N. Raos

Raos, N.

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

mišljenja i komentariDrugi patriotizamN. RaosInstitut za medicinska istraÞivanja i medicinu rada, ZagrebSretoh u kafiæu nekog svog starog znanca, još iz burne 1971. godi-ne. Poèesmo prièati o svemu i svaèemu, kad on meni: “A kako ti sonim N. N.?” Pogledah ga u èudu, ne toliko zbog toga što se jedanhumanist zanima za jednog kemièara, nego što sam u njegovim ri-jeèima osjetio neskrivenu mrÞnju prema N. N.-u. Pa zašto bih jatog èovjeka morao mrziti, zapitah sam sebe, kad mi baš ništanaÞao u Þivotu uèinio nije, štoviše nisam ni od koga o njemu neštoruÞno èuo. A onda moj sugovornik otkri karte: tog èovjeka trebamrziti zato jer je Srbin. Samo me je staro poznanstvo sprijeèilo damu ne kaÞem zbogom za sva vremena. Oduvijek mi je bila stranapomisao da o èovjeku zlo mislim samo zato što pripada drugomnarodu, rasi, vjeri ili kulturi. Gdje je taj naš akademski graðanin odmoje nepismene bake, od koje nisam u Þivotu èuo ruÞnu rijeè oTalijanima – premda su joj talijanski fašisti iz èistoga bijesa muÞaÞivog spalili, a nju ostavili sa šestoro djece na golom kamenu?Imamo mi Hrvati takvih patriota na pretek. To su oni koji su se uvi-jek busali o junaèka prsa, a kada se ovdje zapucalo onda su samogledali kako da se iz Hrvatske maknu što dalje, ili – ako ne mogu –da se uvuku u svoju kuæicu, e da ih nitko tko nakon rata na vlastdoðe ne bi mogao na zub uzeti. Ili – da skrenemo na mirnodopsketeme – to su oni koji se bore protiv hrvatskog jezika prije devede-sete, jer da je “srpski”, pa vode Þuène rasprave o tome je lihrvatskije pisati “ne æu” ili “neæu” – a kada treba na tom, našemhrvatskom jeziku nešto napisati onda ti je jao i pomagaj. Ili im seneæe, ili im se ne da, ili – kad konaèno poènu pisati – ono što pišune slièi na hrvatski jezik. Na sve me je te misli dovelo nedavno pi-sanje èlanka o engleskim tuðicama u hrvatskom jeziku, posebice ustruènoj literaturi.2 Primjeri mi nisu nedostajali. Naprotiv! Samome je Þelja da nekoga odviše ne istaknem spreèavala da sveprimjere ne izvuèem iz samo jednog, nasumièno izabranog teksta.Da bude još i gore, nisam jeziène nesklapnosti traÞio u diplomskimi inim kvalifikacijskim radovima, nego u struènim knjigama i èlan-cima – što æe reæi da su svi ti tekstovi veæ bili lektorirani. NaÞalost,takvih tekstova ne nedostaje ni ovom èasopisu.Èitatelj æe se sada okomiti na lektore. Autor moÞe jezik znati ili neznati, ali lektor – hoæeš, neæeš – mora biti pismen. Ali moramo bitiobjektivni. Što moÞe lektor kad naiðe na konstrukciju “razlièiti izo-meri”? Morao bi znati kemiju bolje od autora da bi u toj kon-strukciji otkrio pleonazam (jer svaki je izomer razlièit od drugoga).Ili bi lektor trebao tako dobro poznavati engleski jezik da bi u frazi“jedan od najbitnijih” prepoznao prevedenicu “one of the mostimportant” – i onda se potrudio da to kaÞe na naèin primjerenijihrvatskom jeziku (“bitan je uvjet”, “bitno”, “neizbjeÞno”). Pa kaddoðe do struènih izraza – što moÞe uèiniti? MoÞe li se umjesto“prognoza bolesti” reæi “ishod bolesti” ili umjesto “dobivanje in-formacija o strukturi” napisati “istraÞivanje strukture”? Da vampravo kaÞem, jedanput sam “kroatizirao” tuði tekst – bilo bi milakše da ga je autor napisao na engleskom. Eto, na tome se ogledadomoljublje svakog od nas. Iako mi je teško shvatiti da netko udvanaest godina školovanja nije nauèio svoj materinski jezik tolikoda na njemu moÞe pisati o svojoj struci, još mi je teÞe razumjetikako se nakon srednje škole nije potrudio da ga sam nauèi. I tojopæoj nepismenosti naših kemièara i drugih struènjaka neæe po-moæi uvoðenje hrvatskog jezika kao predmeta na fakultete (štopredlaÞu jezikoslovci) – jer samo polaganje ispita nije, bojim se,jamstvo ni za što, a ponajmanje za sustavno znanje. A evo zašto.Ima ljudi koji su obdareni dobrom memorijom, to su oni koji od-mah sve zapamte, ali isto tako odmah (nakon ispita) sve zaborave.Ne moÞe se znati ono što se neæe, ne moÞe se uèiti ako se ne Þelinauèiti. Ýelja da se piše na hrvatskom jeziku, Þelja da se objavljujeu hrvatskih struènim èasopisima, Þelja da se ostane i djeluje ovdje,u našoj sredini mora biti potaknuta ne samo maglovitim osobniminteresima ili pak lijenošæu i nepoduzetnošæu, nego upravo do-moljubljem, patriotizmom. To je taj drugi patriotizam iz naslovaovoga èlanka. To je patriotizam pozitivnog predznaka.Nakon stvaranje vlastite drÞave i rata za njezinu nezavisnost, namaHrvatima predstoji drugi Ilirski preporod ako hoæemo – kao i našiprethodnici iz 19. stoljeæa – uæi u kolo civiliziranih naroda. A tajpreporod treba poèeti prije svega sviješæu o sebi. Mi kemièari tre-bamo biti svjesni da unatoè tome što hrvatska kemija ne moÞe to-liko utjecati na svjetsku znanost koliko njemaèka ili amerièka, ipakmoÞemo – makar u malom – istraÞivati prema svjetskim standardi-ma. Ali strano je – èini se – nama Hrvatima uvijek bilo nekakoslaðe od domaæeg. Naš æe èovjek otiæi u Ameriku da “napravi kari-jeru”, premda to u veæini sluèajeva znaèi da æe do mirovine biti nastruènom usavršavanju, biti vjeèni postdoktorand. Ili što reæi oprimjeru našeg mladog znanstvenika, koji je temeljni studij oteg-nuo do svoje 28. godine – da bi lakše dobio stipendiju u Sjedinje-nim DrÞavama – a sada u 35-toj godini Þivota ne Þeli doktorirati jeræe, ako to uèini, izgubiti posao (a drugi neæe naæi). Privukao ga sjajAmerike, sjaj koji se dobrim dijelom hrani našom lošom slikom osvojoj domovini i – u konaènici – o svojim sposobnostima.Nije to dakako jedini primjer. Primjer je i ovaj èasopis koji bi –vjerujem – lako došao meðu vrhunske (CC) èasopise samo da unjemu više objavljuju naši najbolji znanstvenici. Ili što reæi na oma-loÞavanje drugog našeg kemijskog èasopisa, Croatica ChemicaActa, koji unatoè faktoru utjecaja od 0,9 nije, èini se, dovoljnoprivlaèan našim kemièarima premda mnogi od nas objavljuju ustranim èasopisima manjeg faktora utjecaja. A do tog je faktorautjecaja (od poèetnih 0,4) èasopis došao zahvaljujuæi glavnomuredniku i èlanovima uredništva koji su dobro shvatili zadnji diomisli ilirca Ljudevita Farkaša Vukotinoviæa, koju sam citirao napoèetku èlanka: “Koj razumije, koj pravo i èvrsto hoæe, on moÞe.”Literatura:1. Citirano prema: J. Balabaniæ, Lj. Farkaš Vukotinoviæ, Školskaknjiga i Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb 2005, str. 15.2. N. Raos, Arh. Hig. Rada Toksikol., u tisku.Mišljenja i komentari, Kem. Ind. 55 (5) 229 (2006) 229Svaki sam u sebi nosi smrtnu ranu, koj neima ufanje u Þivot;koj govori vazda staro ono i posve nevaljalo slovo: da neide,nemoÞe se! itd. nije mu pomoæi!Ljudevit Farkaš Vukotinoviæ1

Drugi patriotizam

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia