Prikaz knjige Stjepan Zimmermann, Jaspersov egzistencijalizam, sv. 1, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb 2002, XVI + 802 str

Ante Periša

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

oèitovanjem svoga interesa za ovo osebujno djelo potakne naše znanstve-nike na objavljivanje sliènih djela hrvatske filozofijske baštine koja su zbogpovijesne ili jeziène distance do danas ostala neproèitana.Nino ZuboviæFilozofski fakultet, Odsjek za klasiènu filologijuI. Luèiæa 3, HR-10000 Zagrebnzubovic@ffzg.hrStjepan Zimmermann, Jaspersov egzistencijalizam, sv. 1, Hrvatska aka-demija znanosti i umjetnosti, Katolièki bogoslovni fakultet Sveuèilištau Zagrebu, Zagreb 2002, XVI + 802 str.Mogu li se, prije svega opstojnost i atributi Bo®ji, a onda i ostale bitnekršæanske vjerske istine spoznati clare et distincte, odnosno mogu li se znan-stveno dokazati i utemeljiti? – pitanje je koje se kako implicite tako i expliciteprovlaèi kroz èitav 1. svezak opse®ne studije Stjepana Zimmermanna o Jas-persovu egzistencijalizmu.1. svezak Zimmermannova do sada neobjavljenog obimnog djela Jas-persov egzistencijalizam izdali su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti(HAZU) i Katolièki bogoslovni fakultet (KBF) (priredili Josip Osliæ – KBF i®eljko Paviæ – KBF/Hrvatski leksikografski zavod) u Zagrebu 2001. (kakopiše na stranici III) ili pak 2002. (kako stoji na naslovnici i na stranici IV uznatpis o katalogizaciji). Na®alost, ova mala nejasnoæa (ili pogreška) tek jebeznaèajan znak izuzetno nedotjeranih tekstova i gomile jeziènih, stvarnih iosobito prepisivaèkih (nastalih oèito pri unosu teksta) pogrešaka u tekstušto slijedi. Ali o tome više nešto kasnije.Stjepan Zimmermann poznati je hrvatski filozof. Na KBF-u u Zagrebupredavao je filozofiju i filozofske predmete od 1918. pa sve do 1946. kad jeprisilno umirovljen “zbog navodne podrške ustaškoj dr®avi”, iako je “opovr-gnuo optu®be, dokazavši kasnije da je djelatno pomagao” takozvani “anti-fašistièki pokret” – kako to navodi Ivan Èehok u otisnutom (proširenom)izdanju svojeg magistarskog rada naslovljenog Filozofija Stjepana Zimmer-manna (Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb 1993, str. 12 i 111).Za Zimmermannom je nakon njegove smrti (1963) ostalo dosta ne-objavljenih spisa koji se èuvaju u “knji®nici Instituta za filozofiju u Zagrebu”(str. XIII) i u arhivu Franjevaèkog samostana na Kaptolu u Zagrebu (koji,usput reèeno, pripada Franjevaèkoj Provinciji sv. Æirila i Metoda, a ne Pre-svetog Otkupitelja – kako to na dva mjesta u uvodnom tekstu piše ®. Paviæna str. XIII).213Prikazi knjiga / Book ReviewsNa sastanku odr®anom 29. rujna 1999. u HAZU – kako u predgovoruizvještava J. Osliæ – odluèeno je da se u HAZU 5. prosinca 2000. godineodr®i znanstveni skup “o ®ivotu i djelu Stjepana Zimmermanna”, a zatim ida se objave neka djela iz Zimmermannove ostavštine, osobito njegov najo-bimniji spis Jaspersov egzistencijalizam u dva sveska. Prvi svezak tema je ovogprikaza, a drugi, još uvijek neobjavljeni, svezak – kako izvještava Èehok uspomenutoj knjizi (str. 113) – prikazuje zamišljeni dijalog izmeðu egzistenci-jalista i skolastièara. Ovdje æemo se malo pobli®e pozabaviti ovim prvim sve-skom.Obimna knjiga Jaspersov egzistencijalizam uz 16 uvodnih stranica (nu-meriranih rimskim brojevima) sadr®i 804 stranice (numerirane arapskimbrojevima) glavnog teksta gdje je donesena opse®na rasprava Stjepana Zim-mermanna o Jaspersovu “egzistencijalizmu” s pogovorom ®. Paviæa, kaza-lom imena i kazalom filozofskog nazivlja koje je Zimmermann upotreblja-vao u ovoj raspravi. Sama pak Zimmermannova rasprava o Jaspersovu egzi-stencijalizmu dijeli se u èetiri glavna dijela, a polazi od analize Jaspersovemisli koju kasnije suprotstavlja drugim shvaæanjima i svojemu vlastitom.Temeljno pitanje koje se provlaèi kroz èitav tekst i koje autora – kakoto na više mjesta izrièito tvrdi (npr. vidi str. 26, 92 i dr.) – najviše zanima iosobno pogaða jest gore spomenuto noetièko pitanje o Bogu, tj. “da li Bogmo®e da bude predmetom [istaknuo S. Z.] razumske spoznaje (posrednogznanja, putem zakljuèivanja, dokazivanja)” (str. 92). Autor Jaspersu predba-cuje agnosticizam, dok on stoji na stajalištu skolastike koja tvrdi “da mo®e-mo razumski (zakljuèivanjem, dokazivanjem) znati za Boga i naš odnosprema njemu” (str. 26 i dr.). U dokazivanju svoje pozicije ponajviše se slu®iTominom argumentacijom na temelju uzroènosti razvijenom osobito u po-znatih quinque viae (usp. str. 124). Zimmermann izrièito zastupa tezu da seBoga mo®e spoznati, da se mogu jasno znati neke njegove bitne karakteris-tike i sama njegova bo®anska narav. Upravo je to glavna sporna toèka s Jas-persom koji je, po Zimmermannu, agnostik.Ovo Zimmermannovo djelo mo®e se u cjelini èitati kao apologija krš-æanstva (katolièanstva), kao obrana najprije od jasnih neprijatelja (vidi str.21ss), a onda i od Jaspersova mišljenja koje se takoðer, iako te®e zamjetljivo,bitno razlikuje od kršæanstva. Zimmermann ovdje ®eli jasno dokazati mo-guænost spoznaje i znanja o Bogu. Uzme li se u obzir duhovna klima onogavremena u kojem je kršæanstvo bilo izravno pritisnuto s jedne strane tako-reæi “znanstvenom religijom” (“mo®emo reæi da se i metafizièki nazori servi-raju neupuæenima u ime empirièkih znanosti” – piše Zimmermann na str.24) poput darvinizma, haeckelizma i sl., a s druge javnim protureligijskimokru®enjem (marksizam i sl.), onda je posve razumljiva tolika te®nja zaopravdanjem kršæanstva i kršæanskih istina u ovoj knjizi. No, zaèuðuje èinje-nica da Zimmermann nije prepoznao mnoge prednosti koje glede tih pitanjaproizlaze iz Jaspersove filozofije, a koje je mogao izuzetno prikladno upo-trijebiti i u tu apologetsku svrhu.214 Prolegomena 3 (2/2004)Zimmermann Jaspersu neprestano i oštro predbacuje da znanje redu-cira na podruèje objektivnoga. Toèno je da Jaspers – slièno kao i Kant (ko-jega Zimmerman takoðer neprestano zbog toga napada) – znanje svodisamo na podruèje predmetnog bitka, a vlastito je samo znanostima u u®emsmislu te rijeèi, dok filozofija i teologija za objekt svojega promišljanja ne-maju neku predmetnu stvarnost niti objektivni bitak, pa ne mogu ni imatiznanje u u®em smislu rijeèi. Jaspers, naime, govori o promjeni shvaæanjaznanosti i znanja posljednjih stoljeæa te termin “znanje” reducira na pod-ruèje znanosti. Za kriterije znanja u u®em smislu Jaspers pak navodi: meto-dièku spoznaju, te da bude nu®no sigurno i opæeva®eæe (usp. UZG 111, RuA347, PGO 95 i dr.). Znanjem Jaspers naziva samo ono “znanje” koje udovo-ljava tim znanstvenim kriterijima. Stoga je jasno da govor o Bogu i o nekimkršæanskim istinama nije moguæ na takav (strogo znanstveni) naèin.To, meðutim, ne znaèi da se o Bogu uopæe ne mo®e govoriti ni misliti.Jaspers u tu svrhu donosi druge puteve: unio mystica, formalno transcendi-ranje (nadkategorijalno mišljenje, negativna teologija, coincidentia opposito-rum) i šifre. No, ovdje ne mo®emo ulaziti u pojedinosti Jaspersove argu-mentacije i metoda kako se zapravo ostvaruje i mo®e ostvariti i mišljenjetranscendentnog na taj naèin. Zimmermann, na®alost, ne uviða sve dobrestrane Jaspersovog naèina govora o transcendentnom. Da je u jednom zbilj-skom dijalogu èuo što Jaspers, unatoè odreðenim nespretnostima i ne-dosljednostima, zaista govori o pitanju Boga i transcendentnoga, Zimmer-mannu bi se otvorilo mnogo više moguænosti za adekvatnu raspravu o Bogu itranscendenciji s tadašnjim znanstvenim i društvenim kretanjima.Na kraju ovog kratkog prikaza ne mogu, na®alost, ne spomenuti i nekeznaèajne nedostatke sa strane urednikâ, a tièu se poglavito jezika knjige.Knjiga, a pogotovo uvodni i završni komentari obiluju jeziènim nedostacima,lošim terminima, jeziènim “srbizmima” i nevjerojatnim mnoštvom tiskarskihpogrešaka. Bilo bi zanimljivo napraviti jeziènu analizu tekstova, ali za toovdje nemamo dovoljno mjesta, pa bih spomenuo samo nekolicinu izraza. J.Osliæ primjerice u predgovoru (str. IX) dva puta koristi termin “zaostavšt-ina” vlastit srpskom jeziku, što u hrvatskom znaèenjski odgovara rijeèima“ostavština” ili “nasljedstvo” (vidi: Vladimir Brodnjak, Razlikovni rjeèniksrpskog i hrvatskog jezika, Školske novine, Zagreb 1991, str. 183). Ili pak oso-bito u pogovoru knjige ®. Paviæ upotrebljava izuzetno puno srpskih rijeèi zakoje u hrvatskom jeziku postoje prikladne hrvatske rijeèi. Tako npr. višeputa upotrebljava kraticu “isp.” (isporedi) (str. 753, 754 i dr.), umjesto “vidi”ili “usp.” (usporedi) (Brodnjak, str. 183); “opaska” umjesto “napomena, bil-ješka, primjedba” (Brodnjak, str. 342), “metodski” umjesto “metodièan”(Brodnjak, str. 283), “naredan” umjesto “iduæi, sljedeæi” (Brodnjak, str.303), “osnov” (m.r.) umjesto “osnova” (®.r.) ili pak temelj; i mnogo drugih.Gotovo je nevjerojatno da pri HAZU i KBF-u mo®e iziæi knjiga s tolikopuno jeziènih nespretnosti od tzv. “tippfehlera”, preko srbizama pa do jakološih jeziènih konstrukcija.215Prikazi knjiga / Book ReviewsŠto se pak tièe jezika S. Zimmermanna, s obzirom da je djelo pisanoprije oko pola stoljeæa, normalno je da je taj jezik veæ donekle zastario, panema potrebe ni smisla ulaziti u njegovu analizu i kritiku s današnjih pozi-cija, što je s drugo strane bilo nu®no uèiniti prema jeziku današnjih prireði-vaèa. Valja ipak spomenuti neke hrvatske termine koje je Zimmermannupotrebljavao za odreðene Jaspersove izraze, a koji – po mojemu mišljenju –ne odgovaraju stvari, ne obziruæi se puno na neke, u najmanju ruku, èudne,ali manje va®ne termine kao primjerice “Befindlichkeit” što se ovdje prevodikao “snala®ljivost” (str. 787); ili pak “Ansatzpunkt” preveden kao “pristup-na toèka” (str. 785) što nikako ne odgovara niti mo®e odgovarati znaèenjunjemaèkog termina. Puno je veæi problem kad Zimmermann u nekim sluèa-jevima bitne Jaspersove termine prevodi neprikladnim hrvatskim termini-ma. Tako on za rijeè “Dasein” (koja kod Jaspersa oznaèava empirijsku, pro-storno-vremensku dimenziju postojanja) koristi rijeè “opstanak” što oèito neodgovara izvornom znaèenju kod Jaspersa, a što onda i samu misao mo®ezavesti na krivi trag. Za “das Umgreifende” (“ono obuhvatno” – kako to upogovoru puno bolje prevodi Paviæ) Zimmermann koristi termin “obuhva-tak”. Njemaèki termin je po obliku poimenièeni particip i izra®ava aktivnost(umgreifen = obuhvaæati), dok termin “obuhvatak” ništa od toga u sebi nesadr®ava niti izrièe. Problematièan je i Zimmermannov naziv za Jaspersovtermin “Transzendenz”, što on prevodi kao “transcendentnost”. Ne samo dato ne odgovara Jaspersovoj intenciji, nego pokazuje i znatnu prevodilaèkunedosljednost. Naime, po obliku jednak termin “Existenz” Zimmermannprevodi kao “egzistencija”, dok rijeè “Transzendenz” prevodi s “transcen-dentnost”, iako bi bilo sasvim normalno to prevesti rijeèju “transcendencija”.Zanimljivo je pak da se takvim prijevodom dogaða i znaèenjska promjena,jer rijeè “transcendentnost” ima još mnogo više prizvuk apstraktnosti i bez-liènosti transcendentnoga što Zimmermann takoðer predbacuje Jaspersunego što bi imala rijeè “transcendencija”, koju Jaspers upotrebljava katkadai sinonimno u znaèenju Bog (vidi: W 111).Ante PerišaSveuèilište u Zadru, Obala kraljaPetra Krešimira IV 2, HR-23000 Zadarante_perisa@yahoo.com216 Prolegomena 3 (2/2004)

Stjepan Zimmermann, Jaspersov egzistencijalizam

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

HRČAK - Portal of Croatian Scientific and Professional Journals

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia