Prikaz knjige Rainer Thurnher, Hermeneutička fenomenologija kao angažman, prevela Darija Domić, Matica hrvatska, Zagreb, 2004, 283 str

Ivan Kordić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Rainer Thurnher, Hermeneutièka fenomenologija kao anga®man, prevelaDarija Domiæ, Matica hrvatska, Zagreb, 2004, 283 str.Austrijski filozof i klasièni filolog Rainer Thurnher izvanredni je profesor naSveuèilištu u Innsbrucku. Bavi se Platonovom filozofijom, filozofijskim ute-meljenjem pojedinaènih znanosti, pitanjima fenomenologije i hermeneutikeu kontekstu mišljenja Edmunda Husserla i Martina Heideggera, kao i po-viješæu filozofije, osobito one 19. i 20. stoljeæa. U ovoj njegovoj knjizi pred-stavljeno je dvanaest njegovih znaèajnijih radova, nastalih u vremenskomrazdoblju od dvadeset godina, što ju je priredio Damir Barbariæ, a s nje-maèkog jezika prevela Darija Domiæ.Thurnher svoja sveukupna filozofijska nastojanja shvaæa i prakticira usmislu hermeneutièko-fenomenologijskog anga®mana, koji se protivi etabli-ranom pozitivizmu i scijentizmu. Pritom se prikljuèuje onim pravcima fe-nomenološke filozofije, koji napuštaju Husserlovu metodu stroge redukcije,ali se ne okreæu protiv racionalno temeljenih znanstvenih metoda. Zadaæufenomenologa on sam karakterizira u jednom razgovoru s arapskim izda-vaèem njegove zbirke èlanaka, što u svom pogovoru navodi prireðivaè ovoghrvatskog izdanja: ‘Fenomenolog se (…) anga®ira za svijet ®ivota i za to dase èovjek bolje pojmi i snaðe u tom svijetu, i to u konkretnom svijetusvakodnevnice. Fenomenolog sebe pritom ne shvaæa kao protivnika zna-nosti. On samo upozorava da matematièke, kvantificirajuæe znanosti poèi-vaju na jednom posebnom stavu koji je do stanovitog stupnja umjetan i pro-izvoljan. Fenomenolog se okreæe samo protiv ogranièavanja racionalnosti naznanstvenu racionalnost. Jednom rijeèju: fenomenologija je kultura racio-nalnosti koja dopunjava znanstvenu racionalnost, prema kojoj je komple-mentarna’ (278 i d.).Filozofija, prema Thurnheru, treba pokušati razumijevati najrazlièitijapodruèja zbilje. Pritom joj se nu®no otvara pogled na èinjenicu da je svakoljudsko razumijevanje pro®eto i nošeno prethodnim razumijevanjem. Svijesto tom predrazumijevanju, koje èini da nam se pojedini fenomen èesto poka-zuje u iskrivljujuæem svjetlu, kao i nastojanje da ga što pomnije propitamo itime omoguæimo da se pojave koje istra®ujemo poka®u u svojoj izvornosti,prema njemu je bit onoga što se naziva filozofijskom hermeneutikom. A go-voreæi o hermeneutièkoj fenomenlogiji, Thurnher manje misli na filozofijskuhermeneutiku kakvu je razvio Gadamer, a više na njezinu filozofijsku izved-bu, koju je prakticirao Heidegger, koji je, prema njemu, ‘filozofijskome miš-ljenju otkrio sasvim nove perspektive i moguænosti. Bio je radikalan mislilacu doslovnom smislu, svugdje je htio doprijeti do korijena, do radixa, do iz-vora. Nikada se nije zadovoljavao uobièajenim, èesto površnim shvaæanjima.Tako je cijelog ®ivota bio na tragu su®enjima u koja je dospijevala filozofija.Vidio je da je filozofijsko mišljenje veæ rano, naime s Platonom i Aristote-122 Prolegomena 4 (1/2005)lom, bilo dovedeno na odreðenu stazu, i da su se odatle nadala daljnja gra-nanja kojima se neprestano prolazilo. Taj uvid i siguran osjeæaj za slabostipojedinaènih filozofijskih pozicija pomogli su mu da razvije druge sheme iobrasce mišljenja, koji su doveli do fascinantnih i uvjerljivih uvida. (…) Tkodanas ®eli filozofirati, mora se upustiti u raspravu s Heideggerom. Nijedanput više ne vodi mimo njega’ (280).Ova svoja temeljna promišljanja Thurnher u razlièitim varijacijama iz-nosi u ovdje objavljenim èlancima.Tako se u èlanku ‘Svijet ®ivota i znanost u Edmunda Husserla’ radi onaputku za usporedbu fenomenologije i konstruktivnog realizma. Thurnhertu tematizira Husserlovu kritiku objektivizma i njegov sukob s psihologiz-mom kao temeljem te kritike, kao i pitanje intencionalnosti i konstitucije. SHusserlom nastoji odrediti cilj zbiljske teorije znanosti, da bi mogao boljeshvatiti krizu znanosti, te nju i njezinu krizu konfrontirati sa svijetom ®ivota,koji znanost nerijetko zanemaruje ili èak zaboravlja. Pritom postavlja tezuda su mnogi ljudi zaslijepljeni i zavedeni pozitivistièkim shvaæanjem zna-nosti, a da Husserlovu svijetu ®ivota pripada kritièka i korektivna funkcija uodnosu na to shvaæanje. Za njega pozitivistièko-scijentistièko poimanje po-lazi od stava o jednoj jedinoj, jednosmislenoj i po-sebi egzistentnoj realnosti.S tim polazištem povezuje se vjera kako se ta realnost otkriva iskljuèivoputem iskustvenih znanosti. No, takvo se poimanje mo®e oznaèiti kao la®nasvijest, èiji se historijski korijeni moraju ogoliti u kontekstu kritike ideolo-gije. A prvi korak u nadila®enju krize znanosti Thurnher s Husserlom vidi ubuðenju nezadovoljstva s funkcioniranjem znanstvene prakse i u razvijanjusenzorija ‘za to da puko funkcionalistièko postupanje sa znanostima, kojeprijeti da æe se prometnuti u tehniku potpuno ravnodušnu prema duhovnimzahtjevima, stoji u grubom protuslovlju s onim zahtjevom za racionalnostikoji je još uvijek inherentan znanostima u skladu sa smislom njihova iskon-skog utemeljenja’ (19 i d.).U èlanku ‘Husserlove Ideje i Heideggerov Bitak i vrijeme’ Thurnherusporeðuje ova temeljna djela dvojice autora i nastoji iznaæi ono što im jezajednièko, ali i ono što ih razdvaja u filozofijskom smislu. Pritom je nedvoj-beno da fenomenologija ukljuèuje hermeneutiku kao integralan i nezaobila-zan moment u sebi, te da je ona zapravo hermeneutièka fenomenologija, štoonda jasno sugerira da su Heideggerova hermeneutika i Husserlova feno-menologija i sadr®ajno i formalno usko povezane. No, Hussserl fenomenolo-giju vidi kao filozofiju, a Heidegger je do®ivljava kao metodu filozofije, boljereèeno, kao metodu mišljenja. Stoga Thurnher u èlanku ‘Heideggerov Bitaki vrijeme kao filozofijski program’ Heideggerovo prvo glavno djelo ®eli pro-matrati kao programatski filozofijski nacrt, u kojem se fundamentalnojontologiji put krèi fenomenologijskom metodom.U èlanku ‘Zapa®anja o Heideggerovoj teologijskoj apstinenciji prije‘okreta’’ Thurnher tematizira èinjenicu da su Heideggerovi suvremenici naj-prije nagaðali da njega pitanje teologije ne zanima. Èinilo se da njegovo123Prikazi knjiga / Book Reviewsnaglašavanje konaènosti i baèenosti tubitka nu®no dolazi s indiferentnosti ureligioznome, a da izostavljanje tematike Boga odgovara ravnodušnosti pre-ma Bogu, agnostièkom stavu ili èak nihilistièkoj, areligioznoj ili antireligioz-noj poziciji. Najpoznatiji primjer za to je Sartre, koji je krivo smatrao da senjegov ateizam sla®e s Heideggerovim mišljenjem. No, prema Thurnheru,slièno se dogodilo i s neopozitivistièkim prisvajanjem Wittgensteina zbognjegove tvrdnje da treba šutjeti o onome o èemu se ne mo®e govoriti. Stogase, prema njemu, u Wittgensteinovu smislu šutnja ‘mora razumjeti kao vlas-tita, prodorna forma svjedoèenja’, a ‘ima smisla ne sudjelovati u ‘blebetanju’,dakle u naklapanju, u uvrije®enom i uhodanom govorenja o stvari’ (89).Stoga on za Heideggera u ovom kontekstu tvrdi: ‘Ako suzdr®anost ranogHeideggera u teologijskom pitanju shvatimo na taj naèin, onda polazimoodatle da je uvrije®eni govor o Bogu i teologiji s kakvim je odrastao uodreðenom trenutku osjetio kao problematièan’ (91).No, iscrpniji odgovor na ove dvojbe Thurnher pokušava dati u èlanku‘Bog i prigoda. Heideggerova protuparadigma spram onto-teologije’. On tutvrdi: ‘Izostanak eksplicitne teologije kod Heideggera, njegova suzdr®anostu govoru o Bogu, dakle, nipošto ne govori protiv, nego za (…) bitnu po-vezanost njegova mišljenja s onim što se uobièajeno naziva problemomBoga. U tom se ne pokazuje ravnodušnost i odbijanje, nego skepsa premametafizièki obilje®enoj teologiji, nadalje volja za razlikovanjem i izdvaja-njem, i konaèno ogranièenje koje je postalo nezaobilazno iz nu®nosti bitnogmišljenja’ (107). Stoga se za Thurnhera unutrašnja logika Heideggerovamišljenja sastoji u tome da ‘destrukcija i napuštanje metafizike nu®no uklju-èuje destrukciju i napuštanje onto-teologije’ (108), te da je za razumijevanjeHeideggerove protuparadigme presudno ‘to da se njegova hermeneutikaBo®je daljine ne smije brkati s odlukom za ateizam’ (129). Tako je na nekinaèin osluškivanje i otvorenost za bitak kao prigodu ujedno osluškivanje iotvorenost i za Boga, kojega je ontoteologija zaboravila, kao što je zaborav-ila i bitak.U èlanku ‘Zašto je posvuda biæe, a ne ništa?’ Thurnher nastoji usposta-viti Heideggerovu dijagnozu nihilizma i njegovog prebolijevanja. Tako je zanjega nedvojbeno da æe onaj tko se osjeæa sigurnim u tradiranoj predod®bi ozadanom redu bitka, kao i u vjeri koja nastoji zadr®ati na odmaku svakusumnjièavu refleksiju, smatrati kako Heidegger tu sigurnost ne stavlja manjeu pitanje nego Nietzsche. Pritom se nerijetko zaboravlja da nihilizam ‘nerazvija svoju bit toliko ondje gdje se biæe koje nas okru®uje do®ivljava kaoništavno ili ispra®njeno od smisla. Nihilizam neometano i nepomuæeno raz-vija svoju vladavinu zapravo ondje gdje èovjek potpuno nestaje u biæu, a daga nikada ne vidi postavljenim u pitanje’ (151). Nihilizam je zapravo, heideg-gerijanski reèeno, zaborav bitka i potpuno okretanje biæu, koja se onda pro-matra i misli kao bitak.Thurnher svoje promišljanje Heideggerova razumijevanja vlastite au-tentiènosti kao uvjeta razumijevanja drugoga i u osobnom i u društvenom,124 Prolegomena 4 (1/2005)pa èak i u univerzalno-globalnom kontekstu i smislu, iznosi u èlanku ‘Po-vratak u temelj vlastitoga kao uvjet za razumijevanje drugoga u Heideg-gerovu mišljenju’. Tako je, prema njemu, za Heideggera podloga za svaki di-jalog uvid da tek povratak u vlastiti temelj omoguæuje razumijevanje dru-goga u njegovoj drugosti. Stoga se i ‘Heideggerov iskaz po kojem filozofija,odnosno, metafizika predstavlja iskljuèivo zapadnjaèki dogaðaj smije razu-mijevati jedino iz namjere da se pripremi izvoran susret s ne-zapadnjaèkimmišljenjem’ (169).Èlanak ‘Heideggerovo mišljenje kao ‘fundamentalna etika’?’ zastupatezu da se s istim pravom kojim se Heideggerovo mišljenje dade opisati kaofundamentalna ontologija, ono mo®e opisati i kao fundamentalna etika.Prema Thurnheru, pokazalo se da Heideggerova kritika etike i teorije vri-jednosti ne poèiva na sporadiènu nadahnuæu, nego da ona u sebi nosi karak-ter destrukcije kao otkrivanja temelja.U èlanku ‘Popperova interpretacija Platona’ Thurnher kritici izla®ePopperovo promišljanje Platonove filozofije kao ideologije, kao izraza pri-krivene te®nje za vladanjem, dok u èlanku ‘O strukturi i sadr®aju PlatonovaFedra’ Platonov Fedar tematizira kao polemièki spis o teoriji odgoja. Pritomiznalazi dodirne toèke izmeðu Platona i suvremene fenomenologije: ‘Onošto je u našem stoljeæu zamijetila i ustanovila fenomenologija, naime da suodreðene okolnosti svaku put konstitutivne za otkrivanje pojedinaènih spo-znajnih sadr®aja, to nalazimo nagoviješteno u Platonovu prikazivaèkom maj-storstvu’ (204).Èlanak ‘Otvorenost jezika’ istra®uje Humboldtovu tezu o jeziènom vi-ðenju svijeta. Pritom je Thurnheru bliska Heideggerova teza o potrebi oslo-boðenja jezika iz gramatike kao zadaæe mišljenja i pjesništva. Tu on razra-ðuje i razliku izmeðu Platonova poimanja jezika i njegova romantièkog pro-mišljanja kod Humboldta i Herdera.I na kraju, Thurnher u èlanku ‘Jezik i svijet u Friedricha Nietzschea’usporeðuje Nietzschevo mišljenje o jeziku s Aristotelovim, Platonovim, Her-derovim i Humboldtovim, te zakljuèuje da ‘kod Nietzschea susreæemo para-doks da se on s jedne strane stavlja na tlo poslijeplatonovske (romantièar-ske) filozofije jezika i usvaja njezin relativistièki potencijal, koji se skriva umisli o konstituciji uma, a s druge je strane u stanju shvatit jezik i dijelovegovora na naèin kako je odreðen platonovskom tradicijom i s njome po-vezanom racionalnom gramatikom’ (270).Ivan KordiæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagrebivan.kordic1@zg.htnet.hr125Prikazi knjiga / Book Reviews

Rainer Thurnher, Hermeneutička fenomenologija kao angažman

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia