Utjecaj antibiotika na bakterije mliječne kiseline probavnog sustava

Abstract

Lactic acid bacteria (LAB) are common inhabitants of the gastrointestinal (GI) tract and have important role in maintaining the equilibrium of GI flora, which can be influenced by various factors like diets, antimicrobials and stress. Minimal inhibitory concentrations (MIC) and minimal bactericidal concentrations (MBC) of 6 antibiotics, commonly used in human medicine for 8 selected lactobacilli strains were determined by macrodilution and microdilution methods in liquid media and by diffusion method on agar plates. The effects of Penicillin G and Ampicillin on intestinal LAB were tested in vivo on mice as well. Lactobacilli were sensitive to Penicillin G, (penicillines and their derivatives) and Erythromycin (macrolides) by in vitro testing. Clyndamycin (pyranosid) showed moderate inhibitory effect. All lactobacilli strains were resistant to Kanamycin and Neomycin (aminoglycosides), while L. salivarius IM 124 has shown extra resistance to Erythromycin and Clyndamycin. The influence of orally administered Ampicillin showed no significant influence on LAB count in mice faeces. The effect of Penicillin G on mice LAB total count was significant, while no effect of orally administered lactobacilli was determined.Bakterije mliječne kiseline (BMK) su uobičajeni sudionici crijevne mikroflore ljudi i životinja. One imaju važnu ulogu u održavanju ravnoteže gastrointestinalne (GI) flore, na koju mogu utjecati različiti faktori poput prehrane (hrane) antimikrobnih supstancija i stresa. Pomoću makrodilucijske i mikrodilucijske metode u tekućoj podlozi te metode difuzije na agar pločama, određene su minimalne inhibicijske koncentracije (MIC) i minimalne baktericidne koncentracije (MBC) šest (6) antibiotika koji se svakodnevno upotrebljavaju u humanoj medicini za 8 sojeva BMK. Učinak penicilina G i ampicilina na BMK probavnog sustava testiran je također in vivo na laboratorijskim miševima. Laktobacili su se pokazali osjetljivim na penicilin G, na ampicilin (derivati penicilina) i na eritromicin (makrozidni antibiotik) prilikom testiranja in vitro. Klindamicin (piranozidni antibiotik) je pokazao umjereni inhibicijski učinak. Svi sojevi BMK pokazali su se otpornim na kanamicin i neomicin (aminoglikozidni antibiotici). Od svih testiranih BMK posebno se otpornim na eritromicin i klindamicin pokazao L. salivarius IM 124. Učinak oralno primjenjenog ampicilina, na broj BMK u stolici miševa nije statistički dokazan. Utjecaj penicilina G na broj BMK kod miševa pokazao se signifikantnim, ali to nije bio slučaj s oralno primijenjenim BMK

    Similar works