Tomislav Janović

Janović, Tomislav

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi knjiga / Book ReviewsJonathan Dancy, Uvod u suvremenu epistemologiju, preveo ZvonimirÈuljak, Hrvatski studiji Sveuèilišta u Zagrebu (Biblioteka Filozofija,sv. 2), Zagreb, 2002, 248 str.Epistemologija trenutno predstavlja jednuod propulzivnijih (uz etiku i filozofijuznanosti) filozofijskih disciplina. Njezinnagli razvoj u drugoj polovici prošlogstoljeæa treba prvenstveno pripisati brzomširenju svih oblika specijalistièkih zna-nja koja sve više postaju predmetom i fi-lozofskog interesa. Kao posljedica toga,aktualnu znanstvenu produkciju iz epis-temologije i znanstvene metodologijesve je te®e pratiti, èak i unutar uskoomeðenih problemskih podruèja. U timokolnostima izuzetno je va®no raspola-gati jasnim pregledom opæih spoznajnihproblema i glavnih tipova rješenja. Upra-vo to nudi Dancyeva knjiga.Rijeè je o knjizi koja je vremenom – odprvog izdanja proteklo je više od deset-ljeæe i pol – stekla status jednog od naj-popularnijih ud®benika epistemologijena svjetskim sveuèilištima (i to ne samoonim anglofonim). Razlozi popularnostile®e u uobièajenim vrlinama knjigaovakvog tipa: logiènoj strukturiranostisadr®aja, preglednosti, jasnoæi, suvreme-nosti (tj. neoptereæenosti povijesno-in-terpretativnim pitanjima). Buduæi daepistemologiju vidi kao disciplinu kojase bavi znanjem kao opravdanim vjero-vanjem, u prvom dijelu autor problema-tizira narav znanja u svjetlu skeptièkihprigovora, na taj naèin prihvaæajuæi tra-dicionalan, kartezijanski pristup proble-mu znanja. U drugom dijelu izla®u seglavne prednosti i nedostatci dvaju rje-šenja problema opravdanja: fundaciona-lizma i koherentizma. Treæi je dio po-sveæen konkretnim »formama znanja«:zamjeæivanju, pamæenju, indukciji, apri-ornom znanju, pri èemu najviše mjestazauzima zamjedba (percepcija) koja tra-dicionalno slovi kao glavni izvor znanja.Sam autor u uvodu priznaje da se pred-lo®enoj razdiobi mogu uputiti razlièitiprigovori. No, to bi bio sluèaj i s bilo ko-jom drugom podjelom. Stoga, ako pri-hvatimo navedeni pristup utemeljen napojmu opravdanja – a izgleda da ga ve-æina suvremenih epistemologa prihvaæa– onda æe nam se naèin na koji se izla®unajva®niji problemi te discipline uèinitivrlo prirodnim, ako ne i najboljim mo-guæim.O tome svjedoèi i sretan kompromis iz-meðu prostora, kolièine obraðenih sa-dr®aja i njihove reprezentativnosti/aktu-alnosti. Na nešto više od dvjestotinjakstranica predstavljene su, i to uvijek upolemièkom kontekstu, sve aktualneepistemološke teme: standardna defini-cija znanja i Gettierovi protuprimjeri,argument mozga u baèvi, Nozickovakondicionalna teorija znanja, Lewisovfundacionalizam, kauzalna teorija zna-nja, problem drugih umova, Wittgen-steinov argument privatnog jezika od-nosno slijeðenja pravila, Quine-Duhe-mova teza, Quineov argument holizmaznaèenja (neodreðenosti prijevoda), Pla-tonov internalizam, Rescherov koher-entizam, Berkeleyevo osporavanje po-stojanja vanjskog svijeta, eksternalizamnasuprot internalizmu, realizam nasu-prot fenomenalizmu/idealizmu u teorijipercepcije odnosno pamæenja, Lockeo-vo razlikovanje primarnih i sekundarnihsvojstava, Humeova skepsa u pogleduinduktivnog znanja, Goodmanova novazagonetka indukcije, status apriornogznanja kod Kanta, Kripkeovo i Quine-ovo osporavanje Kanta, Quineov pro-jekt naturalizacije epistemologije, Hege-lov epistemološki subjektivizam (skepti-cizam).U gornjem nabrajanju namjerno nisampoštivao vremenski redoslijed. Naime,sve navedene teme – i to je ono što Dan-cyev pristup èini didaktièki atraktivnim –izlo®ene su sukladno predmetnoj, a nepovijesnoj logici. Tako se Goodman po-javljuje kao prirodan sugovornik Hu-mea, Armstrong Platona, Quine i Krip-ke Kanta, a Chisholm Hegela. Onimakojima je na srcu zaštita povijesno-filo-zofskih imena i likova ovakav æe se pris-tup uèiniti svetogrdnim. Oni pak skloni(i) filozofijskom »multikulturalizmu« za-mjerit æe Dancyu neskrivenu naklonost– uz (neizbje®nu) iznimku Descartesa iKanta – prema engleskim novovjekim fi-lozofima (treba li reæi, redom empiris-tima), a neæe ih utješiti ni iznenadno po-javljivanje Hegela – i to u ulozi epi-stemološkog partybrakera! – u zakljuè-nom poglavlju knjige. No, ni jedne nidruge ne bi trebalo smatrati vjerojatnimèitateljima Dancya.Stoga je va®nije pitanje od zastupljenostipojedinih autora odnosno stilova filozo-firanja to koliko su prikazani pojmovi,teorije i argumenti razumljivi. Veæinazacijelo jest, no ima i onih koji ni nakonponovljenog èitanja ne sjedaju najbolje(usp. npr. prikaz triju skeptièkih argu-menata ili raspravu o fundacionalizmu).No, èini se da to, barem u veæini sluèa-jeva, ima više veze s naravi filozofskogposla odnosno slo®enošæu pojedinih po-jmovnih sustava, nego s naèinom na kojisu oni izlo®eni. Uostalom, nema takvoguvoda u neku filozofijsku disciplinu kojibi, a da ih potpuno ne trivijalizira, s jed-nakim stupnjem jasnoæe prikazao sveglavne probleme i naèine njihova rješa-vanja.Drugim rijeèima, treba imati na umu tokome je neka filozofska knjiga namije-njena. Dancyeva knjiga, baš kao i veæinasliènih edicija opæeg preglednog tipa,namijenjena je prosjeèno obrazovanomèitatelju s minimalnim predznanjem –prvenstveno (prema autorovim rijeèi-ma) studentima filozofije. Predznanje sepritom više odnosi na upoznatost s od-reðenim tipom diskursa, s naèinom nakoji filozofi (prvenstveno oni tzv. »anali-tièke« provenijencije1) misle i pišu, negona poznavanje osnovnih pojmova i po-vijesno-filozofskog konteksta u kojem suse formirali. Ti pojmovi, premda se upravilu uvode spontano, bez posebnepripreme i formalne definicije, uvijek sudobro objašnjeni u kontekstu konkret-nog spoznajnog problema o kojem autorraspravlja.Kada je rijeè o našoj sredini, treba pri-znati da je predod®ba o »tipiènom« èi-tatelju (blago reèeno) idealizirana. Kaošto je vrlo dobro znano domaæim izda-vaèkim entuzijastima, i manje zahtjevnioblici filozofske proze teško pronalazepubliku. A ovdje je rijeè o »tvrdom«®anru koji iziskuje nemalo strpljenja imentalne kondicije. U odsustvu odgova-rajuæeg treninga na prvim godinama stu-dija, bojim se da ni prosjeènom doma-æem studentu filozofije Dancy neæe bitiomiljena lektira. Ipak, svi oni koji suspremni revidirati stanovite – kod nasdugo i marljivo njegovane – predrasudeo filozofiji i njezinoj metodi, odnosno76 Prolegomena 1 (1/2002)1 Pod uvjetom da ovu, inaèe èesto zloupo-trebljavanu oznaku ne shvatimo u uskom, dane ka®em »sektaškom« smislu. U tom bismosluèaju, naime, s jednakim pravom »analiti-èarima« trebali smatrati i, primjerice, jednogAristotela ili biskupa Berkeleya kao i sve oneengleske i amerièke filozofe XX. stoljeæa –poput, recimo, Russella ili Quinea – èija smoimena navikli poistovjeæivati s prepoznatlji-vom tehnikom pojmovne analize.oni koji su u svoje filozofsko obrazo-vanje spremni ulo®iti više od elemen-tarne radoznalosti, bit æe nagraðeni.Recepciju knjige trebala bi olakšati nje-zina oprema. Osim (autorovih) naputa-ka za daljnje èitanje koji se nalaze nakraju svakog poglavlja, ovo izdanje sa-dr®i i hrvatsko-engleski rjeènik najva®ni-jih termina, što je osobito va®no u uvje-tima kada još uvijek ne postoje termi-nološki standardi struke. Štoviše, upra-vo bi Èuljkov prijevod Dancya mogaoodigrati pionirsku ulogu u kreiranju tihstandarda, barem kada je epistemolo-gija u pitanju. Naravno, moguæe je argu-mentirano osporavati pojedina rješenja– npr. da se infer i inference prevode kaozakljuèivati odnosno zakljuèak (a ne kaoizvoditi odnosno izvoðenje), ali to æe sa-mo pridonijeti nala®enju boljih inaèica.Tomislav JanoviæInstitut za antropologijuAmruševa 8, HR-10000 Zagrebjanus@inantro.hrWilliam James, Pragmatizam, prijevod i predgovor Tomislav Janoviæ,IBIS grafika, Zagreb, 2001, xxii + 169 str.Pragmatizam je filozofski pravac koji jekod nas dugo vremena bio gotovo pot-puno zanemaren. Oni koji oèito nisu èi-tali pragmatiste, pa tako ni Williama Ja-mesa, mislili su da je pragmatizam èistapotpora kapitalizmu i tako o njemu nijebilo niti rijeèi, a takva je situacija proiz-vela da se i dalje, sve do sada, malo štomoglo o njemu èuti. Pragmatisti su je-dino smatrali da je ljudski rad praktiènai moralna vrijednost sama po sebi, èakne kao neka kumulacija dobara, a ka-moli kapitala, nego proizvodnja dobaraza poboljšanje ®ivotnih uvjeta svima. Toje uglavnom jedina veza filozofskogpragmatizma s politièkim ideologijamakoja bi dolazila iz samog pragmatizmakao filozofske teorije.Pragmatizam je, dakle, filozofski pravackoji je bio usmjeren upravo na rješa-vanje zanimljivih i znaèajnih filozofskihproblema. To se lijepo mo®e vidjeti bašu ovoj knjizi. Ona se sastoji od osam po-glavlja koja su, ustvari, osam predavanjakoja je James odr®ao, za širu publiku,na Lowell institutu u Bostonu i na Sve-uèilištu Columbia 1906. i 1907. godine.Ona izvrsno sa®imlju glavne Jamesovefilozofske poglede i argumente, ali ipredstavljaju pragmatizam u najboljemsvjetlu.James nudi pragmatizam prvenstvenokao metodu. Pragmatizam nije neki skupgotovih filozofskih pogleda koji se pred-la®u kao rješenja; on je više metoda zarješavanje filozofskih problema. Analizi-rajuæi empirizam i racionalizam, Jamesustvrðuje kako se empirizam ponekadpreviše dr®i èinjenica te se katkad gubi umnoštvu pojedinaènosti i završava uskepticizmu, dok racionalizam, s drugestrane, konstruirajuæi svoje teorije, ob-likuje sustave koji vrlo èesto gube vezusa stvarnošæu. Tako nam obje ove filo-zofije ne daju zadovoljavajuæe odgovoreniti objašnjenja. Iako filozofija u svojimobjašnjenjima tra®i opæenitije principe,ipak iskustvo, odnosno moguænost od-reðene empirijske provjere objašnjenja iteorija ili njihovih posljedica, mora bitiglavna odlika dobrog filozofskog objaš-njenja, odnosno filozofske teorije. Rije-èima samog Jamesa, filozofski pojmovimoraju biti tako protumaèeni, a teorijetako formulirane, da se jasno izraze nji-hove praktiène posljedice. Ukoliko sene utvrde nikakve praktiène posljedice77Prikazi knjiga / Book Reviews

Jonathan Dancy: Uvod u suvremenu epistemologiju

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia