Željko Tomičić

Tomičić, Željko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

IN MEMORIAMAkademik Mate Suić(Postire na Braču, 3. studenoga 1915. – Zagreb, 28. listopada 2002.)7IN MEMORIAMAkademik Mate SuićU kasnim noćnim satima, 28. listopada 2002. preminuo je nestor hrvatske arheologije, aka-demik Mate Suić. Taj je tužan trenutak bio spontanim povodom da se djelatnici Instituta zaarheologiju, na tom području krovne znanstveno-istraživačke ustanove Republike Hrvatske, naneposredan ali skroman način, ovogodišnjim 19. sveskom znanstvenog časopisa Prilozi Institutaza arheologiju u Zagrebu, što je pred čitateljstvom, oduže velikanu koji je sveukupan život ugra-dio u boljitak hrvatske humanističke znanstvene misli.Djelo akademika Mate Suića predstavlja nezaobilazan prinos koji zauzima istaknuti položajna arheološkoj vertikali, a koje je prapočetke hrvatske arheologije, na čelu s Matijom PetromKatančićem (1750.-1825.) i don Franom Bulićem (1846.-1934.), povezalo s našim trenutkom, ukojemu je desetljećima dominirao snažno izražen profil akademika Mate Suića.To je trenutak u kojem nam se valja osvrnuti više od pola stoljeća unazad i podsjetiti, naža-lost, u nedostatnom i najsažetijem obliku, na poneka od  brojnih iznimno važnih postignućakoja su obilježila životni put i stvaralaštvo, tog neumornog promišljatelja i polihistora.Bilo bi neopravdano kada bi Suiću pripisivali samo njegove ogromne zasluge za promicanjeisključivo hrvatske arheologije. Valja nam naglasiti njegove brojne radove i poticaje, odnosnopronicljive ideje kao povjesničara, potom nezaobilazne  vrijedne prinose za paleoetnologiju,jezikoslovlje, toponomastiku, paleogeografiju, povijest religije, povijest rimskoga prava, epi-grafiku, graditeljstvo, urbologiju (posebice u svezi s poleogenezom) i dr.Suićevo djelovanje, dobro je to svima znano, kreće se unutar široke lepeze njegovih osobnihzanimanja za prapovijesno, odnosno protopovijesno, pa potom posebice  antičko i ranosred-njovjekovno razdoblje. Tim razdobljima, točnije pojedinim temama, Suić pristupa s raznolikihznanstvenih motrišta, koristeći pritom kao solidne temelje izvrsno poznavanje klasične filologi-je i, dakako, povijesti.Nakon što je zaorao pionirske brazde i posijao sjeme na mnogim poljima, područjima, grana-ma i ograncima humanističkih i društvenih znanosti, akademik Mate Suić je, njemu primjerenimznanstveničkim drugovanjima, dobronamjernim i tolerantnim  pristupom, a nadasve korisnimsavjetima mnogim kolegama, omogućio daljnje nicanje i rast brojnih stabala znanstvenih spozna-ja. U mnogo čemu, a posebice za hrvatske povijesne znanosti, akademik Mate Suić je – poslužimoli se ovom prigodom slikovitom sintagmom kolegice Brune Kuntić-Makvić – apertor viarum.Dakako, širok prostor Suićeva zanimanja obuhvaća vremenski raspon od prapovijesti dohrvatskoga ranog srednjovjekovlja. Pritom, prati razvoj, ulogu i doprinos prijašnjih etničkih ikulturnih slojeva baštine na hrvatsku kulturu i hrvatski narod. Upravo ranija kulturna kronos-tratigrafija kasnijih povijesnih prostora Hrvata, promatrana posebice zorno, ne bez razloga saSuićeva sredozemnoga, dakle europskoga motrišta, najzornije oslikava  uzastopne mijene broj-nih jadranskih talasokracija i na taj način naročito snažno integrira korpus hrvatske etnije usvekoliko europsko kulturno ozračje. Poslužimo se stoga, na ovom mjestu i u ovom trenutku,dragocjenom konstatacijom uglednoga kolege Nenada Cambija, kako: “... je Suić ne samo krup-na ličnost naše znanosti, nego i ličnost koja je duboko uronjena u svjetsku znanost.”  Tome u prilog8govori odabir brojnih zanimljivih temeljnih pitanja i Suićevih znanstvenih radova koji dubokozalaze i oplemenjuju europsku kulturnu baštinu. Njegovo kapitalno djelo Antički grad na istoč-nom Jadranu, tiskano pred više od dva i pol desetljeća, smjestilo je hrvatsko priobalje s njego-vim brojnim znakovitim urbanim aglomeracijama, kojima je Suić prepoznao i ocrtao poleoge-nezu iz perspektive tisućljeća, od prvotnih autohtonih jezgri do kasnoantičkog doba, u širi sre-dozemni europski kontekst. Uskoro, u interesu promicanja svekolikoga hrvatskoga arheološ-kog naslijeđa, nakladnička kuća Golden marketing i Institut za arheologiju tiskat će, uz angaži-ranje nekolicine Suićevih najbližih suradnika, drugo obnovljeno i prošireno izdanje toga para-digmatskog djela.Pokušajmo, ipak, pobrojati samo tematske cjeline ili skupine unutar kojih je naš bard objelo-danio oko dvije stotine naslova. Valja pritom naglasiti kako su mnogi dragocjeni prilozi u prip-remi za tisak ili u tisku, a barem dvadesetak daljnjh potencijalnih tema bilo je još “...na navozi-ma...”, kako je to sam profesor često u razgovorima naglašavao. Nadali smo se, posljednjihgodina prije smrti, kako će se s tih “navoza” uskoro opet “porinuti” nadasve lucidni, dalekosež-ni profesorovi znanstveni prvijenci, koji su nas prije i uvijek nanovo, s osobitim poštovanjemprema akademiku Mati Suiću, uvjeravali u njegovu svestranost, inače primjerenu samo ljudimarenesansne epohe.Ta je svestranost Suića odredila kao sasvim izuzetnog tumača naše protopovijesti, posebiceone u Liburna i Ilira. U tim je kao i sličnim promišljanjima, naišao i na višegodišnjega znanstve-noga kolegu i prijatelja, akademika Duju Rendića-Miočevića, vrsnoga poznavatelja ilirske kul-turne baštine i antike. Ti su nam znanstveni Dioskuri ostavili sliku, dotad nedovoljno poznatogaprotopovijesnog svijeta na istočnojadranskom priobalju.Suićev je interdisciplinarni i multidisciplinarni pristup usmjeren i prema: grčkoj kolonizaciji,poleogenezi na Jadranu, autohtonom predrimskom stratumu, toponomastici, etno-kulturnomkontinuitetu, društveno-gospodarskim procesima u sutonu antike, posebice antičkome agrar-nom ustroju i proizvodnji, proučavanju grčkih i rimskih pisaca, epohi cara Justinijana I. i njego-voj rekonkvisti na istočnojadranskom priobalju, problemima hrvatske ranosrednjovjekovneepigrafike i etnogeneze.Premda svakom od ovdje sažeto pobrojanih temeljnih skupina Suić daje izuzetne prinose,podjednako bitne kada ih promatramo s povijesnoga, etnografskoga, epigrafičkoga, odnosnogeografskog motrišta, valja posebno izdvojiti profesorovu omiljenu temu. Riječ je, dakako, o“njegovu” Jeronimu Stridonjaninu (Hieronim Stridonjanin građanin Tarsatike). Uvjereni smokako danas u svijetu ne postoji bolji  poznavatelj života toga velikoga crkvenog oca kasne antikeod Suića. Planetarna tema o osebujnom liku sv. Jeronima, podrijetlom iz Stridona, kojega upra-vo zahvaljujući Suićevim nastojanjima, valja ubicirati u opatijskom zaleđu, stara je više od pet-sto godina. Akademik Mate Suić toj je temi pristupio vrlo senzibilno, koristeći usporedno ar-heološka, lingvistička, povijesna i, dakako, toponomastička vrela. Iz svih tih mnogobrojnih vru-taka, oblikovala se snažna matica autorovih misli o Jeronimovu zavičaju, tadašnjem kulturnompodneblju, jeziku autohtonog (ilirskog) pučanstva, odnosno o vjerojatnoj užoj mikrotopografijiu kojoj je središtem Stridon na granici Panonije i Dalmacije.Naš je bard rođen 3. studenoga 1915. u Postirama na otoku Braču. U rodnome mjestu Suić jepohađao pučku školu, dok je klasičnu gimnaziju završio 1935. godine u Splitu. Klasičnu filologi-ju, arheologiju i povijest staroga vijeka diplomirao je 1941. godine na Filozofskom fakultetuSveučilišta u Zagrebu. Od 1941. do proljeća 1942. godine radio je u Srednjoj školi u Pagu, apotom na uglednim gimnazijama u Zagrebu. Časno je sudjelovao tijekom 2. svjetskog rata kaopredstavnik pri Svetoj Stolici u Vatikanu, a potom do potkraj 1945. godine u domovini.U Zadru, tome prelijepom hrvatskom gradu, kojemu je profesor podario veliki dio osobneživotne energije, odnosno znanstvenoga, muzeološkoga, konzervatorskoga i pedagoškog opu-sa, pa, dakako i ljubavi prema njegovu prebogatom tisućljetnom kulturnom naslijeđu, boravi od1946. do 1981. godine. Njegovom zaslugom Zadar postaje jedno od istaknutih arheoloških ikulturnih središta, u kojem djeluje poznati Arheološki muzej, odnosno Katedra arheologije naFilozofskom fakultetu, ali i Muzej crkvene umjetnosti. Gradu Zadru Suić je posvetio dosadnajpotpuniji prapovijesni i antički prikaz u knjizi Zadar u starom vijeku (1981.). U Zadru je1996. godine u prigodi 80. rođendana akademika Mate Suića predstavljena knjiga Odabraniradovi iz starije povijesti Hrvatske - OPERA SELECTA.9U Zadru (forum) i njegovu zaleđu - posebice u Ninu, Pridrazi, Goričini, Puntamiki, Mulina-ma, Maloj Proversi na Dugom otoku, Pakoštanima, Maklinovu brdu kraj Kašića, Suić organizi-ra veoma uspješnu arheološku terensku djelatnost. Tu djelatnost, koja dokazuje uspostavu toli-ko važne ravnoteže između izvornoga terenskoga i znanstvenog pristupa u arheologiji, profesorje posebice izrazio u višegodišnjim uspješnim istraživanjima u Bribiru. Susrećemo ga, međutim,i u Solinu, potom oko crkve Sv. Spasa u Cetini, ali i na otoku Hvaru, odnosno u Carnuntumukraj Beča.Godine 1953. Suić je doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a već od 1956. je sas-vim konkretno uključen u visokoškolsku nastavu na Filozofskom fakultetu u Zadru kao redovi-ti profesor za povijest staroga vijeka, odnosno antičku arheologiju. Od 1968. do umirovljenja1981. godine redoviti je profesor na Katedri opće povijesti starog vijeka Filozofskog fakulteta uZagrebu. Jedan je od osnivača interuniverzitetskog studija u Dubrovniku, odnosno predavač naposlijediplomskom studiju u Zagrebu, Splitu, Zadru i Dubrovniku, mentor brojnim magistran-dima i doktorandima.Dopisnim članom JAZU-a imenovan je 1975., a redovitim članom postaje 1981. godine.Pročelnik je Zavoda za povijesne znanosti HAZU-a u Zadru i glavni je urednik njegova časopi-sa Radovi. Obnašao je dužnost tajnika Odbora za izdavanje latinskih srednjovjekovnih natpisa(CILMA), potom tajnika Odbora za istraživanje rimskog limesa kao i u Odboru za izradu ar-heološke karte Rimskog Carstva (Tabula imperii Romani), potom Odboru za izdavanje latin-skih natpisa (Corpus inscriptionum latinarum), odnosno u Jugoslavensko-talijanskom komitetuza prapovijest i protopovijest Jadrana kao i u sklopu Centra za balkanološka ispitivanja u Sara-jevu. Zapažen je Suićev doprinos djelatnosti Muzejskog savjeta Hrvatske, Savjeta za zaštituspomenika, Zavoda za kulturu i dr.Akademik Mate Suić bio je dopisnim članom Njemačkoga arheološkog instituta (DAI), jed-ne od najuglednijih arheoloških institucija u svijetu.U okviru Hrvatskoga arheološkog društva, čiji je jedan od obnovitelja i njegov prvi predsjed-nik nakon 2. svjetskog rata, odnosno potom i član Upravnog odbora, Suić je igrao odlučnuulogu u razvoju te važne udruge hrvatskih arheologa. Kao predsjednik Hrvatskoga arheološkogdruštva pokrenuo je i uređivao njegovo glasilo Obavijesti. Bio je i počasni je član HAD-a.U okviru obnovljenog djelovanja Arheološkog instituta Sveučilišta u Zagrebu, Suić je od1965. godine kao njegov ravnatelj, pa potom i kao predstojnik Odjela za arheologiju Centra zapovijesne znanosti Sveučilišta, (sadašnjeg Instituta za arheologiju - IARH, javne znanstveno-istraživačke ustanove Republike Hrvatske), promišljao temeljne strategijske pravce djelatnostii razvoja hrvatske arheologije. Dugi niz godina bio je nositelj znanstvenoistraživačke teme uInstitutu za arheologiju, a do smrti je, što ističemo s osobitim ponosom, bio dragocjeni i uglednikonzultant te krovne znanstvene ustanove za arheologiju u Hrvatskoj.Valja se i ovdje podsjetiti Suićeva snažno izraženog zalaganja u oblikovanju koncepcije iizgradnji novog Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.Naposljetku, podsjetimo se i ponekih od brojnih profesorovih priopćenja na znanstvenimskupovima u Hrvatskoj, odnosno u inozemstvu, primjerice u Beču, Bonnu, Bresciji, Kölnu, Ljub-ljani, Parizu, Ravenni, Tarantu, Tirani, Trieru i dr.Za bogati doprinos povijesnim znanostima akademik Mate Suić dobio je Nagradu GradaZadra 1968., potom Nagradu Grada Zagreba 1977., republičku nagradu “Božidar Adžija”, a od-likovan je i ordenom zasluga za narod 1979. godine. Godine 1999., po prvi put u slobodnoj isuverenoj državi Hrvatskoj, dodijeljeno mu je najviše strukovno priznanje Nagrada Hrvatskogaarheološkog društva za životno djelo “Don Frane Bulić”.Ponikao u sredozemnom ozračju jadranskog arhipelaga, akademik Mate Suić je tijekom svo-ga ukupnog djelovanja, ostao snažnim sponama povezan sa svojim ishodišnim podnebljem iprošlošću istočnojadranskog priobalja. Svekolikim dosadašnjim prebogatim znanstvenim opu-som, iskazao se kao vrstan, svestran, nezaobilazan i nadasve plodan tumač slojevitoga arheološ-koga, povijesnoga, jezikoslovnoga, duhovnoga i paleoetnološkog naslijeđa. To je tisućljetnokulturno arheološko naslijeđe, nataloženo na sredozemnom pročelju Jadrana, povijesnom pros-toru hrvatske etnije, povezao sa sveukupnim naslijeđem Sredozemlja, odnosno Europe. Pre-poznao je temeljne arheološke stratume i naznačio kulturne, duhovne i jezične mostove između10protopovijesnoga i antičkoga, odnosno kasnoantičkog doba i hrvatskoga ranog srednjovjekov-lja. Tijekom više od pola stoljeća znanstveno-nastavnoga, konzervatorskoga i muzeološkog dje-lovanja, akademik Mate Suić zadužio je brojne naraštaje hrvatskih stručnjaka kao i mnoge insti-tucije, odnosno općenito hrvatsku i europsku humanistiku.Poštovani profesore!Ponosni smo što smo kao Vaši prijatelji, sljednici i nekadašnji studenti, bili svjedocima Vaše-ga grandioznoga životnoga djela, koje nas sve obvezuje. Dijelove toga znanstvenog opusa, pose-bice Antički grad na istočnom Jadranu, ističemo to s neskrivenim ponosom, ostvarili ste u Ar-heološkome institutu u Zagrebu. Vaše će nesagledivo veliko i vrijedno djelo biti uvijek novimpoticajem i inspiracijom Vašim brojnim učenicima.Do posljednjeg ste daha, dragi naš profesore, ostali vjerni Vašem Jadranu, jer ste za mjestoVašega posljednjeg počinka odabrali Crikvenicu, vraćajući se na simbolički način krajobrazukoji Vas je magičnom silom privlačio, pišući o svetom Jeronimu i njegovu Stridonu na graniciDalmacije i Panonije.Hvala Vam, dragi profesore!Djelatnici Instituta za arheologiju

Akademik Mate Suić

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia