Davor Pećnjak

Pećnjak, Davor

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

mea cjelokupnog prethodnog teoret-skog nastojanja, propituje u kritièkom“razgovoru” s Benseovom paradigma-tiènom teorijom znaèaj umjetnosti i es-tetike za modernog èovjeka s obziromna njezin spoznajno-teorijski i egzisten-cijalni karakter.Pred nama je knjiga koja svakakodonosi metodološki zanimljivo teoret-sko istra®ivanje i promišljanje tenden-cija moderne umjetnosti s obiljem prim-jera iz umjetnièke baštine 20. stoljeæa nakojima se detektiraju ontološki obrati ipromjene koje se dogaðaju umjetnosti.Novi polo®aj umjetnosti u bitku racion-aliteta moderne civilizacije ovdje je navrlo znakovit naèin ekspliciran: posred-stvom formalistièkog znanstvenog dis-kursa i hermeneutièko-estetièke reflek-sije.Nives DelijaSveuèilište u ZadruOdjel za filozofijuObala kralja Petra Krešimira IV, 2,HR-23000 Zadarnives_delija@hotmail.comNelson Goodman, Jezici umjetnosti, prevela Vanda Bo®ièeviæ, KruZak,Zagreb 2002, VIII + 225 str.Ova je knjiga jedna od znaèajnijih ras-prava iz novije filozofije umjetnosti, aprvi put je objavljena 1968. godine.Izdanje na hrvatskom je prijevod do-nekle preinaèenog drugog izdanja iz1976. godine. Nelson Goodman u njojraspravlja i analizira mnogo pojmovakoje upotrebljavamo karakterizirajuæiumjetnost i njezinu djelatnost. S drugestrane, ova knjiga se ne bavi toliko on-tološkim pitanjem što je to umjetnost ilišto je to umjetnièko djelo u smislu iz-gradnje jedinstvene teorije koja bi sa-dr®avala nu®ne i dovoljne uvjete za pro-glašavanje da li neko djelo jest ili nijeumjetnièko djelo.Umjetnost je, uz npr. prirodne i um-jetne jezike, jedna od simbolièkih dje-latnosti par excellence i upotrebljavamnoge naèine izra®avanja, ne samo zatošto postoje razlièite vrste umjetnosti,nego i zato što razlièiti naèini izra®ava-nja stoje na raspolaganju svakoj vrstiumjetnosti, koja god ona bila. Ove na-èine izra®avanja Goodman vidi takoðerkao specifiène jezike te se zato slu®imnogim dostignuæima iz filozofije jezi-ka pri svojim razmatranjima i analizamaumjetnosti i specifiènih sadr®aja poj-mova vezanih uz nju. Takoðer smatrada ove analize mogu imati i povratnuspregu te dublje osvijetliti i neke pro-bleme samoga jezika i filozofije jezikate da se na ovim osnovama mo®e izgra-diti i neka opæenitija teorija simbola.Knjiga je bogata razmatranjima mnoš-tva problema i raznim argumentima,tako da ovdje u prikazu mo®emo izdvo-jiti samo nekoliko najva®nijih stvari.U prvom poglavlju raspravlja se o re-prezentacijskoj teoriji umjetnosti. Kljuè-ni pojam je, naravno, reprezentacija.Što on ustvari znaèi te kada i kako neštoreprezentiramo u umjetnostima? Re-prezentirati prvenstveno znaèi denotira-ti, referirati na neki objekt nekim referi-rajuæim sredstvom koje je, naravno, raz-lièito od samog objekta na koji se refe-rira. Zbog toga teorija reprezentacijekao sliènosti neæe dati zadovoljavajuæirezultat što se tièe odreðenja ovog poj-ma za umjetnost jer objekti jesu najsliè-niji sami sebi, ali neæemo nikada reæi, nesamo u svezi umjetnosti, da objekti241Prikazi knjiga / Book Reviewsreprezentiraju sami sebe. Osim toga sli-ka, ulje na platnu primjerice, po svojimje fizièkim karakteristikama sliènija dru-goj slici ulja na platnu nego što su objetako sliène onome za što æemo reæi da suteme tih slika. No jedna slika uglavnomne referira na drugu sliku (osim u sluèa-jevima gdje su doista na slici kao temanaslikane druge slike – kako vise npr. unekoj, mo®da imaginarnoj ili pravoj,zbirci). Kada se reprezentacija odrediprvenstveno kao referiranje, onda jedaljnje pitanje na koje naèine se mo®ereferirati te što je i kakvo je specifiènoreferiranje u umjetnosti. Buduæi da je-dan te isti objekt ili osoba mo®e imatimnoštvo razlièitih svojstava, onda su tiobjekti ili osobe uvijek prikazani kaonešto. Izvodi se izbor izmeðu ovih svoj-stava te se jedno ili neka stavljaju u prviplan, a ostala se zanemaruju. Npr. por-tret Stjepana Radiæa prikazuje Radiæakao politièara i nacionalnog voðu. Iakoje on bio i brat i suprug i otac obiteljiitd., taj ga portret ne prikazuje kao brataili oca obitelji.Zanimljivi su sluèajevi slika koje “pri-kazuju” objekte koji u realnom svijetuuopæe ne postoje, kao što su npr. jedno-rozi. Kako mo®e takva slika reprezenti-rati ako objekt ne postoji? Takve slikedoista ne reprezentiraju, tj. one nemajuekstenziju, ne denotiraju, no one jesuslike neèega. One se klasificiraju kao“slike-jednoroga”, kao tip ili vrsta slike,ali one ne reprezentiraju neki objektkao što portret Stjepana Radiæa repre-zentira Radiæa (pod nekim aspektom) iima ekstenziju. Slika, dakle, mo®e bitiodreðene vrste, a da ne reprezentiraništa.Dalje Goodman razmatra pojmovekoji proizlaze iz ekspresivistièke teorijeumjetnosti. S tim je, u naju®oj vezi, i po-jam metafore. Što nam oznaèava pojam“izra®avanje” kada ka®emo da neko um-jetnièko djelo, npr. slika, izra®ava osje-æaje? Jasno je da samo osjetilna biæa,dakle biæa koja imaju psihologiju, mogudoslovno imati i izra®avati osjeæajna sta-nja i emocije. Umjetnièka djela – slike,skulpture, drama, glazbena kompozicija– nisu objekti koji imaju psihièka stanja;pa ipak ka®emo da neka od njih “izra®a-vaju” veselje, tugu, radost, ljubav itd. Tomo®e biti samo na figurativan naèin podkojim Goodman misli ono što mi èešæezovemo preneseno znaèenje. Slika nakojoj prevladavaju tonovi sive boje jestdoslovno siva, ali kada ka®emo da jetu®na ona nije doslovno tu®na. Ona jemetaforièki tu®na. Problem je u tome daono za što ka®emo da je metaforièki (ilifigurativno) istinito nije istinito doslov-no kao što su neke jednostavne reèeniceistinite, ali nije, s druge strane, niti fla-grantno la®no. Poseban je naèin na kojise primjenjuju oni predikati koji su pre-dicirani metaforièki. Takvi predikatiimaju dvostruki ili višestruki opseg prim-jenjivosti. No metafora nije obièna dvos-mislenost kao što imamo homonimnerijeèi. Takve rijeèi su nezavisne jedne oddrugih i njihovi opsezi su meðusobnoiskljuèivi. Ovdje nailazimo na jednu odnajva®nijih karakteristika za metaforu.Kod metafore ili metaforièkog predika-ta, opseg metaforiène upotrebe jest raz-lièit od opsega doslovne (glavne) upo-trebe tog predikata, ali jest na posebnenaèine ovisan o doslovnom osnovnomznaèenju i upotrebi. Goodman na osno-vi ove temeljne razlike razraðuje kakvesve daljnje karakteristike metafore mo-gu imati.Zanimljiv je (i pomalo neobièan)Goodmanov pogled na krivotvorine.Uzet je primjer iz slikarstva. Glavno pi-tanje – da li postoji kakva estetska raz-lika izmeðu originala i krivotvorine –formulirano je u smislu da li za neki su-bjekt x u vremenu t postoji estetska raz-lika izmeðu dvije slike ako ih x u vre-menu t ne mo®e razlikovati samo gle-danjem? Glavni odgovor na ovo pitanjesastoji se u tvrdnji da iako se u nekomvremenu t ne vidi nikakvu razliku, razli-ku se, s vremenom, mo®e se nauèiti vi-djeti. Èinjenica što se veæ u t zna na os-novi neèeg drugog da je jedna slika kriv-otvorina, a jedna original, i èinjenica daæe se (mo®da – jer to ipak nije garanti-242 Prolegomena 2 (2/2003)rano) kasnije nauèiti vidjeti razlika, ut-jeèe na to da veæ u samom vremenu tpostoji za promatraèa estetska razlika. Sovim u vezi je, naravno, i problem au-torstva odnosno autentiènosti u umjet-nosti. Koliko je va®no znati da li je nekoizvorno djelo djelo ovog ili onog umjet-nika? Ovdje se npr. radi o razlikovanjuklase slika jednog slikara od klase svihostalih slika. Tako, imajuæi u vidu klasu,mi mo®emo ispravno nauèiti projektibil-na svojstva koja jasno, i za buduæe slu-èajeve, razlikuju slike tog slikara od dru-gih. Dakle, prema Goodmanu, doista jeva®no i estetski relevantno odrediti iimati znanje koje je èije djelo.Razmatra se i problem notacije – za-pisivanja u umjetnostima. To je speci-fièno simbolièka djelatnost unutar um-jetnosti koja je veæ sama simbolièka dje-latnost. Ovdje najviše dolazi do izra®ajaveza lingvistike i filozofije jezika s filo-zofskim razmatranjima umjetnosti i poj-mova vezanih uz nju. Zapisi moraju, dabi bili upotrebljivi i dobri za ono za štosu namijenjeni, udovoljavati semantiè-kim i sintaktièkim zahtjevima i kriteri-jima. Tih zahtjeva, prema Goodmanu,ima pet. Partitura primjerice, logièkigledano, kao prvenstveni zadatak imaidentifikaciju djela, razlikujuæi izvedbekoje joj pripadaju od onih koje joj nepripadaju. Ona je, kao shema zapisiva-nja, u stvari simbolièka shema, a svakatakva shema sastoji se od znakova i od-reðenog naèina njihovih slaganja. Nekiod uvjeta koji moraju biti zadovoljeni dabi se postigla funkcija partiture ili bilokoje druge notacije su npr. uvjet konaè-ne razluèivosti znakova, uvjet razdvoje-nosti, uvjet nedvosmislenosti itd. Raz-matraju se dalje i mnogi detalji odnosazapisa i samog djela ili izvedbi djela èijisu to zapisi.Knjiga je napisana izbalansirano i ra-zumljivo iako ima i nekoliko te®ih dije-lova. Odreðena znanja iz filozofije jezi-ka mogu vrlo dobro doæi iako se sadr®ajmo®e pratiti i bez njih. Prijevod je na-pravljen vrlo minuciozno i pedantno.Knjiga sigurno mo®e biti interesantna iizvan kruga filozofije, dakle i umjetni-cima ili onima koji se na neki naèin baveumjetnošæu, simbolièkim sustavima, paèak i jezikom.Davor PeænjakInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54,HR-10000 Zagrebdavor@fizg.hrRichard Dawkins, A Devil’s Chaplain: Selected Essays by RichardDawkins, Weidenfeld & Nicolson, London 2003, 264 str.A Devil’s Chaplain (Vra®ji kapelan)zbornik je objavljenih i neobjavljenihpopularnih radova, predavanja, posmrt-nih govora, prikaza i predgovora, re-fleksija i polemika Richarda Dawkinsa,evolucijskog biologa i profesora javnograzumijevanja znanosti na SveuèilištuOxford, Velika Britanija. Radove nasta-le u proteklih 25 godina odabrala je i zazbornik u sedam poglavlja uredila LathaMenon. Uz Williama Donalda Hamil-tona i Johna Maynarda Smitha, RichardDawkins poznat je u široj akademskojzajednici (protivno njegovoj volji) kaojedan od osnivaèa britanske sociobiološ-ke škole, kao tvorac vrlo utjecajnih poj-mova, poput “sebièni gen”, “proširenifenotip” i “mem” te uopæe – prema ri-jeèima nedavno preminulog paleontolo-ga Stephena Jaya Goulda, naj®ešæeg243Prikazi knjiga / Book Reviews

Nelson Goodman: Jezici umjetnosti

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia