Prikaz knjige Pavao Skalić, Epistemon (latinski i hrvatski), priredila, uvod i komentare sastavila Mihaela Girardi-Karšulin, preveli Ivan Kapec i Neven Jovanović, Institut za filozofiju, Zagreb 2004, 401 str

Nino Zubović

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Pavao Skaliæ, Epistemon (latinski i hrvatski), priredila, uvod i komen-tare sastavila Mihaela Girardi-Karšulin, preveli Ivan Kapec i NevenJovanoviæ, Institut za filozofiju, Zagreb 2004, 401 str.Objavljivanjem rasprave Epistemon hrvatskog renesansnog filozofa i teologaPavla Skaliæa (Paulus Scalichius/Scaliger) (Zagreb, 1534 – Gdañsk, 1575) našaje javnost napokon dobila prigodu da se iz prve ruke upozna s onim segmen-tom njegova opusa na temelju kojeg je nerijetko proglašavan zaèetnikom en-ciklopedizma. Zahvalnost na tom urednièkom, prevoditeljskom te izdavaè-kom pothvatu dugujemo ponajprije Mihaeli Girardi-Karšulin èija bibliografijasvjedoèi o vrsnom poznavanju i ustrajnom promicanju Skaliæeva djela. Obzi-ran su i uravnote®en prijevod te uspostavu teksta supotpisali Ivan Kapec iNeven Jovanoviæ, klasièni filolozi. Kako se u nas katkad prevoðenja filo-zofijskih djela s klasiènih jezika prihvaæaju i tome nedorasli entuzijasti, utolikoje ugodnija du®nost pohvaliti odgovorne za anga®iranje profesionalaca. Zah-valni smo i Institutu za filozofiju koji nas je još jednom uvjerio da je skrb zaoèuvanje nacionalne filozofijske baštine jedna od njegovih vitalnih djelatnosti.Samom odlukom da izdanje bude dvojezièno, latinsko-hrvatsko, urednica oveknjige dala je djelotvoran prilog nazoru da je znanje latinskoga preduvjet zasvako iole ozbiljnije bavljenje hrvatskom filozofijskom baštinom.Kojem se krugu èitatelja mo®e nadati ova knjiga? Iskreno govoreæi, tonije štivo nad kojim æe jutro doèekati famozni general reader. Ono tra®istrpljivog èitatelja, neumornog istra®ivaèa nacionalne filozofijske baštine ilizadivljenog povjesnièara renesansne kulture.Knjiga se sastoji od sedam cjelina: Predgovor (str. 9–11); Uvod o PavluSkaliæu i njegovu Epistemonu (str. 13–31); Epistemon (latinski i hrvatski) (str.33–269); Dodani tekstovi iz kölnskog izdanja (latinski i hrvatski) (str. 271–313);Komentar (str. 315–366); Skaliæeva enciklopedija – izlaganje u dijaloškomobliku (str. 367–375); Bibliografija (str. 377–401).U Predgovoru Mihaela Girardi-Karšulin ukratko izla®e svoja urednièkanaèela i zahvate. Ponajprije valja upozoriti na odluku o promjeni uhodanoganaslova djela. Ono što smo u literaturi navikli nalaziti pod imenom SkaliæeveEnciklopedije, ubuduæe bismo trebali nazivati Epistemon enciklopedije ili kru-gâ disciplina – svetih i svjetovnih, ili naprosto Epistemon. Dakle, umjesto in-terpretativnog naslova koji je Skaliæa (o)lako promicao u zaèetnika enciklo-pedistike, imamo toèan prijevod naslova s naslovnice prvoga, baselskogaizdanja (B:) iz 1559. koje pripada protestantskom razdoblju autorova ®ivota.Na tom se izdanju, naime, temelji hrvatsko dvojezièno izdanje (ujedno i prviprijevod na neki ®ivi jezik uopæe). Za Skaliæeva je ®ivota 1571. objavljeno ikölnsko izdanje (K:), s neznatno promijenjenim tekstom, te s novim naslo-vom koji više ne sadr®ava pojam enciklopedije. Ono dakako pripada povrat-nièkom – katolièkom razdoblju. Izmeðu baselskog protestantskog i katoliè-208 Prolegomena 3 (2/2004)kog kölnskog izdanja u filozofijskim stavovima nema bitnih razlika. One seprete®no odnose na dogmatiku te na proširenje teksta o simbolièkoj i kaba-listièkoj filozofiji.Prema urednièinoj eksplikaciji: “Kao osnovni tekst uzet je B:, a dopunei razlike iz K: oznaèene su brojkama u osnovnom tekstu i potom navedene ubilješkama ispod latinskog i u prijevodu ispod hrvatskog teksta. Veæi teks-tovi koji su dodani kölnskom izdanju radi bolje preglednosti teksta nisu tis-kani u bilješkama nego u dodatku…”. U nastavku Mihaela Girardi-Karšulinupozorava na poteškoæe koje, zbog recepcijski nepovoljnog statusa rene-sanse filozofije, oèekuju kako prevoditelje, tako i èitateljstvo renesansnih fi-lozofskih tekstova.U Uvodu o Pavlu Skaliæu i njegovu Epistemonu Mihaela Girardi-Karšu-lin najprije izla®e glavne crte gotovo romanesknog Skaliæevog ®ivotopisa kojije nerijetko pobuðivao više zanimanja od samoga djela. ®ivotni ga je put vo-dio od Zagreba preko Beèa, Bologne, Rima, Augsburga, Stuttgarta – sve doTübingena gdje prelazi na protestantizam. U duhu nove vjere 1559. u Baseludaje tiskati zbirku Encyclopaediae seu Orbis disciplinarum, tam sacrarum,quam prophanarum, Epistemon. Premda je tako naslovljena samo prva odukupno petnaest sabranih rasprava, pod tim se naslovom obièno razumije-vala cijela zbirka. Dodatnu je pomutnju unosila i raširena poraba naslovaEnciklopedija, kako za prvu raspravu, tako i za cjelinu od petnaest rasprava.Urednica predla®e da ubuduæe, kako za prvi tekst, tako i za cijelu zbirkurabimo naslov Epistemon (ili Znalac) enciklopedije.Buduæi da je Epistemon ime jednog od dvojice sugovornika istoime-noga dijaloga, uvjerljivim se doima prijedlog da ga valja izvoditi od poime-nièenog muškog roda grè. pridjeva   u znaèenju onaj koji znaili znalac. Ime drugog sugovornika je Filomuz, tj. ljubitelj Muza (izvedeno –ljubitelj znanosti). U znaèenju sugovornièkih imena Mihaela Girardi-Kar-šulin nazire program: “Skaliæ koncipira svoj pregled znanosti – jer Epis-temon enciklopedije jest upravo to: sa®eti prikaz svih znanosti i umijeæa – udijaloškoj formi, kao razgovor izmeðu onoga koji posjeduje znanost, izmeðuEpistemona ili Znalca, i onoga koji ljubi znanost… ali sam nije znalac kojiuistinu znade ili raspola®e znanošæu, tj. Filomuza.” Više je pokušaja da sepreciziraju pozicije sugovornika: rijeè je o dijalogu izmeðu Znalca i Mno-goznalice; Filomuz ima “školsko znanje (Platon i Aristotel), a Epistemonpoznaje i pitagorejsku, orfièku i simbolièku, odnosno kabalistièku, filozofiju;Epistemon raspola®e cjelinom, a Filomuz samo fragmentima znanja, itd…”Kao jedan od moguæih Skaliæevih preteèa navodi se kartezijanac Gre-gor Reisch (†1525). Njegovo je veoma popularno djelo Margarita Philo-sophica iz 1503. kao i Skaliæev Epistemon enciklopedije “pregled stanja zna-nosti onoga doba, sa®etak iz drugih knjiga i istra®ivanja ili – enciklopedija”(Mihaela Girardi-Karšulin). Uz Reischovu su knjigu tiskane i neke pjesme,meðu kojima je i epigram Jakoba Filomuza, odnosno Jakoba Lochera, tadaslavnog govornika i pjesnika. U njemu se hvali Reischova Margarita Philo-209Prikazi knjiga / Book Reviewssophica. U ponešto kompliciranom izvodu koji se oslanja na ime Filomuzkao poveznicu, Mihaela Girardi-Karšulin pretpostavlja da je Skaliæevo djelokritika “školskog” znanja i tadanjeg obrazovnog sustava u kojemu je Reischovspis imao status ud®benika. Skaliæev bi Epistemon nad školskim znanjem tre-bao ponuditi “istinsko ili mistièko znanje iz novoplatonièkih, kabalistièkih idrugih izvora”.U nastavku pregledno je izlo®eno Skaliæevo poimanje znanja te osnov-nih metafizièkih teza. Oslanjajuæi se na Aristotela, znanje koje Skaliæa za-nima jedino je ono poradi sebe sama. Dakle znanje kao najviša svrha, a toznaèi kao put kojim se posti®e dobar i bla®en ®ivot. Poimanje teorije kao kon-templacije bo®anstva utemeljene na ljubavi i bo®anskom zanosu svjedoèe oautorovom kršæanskome nadahnuæu. Ljubav prema bo®anskom, kao temeljkontemplacije, Skaliæ odreðuje i kao ljubav prema nevidljivom (neosjet-nom). Ona nastaje polazeæi od vidljivoga, ali tako da ga nadrasta i nadilazi.To nadrastanje je stupnjevito oblikovanje univerzalnih pojmova apstrakci-jom iz pojedinaènog. Filozofija jest ljestvica mudrosti. Stupnjevitost i hijerar-hija obilje®ja su znanja, spoznajnih moæi, filozofskih uèenja. Znanstvena suuèenja uzajamno nepovezani uvidi, prema onom prvom usmjereni ustroj (ni-kako sustav). Takav ustroj Mihaela Girardi-Karšulin odreðuje kao pluralis-tièki hod prema jednom.Dva su po njezinu sudu obilje®ja Skaliæeve misli koja proizlaze iz nje-gova stava o filozofiji – konkordizam i sinkretizam. Konkordizam oznaèavapokušaj harmoniziranja divergentnih filozofijskih pravaca, primjerice Pla-tonove i Aristotelove filozofije, a sinkretizam pokušaj usuglašavanja grèkefilozofije s helenistièkim religioznim i mistièkim strujanjima. Nerijetko toizgleda kao filozofijski melting pot u kom æe se naæi za svakoga ponešto: Per-zijanci, Arapi, Parmenid, Empedoklo, Heraklid Pontski, Platon, Aristotel,Speusip, pitagorejci, Eudoks, Kalip i Ptolemej navode se u jednome dahu(str. 51). Kao zoran primjer Skaliæeva konkordizma i sinkretizma MihaelaGirardi-Karšulin navodi poistovjeæivanje “principa orfièke filozofije” (um,diskurs, mnijenje, uobrazilja i osjetilo) s Aristotelovim naukom o silogizmu(u smislu spoznajnoga procesa).Da bi poravnao sveprisutna doktrinarna nesuglasja Skaliæ se znao pozi-vati i na ideju slojevitosti biæa po kojoj je svijet ili totalitet biæa i uzroka tro-struko ustrojen. Pod uvjetom da pravilno razlikujemo mundus archetypus,mundus intelligibilis i mundus sensibilis, jedna te ista teza mo®e biti i istinita ineistinita. Ta je spoznaja, misli Mihaela Girardi-Karšulin, u temelju Ska-liæeve ideje vjeène mudrosti.U nastavku nas urednica upozorava na razliku Skaliæevog od suvreme-nog pojma enciklopedije: za Skaliæa je ona “zadatak i djelo jednog autora ikonaèna cjelina, a ne fundus znanja kojem je svojstveno da se kontinuiranoširi i dopunjuje”. Buduæi da je rijeè o zbirci heterogenih rasprava, pojam en-ciklopedije (ili u Skaliæevu prijevodu – kruga disciplina) u naslovu Epistemonenciklopedije znaèenjski se pribli®ava uobièajenom naslovu Miscellanea.210 Prolegomena 3 (2/2004)Da je Epistemon djelo kompilatorskog karaktera znamo veæ odavno.No, ne treba zaboraviti da je u njegovo vrijeme ustrajno ponavljanje per defi-nitionem neupitnih istina imalo prednost pred originalnošæu. U nadi da æeono novo u Skaliæa tek biti prepoznato, Mihaela Girardi-Karšulin pred-mnijeva da “ono mora biti sadr®ano u njegovu sinkretizmu, u ideji povezi-vanja.” Za razliku od enciklopedijskih spisa koji prethode Skaliæevom (akoje je urednica pregledala), u kojima prete®u tradicionalne nastavne disci-pline ogranièene na ono racionalno, kod njega su one dopunjene mistiènimdisciplinama. Mihaela Girardi-Karšulin sluti Skaliæev novum u aspektual-nosti istine i ®ivota.Glavninu knjige obuhvaæa sama Skaliæeva rasprava – Epistemon. Što setièe sadr®aja toga dijaloga, on je toliko zasiæen najraznorodnijim doktrinar-nim postavkama da se zapravo ne da preprièati. Kao recenzent mogu tekpozvati dobrohotnog èitatelja (u idealnom sluèaju s izrazitim interesom zahrvatsku renesansnu filozofiju) da se oboru®a strpljenjem i odva®i na is-kustvo lektire teksta takvog stupnja slo®enosti. Tu ga èekaju po autorovuobeæanju: “najstarija doktrina orfika i pitagorejaca… pa filozofija o nad-naravnom koja se naziva metafizika i prva filozofija, zatim filozofija prirode,iz koje nastaje medicina, pa znanost koja raspravlja o duši i èetiri matema-tike koje zovu i doktrinarnima: aritmetika, muzika, geometrija i sferika (sasvojim tako reæi sluškinjama: raèunanjem, zemljomjerstvom, kanonikom, as-trologijom, optikom i mehanikom)… potom moralna filozofija, tj. ekono-mija i politika, kao i racionalna filozofija, iz koje su izronile gramatika, povi-jest, dijalektika, retorika i poetika… te kao kruna svega simbolièka filo-zofija” (str. 41).Nakon Epistemona enciklopedije slijede Dodani tekstovi iz kölnskogaizdanja (latinski i hrvatski). U prva dva teksta autor se, prema vlastitimrijeèima, odrièe novovjerskih i heretièkih crta prvoga izdanja Epistemona.Karakteristièni za Skaliæevo ophoðenje s predajom su dva sljedeæa teksta osimbolièkoj filozofiji koji uglavnom sadr®e ekscerpte iz Reuchlinovog djelaDe arte Cabbalistica.Komentar koji se naslanja na prijevod sastavila je sama urednica. Ponjezinim rijeèima on je “djelomièno filološkoga, djelomièno filozofskogakaraktera”. Njegovu selektivnost opravdava dvama razlozima: a) u sluèajunjegove iscrpnosti opsegom bi znatno premašio tekst, b) potpunost nije nitimoguæa “jer se sve i nije moglo riješiti”.Svojim prilogom Skaliæeva enciklopedija – izlaganje u dijaloškom oblikuprevoditelj Ivan Kapec sastavio je pouèan knji®evnopovijesno intoniran pri-kaz oblika kojem je autor povjerio svoju raspravu – filozofskoga dijaloga.Uvodno istaknuvši raširenost dijaloške forme u renesansi, a poglavito cice-ronovske joj inaèice, autor ovoga prikaza ipak sugerira da Skaliæeve uzoreprije treba potra®iti u srednjovjekovnim katehetskim i teološko-filozofskimraspravama. Za razliku od platonièkog majeutièkog dijaloga, ovdje je uprvom planu odnos magister-discipulus. Srednjovjekovne mu crte pridaje i211Prikazi knjiga / Book Reviewsprikaz raznorodnih znanja, komentiranje antièkih pisaca i Biblije, te®nja zajedinstvom teorija pri èemu magister, tj. Epistemon, znalaèki pomiruje su-protstavljene teze. Na humanistièki dijalog ciceronovske provenijencije pod-sjeæa tek uva®avanje ravnopravnosti sugovornika. Znakovito je da su, osimnaslovne rasprave, u baselskom izdanju u dijaloškoj formi još samo dvije,dok je u kasnijem kölnskom izdanje autor odluèio preurediti u dijaloge ipreostalih dvanaest rasprava.Knjigu zakljuèuje iscrpna Bibliografija koju je takoðer sastavio prevo-ditelj I. Kapec. Ona se sastoji od popisa Skaliæevih latinskih djela, njegovihnjemaèkih tekstova te sekundarne literature. Pri sastavljanju bibliografijeautor se oslonio na bibliografije objavljene u knjigama: Krabbel, G., PaulSkalich. Ein Lebensbild aus dem 16. Jahrhundert, Münster i. W. 1915. i Jem-brih, A., Hrvatski filološki aspekti, Èakovec 1990.Spomenimo na kraju i neke propuste koji, recimo odmah, nimalo neumanjuju znaèaj ovoga izdanja.Buduæi da je rijeè o izdanju i prijevodu samo jedne rasprave iz djelakoje se sastoji od njih petnaest, zahtjevniji bi èitatelj zacijelo bio zahvalan damu se pru®e barem elementarne obavijesti o uzajamnim odnosima meðuraspravama (npr. odnos njihova sadr®aja ili uzajamne proporcije). Nadalje,u gustoj šumi imena od koje se dobrim dijelom sastoji Epistemon uporan æeèitatelj posebno bolno osjetiti izostanak kazala. Vani je nezamislivo da dvo-jezièna izdanja renesansnih filozofskih tekstova ne budu opremljena baremimenskim kazalom (vidi uzorno opremljena harvardska izdanja talijanskihrenesansnih tekstova u nedavno pokrenutoj The I Tatti Renaissance Library).Po mom sudu i urednica i prevoditelji preèesto i olako rabe rijeè i po-jam znanost, znanstveno za sadr®aje koje bi danas svakako bolje opisali ter-mini znanje, nauk, disciplina itd.Na 16. str. nalazimo: “Drugi sugovornik… jest Filomuz, tj. ljubiteljmuza. Kako su muze zaštitnice vještina i znanosti, ljubitelj muza znaèi za-pravo ljubitelj znanosti.” Prireðivaèi muze pišu malim poèetnim slovom jervjerojatno muze shvaæaju metaforièki.Na 14. str. pri navoðenju latinskog naslova Skaliæeve zbirke, ispuštenaje kljuèna rijeè po kojoj je i naslovljeno hrv. izdanje – Epistemon. Na 16. jestranici ispuštanjem slova  krivo napisan grè. pridjev   onajkoji zna ili znalac. Na 34. i 35. str. omaškom je na popisu rasprava u sljedeæiredak prebaèen podnaslov èetvrte rasprave – Ephesia disputatio, Efeška ras-prava – (rijeè je zapravo o petoj, jer prva, Epistemon, nije na popisu) štomo®e navesti èitatelja na pomisao da zbirka sadr®i šesnaest, a ne petnaestèlanaka. Unatoè višekratnom urednièinom pozivanju na napuštanje tog na-slova, na 374. i 375. str. prevoditelj i autor priloga rabi naziv Enciklopedija zacjelinu zbirke.Na kraju bih još jednom ®elio zahvaliti svima zaslu®nima za objavlji-vanje Skaliæeva Epistemona na ulo®enu trudu, te im èestitati na uspjehu u, zanaše prilike još uvijek pionirskom, pothvatu. Ujedno pozivam èitateljstvo da212 Prolegomena 3 (2/2004)oèitovanjem svoga interesa za ovo osebujno djelo potakne naše znanstve-nike na objavljivanje sliènih djela hrvatske filozofijske baštine koja su zbogpovijesne ili jeziène distance do danas ostala neproèitana.Nino ZuboviæFilozofski fakultet, Odsjek za klasiènu filologijuI. Luèiæa 3, HR-10000 Zagrebnzubovic@ffzg.hrStjepan Zimmermann, Jaspersov egzistencijalizam, sv. 1, Hrvatska aka-demija znanosti i umjetnosti, Katolièki bogoslovni fakultet Sveuèilištau Zagrebu, Zagreb 2002, XVI + 802 str.Mogu li se, prije svega opstojnost i atributi Bo®ji, a onda i ostale bitnekršæanske vjerske istine spoznati clare et distincte, odnosno mogu li se znan-stveno dokazati i utemeljiti? – pitanje je koje se kako implicite tako i expliciteprovlaèi kroz èitav 1. svezak opse®ne studije Stjepana Zimmermanna o Jas-persovu egzistencijalizmu.1. svezak Zimmermannova do sada neobjavljenog obimnog djela Jas-persov egzistencijalizam izdali su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti(HAZU) i Katolièki bogoslovni fakultet (KBF) (priredili Josip Osliæ – KBF i®eljko Paviæ – KBF/Hrvatski leksikografski zavod) u Zagrebu 2001. (kakopiše na stranici III) ili pak 2002. (kako stoji na naslovnici i na stranici IV uznatpis o katalogizaciji). Na®alost, ova mala nejasnoæa (ili pogreška) tek jebeznaèajan znak izuzetno nedotjeranih tekstova i gomile jeziènih, stvarnih iosobito prepisivaèkih (nastalih oèito pri unosu teksta) pogrešaka u tekstušto slijedi. Ali o tome više nešto kasnije.Stjepan Zimmermann poznati je hrvatski filozof. Na KBF-u u Zagrebupredavao je filozofiju i filozofske predmete od 1918. pa sve do 1946. kad jeprisilno umirovljen “zbog navodne podrške ustaškoj dr®avi”, iako je “opovr-gnuo optu®be, dokazavši kasnije da je djelatno pomagao” takozvani “anti-fašistièki pokret” – kako to navodi Ivan Èehok u otisnutom (proširenom)izdanju svojeg magistarskog rada naslovljenog Filozofija Stjepana Zimmer-manna (Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 1993, str. 12 i 111).Za Zimmermannom je nakon njegove smrti (1963) ostalo dosta ne-objavljenih spisa koji se èuvaju u “knji®nici Instituta za filozofiju u Zagrebu”(str. XIII) i u arhivu Franjevaèkog samostana na Kaptolu u Zagrebu (koji,usput reèeno, pripada Franjevaèkoj Provinciji sv. Æirila i Metoda, a ne Pre-svetog Otkupitelja – kako to na dva mjesta u uvodnom tekstu piše ®. Paviæna str. XIII).213Prikazi knjiga / Book Reviews

Pavao Skalić, Epistemon

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia