Alica Bačeković

Bačeković, Alica

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Jerry D. Moore, Uvod u antropologiju: teorije i teoretièari kulture, sengleskoga prevela Gordana V. Popoviæ, Naklada Jesenski i Turk, Za-greb 2002, 368 str.Antropologija se kao znanost, za razlikuod mnogih drugih znanosti, javlja rela-tivno kasno. Iako je interes za prouèa-vanje èovjeka, kulture i društva postojaootkad i èovjek, antropologija se kao zna-nost o èovjeku (kao, uostalom, i sociolo-gija kao znanost o društvu) javlja tek na-kon velikih društvenih promjena koje sejavljaju krajem 18. i poèetkom 19. sto-ljeæa. Premda postavlja niz pitanja kojasu ljude zaokupljala tisuæljeæima, njezinise utemeljitelji javljaju tek u 19. stol-jeæu.Kako u Hrvatskoj još uvijek nemamodovoljan broj prijevoda, ali ni origi-nalnih djela iz podruèja antropologije,1knjiga Uvod u antropologiju: teorije i teo-retièari kulture Jerryja D. Moorea, pro-fesora antropologije na California StateUniversity u Dominguez Hillsu pravo jeosvje®enje na podruèju antropološke li-terature u nas. Knjigu je s engleskogaprevela Gordana V. Popoviæ, a izašla jeu nakladi izdavaèke kuæe Naklada Je-senski i Turk. Autor je knjigu namijenioponajprije studentima antropologijekoji su ga i potaknuli na njezino sas-tavljanje.Knjiga predstavlja uvod u poznavanjevodeæih teoretièara i teorija koje su ute-meljile i koje nastavljaju utjecati na mo-dernu antropologiju. U njoj se nalazenajva®nije teorijske koncepcije dvadeseti jednog znanstvenika. Svakom je znan-stveniku, odnosno znanstvenici autorposvetio tekst u kojem iznosi njihovubiografiju, antropološka istra®ivanja, in-telektualno obzorje i osobne poglede.Knjiga se sastoji od pet tematskih cje-lina koje poèinju kratkim uvodnim ese-jom i opisom problema i pitanja koja suzajednièka antropolozima o kojima jerijeè u tom dijelu knjige. Svako poglav-lje nas upoznaje s doprinosimaznanstvenika antropologiji, opisuje nji-hovu znanstvenu djelatnost s naglaskomna terenskom radu i objavljenim rado-vima te raspravlja o najva®nijim aspek-tima djelovanja antropologa.Veæ u uvodu knjige autor nas upozoravana èinjenicu da je svoju knjigu urediodrugaèije nego što su ureðeni ostali tek-tovi o antropološkoj teoriji. On, kaoprvo, predstavlja široki krug antropološ-kih gledišta te u svoje radove uvrštavaneke novije trendove u antropologiji.Kako su radovi prvenstveno namijenje-ni studentima, Moore piše koncizno,jasnim i jednostavnim stilom, nastojeæiumjereno, ali ne i nekritièno predstavitidoprinos svakog antropologa antropo-loškoj teoriji. Svaki antropolog o ko-jemu je u knjizi rijeè ima svoju znan-stvenu te®inu i ukljuèen je zato što sumu mišljenja va®na i vrijedna prouèa-vanja. Posebno pohvaljujem autorazbog toga što je na kraju svakog svogogleda naveo literaturu u kojoj studentimogu naæi više podataka o pojedinomznanstveniku. Uz to, na kraju knjige na-lazi se i kazalo pojmova i imena kojeolakšava snala®enje u knjizi.Autoru se prilikom sastavljanja knjigepostavljalo pitanje vrednovanja pojedi-nog antropologa, odnosno pitanje: Ko-ga ukljuèiti u zbirku radova o najznaèaj-nijim antropolozima? Antropolozi uvrš-teni u knjigu bavili su se kljuènim pita-njima: Što je priroda kulture? Kakav jeodnos pojedinca i društva? i predstav-nici su osnovnih pravaca u antropologiji(jednolinijske evolucije, boasovskog his-toricizma, funkcionalizma, kulturnog ma-terijalizma, strukturalizma, semiotike,feminizma i postmodernizma). Nadalje,autor se ogranièio na antropologe izSAD-a, Velike Britanije i Francuskeèija su istra®ivanja i dostignuæa ostalaznaèajna i nakon njihove smrti.113Prikazi knjiga / Book ReviewsPitanja poput: Što je bit društva? Zaštose kulture mijenjaju? Kakav je odnos iz-meðu osobe kao pojedinca i osobe kaopripadnika odreðene društvene skupi-ne? Koja su posebna obilje®ja ljudskos-ti? Zašto se kulture razlikuju? su pitanjakoja zanimaju èovjeka veæ tisuæljeæima.Veæ je Aristotel u 4. st. pr. Krista propi-tivao ureðenje dr®ave i usporeðivao je sa®ivim organizmom, arapski geograf IbnKhaldun pokušao je u 14. stoljeæu ob-jasniti razlike izmeðu kultura klimom, au 18. stoljeæu Talijan Giambattista Vicou svom djelu Naèela Nove znanosti go-vori o povijesnom obrascu razvoja ljud-skoga društva.U prvom dijelu knjige Jerry D. Mooregovori o utemeljiteljima antropologije.Iako je oèito da se spomenuta pitanjapostavljaju ljudima veæ od njihovih po-èetaka, Moore kao utemeljitelje antro-pologije navodi èetvoricu znanstvenikakoji su ®ivjeli potkraj 19. i na poèetku 20.stoljeæa. To su Edward Tylor, LewisHenry Morgan, Emile Durkheim i FranzBoas. Spomenuti se znanstvenici, istièeMoore, javljaju nakon pojave Darwino-ve knjige O podrijetlu vrsta koja je sredi-nom 19. stoljeæa oznaèila prekretnicu urazumijevanju kulturnih razlika i prirodiljudske vrste. Darvinistièka teorija biološ-kih promjena poslu®ila je kao model zaispitivanje naravi razlika meðu kultura-ma i omoguæila znanstveno tumaèenjepojava. Ona je predstavljala temelj Ty-loru, Morganu, Durkheimu i Boasu uizgradnji njihovih antropoloških teorijakoje imaju dosta dodirnih toèaka sa su-vremenim antropološkim pitanjima iidejama. Svaki je od ovih znanstvenikabio vrlo aktivan i u praksi. Oni su ti kojisu sudjelovali u osnivanju novih antro-poloških institucija, koji su postavili novisklop antropoloških problema i pred-lo®ili nove metode znanstvenih istra®i-vanja te tako odredili smjernice razvojaantropologije od kraja 19. stoljeæa dodanas.Osim uvoda o utemeljiteljima, u prvomse dijelu nalaze èetiri ogleda o svakomznanstveniku pojedinaèno (“Edward Ty-lor: Razvoj kulture”, “Lewis HenryMorgan: Razvoj društva”, “Franz Boas:Kultura u kontekstu” i “Emile Durkheim:Organsko društvo”). Svaki ogled govorio ®ivotu, znanstvenoj djelatnosti i is-tra®ivaèkom (terenskom) radu pojedi-nog antropologa. Moore odreðene tezekomentira, potkrepljuje primjerima iz dje-la autora, istièuæi njihov utjecaj na ostaleantropologe.Drugi dio knjige posveæen je Boasovimuèenicima: Alfredu Kroeberu, Ruth Be-nedict, Edwardu Sapiru i MargaretMead. Franz Boas je kritizirao Tylorovukomparativnu metodu i jednolinijski raz-voj ljudskog društva te srušio evolucijskisustav stavom da su kulturne prakse ra-zumljive samo u posebnome kulturnomkontekstu i da se ne mogu protumaèitipomoæu evolucijskih stupnjeva. Nimalonije sporno da je bio najva®nija liènost ustvaranju amerièke antropologije u pr-voj polovini 20. stoljeæa te da je osiguraometodologiju izuèavanju posebnih kul-tura. Osim toga, nagovijestio je odnoseizmeðu pojedinaca i kulture, elemenatakulture i kulturnih cjelina, ali nikada dokraja nije odgovorio kako kulture po-staju integrirane cjeline. Odgovor na pi-tanja “Što kulturu odr®ava na okupu?”,“Što joj podaruje posebnu osobnost?”,pokušat æe u svojim antropološkim is-tra®ivanjima dati njegovi uèenici, temel-jeæi svoje teze na onome što je Boassmatrao kljuènim u prouèavanju ljud-skoga roda, a to je odnos izmeðu po-jedinca i društva.Prema Kroeberu kultura je fenomenrazlièit od fenomena društva, pojedincaili organizma. Ona se uèi i dijeli s dru-gima, promjenjiva je, rastezljiva, pro®etavrijednostima, nadosobna i anonimna.Kroeber smatra da je kultura razlièitaod pojedinca i da dominira njime. RuthBenedict tumaèi kulturu kao nešto višeod zbira djelovanja pojedinca. Veza iz-meðu pojedinca i društva temelji se navrijednostima, a uspješni su pojedincioni koji kroz vlastiti temperament iobrazovanje posjeduju vrline zajednièke114 Prolegomena 2 (1/2003)cijelome društvu, dok su oni kod kojihto nije sluèaj devijantni. Slièan pristupimala je i Margaret Mead, ali ona nijebila toliko zaokupljena opæenitimvrijednostima, veæ posebnim skupovimavrijednosti unutar kulture koji se usva-jaju tijekom djetinjstva. Edward Sapirje, istra®ujuæi jezik sjeveroamerièkih In-dijanaca, došao do znaèajnih otkriæa napodruèju antropologije, lingvistike i se-mantike. Zajedno sa svojim uèenikomBenjaminom Whorfom postavio je hi-potezu da razlièiti jezici oznaèavajurazlièite sustave percipiranja, a da serazlike izmeðu kulturnih ponašanjameðu društvima prenose i kodificiraju ustrukturi jeziènog znaèenja. Izuèavanjejezika druge kulture više je od prouèa-vanja naèina na koji ljudi govore, to jeistra®ivanje o tome kako se dotièna kul-tura stvarala.Poèetkom dvadesetih godina 20. stol-jeæa dolazi do temeljne podjele u antro-pologiji. Amerièki antropolozi svoja suzanimanja usredotoèili na kulturu kaoskup ideja, dok se britanska antropolo-gija bavila društvom kao posljedicomdjelovanja. Jerry D. Moore u treæemdijelu knjige govori o razlièitim smjero-vima u amerièkoj i britanskoj antro-pologiji, dajuæi nam oglede o èetvoriciantropologa: Marcelu Maussu, Bronis-lawu Malinowskom, A. R. Radcliffe-Brownu te Edwardu Evansu Pritchardu.U radovima o Malinowskom i Radcliffe-Brownu Moore iznosi njihova funkcion-alistièka polazišta u tumaèenju društva ikulture. Prema Malinowskom kultura jedjelovala na naèin da se zadovolje ku-mulativne društvene potrebe koje pro-izlaze iz pojedinaènih bioloških potreba,a prema Radcliffe-Brownu kultura pos-toji da bi odr®avala i obnavljala društvo.Marcel Mauss je najveæi doprinos an-tropologiji dao istra®ujuæi temeljnekategorije kulturnog ponašanja. On se,poput Emilea Durkheima, koristio me-todologijom traganja za elementarnimoblicima, slu®eæi se poredbenim poda-cima. Smatrao je da je etnografskausporedba mogla razotkriti bitne iprvotne èinitelje ljudske kulture prekoizuèavanja primitivnih kultura. Ta vrstatraganja za temeljnim strukturamastalno je prisutna na Maussovim is-tra®ivanjima. Moore navodi kako seMaussovu djelu mogu staviti brojne pri-mjedbe zato jer je mahom navodio et-nografske podatke ne bi li potkrijepiosvoja razmišljanja, a ne da bi ihprovjerio. Britanski socijalni antropologEdward Evans-Pritchard svoje je teo-rijsko stajalište mijenjao polazeæi u os-novi od Radcliffe-Brownova nauèavanjai razvijajuæi se prema antropološkomviðenju koje više va®nosti pridaje soci-jalnoj povijesti i ljudskom djelovanju.On je, navodi Moore, crna ovca britan-ske socijalne antropologije jer jenajprije slijedio, a onda napadaonjezine zagovornike. Meðutim, on tre-nutno zauzima poštovanje koje ostalibritanski antropolozi ne u®ivaju zbogtvrdnje da antropologiju valja oblikovatiprema uzoru na socijalnu povijest, a nena prirodne znanosti. Taj njegov pozivza “humanistièku” antropologiju imaoje veliki odjek i utjecaj na brojne antro-pologe.Èetvrti dio knjige Jerry D. Moore po-sveæuje predstavnicima evolucionistiè-kih, adaptacionistièkih i materijalistiè-kih teorija. Te se teorije javljaju tijekomtridesetih godina 20. stoljeæa i oznaèa-vaju novi razvojni zamah amerièke an-tropologije. Za razliku od historiograf-ske antropologije Franza Boasa, evolu-cionisti dvadesetog stoljeæa – LeslieWhite, Julian Steward, Marvin Harris iEleanor Burke Leacock – zala®u se zaniz eksplicitnih, znanstvenih zakonitostikoje povezuju kulturne promjene s raz-lièitim podruèjima materijalnog ®ivota.1152 Definicija kulture Edwarda Tylora smatra se nje-govim najva®nijim doprinosom znanosti, a onaglasi: Kultura ili civilizacija, shvaæena u širokom et-nografskom smislu, slo®ena je cjelina koja obuhvaæaznanja, vjerovanja, umjetnost, moral, pravo, obièaje isve ostale sposobnosti i navike koje je èovjek stekaokao èlan društva. Jerry D. Moore navodi tu defini-ciju u svojoj knjizi na str. 21–22.Prikazi knjiga / Book ReviewsU antropologiji su uvijek postojale ras-prave, èak i u njezinim poèecima. Od1960-ih u antropološkoj teoriji dolazi doraznovrsnih stajališta koja su u posljed-nja dva desetljeæa do®ivjela mnogostru-ku nepomirljivost. Nejedinstvenost sta-jališta uzrokovali su neki pomaci koji sejavljaju u antropološkim teorijama od1960. godine nadalje. Kao prvo, dogodiose opæi pomak od materijalistièkih teo-rija koje smatraju kulturu najva®nijimsredstvom kojim raspola®e èovjeèanstvou prilagodbi fizièkoj i društvenoj okolini.Osim toga, sna®nije se naglašava naèinna koji pojedinaèna djelovanja stvara-laèki oblikuju kulturu, èime se umanjujunastojanja da se kultura reificira kao naneki naèin odvojiva od pojedinca.Konaèno, simbolièna bit kulture postajeprevladavajuæom definicijom kulture,što je takoðer imalo nekoliko posljedica.Simbolièki pristup kulturi, istièe Moore,znaèi da su u nekim antropološkimkrugovima etnografska istra®ivanja kojasu naglašavala ekološka, gospodarska iliostala materijalistièka podruèja interesasve manje popularna. Ono što je va®nojest da simbolièki pristup kulturineizbje®no vodi zanimanju za znaèenja:ako je kultura simbolièna, proizlazi dase koristi u stvaranju i prijenosuznaèenja buduæi da to i jest uloga sim-bola. Buduæi da simboli sadr®e višes-truke slojeve znaèenja, objašnjenje kul-turnog ponašanja postaje interpretativ-nom zadaæom pri kojoj antropolog ras-pliæe zapletene mre®e znaèenja nanaèine kako ih èlanovi zajednicedo®ivljavaju.U posljednjem, petom dijelu, autor pred-stavlja antropologe koji promatraju kul-turu upravo sa stajališta da je ona skupsimbola, èime se sve više udaljuju odTylorove2 definicije kulture koja je dugobila polazna i opæeprihvaæena definicija.Tako nam Moore u ovom dijelu prika-zuje teorije Claudea Levi-Straussa, Vic-tora Turnera, Clifforda Geertza, MaryDouglas i Jamesa Fernandeza. PremaLevi-Straussu kultura ukljuèuje razlièitekomunikacijske razmjene na podruèjukrvnog srodstva, mita i jezika. Unatoènjihovim površinskim razlièitostima, terazmjene slijede prilièno mali skup te-meljnih oblika ili “dubinskih struktura”.Te strukture odra®avaju univerzalnugramatiku kulture ukorijenjenu u pod-svjesnim svojstvima ljudskoga uma i pred-stavljaju naèela pomoæu kojih ljudi pra-ve klasifikacije. Levi-Straussov struktu-ralizam, dakle, vidi kulturu kao simbo-lièni izraz ljudskoga uma. Victor Turnertakoðer naglašava simbolièku prirodukulture, ali je tumaèi unutar dinamikedruštvenog ®ivota. U radovima koja seodnose na ostale spomenute znanstve-nike u posljednjem dijelu knjige, Moorenaglašava njihovo zanimanje za simbo-lièko tumaèenje kulture, ali postavlja ipitanja koja su se tada nametnula i kojaprevladavaju u današnjim raspravama usklopu antropološke teorije.Pitanja buduæe antropologije i raspravekoje se danas vode u antropološkim kru-govima autor knjige navodi na kraju, uposljednjem tekstu koji nosi naslov Da-našnji prijepori. Danas mnogo više zna-mo o starijim civilizacijama i kulturama izahvaljujuæi antropologiji dobili smo te-meljne uvide u ljudsku prirodu. Meðu-tim, antropologija stvara prijepore jersmo mi predmet njezina istra®ivanja,zbog èega se objektivnost promatranjakao istra®ivaèke metode vrlo èesto do-vodi u pitanje.Knjiga Uvod u antropologiju: teorije i teo-retièari kulture Jerryja D. Moorea otkritæe èitateljima znaèajne antropološketeorije i teoretièare, ali æe im i pru®iti za-nimljivu sliku ®ivota i istra®ivanja znan-stvenika kojima mo®emo zahvaliti na to-me što su nas, pribli®avajuæi nam nekenepoznate kulture, pribli®ili nama sa-mima.116 Prolegomena 2 (1/2003)1 Njegova središnja djela su: (1954) Cosmos andHistory: The Myth of the Eternal, (1958) Yoga, Im-mortality and Freedom, (1958) Rites and Symbolsof Initiation (Birth and Rebirth), (1958) Patterns inComparative Religion, (1959) The Sacred and theProfane: The Nature of Religion, (1960) Myths,Dreams and Mysteries: The Encounter betweenContemporary Faiths and Archaic Realities, (1961)Alica BaèekoviæLjudevita Jonkea 55HR-43000 Bjelovaralica5@net.hrMircea Eliade, Sveto i profano, s francuskoga preveo Bo®idar Petraè,AGM, Zagreb 2002, 138 str.Neka djela svjetske baštine nisu potreb-na u prijevodu samo zbog interesa zanjima, nego su uz to nezaobilazna ubavljenju odreðenim podruèjima istra®i-vanja. U podruèju filozofije, fenome-nologije i povijesti religije postojemnoga takva djela, a meðu suvremenimdjelima svakako va®no mjesto zauzi-maju djela rumunjskog fenomenologa,povjesnièara i filozofa religije MirceaEliadea.Mircea Eliade roðen je u Bukureštu1907. godine, a preminuo je u Chicagu1986. godine. U mladosti je uglavnombio zainteresiran za entomologiju i bo-taniku, ali se kasnije pod utjecajem Go-ethea (®ivotnog uzora) okrenuo filologi-ji, filozofiji i komparativnom studiju re-ligija. Od 1925. godine je studirao nasveuèilištu u Bukureštu. Godine 1928.otišao je u Calcuttu studirati sanskrtpod mentorstvom Surendaranatha Das-gupte. Po povratku u Bukurešt pripre-mio je doktorsku disertaciju na temuYoga, koju je obranio 1933. godine(Yoga: Essai sur les origines de la mys-tique Indienne). S obzirom da se nijemogao vratiti u komunistièku Ru-munjsku, 1945. godine preselio se uFrancusku (Pariz), gdje je upoznao G.Dumezila i bio pod njegovim utjecajem.Od 1945. do 1956. godine radio je kaoprofessor komparativne religije naÉcole des Hautes Études na Sorbonni.Od 1956. godine do smrti predavao jena Chicago University i bio voditelj od-jela za povijest religija. Potaknuo je po-javljivanje èasopisa History of Religions iThe Journal of Religion te bio glavniurednik Macmillanove Encyclopedia ofReligion.1S obzirom da veæ posjedujemo prijevo-de nekih njegovih djela (npr. Mit i zbiljaili Kovaèi i alkemièari u hrvatskom prije-vodu ili Šamanizam i druga u srpskomprijevodu, èime je on “poznat” našemèitatelju djela navedenog podruèja),va®no je napomenuti da je pojava hrvat-skog prijevoda djela Sveto i profano(1957, 1965, dalje kao SP) višestrukova®na. Kao prvo, to je djelo neizostavnou bavljenju fenomenologijom religije. Kaodrugo, djelo je središnji tekst nakonOttova djela Sveto (1917) koje prikazujei analizira iracionalne elemente religije.Eliade se, dakako, u mnogoèemu osla-nja i nastavlja na Ottovo djelo (SP, str.9), iako u fenomenologiji konkretno sli-jedi više Lévy-Bruhla, Emila Durkhe-ima i Georgesa Dumézila (SP, str. 136,117Images and Symbols: Studies in Religious Symbol-ism, (1963) Myth and Reality (1964) Shamanism:Archaic Techniques of Ecstasy, (1965) The Twoand the One, (1969) The Quest: History and Mean-ing in Religion, (1978) A History of Religious Ideas,vol. I, From the Stone Age to the Eleusinian My-steries, (1982) A History of Religious Ideas, vol. II,From Gautama Buddha to the Triumph of Christi-anity, (1985) The History of Religious Ideas, vol.III, From Muhammad to the Age of the Reforms,(1987) Encyclopedia of Religion (glavni urednik),New York: Macmillan. Ovo posljednje još uvijek jestandardna referenca u komparativnom studiju re-ligija, iako je djelo staro eto veæ šesnaest godina.(http://www.mirceaeliade.biography.htm).Prikazi knjiga / Book Reviews

Jerry D. Moore: Uvod u antropologiju

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia