U tradicionalnom uređenju gradskih prostora dugo je vremena bila uobičajena uporaba relativno ograničenog broja biljnih vrsta. Novi trendovi upućuju na mogućnosti primjene autohtonih biljnih vrsta čak i na repre-zentativnim gradskim prostorima oponašanjem prirodnog biljnog pokrova. Autohtone biljne vrste bolje su prilagođene uvjetima staništa, a njihovo održavanje je jeftinije. Njihovom primjenom doprinosi se očuvanju biološke i krajobrazne raznolikosti, što je značajno jer se ponekad radi o, na prirodnim staništima, ugroženim i zaštićenim biljnim vrstama.
Takva je vrsta širokolisna veprina, Ruscus hypoglossum L. U prirodi je na većini staništa ugrožena zbog toga što je cvjećari skupljaju kao zelenilo za aranžmane. Radi se o vrlo dekorativnoj vrsti pogodnoj za sadnju na zasjenjenim mjestima kako u vrtu tako i na zelenim gradskim površinama.In traditional urban landscaping the use of a relatively small number of plant species was common for a long time. New trends indicate a possible use of autochthonous plant species even in representative urban green areas by imitating natural vegetation layout. Autochthonous plant species adapt better to the site conditions and the maintenance costs are lower. By the use of native species, biological and landscape diversity is preserved, which is very important especially if the species are endangered or protected in their natural habitats.
Such species is Ruscus hypoglossum L., endangered in most of its natural habitats because it is collected by florists and used as greenery for flower arrangements. It is a highly ornamental species suitable for planting in shaded places in gardens as well as in urban green areas
