Josip Talanga

Talanga, Josip

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Isto tako, modeli teorije racionalnog iz-bora primjenjivi su jednako dobro i namikro i na makro planu. Interakcijadvaju pojedinca ili slo®eni sustav institu-cija mo®e se objasniti istim, ili veomasliènim, argumentima. Zbog svega nave-denog, Elsterova knjiga nezamjenjiva je“kutija s alatom” koja nam poma®e re-konstruirati tradicionalni stroj društve-nih znanosti.Dario PaviæHrvatski studiji Sveuèilišta u ZagrebuUlica grada Vukovara 68,HR-10000, Zagrebdpavic@hrstud.hrElvio Baccarini, Bioetica; analisi filosofiche liberali, Trauben, Torino2002, x + 273 str.Ovo je druga talijanska knjiga ugledno-ga rijeèkog profesora filozofije. Prva,pod naslovom Realismo morale (1998),nastala je na temelju njegove doktorskedisertacije na Sveuèilištu u Trstu. Prijetoga objavio je dvije knjige na hrvat-skom: Sloboda, demokracija, pravednost– Filozofija politike J. S. Milla (1993) iMoralni sudovi (1994). Najnovija seknjiga Elvija Baccarinija uklapa u nje-gov širok interes za metaetiku, moralnuepistemologiju te politièku i praktiènufilozofiju. Samim naslovom autor najav-ljuje filozofsku analizu bioetièkih prob-lema s liberalnoga stajališta. Polazište jeshvaæanje morala kao skupa normi kojeslu®e da se doðe do sporazuma oko sta-bilne suradnje izmeðu pojedinaca kojièine društvo. No to ne znaèi da je moralskup arbitrarnih pravila ili konvencija.Baccarini se glede izbora tih normasla®e s Johnom Rawlsom da ipak pos-toje neka pravila pravednosti koja su nauvjerljiv naèin primjerenija za postiza-nje pravednoga društva nego neka dru-ga i drugaèija. Primjeri su Rawlsove dvi-je temeljne norme politièkoga društva:jednakost osnovnih sloboda i socijalnapravednost u koordinaciji s kriterijemuèinkovitosti. No koji èlanovi društva upotpunosti raspola®u s osnovnim pravi-ma odnosno jesu li sva ljudska biæanositelji tih istih prava, ozbiljno je nor-mativno pitanje. Postoje dakle graniènapitanja ®ivota, moralne dileme naposeoko poèetka i konca ljudskoga ®ivota,stanja i bolesti koje nam ote®avaju pre-poznavanje ®ivotne kvalitete, a te gra-nice kao da relativiraju sva naša uobièa-jena znanja o tome što su vrijednosti ®i-vota. Ta izvorna bioetièka pitanja neza-obilazno zahtijevaju normativan odgo-vor na pitanje što su kriteriji kojimamo®emo odrediti moralni status svako-ga ljudskog biæa.Jedna od središnjih ideja oko koje sesabiru sve Baccarinijeve analize jest au-tonomija, shvaæena u širem smislu nanaèin da povezuje Kanta, Milla i Rawlsa,dakle kao moguænost da se vlastiti ®ivotustroji prema idealu koji nije pojedincunametnut od drugih, nego je rezultatvlastitoga slobodnog izbora. No jednotakvo liberalno društvo nije samo zbrojpojedinaca. Kao istinsko politièko druš-tvo ono mora njegovati zajednièke vri-jednosti (valori comuni) koje omoguæu-ju stabilnu suradnju meðu pojedincima.Elvio Baccarini vjeruje kako se politièkodruštvo mo®e na drugoj razini transfor-mirati u jednu moralnu zajednicu ako sepojedinci slo®e oko vrijednosti koje sushvaæene dostatno široko da se oko njihmo®e postiæi konsenzus.Autor primjenjuje u svojoj bioetièkoj ras-pravi analitièku metodu u širem smislu.207Prikazi knjiga / Book ReviewsKao polazište koristi analizu mnoštvarazlièitih stavova. Analizira njihove ar-gumente, pokazuje slabosti i prednostiargumentacije te prihvatljive i neprihvat-ljive posljedice. Baccarinijeva vlastitaargumentacija nije linearno-deduktivna.Smatra kako je sastavni dio moralnogapromišljanja ozbiljno razmatranje mo-ralnih intuicija odnosno moralnih uvje-renja i stavova koji su spontani i nisunu®nošæu izvedeni iz neke moralne teo-rije. Nisu dakako sve intuicije prihvat-ljive, mnoge neæe proæi provjeru meto-dom reflektivnog ekvilibrija. Izmeðumeðusobno suprotstavljenih opæih naèe-la neka se pokazuju prihvatljivijim oddrugih. Usko povezana uz tako shvaæe-nu metodu ide i Baccarinijeva upotrebamisaonih eksperimenata. Da bi se poka-zala uvjerljivost ili neuvjerljivost nekihstavova autor konstruira moguæe prak-tiène primjere koji trebaju pokazati do-bre i loše posljedice nekih moralnih sta-vova. Ta je metoda vrlo raširena u suvre-menoj znanosti, a zaista je dobro došlanjezina primjena u filozofiji, napose ka-da je rijeè o bioetièkim dilemama.Svoje etièko stajalište Elvio Baccarinioznaèuje kao liberalnu etiku, dakle etikuu tradiciji liberalne paradigme od Hu-mea i Kanta, preko Milla i Tocquevilleado nedavno preminuloga Johna Rawlsa.Pretpostavka je takve etike da svakaosoba treba imati svoj autonomni pros-tor, koji dakako ukljuèuje i izbor nekekulturne zajednice, s ciljem da si ostvarisvoj vlastiti ideal dobroga ®ivota. Moral-ne se norme u tome smislu ponajviše ti-èu odnosa meðu osobama, a one vrijed-nosti koje su eksplicitno sadr®ajne nesmiju zadirati u temeljne slobode poje-dinca. U toj minimalistièkoj definicijiBaccarini je bli®i Millovu shvaæanju dje-lovanja koja se tièu samo pojedinca(self-regarding acts), nego Kantovu kate-goriènom imperativu. No iz minimalis-tièkih pretpostavki takoðer proizlazi daje autorov cilj da raspravom o bioeticiprije svega doprinese neèemu što shvaæakao dio javne etike (come parte dell’eticapubblica). To je dakako i primarni in-teres svakoga liberala. Naime neospornaje èinjenica u svakome društvu plurali-zam koji se ne mo®e svesti ni na kakavzajednièki nazivnik. Zato se liberale èe-sto krivo shvaæa. Kada se oni, kao ElvioBaccarini, zala®u za pravo na eutanaziju,èesto ih se krivo shvaæa kao da tvrde dato shvaæanje treba obvezivati svakoga.No njihov je stav da oni koji brane svakuzabranu eutanazije, napose oni koji zah-tijevaju zabranu dr®avnim autoritetom,trebaju za to dati uvjerljive argumente.Baccarinijeva se knjiga sastoji od osampoglavlja. Prva dva (str. 11–86) su pos-veæena pojmu moralne osobe. Kritikaempirijskoga i metafizièkoga, tj. deskrip-tivnoga pristupa definiranju moralnogastatusa, tema je prvoga, a rasprava i ana-liza prihvatljivijih metaetièkih pristupatema je drugoga. Ta se poglavlja mo®danajizravnije nastavljaju na Baccarinijevuprethodnu talijansku knjigu. Glavna jedilema kako pripisati neèemu moralnistatus – a rijeè je prije svega o ljudskimbiæima, jer Baccarini zastupa prioritetantropocentrièke etike – za što ni u bio-loškome smislu nismo sigurni ima liljudski ®ivot u punom smislu rijeèi. Uprimjeni bioloških kriterija postoje stup-njevi i prijelazi, ali u etici nije moguæepojam moralnoga statusa stupnjevati tetvrditi kako nešto samo djelomièno imamoralni status. U etièkom pogledu neštoili ima ili nema moralni status. Svakostupnjevanje ima za posljedicu razlièitmoralni tretman. U drugom poglavlju(str. 39–86) Baccarini analizira i kritiziratri metaetièka stajališta (Alan Gewirth,Hugo Engelhardt Jr. i Ronald Dworkin).Zajednièko im je polazište racionalnasposobnost kao kriterij moralnosti. Bac-carini dr®i njihove prijedloge nedovoljnouvjerljivim. Na koncu obrazla®e svoj stavda je racionalna sposobnost kriterij zamoralni status osobe, ne ljudskoga biæakao takvoga.Zakljuèak da je fetus entitet koji imastvarnu vrijednost (un valore attuale), akao potencijalna osoba zaslu®uje zaštitu,uvodi u temu treæega poglavlja (str.87–106) koje je posveæeno problemu po-208 Prolegomena 1 (2/2002)baèaja. Mo®e li se opravdati pobaèajako nije riješeno pitanje nositelja mo-ralnih prava? To je upravo slabost vrloutjecajnoga stava Judith Thomson. Bac-carinijev stav o tome nije definitivan, alise poziva na svoje zakljuèke iz drugogapoglavlja kao minimalno polazište. Sma-tra ulogu intuicija u tome vrlo va®nom,no pobaèaj je moralna dilema koja su-kobom prava majke i embrija nadilazeapriorna rješenja. Mislim da je autortemu šestoga poglavlja (str. 173–182:“La definizione di’morte”) mogao višepovezati s drugim i treæim poglavljem.To je poglavlje doduše preliminarno zaraspravu o eutanaziji, ali mislim da bi sena slièan naèin trebalo biološko-medi-cinske spoznaje upotrijebiti za odreði-vanje poèetka ®ivota. Smrt se definirakao prestanak rada velikoga mozga.Baccarini s pravom naglašava da je tosmrt moralne osobe, ali da to još nijesmrt ljudskoga biæa kao takvoga, dakleu biološkome smislu, jer neke vegeta-tivne funkcije ostaju. To bi znaèilo, pre-ma mojemu tumaèenju, da u trenutkuprestanka rada velikoga mozga prestajunaše izravne moralne du®nosti spramdotiène osobe. Netko drugi mo®e takvovegetativno stanje smatrati i daljesvrhom svoje moralne du®nosti, ali to jeonda podruèje moralno moguæega od-nosno dopuštenoga. Mislim da nije pu-ka analogija, nego nezaobilazna biološ-ka spoznaja da postoji i u razvoju fetusavrijeme kada se dogaða prijelaz s èistovegatativnoga na jedno ireverzibilnostanje poslije kojega nastaju biološkepretpostavke za racionalnost i specifiè-no ljudsku osjetilnost. Mislim da je tajterminus post quem oko 54. dana poslijeoplodnje. Tada naime neuroni od kojihnastaje veliki mozak postaju stacionarnite se meðusobno povezuju. Uloga ve-likoga mozga bitna je biološka osobinaljudskoga biæa i kao moralne osobe.Dva najva®nija obilje®ja ljudske moral-nosti jesu racionalnost i osjetilnost. Sasvim ®ivim biæima dijelimo sposobnostosjeæanja ugode i boli. Neka ®iva biæado®ivljavaju ugodu i bol periferno, dokneka imaju biološke pretpostavke dasvaku ugodu i bol do®ivljavaju kao cje-lovita biæa, dakle u odnosu na sebe kaoindividue. Meðutim tek naša racional-nost omoguæuje da svoju osjetilnostdo®ivljavamo na drugaèiji naèin od svihdrugih ®ivih biæa. Zato mislim da je tre-nutak – koji dakako ne mo®emo odre-diti egzaktno – kada nastaju te biološkepretpostavke odnosno kada one pre-staju postojati bitan za pripisivanje ljud-skom biæu moralnog statusa osobe. Ti-me bismo postigli jedinstvene uspored-ne medicinsko-biološke kriterije za po-èetak i konac ®ivota moralne osobe.Èetvrto (str. 107–132) i peto (str. 133––172) poglavlje posveæeni su pitanjimaumjetne oplodnje i genetskog in®inje-ringa. U tome dijelu svoje knjige Bac-carini se u velikoj mjeri koristi me-dicinsko-znanstvenim spoznajama i misa-onim eksperimentima kojima ®eli osna®i-ti svoje stavove. Njegov je stav otvoren iafirmativan za genetsko lijeènje, dakakouz maksimalnu transparentnost i javnukontrolu. U sedmom poglavlju autordiskutira problem eutanazije (str. 183––234). Prvo razmatra nekoliko suprot-stavljenih stavova (Peter Singer, encik-lika Evangelium vitae, zajednièki stavnekolicine liberalnih filozofa itd.), tepotom iznosi svoje shvaæanje o tome.Osnovna je dilema mo®e li (odnosnosmije li) liberalna dr®ave – a temelj svihsuvremenih ustavnih demokracija jestliberalan – zabraniti eutanaziju. Prijesvega se naravno misli oblik aktivne eu-tanazije koja se oznaèuje kao lijeènièkopotpomaganje samoubojstva (il suicidioassistito dal medico). Baccarini s pravompretpostavlja da pravo na takvu vrstueutanazije izravno ovisi o pravu èovjekana samoubojstvo. Glavni je temelj togaprava autonomija pojedinca odnosnomoguænost da svatko mo®e odluèivatisamostalno i neovisno o strukturi svo-jega vlastitog ®ivota, ukljuèujuæi i nje-govo okonèanje. Autor se zato zala®e dadruštvo mora organizirati sistem takvepomoæi u umiranju i to tako da izborbude zaista slobodan, a ne da bude re-209Prikazi knjiga / Book Reviewszultat oèaja uzrokovan nebrigom druš-tva za pojedinca. Takav liberalan stav nesmije se pogrešno shvatiti. Nije suprot-stavljen ili alternativan u odnosu na ne-koga tko – kao primjerice ja – ne smatrada samoubojstvo, u bilo kakvom stanju,mo®e imati moralno opravdanje. Kao li-beralni filozof Elvio Baccarini polazi odnezaobilazne èinjenice pluralizma u de-mokratskom društvu. To znaèi da njegovliberalni stav obvezuje samo njega i onekoje se s njim sla®u. Iz toga ne proizlazida dr®ava treba propisati obvezu euta-nazije u odreðenim situacijama. Bacca-rini smatra da dr®ava ne mo®e tako ne-što ekplicitno zabraniti. No ipak ostajeotvoreno pitanje do koje mjere mo®edr®ava preko svojih institucija zakonskiprote®irati i u javnosti nametati jedan odtih stavova. Ipak to je prije svega pitanjepolitièke javnosti i politièke kulture jed-ne sredine. Posljednje poglavlje (str.235–255) posveæeno je transplantacijiorgana i takoðer donosi mnoge zanim-ljive misli.Što kratko reæi o novoj knjizi Elvija Bac-carinija? Sigurno da je dobro i zanim-ljivo napisana, korisna i poticajna. Jedinijoj je nedostatak što nije objavljena i nahrvatskom jer ugledni rijeèki profesoretike djeluje u našoj sredini. Zato bi jetrebalo što prije objaviti na hrvatskom.Josip TalangaInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54/IV,HR-10000, Zagrebjosip.talanga@zg.hinet.hrjosiptalanga@yahoo.comLukijan iz Samosate, Svjetonazori na dra®bi, preveo i priredio PavelGregoriæ, Kruzak, Zagreb 2002, 81 str.Lukijan (oko 120. do 180. god. po. Kr.),neosofist i satirièar, ostavio je opus odoko 80 spisa, opsegom pribli®no jednakPlatonovim djelima. Napisao je kao iPlaton jednu Apologiju, autobiografsko-ga karaktera, no motivi za pisanje togadjela nisu mu bili uzvišeni. Naime pot-kraj ®ivota postao je dobro plaæeni èi-novnik rimske dr®ave u Egiptu, pa semorao braniti jer je ranije tvrdio kakouèen èovjek treba ostati neovisan. Èak jenapisao jedan spis (O plaæenim èinovni-cima) u kojemu ismijava plaæene dr®av-ne slu®be. Inaèe je, iako mu grèki nijebio materinski jezik, pisao izvrsnim atiè-kim stilom. Mo®e se reæi kako je bio po-sljednji veliki predstavnik atièke elo-kvencije i atièkoga duha. Od 76 auten-tiènih spisa njih 36 èine dijalozi po uzoruna Platona i kinike. Ostala su djelarazlièitoga karaktera, od satirièkih prièa,razlièitih retorièkih radova, napose epi-deiktièkih govora, polemika oko aticiz-ma, pisanja povijesti i kritika pomodnihfilozofskih sljedbi do poznatih Razgovo-ra hetera. Kao ni njegovo doba, ni Luki-jan nije razvio neku originalnost u filo-zofiji. Dobro je poznavao klasiènu filo-zofiju i suvremenu filozofiju, ali nije za-stupao nikakve definitivne filozofskestavove. Mo®emo reæi kako je bio vrhun-ski obrazovan i naèitan klasicist. Dostasu ga èitali suvremenici po cijelom rim-skom carstvu, a u bizantsko doba tako-ðer je u®ivao visok ugled, pa je zato sa-èuvano tako puno njegovih djela. Radosu ga èitali renesansni humanisti. Cije-nili su ga satirièari (Rabelais, BenjaminJonson, Swift, Voltaire), a isto takoskeptici (Montaigne, Diderot). Najveæiafinitet prema njemu pokazivali su filo-zofi koje – kao i njega samoga – teško210 Prolegomena 1 (2/2002)

Elvio Baccarini: Bioetica

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia