Kristijan Krkač

Krkač, Kristijan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Alica BaèekoviæLjudevita Jonkea 55HR-43000 Bjelovaralica5@net.hrMircea Eliade, Sveto i profano, s francuskoga preveo Bo®idar Petraè,AGM, Zagreb 2002, 138 str.Neka djela svjetske baštine nisu potreb-na u prijevodu samo zbog interesa zanjima, nego su uz to nezaobilazna ubavljenju odreðenim podruèjima istra®i-vanja. U podruèju filozofije, fenome-nologije i povijesti religije postojemnoga takva djela, a meðu suvremenimdjelima svakako va®no mjesto zauzi-maju djela rumunjskog fenomenologa,povjesnièara i filozofa religije MirceaEliadea.Mircea Eliade roðen je u Bukureštu1907. godine, a preminuo je u Chicagu1986. godine. U mladosti je uglavnombio zainteresiran za entomologiju i bo-taniku, ali se kasnije pod utjecajem Go-ethea (®ivotnog uzora) okrenuo filologi-ji, filozofiji i komparativnom studiju re-ligija. Od 1925. godine je studirao nasveuèilištu u Bukureštu. Godine 1928.otišao je u Calcuttu studirati sanskrtpod mentorstvom Surendaranatha Das-gupte. Po povratku u Bukurešt pripre-mio je doktorsku disertaciju na temuYoga, koju je obranio 1933. godine(Yoga: Essai sur les origines de la mys-tique Indienne). S obzirom da se nijemogao vratiti u komunistièku Ru-munjsku, 1945. godine preselio se uFrancusku (Pariz), gdje je upoznao G.Dumezila i bio pod njegovim utjecajem.Od 1945. do 1956. godine radio je kaoprofessor komparativne religije naÉcole des Hautes Études na Sorbonni.Od 1956. godine do smrti predavao jena Chicago University i bio voditelj od-jela za povijest religija. Potaknuo je po-javljivanje èasopisa History of Religions iThe Journal of Religion te bio glavniurednik Macmillanove Encyclopedia ofReligion.1S obzirom da veæ posjedujemo prijevo-de nekih njegovih djela (npr. Mit i zbiljaili Kovaèi i alkemièari u hrvatskom prije-vodu ili Šamanizam i druga u srpskomprijevodu, èime je on “poznat” našemèitatelju djela navedenog podruèja),va®no je napomenuti da je pojava hrvat-skog prijevoda djela Sveto i profano(1957, 1965, dalje kao SP) višestrukova®na. Kao prvo, to je djelo neizostavnou bavljenju fenomenologijom religije. Kaodrugo, djelo je središnji tekst nakonOttova djela Sveto (1917) koje prikazujei analizira iracionalne elemente religije.Eliade se, dakako, u mnogoèemu osla-nja i nastavlja na Ottovo djelo (SP, str.9), iako u fenomenologiji konkretno sli-jedi više Lévy-Bruhla, Emila Durkhe-ima i Georgesa Dumézila (SP, str. 136,117Images and Symbols: Studies in Religious Symbol-ism, (1963) Myth and Reality (1964) Shamanism:Archaic Techniques of Ecstasy, (1965) The Twoand the One, (1969) The Quest: History and Mean-ing in Religion, (1978) A History of Religious Ideas,vol. I, From the Stone Age to the Eleusinian My-steries, (1982) A History of Religious Ideas, vol. II,From Gautama Buddha to the Triumph of Christi-anity, (1985) The History of Religious Ideas, vol.III, From Muhammad to the Age of the Reforms,(1987) Encyclopedia of Religion (glavni urednik),New York: Macmillan. Ovo posljednje još uvijek jestandardna referenca u komparativnom studiju re-ligija, iako je djelo staro eto veæ šesnaest godina.(http://www.mirceaeliade.biography.htm).Prikazi knjiga / Book Reviewspogovor Milivoja Solara). Kao treæe,djelo je presudno za filozofiju religije ipredstavlja posrednu kritiku racionalis-tièkih i realistièkih, pa èak i naturalis-tièkih teorijsko-filozofskih analiza reli-gije.Djelo se sastoji od uvoda i èetiri velikapoglavlja: (1) “Sveti prostor i sakraliza-cija Svijeta” (SP, str. 15–43), (2) “Svetovrijeme i mitovi” (SP, str. 43–71), (3)“Sakralnost prirode i kozmièka religija”(SP, str. 71–99) i (4) “Ljudska egzisten-cija i posveæenje ®ivota” (SP, str. 99–131).Svaki dio razdijeljen je na manje pod-dijelove sa zasebnim naslovima, te setime sugerira, kroz mnoštvo tema, kakouvodni karakter, tako i pregledni i sve-obuhvatni karakter Eliadeova prikazareligije. Kao što je vidljivo veæ iz opæestrukture djela, Eliade nastoji pokritisve relevantne elemente: prostor, vrije-me, prirodu i èovjeka. U uvodu Eliadenastoji nasljedovati Otta u istra®ivanjuiracionalnih elemenata religije, ali ®elipokazati još nešto više, naime slo®enostreligije (“®eljeli bismo predstaviti feno-men svetog u njegovoj punoj slo®enosti,a ne samo njegov iracionalni sadr®aj.”SP, str. 10), što neodoljivo podsjeæa nasliènu motivaciju W. Jamesa iz njegovihpredavanja Raznolikost religioznog iskus-tva (Naprijed, Zagreb, 1990, str. 332),kada je on inzistirao na neredukcionis-tièkom shvaæanju religije, tj. njezinomprikazivanju na naèin kakvom se ona fe-nomenološki daje, a taj je naèin danosti– slo®enost. Ipak, ta ista slo®enost nijepovod za izlaganje raznolikosti religija,nego u ovom sluèaju, povod za izlaganje“osobitih crta religioznog iskustva” (SP,str. 13). Dakako, cilj je slièan kao usluèaju Jamesovih istra®ivanja, jer nijemoguæe istra®iti i prikazati “osobitost”ako se ne prika®e “raznolikost”. SamEliade sugerira i alternativni naslovknjige u posljednjem odjeljku uvoda:“Ova knji®ica mo®e, dakle, poslu®iti kaoopæi uvod u povijest religija, jer opisujemodalitete svetoga i polo®aj èovjeka usvijetu koji je ispunjen religioznim vri-jednostima” (SP, str. 14). Ovdje nemo®emo ulaziti u detalje, ali ovu razno-likost i pokušaj sinteze moguæe je os-likati na prikazu bilo kojeg dijela knjige.Uzmimo za primjer prvi dio.Prvi dio knjige razdijeljen je na jedan-aest odjeljaka od kojih svaki prikazujepo jednu od dimenzija shvaæanja “svetogprostora”. Drugim rijeèima, svaki odjel-jak iskazuje odreðenu tezu o svetomekroz temeljno razlikovanje prema pro-fanome i time se nastoji pru®iti identi-fikacija svetog kao identifikacija relig-ioznog (kao “iskustva”, a ne religije kao“pojave” ili još manje “institucije”).Ovdje æu ukratko izlo®iti te prikaze uobliku kratkih stajališta (dalje kao S)koja svakako mogu biti shvaæena provo-kativno i to s raznih èitalaèkih mjesta, teutoliko i poticajno u smislu èitanja i bav-ljenja Eliadeovim zamislima. Dakako,ovdje æu moæi navesti samo neka sta-jališta. (S1) Sveti prostor je odjelit i iz-dvojen. Takav je zbog toga što jedinokao takav omoguæuje “religioznima”®ivot u svijetu ili utemeljenje svijeta.(S2) Sveti prostor, npr. crkve, odjeljen jei ritualno i fizièki (pragovi), (SP, str.15–20). (S3) Posveæivanje nekog mjestaje slika ponovnog Bo®jeg stvaranja, tepredstavlja “središte svijeta” ili “stupsvijeta” (SP, str. 22–24). Ulazak u svetiprostor i ®ivot u svetom prostoru nijesamo obred i trenutni dogaðaj, negopoticaj posveæenja ostatka svijeta. Što-više, samo sveto mjesto, nastamba, gra-ðevina, ili èak cijeli grad uvijek su“slika” cijelog svemira u èijem je sre-dištu (prostornom ili vrijednosnom) uvi-jek najsvetije mjesto. Dakako, postavljase pitanje koja je narav “svete graðe-vine”. (S4) Njezina narav ogleda se uodluci ljudi o njezinu graðenju, jer gra-ðenje svete nastambe nije ništa drugo dopreuzimanje odgovornosti za novostvaranje ili stvaranje slike stvaranja(SP, str. 32–34). Sveta nastamba ima imetafizièku ulogu, jer stupovi (u sjevr-noamerièkih indijanaca, u australskihdomorodaca, afrièkih naroda, te konaè-no i crkvenih tornjeva u kršæanstvu iliminareta u islamu, itd.) predstavljaju ka-118 Prolegomena 2 (1/2003)ko, s jedne strane, usmjerenost svetogplošnog mjesta u visinu, u treæu dimen-ziju, a tako i, s druge strane, u prisut-nosti bo®anstva ili Boga na sagraðenomsvetom mjestu (primjer je vatre u veæinireligija). Sveta nastamba, napose sa svo-jim stupovima, predstavlja dakle ne sa-mo transcendenciju, nego i imanencijubo®anstva. Ono je time na nebesima(transcendentno), ali i u samoj svetojnastambi (imanentno). Zakljuèak gledesvetog prostora je uglavnom jasan. (S5)Iskustvo religoznog prostora omoguæujeutemeljenje svijeta i tamo gdje je taj itakav prostor, tamo zapoèinje i završavasvijet. To središte, ishodište i svršetaksvijeta omoguæuje èvrstu toèku, te po-sljedièno i orijentaciju religioznogèovjeka. Svijet je, dakle, svijet jedinoukoliko je sveti svijet (SP, str. 39–42).Nakon prostora Eliade se okreæe dru-gim temama, a kao prvo vremenu. Iovdje se dolazi do sliènih zakljuèaka kaoi u izlaganju iskustva svetog prostora, noovdje ne mo®emo detaljnije prikazivatitaj dio knjige (SP, str. 43–70). Slièno seponavlja i u poglavlju o svetosti prirode(SP, str. 70–97).Ipak, posljednje poglavlje èini se po-sebno zanimljivo, jer pod vidikom pret-hodno utemeljenih stajališta, razvijarazlikovanje svetog i profanog u samomfenomenu ®ivota i èovjeka. Ovdje valjauputiti na druga Eliadina djela iz kojihje za ovo poglavlje posebno crpio kakobi barem na razini dostatne raznolikostireligioznog iskustva imao dostatni te-melj za izvlaèenje univerzalnijih zaklju-èaka (mislim na djela kao što su Kovaèi ialkemièari, Šamanizam i arhaiène tehni-ke ekstaze i druga sliène tematike vezaneuz inicijaciju, obrede, smrt i naèin ®ivo-ta). Ovdje Eliade zapoèinje zadaæompovjesnièara religije, a koja se sastoji upoimanju homo religiosusa i nastojan-jem da se to poimanje uèini dostupnimdrugima (SP, str. 99). Ovdje se onograðuje od pristupa “velikim” religi-jama, a zagovara prije pristup npr. eu-ropskim obièajima i praksama kojemogu otkriti arhaiène religiozne situa-cije i tipove poimanja i ponašanja.Kako bi naš neupuæeni èitatelj koji se®eli uvesti u povijest religija baš podvidikom razlikovanja svetog i profanogovdje imao jasnu predod®bu na što Eli-ade misli najbolje je podsjetiti na od-lièan popularno znastveni serijal Zago-netni mit koji je nedavno prikazan naHRT-u (u našoj produkciji). S obziromda su arhaiène situacije dane u kulturi ipovijesti, za pretpostaviti je da æe svakipripadnik suvremene civilizacije Za-pada i svoje posebne kulture te situacijenajlakše pojmiti s motrišta vlastitihobièaja i navika, tj. onih koji su jošuvijek nazoèni unutar te kulture (na-pose u ruralnim podruèjima, a nerijetkopomiješani s obièajima velikih religija).Naime, poznata je èinjenica, i Eliade jenavodi, kako su unatoè davnompokrštenju, europski narodi, napose ururalnim podruèjima, uspjeli u kršæan-ske obièaje inkorporirati mnoge pret-kšæanske religiozne baštine (SP, str.100).U tom poglavlju “Ljudska egzistencija iposveæenje ®ivota” razla®u se takve te-me i pod tim vidicima. Prva antropo-loška postavka je vrlo jednostavna. (S6)Svijet postoji zato što ga je Bog stvorio,a èovjek je mikrokozmos kao preslikamakrokozmosa stvorenog od strane Bo-ga. Ovo, dakako, nije samo ideja, kakose danas najèešæe promišlja, nego ®ivot-na zbilja arhaiènog èovjeka, tj. tièe sesvih svakodnevnih i posebnih ®ivotnihpraksi i situacija (od okopavanja polja,preko odgoja, do odrastanja, vjenèanja ismrti) (SP, str. 100–101).Svijet i posljedièno ®ivot posjeduju nad-kozmièku dimenziju, oni su sveti veæ potome što su Bo®ja stvorenja. Biti dio svi-jeta, “prirode” znaèi biti Bo®je stvore-nje. To, dakako, povlaèi odreðene sta-vove o svijetu, o ljudima i prije svegaoblike ®ivota ili prakse. Naime, nemaništa “primitivno” (pejorativ), iakooèito ima mnogo toga “prvotnog” (po-vijesno) u tim i takvim religijskim oblici-119Prikazi knjiga / Book Reviewsma. Poistovjeæivanje primjerice “štiha-èe” i phallusa u ju®noazijskih poljodje-laca (rijeè: lak) nije primitivno, negoprvotno, jer iako poljodjelac obraðujezemlju kako bi priskrbio hranu, on ipakprvotno oploðuje Zemlju ili prirodu i taoplodnja daje plodove koji osiguravaju®ivot i jesu ®ivot. Ovo je primjer pos-veæenja svakodnevne prakse poljodje-laca arhaiènog društva, ali tako su pos-veæene i sve ostale djelatnosti, tekonaèno i cjelokupan ljudski ®ivot, suk-ladno svojim razdobljima, dogaðajima,naèinima i okolnostima.Primjerice ®enidba ima takoðer sve di-menzije vrednovanja, tj. individualnu,socijalnu i kozmièku. Naèelo je takoðerjednostavno: svako jedinstvo predstavljanalikovanje bo®anstvu, te je stoga dobro,a svako razdvajanje je loše (iako semo®e navesti mnogo sitnih razlikova-nja). Slièna ®enidbi je i inicijacija, na-pose u vraèa ili šamana (tj. osobe koja senaziva “medicine man”). Uz dnevne po-slove svakako valja spomenuti i smrt kaova®an dogaðaj u religioznosti ili svetostiarhaiènog èovjeka. Ipak, ono što pove-zuje sve te dogaðaje su opet opæa mjestaslike svijeta. To su u prvom redu svetostmjesta, svetost vremena (npr. raznihblagdana), itd. Makrokozmos se uman-juje ili odslikava u svakoj dnevnoj ili ru-tiniranoj praksi, u svakom sveèanomdogaðaju svakog pojedinog èovjeka,tako da ustvari ništa nije neva®no ili ne-bitno ili zaista trivijalno: od okopavanjapolja, preko rada u kuæanstvu, odgoja,pa do sveèanih dogaðaja kao što su pro-slave odrastanja, vjenèanja, smrti islièno.Zanimljiv primjer tog jedinstva je i verti-kala svetog mjesta, napose unutar sve-tog vremena (prvi dio knjige). Stup svi-jeta, ili stablo svijeta, ili èak najobiènijidimnjak simboliziraju put kontaktiranjasa svetim. U tom smislu je i letenjeva®na stvar, kao uostalom i penjanje.Poèetna toèka tog leta ili uspona (na-pose ljestvama ili u®etom u šamana dil-jem svijeta) je tijelo kao mikrokozmièkaverzija svijeta ili prirode. Sam uspon jeuvijek va®an i nije zanemariv u smislu dapredstavlja nerijetko stupnjeve incija-cije, snage i odva®nosti onoga tko se us-pinje. On zapoèinje prolazom kroz nekiotvor u kozmosu (oko, rupa, dimnjak, islièno). Cilj tog uspona, leta ili izlaska iztijela je uvijek ono transcendentnosveto. Sve ovo puno je detaljnije opisanou veæ spomenutim Eliadinim djelima(napose u Šamanizam) i ovdje nemo®emo ulaziti u detalje (za inicijaciju iprelazak vidi SP, str. 112–117). Ipak,ovime Eliade potpuno rašèlanjuje slo-jeve fenomena svetosti i profanosti.Djelo završava odjeljkom o svetom iprofanom u modernom svijetu kojegEliade èesto spominje sa svrhom stva-ranja kontrasta prema svetosti arhaiè-nog èovjeka i njegove religioznosti (SP,str. 123–130). Dvojstva koja ovdje Elia-de zamjeæuje kao zakljuèke iz prethod-nih poglavlja su sljedeæa: Sveto-profano,transcendentno-relativno, sudbina-slobo-da, herojstvo-tragiènost.Dakako, ova dioba nije jednostavna. Sjedne strane, desakralizirani suvremenisvijet itekako baštini religijske i magij-ske oblike ®ivota i prakse. S druge stra-ne, profanost desakraliziranog svijetanije isprazna, nego tragièna, te utolikoima svojstvenu ®ivotnu te®inu (SP, str.124). Konaèno, u religijskom iskustvuEliade detektira dva pada ili dvije pro-pasti. Oba pada su vrlo teška i sudbo-nosna. “Nakon prvog pada religioznostje pala na razinu raspolovljene svijesti;nakon drugog pada ona je pala još ni®e,u dubine nesvjesnog: zaboravljena je.Ovdje se zaustavljaju razmatranja povjes-nièara religija, ali tu zapoèinje problema-tika vlastita filozofu, psihologu, pa èak iteologu.” (SP, str. 130). Konaèno, djeloSveto i profano spada u sam svjetski vrhuvoda u religiju, tj. komparativni studijreligija, te je utoliko neizostavno za sva-koga tko se èak i na rubovima svog po-sla, slobodnog vremena ili ®ivota dotièereligije. Posebna vrijednost ovog djela jei ta što je pisano vrlo èitljivo, lijepim sti-120 Prolegomena 2 (1/2003)lom (pohvale prevoditelju) i ilustriranokonkretnim primjerima na naèin na koji tozna èiniti samo dobar i iskusan profesor.Kristijan KrkaèSveuèilište u ZagrebuFilozofski fakultet Dru®be IsusoveJordanovac 110, HR-10000 Zagrebkristijan_krkac@yahoo.comMichael Haralambos i Martin Holborn, Sociologija: teme i perspek-tive, prijevod s engleskoga Mirjana Paiæ Juriniæ, Rajka Rusan i VesnaTomiæ. Struèna redakcija Nenad Fanuko, Golden marketing, Zagreb2002, 1116 str.Ud®benik Sociologija M. Haralambosadobro je poznat široj akademskoj zajed-nici u Hrvatskoj. Veæ niz godina ovajud®benik slu®i kao temeljni izvor znanjana uvodnim kolegijima sociologije, i tona širokom polju znanstvenih ustanova,gdje god društvena tematika dotièepredmet kojim se one izvorno bave. Pe-to, novo i dopunjeno izdanje (izdavaèGolden marketing), donosi niz novina ipoboljšanja. Osim što je knjiga tiskanadvobojno i s proširenom literaturom,autori su dodali i dva nova poglavlja:“Kultura i identitet” i “Komunikacija imediji” (ovo posljednje napisao je PaulTrowler). Osim navedenih, knjiga sadr®ijoš trinaest poglavlja koja pokrivaju ši-rok raspon tema i perspektiva društveneva®nosti. Detaljni opis svakog od njihiziskivao bi previše prostora, pa smo od-luèili dati kratki prikaz svakog od njih.Kako je knjiga prvenstveno namijenjenastudentima, a potom i uèenicima sred-njih škola, bilo je potrebno pru®iti soli-dan uvod u teoriju društva, razvoj ljud-skih društava, kao i u temeljne pogledena ljudsko ponašanje. Ovo je temaprvog poglavlja, iako se detaljniji opissocioloških teorija nalazi u posljednjem,petnaestom poglavlju.Drugo poglavlje, ono o društvenoj strati-fikaciji, zapoèinje prikazom dominant-nih socioloških perspektiva, modelomkoji æe autori slijediti i u svim ostalimpoglavljima. Najznaèajnija funkcionalis-tièka teorija Talcotta Parsonsa uvodipojmove vrijednosnog konsenzusa i in-tegracije, a teorija Davisa i Moorea po-jmove dodjele uloga i izvedbe. Teorije“nove desnice” temelje se na djelimaHayeka, Friedmana i Nozicka, iako smomišljenja da se ovi ne bi svrstali udesnièare. Slijede još opisi marksistièkei weberovske perpektive. Najveæi diopoglavlja zauzimaju opisi pojedinih klasa.Tako se tematiziraju gornja klasa, srednjai ni®a srednja klasa (uz teorije postoje liove klase uopæe), kao i radnièka klasa inajni®i sloj. Velika pozornost pridaje se ipojmovima klasne svijesti, bur®uiziranja,potklasa i dr. Svako poglavlje, pa tako iovo, nudi primjere društvenih istra®ivanjakoja testiraju hipoteze navedenih teorija.Ova istra®ivanja odnose se prvenstvenona britansko društvo, no univerzalnost te-matike jamèi razumijevanje i primjenu nadruge sredine.Tema sljedeæeg poglavlja jest spol i rod,a poèetna toèka analize temelji se nanjihovoj razlici. Pru®ivši pregled biološ-kih naèela (u kojem nepravedno disk-reditira neke biološke teorije, posebnosociobiologiju), autor prikazuje temelj-ne teorije roda, posebno one marksis-tièke i feministièke provenijencije. Fe-nomeni koji se obraðuju su odnos spo-lova, brak, podjela rada, pitanje vlas-121Prikazi knjiga / Book Reviews

Mircea Eliade: Sveto i profano

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia