research

Defective Colour Vision

Abstract

Zadatak je autora da na jednome mjestu sistematiziraju sve kolorne poremećaje – diskromatopsije te dijagnostičke metode i testove. Vrlo često smo svjedoci neadekvatnom i neispravnom dijagnosticiranju kolornih poremećaja u kliničkom radu. Smatramo da neadekvatno i nesistematski prikazana problematika kolornog vida u literaturi, neinformiranost o odabiru metoda i testova, načinu rada i interpretaciji dobivenih rezultata samog testiranja za svaki pojedini kolorni poremećaj doprinosi krivoj dijagnozi diskromatopsija. S obzirom na to da se osim u oftalmologiji i neurologiji vrlo često ispituje kolorni vid i u ordinacijama medicine rada, nađene diskromatopsije treba staviti pod nadzor oftalmologa kako pojedinac ili grupa ne bi bili oštećeni u odabiru zanimanja ili sličnoga krivom interpretacijom rezultata testiranja. Shvaćanje ozbiljnosti problema i informiranost unaprijedit će strategiju ispitivanja kolornog vida i dati važnost što ranijoj detekciji s ciljem ublažavanja posljedica za pojedinca i za društvo. Budući svakodnevnost ispitivanja kolornog vida nije najbolje definirana ni po načinu ni po uvjetima rada, potrebno je stvoriti jedinstvene kriterije kod dijagnosticiranja svakoga pojedinog kolornog poremećaja u čemu bi trebao pomoći ovaj članak.This review gives a summary of all colour vision disorders (dyschromatopsias) and diagnostic methods and tests. Colour vision is inadequately treated in current literature with regard to the choice of diagnostic methods and the interpretation of results for a single disorder, which contributes to wrong dyschromatopsia diagnosing seen every day in specialist practice. Examination for colour disorders is usually outpatient and is carried out by ophthalmology or neurology departments or occupational health services under the supervision of an ophthalmologist to prevent misinterpretation of results and wrong occupational choices. The problem is very serious, and proper education should be able to provide guidelines for correct and early diagnosis of dyschromatopsia. As the examination is not well defined, it is very important to set unique criteria in diagnosing any single colour vision disorder

    Similar works