenormnu znanstvenu produktivnost, koja je imala kao posljedicubrz napredak èovjeèanstva.Neetièno ponašanje u istraÞivanju velika je prepreka napretku, no,na sreæu, takvo ponašanje je više iznimka, nego obièaj u veæiniznanstvenih ustanova. Stoga se moÞe oèekivati da znanstveneustanove nisu pripremljene i ne znaju kako se nositi s prekršajima ineetiènim ponašanjem u znanosti. U SAD-u, Ured za istraÞivanjeintegriteta (ORI – Office of Research Integrity) spreman je datitehnièku pomoæ bilo kojoj ustanovi koja Þeli odgovoriti naoptuÞbe za istraÞivaèki prekršaj putem svojeg Programa tehnièkepomoæi putem brzih odgovora (Rapid Response Technical Assistan-ce Program).Napori u smislu odgovaranja na znanstvene prekršaje i širenja od-govornog ponašanja u istraÞivanju poduzimaju se u nekoliko ze-malja u svijetu. U nekim zemljama organizacije odrÞavaju webstranice putem kojih se bave tim predmetima. Neki èlanci kojiopisuju tipiène sluèajeve prekršaja mogu se naæi u NovinamaORI-a (ORI Newsletter).Prekršaji u istraÞivanju mogu se dogoditiu najprestiÞnijim svjetskim ustanovamaNitko nije savršen. U etièkom smislu, ni znanstvenici to nisu, nojavnost oèekuje od njih upravo najviše standarde. Ekstremni slu-èajevi neodgovornog ponašanja znanstvenika su laÞiranje (izmi-šljanje) znanstvenih rezultata, falsifikati i plagijati su rijetki, premdase mogu pronaæi i u vodeæim svjetskim ustanovama. To se npr.dogodilo 1955. godine tijekom boravka autora ovog èlanka naUniversity Collegeu u Londonu, kada je mladi, po mišljenju Sve-uèilišta, izvrstan predavaè, objavio “eksperimentalne rezultate” izpokusa kojega nikada nije izvršio. Buduæi da je bio vrstan teore-tièar, predvidio je kako bi se njegov reakcijski sustav trebao po-našati, te je objavio izmišljene rezultate, nastojeæi ih pri tomobjaviti i u što veæem broju struènih listova i doæi do što veæeg bro-ja referencija. No njegovi kolege u laboratoriju vidjeli su da on ustvari nije obavio opisane pokuse, a on nije mogao pruÞiti nikakvedokaze da ih je zaista obavio. Morao je napustiti londonski Uni-versity College. Nisam ništa èuo o njemu nekoliko godina. Zatimsam doznao da je dobio mjesto na ne previše vaÞnoj znanstvenojustanovi u SAD-u. Nakon nekih 30 godina, sreo sam ga na meðu-narodnoj konferenciji kemièara te smo razgovarali. Trudio sam sedjelovati što opuštenije jer sam imao dojam da je dovoljno propa-tio, te da je, nakon tolikih godina, vrijeme da se to napokon zabo-ravi.Takvi su dogaðaji èešæi no što obièno mislimo. Jedan mi se ukazaoprije nekoliko godina kad je otkriveno da je, prema autorici èlankau Chem. Eng. News od 26. travnja 2004, str. 34, Sophie L. Rovner,jedan fizièar u Bellovim laboratorijima (èasopis navodi njegovoime u cijelosti), koji je radio na polju molekularne elektronike,laÞirao podatke.U daljnjoj raspravi o etici u znanosti, S. L. Rovner je istaknula vrlovaÞan i konkretan razlog njoj u prilog, navodeæi da “ono što obja-vite i iznesete zaista moÞe utjecati na rad i djelovanje drugih ljudi”.Zato je etièka odgovornost znanstvenika od presudne vaÞnosti.U èlanku pod naslovom “Znanstvenici koji se loše ponašaju”, au-tora B. C. Martinson, M. S. Anderson i R. De Vries, Nature, 2005,435, 737 (13 referencija), autori su istaknuli da “naši podaci suge-riraju da opæepoznati, ”uobièajeni” prekršaji predstavljaju veæuprijetnju znanstvenom pothvatu od onih koje uzrokuju sluèajevigrubog kršenja etièkih normi, kao što je prijevara.”Ured za znanstveno-tehnološku politiku SAD-a (US Office ofScience and Technology Policy) definirao je prekršaje u istraÞivanjukao “laÞiranje, falsificiranje ili plagijat u predlaganju, izvoðenju ilipregledavanju istraÞivanja ili izvještavanju o rezultatima istraÞiva-nja”. Nalazi gore navedenih autora pokazali su da je kod znan-stvenika u SAD-u zabiljeÞen veæi broj ponašanja koja znatno nadi-laze laÞiranje, falsificiranje ili plagijat. Anonimno istraÞivanje kojeje 2002. godine izveo B. C. Martinson, koje je sponzorirao Nacio-nalni institut za zdravlje, obuhvatio je znanstvenike sa Sveuèilišta uMinnesoti i Minneapolisu i St. Paulu. Sudionici istraÞivanja upitanisu jesu li ili nisu sudjelovali u sumnjivim istraÞivaèkim radnjama. Uèlanku Zloèesti znanstvenici, objavljenom u Chem. Eng. News, 27.lipnja 2005., na str. 50, autor èlanka Ron Dagani zakljuèio je da jedanašnji znanstvenik suoèen sa znatnom konkurencijom i opte-reæen raznoraznim društvenim i menadÞerskim zahtjevima. Tizahtjevi stvaraju pritisak na znanstvenika kako bi prihvatio kom-promise u pogledu svojeg znanstvenog integriteta.Izvješæe Martinsona i dr. u navedenom èlanku u èasopisu Naturetemelji se na anonimnim odgovorima 3247 amerièkih znanstvnikau dobi izmeðu 35 i 44 godina, koji su priznali da su sudjelovali uradnjama koje se mogu smatrati nepropisnima. Osim toga, vrlovjerojatno je ponašanje znanstvenika bilo gore od onoga o kojemsu pisali Martinson i dr. u svojem izvješæu, buduæi da najgoriprekršitelji vjerojatno nisu bili voljni sudjelovati, usprkos èinjenicida je istraÞivanje bilo anonimno, zakljuèili su autori u èasopisu Na-ture. Mnogi znanstvenici priznali su da su sudjelovali u sumnjivimMišljenja i komentari, Kem. Ind. 55 (1) 29–32 (2006) 29* Original na engleskom jeziku, Croat. Chem. Acta 78 : 4 (2005) A23–A26.Preveo: Jan Klasinc.radnjama tijekom prethodne tri godine koje se mogu smatrati po-tencijalno kaÞnjivima. Ispod se navode neka pitanja i odgovorikoje je autor ovog èlanka smatrao najzanimljivijima:Falsificiranje ili “nabrijavanje” istraÞivaèkih podataka – oko 0,3 %;Korištenje tuðih ideja bez dopuštenja ili objave autorstva – oko1,3 %;Neovlašteno korištenje povjerljivim informacijama o vlastitomistraÞivanju – oko1,5 %;Prikrivanje podataka koji su u suprotnosti s vlastitim prethodnimistraÞivanjem – oko1,5 %;Izmjena koncepcije, metodologije ili rezultata studije zbog pritiskaizvora financiranja – oko 15 %;Publiciranje istih podataka ili razultata u dvije ili više publikacija –oko 5 %;Neispravno pripisivanje autorstva – oko 10 %;Uskraæivanje detalja o metodologiji ili rezultatima – oko 10 %.MoÞe se uoèiti da su znanstvenici skloni popustiti pritiscima izvorafinanciranja.Kako se nositi s optuÞbama za prekršajeNajkorisniji savjet dolazi iz medicinskih krugova. Javno zdravstvodaje pregled odgovora na optuÞbe za istraÞivaèke prekršaje u bio-medicinskom istraÞivanju ili istraÞivaèkom obrazovanju. Prvo serazmatra uloga dvije glavne osobe u postupku – “zviÞdaèa” i ono-ga koji odgovara na optuÞbe (optuÞenog). U principu, istraÞivaèkiprekršaji su iznimni, a ne uobièajeni dogaðaji. To je razlog zaštovrlo malo ustanova ima bilo kakvo znaèajnije iskustvo pri odgova-ranju na optuÞbe.Zbog moguænosti odmazde prema zviÞdaèu propisi Javnogzdravstva zahtijevaju da ustanove “do najveæe mjere štite privat-nost onih koji dobronamjerno prijavljuju moguæe prekršaje”. Pre-ma Uredu za integritet istraÞivanja, “dobronamjerna optuÞba vršise s poštenim uvjerenjem da je moÞda došlo do znanstvenogprekršaja.” OptuÞba “nije dobronamjerna ako je uèinjena tako dasu bezobzirno i namjerno zanemaruju èinjenice koje bi mogleopovrgnuti optuÞbu.” OptuÞbe se prijavljuju ustanovama u koji-ma je došlo do kršenja. Odgovorna osoba u tim ustanovamaobièno daje konaènu procjenu. Ako se ta procjena razlikuje odprocjene istraÞnog povjerenstva, odgovorna osoba (obièno se radio dekanu fakulteta) treba objasniti u pisanom obliku razloge zbogkojih je donijela drugaèiju odluku od odluke istraÞnog povjeren-stva te proslijediti to izvješæe ORI-u.U znanstvenoj praksi susreæu se mnogi problemi, te je AmerièkiKongres 1993. godine osnovao “Komisiju za integritet istraÞiva-nja”, u odgovoru na sve veæe kontroverze zbog oèigledne nespo-sobnosti znanstvene zajednice i federalnih vlasti u rješavanju pro-blema prekršaja u znanstvenim istraÞivanjima. Dvanaest èlanovate Komisije kojima je predsjedavao dr. Kenneth Ryan s Medi-cinskog fakulteta Sveuèilišta u Harvardu odabrani su iz redovaznanstvenika, istraÞitelja prekršaja u istraÞivanju i voditelja istraÞi-vaèkih ustanova, odvjetnika i etièara. Komisija je odrÞavala mje-seène javne sastanke od lipnja 1994. do listopada 1995., preteÞnou podruèju Washingtona D. C., a javna saslušanja odrÞavala su seu San Franciscu, Chicagu i Bostonu. Ti su sastanci u javnost iznijelimnoga mišljenja o slabostima u sadašnjoj institucionalnoj i fede-ralnoj javnoj politici i praksi u pogledu etike i prekršaja. Osobito suvaÞna predloÞena poboljšanja. Zakljuèeno je da znanstvenici,istraÞivaèke ustanove i strukovna udruÞenja imaju glavnu odgo-vornost za oèuvanje integriteta istraÞivanja i podizanje optuÞnicaza prekršaje u istraÞivanju. Uloga saveznih vlasti je nadopunjava-nje uloge ustanova i udruÞenja; upletanje saveznih vlasti dopušte-no je samo kada propadnu postupci u ustanovama. KaÞe se darazvoj i širenje jasnih standarda ponašanja najbolje promièe istra-Þivaèki integritet, bilo strukovnih organizacija ili istraÞivaèkihustanova. Ti se standardi trebaju poticati putem obrazovanja nasvim stupnjevima znanstvenog razvoja i na svim stupnjevimaistraÞivaèke uprave.Preporuke Ryanove KomisijeOdbor preporuèuje da strukovna udruÞenja prihvate kodeks etiè-kog ponašanja u istraÞivanju i potièu svoje èlanice na primjenu ko-deksa kao okvira za razmatranje tekuæih etièkih pitanja u znanosti.Osim toga, strukovna udruÞenja trebaju razmotriti pokretanje rad-nji koje æe još više promicati etièko ponašanje u znanosti.Takoðer je predloÞeno da bi udruÞenja trebala donijeti izjavu ointegritetu i prekršajima u istraÞivanju te poduèavati druge znan-stvenom integritetima konferencijama, seminarima, radionicama irazreda na svim obrazovnim razinama.Takoðer je predloÞeno da strukovna udruÞenja uspostave klubovestruènjaka od kojih ustanove mogu traÞiti nepristrane èlanove zaistraÞna tijela koja razmatraju optuÞbe za neetièno ponašanje. Ko-naèno, udruÞenja koja izdaju èasopise mogla bi poticati publici-ranje èlanaka o istraÞivaèkoj etici i kriterijima za odgovornu praksuu autorstvu i publiciranju.Urednici znanstvenih èasopisa imaju obvezu prijaviti optuÞbe zaneetièno ponašanje relevantnim ustanovama, kako bi pomogli urješavanju optuÞbi za neetièno ponašanje i, ako je to prikladno,ispraviti literaturu izdavanjem naknadnih ispravki koje su jasnopovezane s obmanjivaèkim publikacijama.Izvješæe Ryanove Komisije (vidi na internetu, pod Izvješæe Ryano-ve Komisije) od 46 stranica naslovljeno je na Ministra zdravstva isocijalne skrbi, Parlamentarni odbor za trgovinska pitanja i Se-natski odbor za rad i ljudske potencijale.Svi oni koji se bave problemima etike i neetiènog ponašanja u zna-nosti trebaju prouèiti ovo Izvješæe.Etièke smjernice za publiciranje*kemijskih istraÞivanjaAmerièko kemijsko društvoUrednici Odjela za izdavaštvo Amerièkog kemijskog društva u si-jeènju 2000. godine izmijenili su smjernice sadrÞane u tom do-kumentu. Urednici èasopisa koje objavljuje Amerièko kemijskodruštvo dali su etièke smjernice za osobe koje se bave publicira-njem kemijskih istraÞivanja, posebno za: (A) urednike, (B) autore i(C) redaktore rukopisa. Smatra se da su visoki etièki standardi takobitni za znanost da se definicija tih standarda treba prenijeti svimukljuèenim stranama.(A) Etièke obveze urednika znanstvenih èasopisaOvo poglavlje dijeli se na 9 stavaka. Stavak 1 npr. navodi (u skraæe-nom obliku) da urednik mora nepristrano razmotriti sve rukopisekoji se nude za objavljivanje, iskljuèivo na temelju njihove vrijed-nosti. Urednik, meðutim, moÞe uzeti u obzir veze rukopisa koji serazmatra s drugim prethodno ili istodobno ponuðenim rukopisomistog/ih autora.(B) Etièke obveze autoraOvo poglavlje ima 11 stavaka, no za ilustraciju navodimo samostavke 1 i 4:Stavak 1: Glavna obveza autora je davanje toènog prikaza izvrše-nog istraÞivanja kao i objektivne rasprave o njegovom znaèaju.30 Mišljenja i komentari, Kem. Ind. 55 (1) 29–32 (2006)* Smjernice su na internetu pod naslovom Ethical Guidelines to Publica-tion of Chemical Research, American Chemical Society.Mišljenja i komentari, Kem. Ind. 55 (1) 29–32 (2006) 31Stavak 4: Autor treba navesti one publikacije koje su utjecale zautvrðivanje prirode rada o kojem se izvještava i to æe èitatelju po-sluÞiti kao vodiè do ranijeg rada koji je nuÞan za razumijevanje sa-dašnjeg istraÞivanja… Autor ima obvezu pretraÞiti literaturu, kakobi pronašao, a zatim i naveo, originalne publikacije koje potankoopisuju srodni rad. Što se tièe kritiènih materijala koji se koriste uradu, treba takoðer ispravno navesti njihov izvor, ako je on razlièitod autora rada.(C) Etièke obveze redaktora rukopisaOvo poglavlje ima 11 stavaka, i treba ga prouèiti svaki istraÞivaè.Na taj naèin mogu se izbjeæi mnogi potencijalni sukobi interesa.Obrazovni program o odgovornom ponašanjuu istraÞivanju u HrvatskojOpæenito se smatra da izvrsna znanost proizlazi iz izvrsne etike, aloša znanost iz loše etike.Stoga zanemarivanje poduèavanja etike na fakultetima uzrokujenjihovo nepotpuno obrazovanje.Autor ovoga èlanka razgovarao je s kolegama na Prirodoslovno-matematièkom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu. Èini se da tre-nutaèno nema nikakvih radnji (predavanja, seminara, itd.) u koji-ma se znanstvena etika predaje studentima na dodiplomskom ilipostdiplomskom studiju. No u prošlosti su postojale neke aktiv-nosti na tom planu. Prema privatnom pismu profesora NenadaTrinajstiæa, pokojni profesor fizikalne kemije na spomenutom fa-kultetu BoÞo TeÞak drÞao je godine 1962./63. dvosemestralnipostdiplomski seminar (25 + 0, 25 + 0) pod imenom IstraÞivaèketehnike i metode. Njegova predavanja dijelom su se bavila etikomu znanosti. Npr., on je naglašavao da svako istraÞivanje ima korije-ne u prošlosti, stoga se raniji rezultati moraju navoditi, što dovodido meðusobnog povjerenja meðu znanstvenicima i moralno jeopravdano; on nije rabio termin znanstvena etika, ali bilo je jasnoda je govorio o etièkom ponašanju znanstvenika. Profesor TeÞakdrÞao je takoðer i slièan seminar za dodiplomce. Nakon smrtiprofesora TeÞaka 1980. godine profesor Trinajstiæ na kratko je vri-jeme preuzeo njegova predavanja na dodiplomskom i postdi-plomskom studiju. Nakon toga, izvanredna profesorica ÐurðicaTeÞak poèela je svojim predavanjima o informatici, dok je profe-sor Trinajstiæ drÞao samo nekoliko predavanja o metodologijiistraÞivanja, govoreæi ukratko o neetiènom ponašanju u istraÞiva-nju, upozoravajuæi npr. studente da, prema knjizi autora A. KohnaLaÞni proroci, Balckwell, Oxford, 1986., prekršitelji etièkih normikad-tad moraju biti kaÞnjeni, u najmanju ruku gubitkom ugledameðu kolegama kemièarima.Èini se da trenutaèno ne postoje formalna predavanja o znanstve-noj etici za studente na vodeæem kemijskom fakultetu Sveuèi-lišta u Zagrebu – Prirodoslovno-matematièkom fakultetu. Premapreporuci Izvješæa Ryanove komisije naslovljenog na Parlament,Washington D. C., 3. studenog 1996., treba poticati ukljuèivanjeeksplicitnog predavanja etike znanosti u uèionice, laboratorije idruge istraÞivaèke lokacije.Preporuèuje se knjiga A. Simoniæa, Znanost (Science), u izdanjuSveuèilišta u Rijeci i Vitagrafa, Rijeka, Hrvatska, 1999., 483 str.(ISBN 953-6059-28-2), koja kvalitetno obraðuje temu etike u zna-nosti i autorstva.Autorovo osobno iskustvo u pogledu etike u znanosti(u njegovoj Alma Mater, Sveuèilištu u Zagrebu)Hrvatska je proglasila svoju neovisnost od komunistièke (“socijali-stièke”) Jugoslavije 1991. godine, te ju je nakon nekoliko mjeseciborbe, 1992. godine priznala Europska zajednica, kao i drugezemlje. Stoga je autor ovog èlanka proÞivio veæi dio svojeg znan-stvenog djelovanja u komunistièkom sustavu, u kojem nije bilozaštiæeno fizièko privatno vlasništvo. Što se tièe intelektualnogvlasništva, situacija nije bila definirana, no poštivale su se europ-ske i svjetske norme, buduæi da je veæina hrvatskih znanstvenikaobrazovana u SAD-u ili na vodeæim europskim sveuèilištima. Za-pravo, autorovo osobno iskustvo u pogledu etike u znanosti bilo jezadovoljavajuæe, uz samo jednu iznimku, kad su dvojica njegovihsuradnika koji su radili na njegovom istraÞivaèkom projektu (koji jepoduprlo i financiralo Ministarstvo znanosti Republike Hrvatske),publicirali nedovršeni i nedoreèeni dio tog projekta, bez odobre-nja autora istraÞivaèkog projekta. Taj prekršaj bio je iznimka i nijeuspio promijeniti autorovo uvjerenje da je znanstvena etika uHrvatskoj, èak i u komunistièkom sustavu, bila zadovoljavajuæa.Kao što smo vidjeli, neki vodeæi kemijski èasopisi smatrali su po-trebnim raspravljati o etièkim problemima u znanosti. Poznata jeizreka da je vrlo vaÞno ono što je reèeno, no još je vaÞnije tko je torekao. Zato znanstvene ustanove trebaju pozvati svoje vodeæeznanstvenike, profesore visokog etièkog renomea, vrlo uglednezbog svojeg integriteta, kako bi studentima predavali etiku u zna-nosti.Nadajmo se da æe ovaj èlanak potaknuti rasprave o etici u znano-sti, i time doprinijeti znanstvenom napretku Hrvatske. Na kraju,autor ovog èlanka bi Þelio predloÞiti Urednièkom odboru èasopisaCroatica Chemica Acta da etièke smjernice ukljuèi u Upute autori-ma tog èasopisa.

Etika u znanosti -znanstvenici bez savjesti

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia