Josip Hrgović

Croatian

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

rano) kasnije nauèiti vidjeti razlika, ut-jeèe na to da veæ u samom vremenu tpostoji za promatraèa estetska razlika. Sovim u vezi je, naravno, i problem au-torstva odnosno autentiènosti u umjet-nosti. Koliko je va®no znati da li je nekoizvorno djelo djelo ovog ili onog umjet-nika? Ovdje se npr. radi o razlikovanjuklase slika jednog slikara od klase svihostalih slika. Tako, imajuæi u vidu klasu,mi mo®emo ispravno nauèiti projektibil-na svojstva koja jasno, i za buduæe slu-èajeve, razlikuju slike tog slikara od dru-gih. Dakle, prema Goodmanu, doista jeva®no i estetski relevantno odrediti iimati znanje koje je èije djelo.Razmatra se i problem notacije – za-pisivanja u umjetnostima. To je speci-fièno simbolièka djelatnost unutar um-jetnosti koja je veæ sama simbolièka dje-latnost. Ovdje najviše dolazi do izra®ajaveza lingvistike i filozofije jezika s filo-zofskim razmatranjima umjetnosti i poj-mova vezanih uz nju. Zapisi moraju, dabi bili upotrebljivi i dobri za ono za štosu namijenjeni, udovoljavati semantiè-kim i sintaktièkim zahtjevima i kriteri-jima. Tih zahtjeva, prema Goodmanu,ima pet. Partitura primjerice, logièkigledano, kao prvenstveni zadatak imaidentifikaciju djela, razlikujuæi izvedbekoje joj pripadaju od onih koje joj nepripadaju. Ona je, kao shema zapisiva-nja, u stvari simbolièka shema, a svakatakva shema sastoji se od znakova i od-reðenog naèina njihovih slaganja. Nekiod uvjeta koji moraju biti zadovoljeni dabi se postigla funkcija partiture ili bilokoje druge notacije su npr. uvjet konaè-ne razluèivosti znakova, uvjet razdvoje-nosti, uvjet nedvosmislenosti itd. Raz-matraju se dalje i mnogi detalji odnosazapisa i samog djela ili izvedbi djela èijisu to zapisi.Knjiga je napisana izbalansirano i ra-zumljivo iako ima i nekoliko te®ih dije-lova. Odreðena znanja iz filozofije jezi-ka mogu vrlo dobro doæi iako se sadr®ajmo®e pratiti i bez njih. Prijevod je na-pravljen vrlo minuciozno i pedantno.Knjiga sigurno mo®e biti interesantna iizvan kruga filozofije, dakle i umjetni-cima ili onima koji se na neki naèin baveumjetnošæu, simbolièkim sustavima, paèak i jezikom.Davor PeænjakInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54,HR-10000 Zagrebdavor@fizg.hrRichard Dawkins, A Devil’s Chaplain: Selected Essays by RichardDawkins, Weidenfeld & Nicolson, London 2003, 264 str.A Devil’s Chaplain (Vra®ji kapelan)zbornik je objavljenih i neobjavljenihpopularnih radova, predavanja, posmrt-nih govora, prikaza i predgovora, re-fleksija i polemika Richarda Dawkinsa,evolucijskog biologa i profesora javnograzumijevanja znanosti na SveuèilištuOxford, Velika Britanija. Radove nasta-le u proteklih 25 godina odabrala je i zazbornik u sedam poglavlja uredila LathaMenon. Uz Williama Donalda Hamil-tona i Johna Maynarda Smitha, RichardDawkins poznat je u široj akademskojzajednici (protivno njegovoj volji) kaojedan od osnivaèa britanske sociobiološ-ke škole, kao tvorac vrlo utjecajnih poj-mova, poput “sebièni gen”, “proširenifenotip” i “mem” te uopæe – prema ri-jeèima nedavno preminulog paleontolo-ga Stephena Jaya Goulda, naj®ešæeg243Prikazi knjiga / Book ReviewsDawkinsova znanstvenog suparnika –kao najveæi evolucijski teoretièar po-sljednje èetvrtine 20. stoljeæa.Vrhunski znanstveni pisac i dobitnikbrojnih nagrada za popularizaciju zna-nosti, Dawkins sa®imlje u zborniku ra-dove nastale tijekom ®ivotne borbe zaoèuvanje digniteta znanosti uopæe i evo-lucijske biologije posebno od napadaraznih “polu-peèenih” filozofija kultu-ralnog relativizma, “postmodernistièkihbesmislica”, “fanatiènog kreacionizma”i ostalih “pseudoznanstvenih buncanja”.Autorovi radovi, besprijekorno stilskijasno i razgovjetno izra®eni, ma kolikopro®eti duhovitošæu i prividnim pojed-nostavljenjem, upuæuju na krajnje oz-biljne probleme vezane uz suvremenuagresivnost razlièitih pseudoznanstvenihintelektualnih kretanja i fanatiènih vje-rovanja. Ozbiljnost je potrebna, premaautoru, zbog objektivno mjerljivih katas-trofalnih društvenih i individualnih po-sljedica takvih nastojanja koji se, poput“virusa uma”, iz neopravdanih razlogauvlaèe u bezbrojne ljudske umove i od-reðuju njihovo ponašanje.Prema autoru, tri glavna intelektual-na imperija, neprijateljski nastrojenaprema zdravom razumu (zdravoj pame-ti) i znanosti, jesu religije (prvenstvenoinstitucionalizirane monoteistièke), post-modernistièki pisci (prvenstveno fran-cuski) i razni drugi pseudoznanstvenišarlatani (prvenstveno zastupnici i prak-tikanti takozvane alternativne medici-ne). I posljednje razloge za suzdr®avanjeod potpune agresivnosti prema religij-skoj indoktrinaciji Dawkins je izgubionakon razaranja njujorških “Blizanaca”11. rujna 2001. Iako ne smatra da je reli-gija nešto zlo samo po sebi, ona ipakslu®i kao glavna psihosocijalna “podlo-ga” za socijalni izolacionizam, meðuljud-sku diskriminaciju, opravdanje svih ob-lika nasilja nad ljudima koji “ne vjerujuu ono što i mi vjerujemo” i, na koncu, zafanatièna ponašanja suprotna racional-nom odluèivanju, poput samoubilaèkihteroristièkih napada, u korist nekolicineprivilegiranih, najèešæe usko povezanihreligijskih i politièkih voða.Posljednje, sedmo poglavlje “Molitvaza moju kæer” sa®imlje osnovnu ideju èi-tavoga zbornika u pismu “Dobri i loširazlozi vjerovanja” koje je Dawkins na-pisao za deseti roðendan svoje kæeri Ju-liet. Prema toj ideji, indoktrinacija djecei mladih odgovorna je “za sva zla svije-ta”, u prvome redu religijska indoktrina-cija koja napada nevine i otvorene mla-de umove koji još uvijek nisu razvili sus-tav obrane u obliku zdravog razuma.Dakle, s jedne strane nalaze se premaDawkinsu tri loša razloga za vjerovanje:tradicija, autoritet i “otkrivenje”. Raditradicije ljudi vjeruju u nešto samo zatošto su roðeni na jednome mjestu, unutarjedne populacije, te preuzimaju vjerova-nja svojih predaka. Radi autoriteta ljudivjeruju u nešto jer u to isto vjeruje netkodruštveno va®an, recimo religijski voða.Radi otkrivenja ljudi vjeruju u nešto štoje netko prije njih u posebnom psiho-fiziološkom stanju naslutio kao istinu oneèemu. Nakon toga se krug loših raz-loga vjerovanja ponovno zavrti prematradiciji i autoritetu.Nasuprot lošim razlozima vjerovanjanalazi se zdrav razum i dobri razlozi vje-rovanja, prvenstveno njihova stro®a ver-zija u obliku znanstvene metodologije.Intuicija u obliku nagaðanja koje vodihipotezama i predviðanjima o neèemustoji na mjestu otkrivenja. Meðutim,zdrav nam razum nala®e da za potvrduintuicije moramo potra®iti dokaze, pro-motriti i provjeriti ono za što u samomepoèetku mislimo da je toèno. Naravno, iu znanosti vjerujemo znanstvenicimaako o neèemu tvrde nešto. Meðutim,postoji bitna razlika. Ne vjerujemo natemelju pukog slijepog pokoravanja au-toritetu, veæ na temelju èinjenice da seprethodni postupak promatranja i pro-vjere mo®e ponoviti i ustvrditi da li jeono što nam govori netko drugi, pa iznanstvenici, zaista toèno. Svaka se ide-ja, tvrdnja, ili teorija o neèemu nepre-stano provjerava. Ako neka opstaje du-244 Prolegomena 2 (2/2003)lje od neke druge, ne znaèi da se veæ su-tra neæe pokazati manjkavom ili netoè-nom. Tako ni tradicija ne igra posebnuulogu pri zdravom razmišljanju.Zdrav se razum mo®e suprotstaviti ipostmodernistièkim piscima. Što jepostmodernizam? Pa, priznaje Dawkins,ne zna ni on sam, ali jednako tako nitijedan postmodernistièki pisac kojega jeu svome ®ivotu upitao za iole jasnu de-finiciju. Ipak, bez obzira na definicijumo®e se odrediti polo®aj postmodernis-tièkih ideja u akademskom sustavu. Au-tor stoga predla®e “Dawkinsov zakon ooèuvanju teškoæe” koji tvrdi: Mraènjaš-tvo se širi u akademiji kako bi ispunilovakuum suštinske jednostavnosti. Dru-gim rijeèima, zavist vodi odreðene pisce(“kontinentalne škole knji®evne kritike idruštvenih znanosti”) da zbog “banal-nosti i ispraznosti” svoga pristupa, na-suprot ozbiljnom i zahtjevnom pristupuznanosti, ravnote®u postignu jeziènimmanipulacijama radi podvrgavanja epis-temièkim pravilima. Da li bi “postmod-ernistièke besmislice” bile vrijedne spo-mena same po sebi? Ne, kada jedan odistaknutijih ciljeva njihove agresivnostine bi bila znanost. Dawkins upozoravada postmodernistièki pisci prevladavajudobrim dijelom odsjeka društvenih i hu-manistièkih znanosti, dobivaju novèanasredstva i ujedno prijeèe studentimabavljenje ozbiljnom znanošæu tako i raz-voj društvenih i humanistièkih znanosti.Što se tièe alternativne medicine,problem je za zdrav razum (i medicinukao znanost) krajnje lako rješiv. Nitijedna metoda dijagnoze ili postupka li-jeèenja, niti jedno sredstvo ili lijek nemoraju biti i svakako prestaju biti “al-ternativnim” onog trenutka kada zado-volje slo®en i te®ak postupak provjerenjihove uèinkovitosti. Sve dok su nepro-vjereni, dakle, sve dok ugro®avaju ®ivotei zdravlje ljudi, oni ne mogu postati dije-lom suvremene medicine.Nije neshvatljivo da je Dawkins zasvoga vijeka stvorio brojne neprijateljediljem svijeta u raznim religijskim, aka-demskim i društvenim krugovima upra-vo radi svoga zalaganja za populariza-ciju znanosti i njeno ispravno razumije-vanje i borbe protiv njene zloporabe.Mnogi od njih svrstavaju Dawkinsa sas-vim neopravdano u skupinu genskih de-terminista, zastupnika filozofije “biolo-gije-kao-sudbine” koji svojim idejamapotièu rasizam, muški šovinizam i sliène“izme” radi genocentriène perspektiveprirodnog odabira i popratne metodo-logije adaptacionistièkog istra®ivaèkogprograma (na primjer, Hilary Rose iSteven Rose, Alas, Poor Darwin: Argu-ments Against Evolutionary Psychology,Vintage: London 2000). Malo tko odnjih ga ne bi nazvao “vra®jim kapela-nom”. Meðutim, rijeè je o grubim i na-mjernima izvrtanjima teorija i ideja, nesamo Dawkinsa, nego i ostalih glavnihautora sociobiologije, humane bihevior-alne ekologije i evolucijske psihologije.Nitko od njih nikada nije javnim nastu-pom zastupao filozofiju genskog deter-minizma, niti napisao nešto u skladu snjom. Prvi Dawkinsov esej (kao i u svimnjegovim ranijim spisima) otkriva namsasvim suprotno stajalište.I dok se glavna ideja zbornika izra®a-va u “Molitvi za moju kæer” kao oprav-danje zdravog razuma i znanstvene me-todologije nasuprot ispraznom vjerova-nju, dotle je glavni motiv zbornika iz-ra®en u prvome eseju, prema kojemu jenaslovljen i zbornik, Vra®ji kapelan. Kri-laticu “vra®ji kapelan” spomenuo jeDarwin u svome pismu prijatelju Hook-eru iz 1856. kako bi naglasio “okrut-nost” osnovnog mehanizma evolucijevrsta, prirodnog odabira, ali i izbjegaoèinjenje naturalistièke pogreške. Prirod-ni odabir kao znanstvena kategorija jest“okrutan”, ali to ne znaèi da se mo®e uljudskom društvenom ®ivotu, politici ietici zloporabiti kao opravdanje bilokakve “okrutnosti”. Prirodni odabir nijemoralna kategorija. Adaptacionistièkaanaliza nam mo®e reæi da nešto “jest”,ali nikako da bi “trebalo biti”.Proces evolucije prirodnim odabi-rom doveo je po prvi put do vrste koja245Prikazi knjiga / Book Reviewsmo®e razumjeti tog “vra®jeg kapelana” iupravo stoga i do odgovornosti koju nosipopratna moguænost manipulacije nji-me. “Proces je postao svjestan samogasebe”, citira autor velikog populacijskoggenetièara Theodosiusa Dobzhanskog.“Vra®ji kapelan je sazrio”, ka®e Dawk-ins, te omoguæio ljudskoj vrsti nadzornad vlastitom sudbinom. Što se više po-trudimo doznati o evoluciji vrsta, a po-sebno ljudskoj, njenim fiziološkim, mor-fološkim i bihevioralnim osnovama, toæemo upravo lakše izbjeæi determinizmi-ma bilo koje vrste, recimo genetske, ali ipsihosocijalne, poput potencijala za in-doktrinaciju besmislenim i zloæudnimidejama.Josip HrgoviæInstitut društvenih znanosti “Ivo Pilar”Maruliæev trg 19, HR-10000 ZagrebJosip.Hrgovic@pilar.hrIgor Kardum: Evolucija i ljudsko ponašanje, Znanost u d®epu, Nakla-da Jesenski i Turk, Zagreb 2003, 127 str.Autor knjige Evolucija i ljudsko pona-šanje, kako doznajemo s njezina ovitka,izvanredni je profesor na Odsjeku zapsihologiju Filozofskog fakulteta u Rije-ci, gdje predaje kolegije Evolucijska psi-hologija, Emocije i motivacija i Povijestpsihologije. Knjiga predstavlja uvod uevolucijsku psihologiju i u osnovne mo-dele kojima ona objašnjava neke speci-fiène tipove ljudskog ponašanja, a vri-jedna je veæ i stoga što dopunjava osku-dan izbor tematski sliènih publikacija nahrvatskom jeziku (valja spomenuti ko-ristan zbornik radova Sociobiologija, kojije za istog nakladnika 1997. priredioDarko Polšek). Format i stil èetiriju po-glavlja knjige sugeriraju da je rijeè opropedeutièko-popularnom štivu kojeèitatelje ®eli na razumljiv naèin upoznatisa suvremenim idejama spajanja teorijeevolucije i psihologije i potaknuti ih nadaljnje istra®ivanje.Prvo poglavlje (“Uvod u evolucijskupsihologiju”) najprije izla®e standardnoshvaæanje teorije evolucije (prema ko-jemu su za evoluciju neophodni varija-cija, nasljeðivanje i selekcija) i upozo-rava na neteleološki karakter evolucij-skog procesa i njegovo gradualno (po-stupno) odvijanje. U nastavku se spo-minju tri problema s kojima se teorijaevolucije suoèava od najranijih dana: (1)problem nasljeðivanja, (2) problem al-truistièkog ponašanja i (3) problem pos-tojanja karakteristika koje izgledaju kaosmetnje za uspješno pre®ivljavanje. Pro-blem (1) riješen je zahvaljujuæi Mende-lovu otkriæu zakona nasljeðivanja. Dvakomplementarna rješenja problema (2)ponudili su Hamilton (teorija “ukupnereproduktivne uspješnosti”, koja predviðaevoluciju altruizma u populaciji bliskihsrodnika) i Trivers (teorija “reciproènogaltruizma”, koja predviða evoluciju al-truizma u populaciji nesrodnika akopostoji nekoliko specifiènih uvjeta kojinealtruistièko ponašanje èine neadaptiv-nim). Problem (3) – postojanje karak-teristika koje izgledaju kao adaptivnesmetnje (klasièan primjer je paunov repkoji ote®ava kretanje i bijeg od grabe®lji-vaca) – riješen je rehabilitacijom “teo-rije spolne selekcije”, odnosno Triverso-vom “teorijom diferencijalnog roditelj-skog ulaganja”, koja tvrdi da su ®enkeizbirljivije pri odabiru spolnoga partnerazbog njihova veæeg ulaganja u potom-stvo (oplodnja se odvija u njezinu tijelu,246 Prolegomena 2 (2/2003)

Richard Dawkins: A Devil\u27s Chaplain

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia