Prikaz knjige Leigh S. Cauman, Uvod u logiku prvog reda, preveo Ognjen Strpić, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2004, 361 str

Dušan Dožudić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Leigh S. Cauman, Uvod u logiku prvog reda, preveo Ognjen Strpiæ,Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2004, 361 str.Nakon du®eg vremena u hrvatskom se prijevodu pojavio ud®benik iz suvre-mene logike (logike prvog reda). Koliko mi je poznato, posljednji prijevodiknjiga sliènog sadr®aja objavljeni su još osamdesetih godina prošloga stolje-æa (ili ranije) i davno su postali zastarjeli ili nedostupni. Postoji nekolikoknjiga domaæih autora novijeg datuma, koje su, opet, ili teško dostupneširem èitateljstvu ili više prilagoðene srednjoškolskoj razini, pa ne pru®ajuobuhvatniji prikaz podruèja. Veæ je i zato objavljivanje Uvoda u logiku prvogreda, èime se barem dijelom ukidaju spomenuti problemi, pohvalno. Pri-jevod knjige je dobar, a korištena je danas, više ili manje, prihvaæena termi-nologija.Knjiga je namijenjena, kako autorica u predgovoru istièe, ‘uvoðenju in-teligentnih muškaraca i ®ena u naèela i notaciju moderne simbolièke logike,te bi im trebala pomoæi da koriste ta naèela i provode tu disciplinu na dru-gim mjestima’. Za razliku od sliènih uvoda u kojima autori tvrde kako knjigane pretpostavlja prethodno znanje logike ili da je primjerena za èitateljevosamostalno upoznavanje s njom, a što se veæ na prvim stranicama obiènopoka®e netoènim, Cauman je ostvarivanje takve pedagoške odlike uistinu ipošlo za rukom.Èitatelji upoznati s Quineovim Methods of Logic brzo æe uoèiti sliènostUvoda s tom knjigom. Ona nije sluèajna. Autorica upravo Methods istièe kaorad èija joj je struktura poslu®ila pri oblikovanju Uvoda. Utoliko se Uvod ulogiku prvog reda mo®e upotrijebiti i kao uvod u tu Quineovu knjigu. Sa-dr®ajno, Uvod je više ogranièen. Tako, za razliku od Methods, Cauman u svo-joj knjizi ne obraðuje metateoriju, te se usredotoèuje iskljuèivo na logiku uquineovskom smislu (ne razmatrajuæi brojeve, skupove i sl.).Knjiga je podijeljena u èetiri dijela (tj. devet poglavlja). U uvodu su ne-formalno objašnjeni osnovni logièki pojmovi poput ‘premise’, ‘zakljuèka’,‘teorema’, ‘valjanosti’, i sl., te metode kojima æe se slu®iti u knjizi. Prvi dioUvoda, ‘Logika istinosnih funkcija’, bavi se logikom na razini iskaza. Uprvome su poglavlju uvedeni osnovni logièki veznici, te pravila izvoðenja.Metoda koju autorica razvija u tom poglavlju jest prirodna dedukcija. Drugopoglavlje uvodi metode ispitivanja zakljuèaka: istinosne tablice i istinosnostablo. Prvi dio završava poglavljem koje se bavi pitanjem ocjene zakljuèka,pri èemu se koriste i dedukcija i istinosno stablo. U drugome se dijelu, ‘Lo-gika predikata’, iskazna logika proširuje na logiku predikata, toènije na mo-nadiènu predikatsku logiku koja dopušta samo jednomjesne predikate. Uèetvrtom je poglavlju uvedena teorija kvantifikacije. Pravila izvoðenja izprvoga poglavlja upotpunjena su pravilima za logiku predikata, te je raz-motrena dedukcija s kvantifikatorima. Ista je stvar u narednom poglavlju117Prikazi knjiga / Book Reviewsuèinjena s metodom istinosnog stabla. Treæi dio, ‘Logika relacija’, predstav-lja proširenje monadiène predikatske logike na logiku relacija, èime su uve-deni i višemjesni predikati. To, opet, iziskuje daljnja upotpunjenja pravilaranije korištenih metoda. U šestom je poglavlju tako prirodna dedukcija pri-lagoðena višemjesnim predikatima, a u sedmom je isto uèinjeno s istinosnimstablom. Filozofijski najzanimljiviji, èetvrti dio, ‘Identitet i opis’, u posljednjadva poglavlja obraðuje logiku identiteta (tj. logiku relacija proširenu pravi-lima za identitet), pri èemu su razmotrena neka formalna svojstva identitetazajedno s dedukcijom i istinosnim stablom, dok se deveto poglavlje na istinaèin bavi odreðenim opisima. Knjiga završava kraæim pogovorom gdje jeukratko razmotreno pitanje uloge i upotrebe varijabli i imena.Uvod je pisan pristupaèno. Odlikuje ga postupno i strpljivo razvijanjeideja potkrijepljeno dostatnim brojem primjera. To je za posljedicu imalo dastvari koje drugi autori nerijetko izla®u na svega nekoliko stranica, Caumanrazvija èak i kroz više poglavlja. Kada se u kasnijim dijelovima knjige obra-ðuju stvari koje izravno pretpostavljaju ranije uvedene ideje (prvenstvenopravila), autorica ih se ne ustruèava sve ponavljati. Tim je izbjegnuta potrebaza èitateljevim prelistavanjem ranijih dijelova knjige u potrazi za pretpostav-ljenim idejama, te je omoguæen kontinuitet u slijeðenju novog sadr®aja. Noto, kao i autorièina postupnost, nikada ne prelaze u zamorno ponavljanje iliodugovlaèenje. Svako poglavlje prate zadatci, nerijetko preuzeti od drugihautora (poput Quinea ili Carrolla), i, što je posebno korisno, sa®etak (pod-sjetnik) kljuènih ideja uvedenih u tom poglavlju.Autorica u knjizi nije izbjegavala neformalna objašnjenja koja su uud®benicima logike ponekad svedena na minimum u korist formalizma. Imali se na umu tip èitatelja kojemu je takva vrsta knjiga prvenstveno namije-njena, takav je autorièin pristup svakako po®eljniji. Neformalna objašnjenjaosposobljavaju i ne tako pa®ljivog ili ‘nadarenog’ èitatelja da se uhvati ukoštac s naknadnim formalnim dijelovima. Jasnoæi Uvoda pridonio je i auto-rièin izbor da u raspravi izostavi metateoriju, koja je u knjizi svedena nasvega nekoliko usputnih opaski. Time je izbjegnuta potencijalna pomutnjakoju bi paralelno izlaganje logike i njezine metateorije moglo uzrokovati pripoèetnim upoznavanjem s podruèjem. Metateoriju je bolje uvesti nakon štoje sama glavnina logike svladana, jer je tada lakše pojmiti njihov odnos, aujedno se smanjuje i moguænost njihova miješanja.Na kraju bih pa®nju skrenuo na svojevrsni propust koji je uèinjen uknjizi. Naime, ne postoje savjeti o prikladnoj literaturi za daljnje èitanje, štobi se ipak trebalo oèekivati od knjige ovoga tipa. To bi bilo od znatne koristionima koji ®ele nastaviti svoje istra®ivanje. Doduše, autorica se kroz knjiguviše puta poziva na radove drugih autora, no uvijek u kontekstu neke speci-fiène toèke u radu, a ne s ciljem savjetovanja za daljnje bavljenje temom i neuvijek na najprikladnije radove za pobli®e upoznavanje s njom. Izuzetak su,naravno, kroz knjigu više puta spominjane Quineove Methods of Logic, kojesu svakako dobar poèetak za nastavak istra®ivanja. Unatoè tome, sustavni118 Prolegomena 4 (1/2005)popis literature ne bi bio na odmet, posebice danas, kada je èitatelju po-nuðeno nepregledno mnoštvo logièke literature, poèevši od raznih uvoda ipregleda podruèja, pa sve do specijaliziranih rasprava èija pristupaènost iopseg znatno variraju.Uvod u logiku prvog reda korisno je izdanje koje æe se, vjerujem, takvimpokazati i u praksi. Knjiga je dobar poèetak za upoznavanje sa suvremenomformalnom logikom, te pregledan podsjetnik onima koji su s disciplinom veæupoznati.Dušan Do®udiæHrvatski studiji Sveuèilišta u ZagrebuUlica grada Vukovara 68, HR-10000 Zagrebddozudich@yahoo.comEdmund Husserl, Filozofija kao stroga znanost i druge rasprave, preveo ipogovor napisao Ante Pa®anin, Naklada Ljevak, Zagreb 2003, 303str.Nakon Ogleda o izvoru geometrije objavljenog u Osijeku 1982, Kartezijanskihmeditacija objavljenih u Zagrebu 1975. i Krize evropskih znanosti i transcen-dentalne fenomenologije objavljene u Zagrebu 1990, u Zagrebu je 2003. nahrvatski prevedena zbirka èlanaka Edmunda Husserla, utemeljitelja feno-menologije, jednog od najznaèajnijih filozofa prve polovice dvadesetog stolje-æa pod naslovom: Filozofija kao stroga znanost i druge rasprave. Tekst je pre-veo i pogovor napisao Ante Pa®anin, jedan od najboljih poznavaoca Husser-love filozofije u Zagrebu kojemu je to veæ drugi prijevod jednog Husselovadjela i koji je o Husserlovoj filozofiji 1962. doktorirao u Kölnu kod LudwigaLandgrebea. U proširenom obliku ta je disertacija objavljena na hrvatskompod naslovom Znanstvenost i povijesnost u filozofiji Edmunda Husserla.Zbirka sadr®i kao glavni tekst prijevod rasprave Filozofija kao strogaznanost u obliku kako ju je popraæenu analizom sadr®aja i pogovorom obja-vio Wilhelm Szilasi (Frankfurt a/M 1965). (Prvi put je ta rasprava bila ob-javljena u èasopisu Logos 1911.) Ostale rasprave u zbirci nastale su kasnije,Znanost o realitetu i idealiziranje, Matematiziranje prirode – prije 1928; Priro-doznanstveni i duhovnoznanstveni stav. Naturalizam, dualizam i psihofizièkapsihologija – prije 1930; Kriza europskog ljudstva i filozofija – prije 1930; O iz-voru geometrije – 1936; Povijest i sjeæanje – 1937; Teleologija u povijesti filo-zofije 1936/37, a objavljene su još mnogo kasnije, odnosno u cjelokupnomizdanju Husserlovih djela, u šestom svesku Husserliana, Haag 1954. i udvadesetdevetom svesku Husserliana, Haag, 1993.119Prikazi knjiga / Book Reviews

Leigh S. Cauman, Uvod u logiku prvog reda

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia