Prikaz knjige Thomas Hobbes, Levijatan ili Građa, oblik i moć crkvene i građanske države, preveo Borislav Mikulić, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2004, 511 str

Josip Talanga

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Thomas Hobbes, Levijatan ili Graða, oblik i moæ crkvene i graðanskedr®ave, preveo Borislav Mikuliæ, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb2004, 511 str.Trebalo je zaista dugo vremena da ovo temeljno djelo novovjekovne poli-tièke filozofije bude dostupno i na hrvatskom jeziku. Kao što se njemaèka fi-lozofska djela dugo nisu prevodila na hrvatski jer su starije generacije ra-zumjele njemaèki, veæ sam pomislio da sada veæ dolazi vrijeme da ne æe bitipotrebno engleska djela prevoditi na hrvatski jer novija generacija sve boljevlada engleskim. Bio sam naime ugodno iznenaðen kako se studenti filo-zofije Hrvatskih studija dobro snalaze u Hobbesovu originalnom tekstu. Noto mo®e ostati samo dio struènoga studija. Ali kada se pojavi cjelovit hrvat-ski prijevod Hobbesova Levijatana, tada je to veæ po sebi izniman dogaðaj.Prevoditelju Borislavu Mikuliæu s Odsjeka za filozofiju Filozofskoga fakul-teta Sveuèilišta u Zagrebu mora se odati veliko priznanje za izniman trud.To se posebno odnosi na gotovo polovicu knjige (Dio treæi: O kršæanskojdr®avi / Dio èetvrti: O kraljevstvu tame), jer je veæ za èitanje tih dijelova – go-tovo nebitnih za Hobbesovu epistemologiju i politièku filozofiju – potrebnodosta strpljenja, a za prevoðenje još više od toga. U tim se dijelovima baviuglavnome usklaðivanjem svojih politièkih shvaæanja s biblijskim uèenjimaili pobijanjem pogrešnih tumaèenja Biblije. Inaèe je jedan manji dio Hobbe-sova teksta (prvi dio, poglavlje 1–4, drugi dio, poglavlje 17, 21 i 28) biodostupan u prijevodu Vande Bo®ièeviæ, a od nje imamo i jedini (vrlo dobar)prikaz Hobbesove filozofije u Hrestomatiji filozofije, svezak 4: Filozofija bri-tanskog empirizma, Zagreb 1996, str. 29–64.Hobbesov Levijatan (1651) je sustavno djelo, ali je ipak pisano u funk-ciji politièke filozofije. To je napose vidljivo u strukturi djela. Latinski pisanatrilogija mo®da najbolje pokazuje njegov interes za sistematiku: De corpore(1655), De homine (1658), De cive (1642). Njegov latinski stil je puno jasnijiod engleskoga. Što se tièe utemeljenja politièke filozofije, sa središnjim kon-traktualistièkim argumentom, mislim da se Hobbesovo rano djelo The ele-ments of laws natural and politic (1640) odlikuje posebnom jasnoæom. Hob-bes je dosljedni galilejevac i vjeruje da se uz primjenu Galilejeve metode teupotrebom nekih njegovih kljuènih pojmova kao što su gibanje (samo se gi-banjem mo®e nešto uzrokovati) i zakon inercije (napose u prenošenju im-pulsa) mogu objasniti i riješiti svi problemi. Djelatni i materijalni uzrokshvaæa kao dva aspekta jednoga te istog uzroka. Galilejevu tezu da je mate-matika jezik pomoæu kojega razumijemo prirodu proširuje na tumaèenjemišljenja kao raèunanja. Hobbes nije empirist jer nema razraðenu teorijuiskustva, on je štoviše ekstremni racionalist, ali tako da na empirijskoj graðiizvodi racionalnu konstrukciju. No stran mu je bilo kakav metafizièki aprio-rizam, primjerice smatra da egzistencija poèiva samo na iskustvenim èinjeni-205Prikazi knjiga / Book Reviewscama. Najva®niju primjenu Galilejeve mehanike nalazimo u Hobbesovojdeskriptivnoj antropologiji koju mo®emo èak shvatiti kao njegovu metateo-riju politike. Kljuèni je termin u njegovoj antropološkoj psihologiji “endea-vour” (conatus, impetus), što Mikuliæ prevodi kao “napor”. Pomoæu njegaHobbes tumaèi, dakako na mehanièki naèin, gibanje u ljudskom tijelu i nas-tanak svih duševnih stanja. Njegova deskriptivna antropologija ima funkcijupolitièke antropologije – opisom ljudske prirode (zapravo ljudskoga tijelajer priroda je pojmljiva samo kao tijelo u gibanju) ®eli obrazlo®iti nu®nostpolitièkoga tijela odnosno dr®ave. U svojem djelu o mehanici De corporeHobbes izrièito tvrdi kako su striktno povezani tijelo uopæe (= materijalnotijelo), ljudsko tijelo i politièko tijelo. Rezultat je deskripcije ljudske prirodeda mo®e nastati trajni sukob meðu ljudima i egzistencijalna ugro®enost (bel-lum omnium in omnes) ako se u jednom misaonom eksperimentu (= pri-rodno stanje) pokuša iskljuèiti postojanje dr®ave. Na temelju toga zakljuèujese nu®nost dr®ave i prenošenje svih prava na nju. Hobbesova dr®ava po-prima apsolutistièki karakter, ali njegov je kontraktualistièki argument (svat-ko sklapa ugovor sa svakim) definitivno odredio karakter ne samo novovje-kovne politièke filozofije, nego i karakter moderne dr®ave. Mnogi ga, napo-se zbog njegova materijalizma i mehanicizma, nisu voljeli. No ostali klasicikontraktualistièke tradicije (Locke, Rousseau, Kant, Rawls) vrlo su ga cije-nili i nastavili su njegove osnovne misli.Prijevod Hobbesova Levijatana Borislav Mikuliæ je radio prema do-brom izdanju Gaskina (Oxford 1996), a vrlo je korisno što je istodobno pre-veo i njegove bilješke uz tekst (ukupno 213) tako da smo za mnoga nejasnamjesta dobili potrebna tumaèenja. Korisno je i što poglavlja sadr®e numeri-ranu podjelu na sections, tako se svaki dio teksta mo®e vrlo precizno citiratiili identificirati. Kakav je prijevod? Dobar je i pisan je jasnim stilom. Što setièe Hobbesova stila i engleskoga jezika, to nije bila laka stvar. To se pose-bice odnosi na njegovu terminologiju. Veæ spomenuti kljuèni termin “en-deavour” profesor Mikuliæ na citiranu mjestu definicije toga termina (6.1)prevodi kao “napor”. No veæ je u iduæem odlomku (6.2) prisiljen prema kon-tekstualnom smislu prevesti kao “stremljenje”. Na drugim mjestima prevodidosljedno “napor” (1.4 / 9.26 / 11.2 / 14.25 / 17.5), ali i drugaèije, npr. ponovo“stremljenje” (6.9), zatim “te®nja” (6.48) i “trud” (11.15). No ta razlièitostne utjeèe puno na moguænost pravilnoga razumijevanja teksta. Hobbes upoèetnim poglavljima rabi “endeavour” kao imenicu, kasnije kao glagol jerna poèetku daje objašnjenje kako nastaju mentalna stanja prenošenjem gi-banja u ljudskom tijelu, a zatim u antropološkom dijelu opisuje djelovanjetih stanja. I ovdje profesor Mikuliæ varira moguænosti, npr. prevodi “nasto-jati” (12.5 / 15.39), “pokušati” (13.3 / 19.23), “poduzeti” (15.17 / 17.2), alinajèešæe “te®iti” (13.5 / 14.4 / 14.5 / 15.16). Pozadina Hobesova izraza “en-deavour” je mehanièki pojam impulsa (umno®ak mase i brzine) koji se shva-æao kao prenošenje gibanja, a tipièan primjer je bio sudar tijela. Najprimje-reniji prijevod za impulsus – ako uopæe treba tra®iti neku prevedenicu – bio206 Prolegomena 3 (2/2004)bi “potisak”. No za Hobbesa je impuls ujedno conatus (“nagon”, “te®nja”),tako da njegov “endeavour” zaista nije lako pokriti nekim sretnijim izrazom,napose kada u glagolskom obliku ukljuèuje osobno nastojanje vršitelja rad-nje. Specifièno je za Hobbesovu antropologiju što je koncipirana dinamièki,kao teorija gibanja u ljudskom tijelu. Zato “appetite” za njega nije nikakavoblik dispozicije, sposobnosti za nešto, kako bi se mogao shvatiti skolastièkistav: “Appetitus est inclinatio appetentis in aliquid sibi simile et conveniens[®udnja je sklonost ®udeæega prema neèemu što mu je slièno ili primjereno]”(Toma Akvinski, STh 1 q.80 1c). Hobbes to jasno ka®e u 6.53, gdje inaèe go-vori o volji: appetite je èin (act), nije puka sposobnost (faculty), dakle nijerijeè o pasivnoj sklonosti prema neèemu nego o aktivnom procesu. Pogle-dajmo kako Hobbes tumaèi vezu izmeðu tih pojmova u svojem ranijem spisuThe elements of laws natural and politic 7.2: “To gibanje na kojemu poèivajuugoda i bol takoðer je poticaj (solicitation) ili priziv (provocation) u smislu iliprivlaèenja bli®e stvari koja izaziva ugodu ili povlaèenja od stvari koja izazivaneugodu. A taj poticaj je potisak (endeavour) ili unutrašnji poèetak ®ivot-injskoga gibanja koje se zove ®udnja (appetite) ako predmet ®udnje omo-guæuje u®itak; ako stvara neugodu, zove se odbojnost (aversion) s obziromna prisutnost neugode, a s obzirom na oèekivanu neugodu zove se strah(fear). Tako su ugoda, ljubav i ®udnja, koju takoðer zovemo ®elja (desire),razlièita imena za razlièita motrenja jedne te iste stvari.” Profesor MikuliæHobbesov izraz “appetite” uglavnome prevodi “poriv” (2.1 / 6.2 / 6.4 / 6.53),kadšto kao “po®uda” (2.1 / 4.23). Ne sviða mi se izbor tih rijeèi jer “poriv” jeoptereæen konotacijom nesvjesnoga djelovanja, a “po®uda” ima previše jed-nostrano znaèenje. Zato bi ipak bilo bolje ostati kod tradicionalnoga prije-voda “®udnja”.Uz prvo spominjanje izraza “endeavour” prevoditelj je preveo Gaskino-vu bilješku (str. 466), ali se potkrala omaška pa je rijeè krivo napisana (ende-vour). Manji propusti se nalaze i na drugim mjestima, npr. u 15.17 (str. 109)gdje je “by necessity of nature” prevedeno “po prirodi” etc. Slièno imamo u13.9 (str. 92) gdje se letters pogrešno prevodi “slova” umjesto “knji®evnosti”(misli se takoðer “uèena knji®evnost” ili “znanosti”). U prijevodu bilješke 62(str. 473) prvo sam pomislio da “otkrovenje” sadr®i samo neznatnu zamjenuslova koja se mo®e dogoditi kada hoæete napisati “otkrivenje”. Kasnije samshvatio da je rijeè o srpskom standardnom izrazu za “revelation”, a koji midotada nije bio poznat. Ipak sam na koncu nauèio nešto novo.Na kraju bih još jednom naglasio iznimnu vrijednost prijevoda Hobbe-sova Levijatana što nam je priredio Borislav Mikuliæ. Jedno veliko filozofskodjelo dostupno nam je sada u dobrom hrvatskom prijevodu.Josip TalangaInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagrebjosiptalanga@yahoo.com207Prikazi knjiga / Book Reviews

Thomas Hobbes, Levijatan

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia