Damir Imamović

Imamović, Damir

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Damir Barbariæ, Pribli®avanja: ogledi u filozofiji, Demetra, FilozofskaBiblioteka Dimitrija Saviæa, Zagreb, 2001, 350 str.Knjiga Damira Barbariæa Pribli®avanjapredstavlja zbornik ranije objavljenih ilina filozofskim skupovima izlaganih ra-dova koji svjedoèe o nekim kljuènim in-tencijama autorovog rada tokom deve-desetih. U vremenu kada “razraèunava-nje” s filozofijskim nasljeðem vrlo èestopostaje puko paušalno kategoriziranjevelikih filozofa prošlosti kao onih koji suviše ili manje metafizièari, Barbariæ seupušta u suptilno èitanje klasiènih teksto-va èije mnogoznaènosti pokušava is-tra®iti i uvijek dovoditi u kontekst našegdanašnjeg mišljenja.Struktuiranje knjige u cjeline koje nosenazive bliske klasiènim “filozofskim dis-ciplinama” omoguæava nam preglednostpolaznih pozicija istra®ivanja ali pri po-bli®em èitanju ne sugerira ostanak u una-prijed strukturiranim putevima filozof-skog mišljenja. Spojiti u jednu knjigu te-matski raznorodne tekstove ima u Bar-bariæevom sluèaju smisla dubljeg no štoje to puka prezentacija autorovog rada ujednom periodu. Ovdje se radi prije sve-ga o razlièitim putevima istra®ivanja vo-ðenog jedinstvenom namjerom, gotovonadom, da je moguæe pribli®iti se “mo-guæem odluènom prijelazu”. Na neko-liko mjesta, a prije svega u tekstu “Zbi-vanje kao prijelaz”, koji se bavi Gada-merom, “prijelaz” nam se otkriva kaohermeneutièka artikulacija odluène vje-re u to da u klasiènim tekstovima otkri-veno mo®e za nas uvijek progovoriti nanov naèin, otvoriti nove, beskonaènemoguænosti.Prva cjelina, Politologica, obuhvata tek-stove o Hegelovom, Heideggerovom,Finkovom i grèkom promišljanju politiè-kog. Polazne taèke i problemi koji se turazmatraju navode na mnogoznaènosttakvih razmatranja: u Heideggerovomsluèaju politièko, prepoznato kao bit druš-tvenog, daje “uvid u pravu bit onoga štozovemo suvremenošæu”. Govoreæi o He-gelu, politièko se stavlja u kontekst raz-matranja odnosa dr®ave i graðanskogdruštva dok u Finkovom sluèaju, prob-lem obrazovanja postaje nit vodilja raz-matranja društvenosti. Tekst “Mjera”vraæa nas do Grka i njihovog uzoritogformuliranja politièkog. Barbariæ izdvajaèetiri temeljne pretpostavke demokra-cije koje uvjetuju naše shvaæanje društvai, usprkos nesvodivosti našeg iskustva nagrèko, daju uvid u politièko koje i danas®ivimo. U suvremenoj recepciji postojitendencija da se uzoritom za grèko is-kustvo politike smatra Aristotelova poli-tièka teorija. Oslanjanjem na nju poku-šava se onda korigirati “bjelodana dezo-rijentacija i vrludanje suvremene politiè-ke misli”. Meðutim, Barbariæ smatra danam “vrata u podruèje iskustva grèke ar-hajske i klasiène politièke misli otvara…prije svih ostalih Platon” i to svojom kri-tikom demokracije. “Mjera” se u tomkontekstu otkriva kao “… ono prvo i po-sljednje izvorne i istinske politike…”.Kalologica sadr®i dva teksta od kojihprvi govori prije svega o tendenciji total-nog estetiziranja svijeta, estetiziranja ko-je kao sveopæi trend posredovanja real-nog (ili ®ivotnog) svijeta lijepim kao os-novnu odrednicu naše epohe misle W.Welsch i R. Bubner. Zbilja biva do temjere oposredovana fikcijom, simulaci-jom, sveopæom zamjenjivošæu da je mo-guæa fikcionalna “èista sveprisutnost”.Sve to kao “ukidanje ontološkog dig-niteta zbilje bitno je povezano s njenim‘rastuæim postajanjem slikom’”. Nalièjetakvog trenda je sveopæe anestetiziranje,bezosjeæajnost koja pogaða “osjetilo zbilj-nosti”. Iako Welsch i Bubner gotovo is-tovjetno dijagnoziraju stanje, njihovarješenja se razlikuju. Welsch ide tragompostmodernistièkih tendencija u estetici,tragom Lyotardovog razumijevanja Kan-194 Prolegomena 1 (2/2002)ta, lobiranja za jednu estetiku uzvišenognaspram estetike lijepog. Spomenutototalno estetiziranje/anestetiziranje jeprodukt upravo estetike lijepog, estetiè-ke tradicije koja lijepo shvaæa kao iden-titet. Estetika uzvišenog u tom smislu bite®ila izdr®avanju “provale” nesumjer-ljivog, uzvišenog kao nesvodivog. Nasu-prot tome, mada, paradoksalno, na is-tom tragu, Bubner slijedi Heideggerov-sko razumijevanje “svetkovine” i umjet-nièko hoæe shvatiti kao “odmak”, kao“iznimku”, suprotstaviti autentiènu svet-kovinu onoj “sklerotiziranoj”. Drugitekst se bavi Schellingovom filozofijomumjetnosti i pita kakvo to znaèenje zanas danas mo®e imati Schellingov stavda od kraja antièke umjetnosti slikar-stvo zamjenjuje kiparstvo i da od tada niu umjetnosti ni u ®ivotu nema mjesta zaistinsku tragediju.Preispitivanje puteva mišljenja dano jeu trima tekstovima koji èine cjelinuMethodologica. Tekst “Svijet kaokristal” pogovor je knjizi O. BeckeraVelièina i granica matematièkog naèinamišljenja. “Oproštaj od antropomor-fizma” je pogovor knjizi E. Cassirera UzEinsteinovu teoriju relativnosti i skreæepa®nju na tendencije u novijoj recepcijiCassirerovog djela koja ide dalje od nje-govog pukog kategoriziranja u red no-vokantovaca. Veæ spomenuti tekst oGadameru, “Zbivanje kao prijelaz”, èi-tanje je kljuènih Gadamerovih teza izIstine i metode. Posebno je akcentiranpojam “zbivanja” koji èini nit vodiljuovog klasiènog djela. Kljuèna teza je dazbivanje, mišljeno iz perspektive Hei-deggerovog razumijevanja vremenitostibitka, nije kontinuitet (protiv toga jekonaèno i usmjerena kritika estetskesvijesti, u prvom, i kritika historijskesvijesti, u drugom dijelu Istine i metode).Zbivanje je bitno uvijek “prijelaz”, disk-ontinuitet. Ovaj tekst je inaèe prvobitnoobjavljen na njemaèkom u zborniku kojisu za Gadamerov stoti roðendan pri-redili Figal-Grondin-Schmidt.Èetiri teksta koji èine cjelinu Psycholo-gica bave se Kantom, Heideggerom iNietzscheom. Polazna toèka je Kantovavjera u zajednièki korijen osjetilnosti irazuma a posljednja dva teksta ovog od-jeljka èine promišljanja o Heideggero-vom i Nietzscheovom razumijevanjuovakve svodivosti. Moguænost zasniva-nja antropologije kod Kanta i odnos temoguænosti s Heideggerovom i Nietz-scheovom kritikom humanizma vido-krug su u kojem se kreæe tematiziranjeproblema “duše”.Problem jezika zauzima jedno od kljuè-nih mjesta i u okviru odjeljka Philologi-ca. Barbariæ doprinosi ovoj vrlo prisut-noj temi raspravama o Heideggeru, Ga-dameru, Finku i Platonu. Tekst “Filo-zofijska terminologija” okvirno pred-stavlja prikaz razvoja ideje “filozofijsketerminologije”. Meðutim, govoriti o ter-minologiji u filozofiji povlaèi za sobompitanja o biti i moguænostima jezikauopæe te ovaj tekst daje mnogo više odpukog historijskog prikaza. Posebno seosvræuæi na Aristotela, Hegela i W. vonHumboldta, Barabariæ pokazuje kako izašto filozofija ne mo®e imati jedanstrukovni vokabular koji ne bi bio upu-æen na svakodnevni jezik.Theologica nas u prvom tekstu “Dionizprotiv Raspetog” vraæa Hegelu i Nietz-scheu dovodeæi ih u vezu putem inter-pretacija koji obojica daju za èuvenu te-zu “Bog je mrtav!”. Za Hegela je bitnoupravo uskrsnuæe. “Smrt Bo®ja tu nijedrugo do tek predstupanj potpunog pre-okreta: Bog ponovo ustaje u ®ivot.” Tu“Kristova smrt biva smræu same tesmrti, biva negacijom negacije”. Meðu-tim za Nietzschea “Bog ostaje mrtav!”.Dok je kod Hegela smrt Bo®ja smirenje,“okret duha samom sebi”, ukidanje èo-vjekove konaènosti, za Nietzschea je tasmrt nestanak “jedine i posljednje ori-jentacijske toèke èovjeka, svijeta, zem-lje”. Drugi tekst, “Kozmologijska dife-rencija”, bavi se Finkovim shvaæanjemkozmologijske diferencije koju u njego-vom kontekstu “treba misliti kao razdorneba i zemlje”.“Pojedini tekstovi u knjizi svjedoèanstvosu mnogostruko oprobavanih koraka na195Prikazi knjiga / Book Reviewsjednom i istom putu mišljenja” napomi-nje autor na poèetku knjige. Oprobava-juæi se na putu mišljenja koje se hoæe“pribli®iti prijelazu” nastale su refleksijekoje se ovdje nude kao ono obuhvaæenona tom putu. Ne daju se rješenja i tezekoje se ostavljaju buduænosti. Pribli®ava-nja upuæuju na ponovno èitanje veæ pro-èitanog nudeæi nam susret s moguænosti-ma koje izmièu ustaljenim klasifikacija-ma i kvalifikacijama. Klasifikacije i kva-lifikacije uvijek bitno utvrðuju kontinui-tet, jednosmjernost, unaprijed odluèenuupuæenost razumijevanja. Voðen prijesvega Gadamerovim hermeneutièkim pri-stupom, Barbariæ ispituje moguænostikoje klasièni filozofijski tekstovi otva-raju. Da li je zaista Hegelovo shvaæanjejezika tako jednoznaèno metafizièko?Da li je moguæe misliti s Hegelom i neketendencije koje i ranije i kasnije sreæemokroz povijest filozofije? Šta nam samHegel govori o tome? Takva i slièna pi-tanja koja su prisutna kao naèelna ori-jentacija proizišla upravo iz mišljenjarazumijevanja kao zbivanja a zbivanjakao bitno diskontinuiranog, ukazuju nanezakljuèenost naše recepcije klasiènihtekstova. Barbariæ slijedeæi razlièite re-cepcije tra®i nove moguænosti i èini daneka opæa mjesta u povijesti filozofijedrugaèije zazvuèe.Damir ImamoviæS. H. Muvekita 8, BH-71000 Sarajevodadimda@hotmail.comMario Kopiæ, S Nietzscheom o Europi, Naklada Jesenski i Turk, Za-greb, 2001, 127 str.“Ovdje, gdje se pojmovi ‘moderan’ i ‘eu-ropski’ vide gotovo kao isto, biva podEuropom u opsegu zemalja razumljenopuno više nego zemljopisna Europa kojaobuhvaæa mali poluotok Azije: tu naimepripada i Amerika utoliko što je zemlja-kæi naše kulture. S druge pak strane nespada ni cijela Europa pod kulturni po-jam ‘Europa’, nego samo svi oni narodi idijelovi narodâ koji u grštvu, rimstvu,®idovstvu i kršæanstvu imaju svoju zajed-nièku prošlost.” (KSA II, str. 650, 21–29;MA, Der Wanderer und sein Schatten,215). Rasvijetliti temeljno znaèenje inu®nu, vlastitom naravlju odreðenu sud-binu ovoga pojma ili ideje Europe uèinioje Mario Kopiæ temom u èetiri eseja ob-jedinjena pod naslovom S Nietzscheom oEuropi.Razmatranje tog širokog, mnogostrukogi van svojih puko zemljopisnih granicaizlazeæeg zbivanja mo®e, ovisno o vidu ukojemu se ono europsko prepoznaje imisli, imati razlièita usmjerenja – histo-riografsko, geografsko, jezièno, gospo-darstveno, politièko … – i nedvojbeno jeda æe se pritom uistinu uvijek zahvatitinešto od Europe, ona to sve naime jest.No, ima li se smisla i volje pitati za onošto nadilazi i prethodi pukom zbroju tihjednostranosti, za ono što, štoviše, upra-vo i jest sâmo jedinstveno poprište svo-jih višestrukih moguænosti u kojima bi-va, mijenja se, ®ivi – hoæe li se dakle filo-zofijski pitati za Europu, nu®no je tadasvu tu raznovrsnost onoga europskog sa-brati u misao cjeline, u ideju Europe.Oèište synoptike onoga europskog zaKopiæa je bitno odreðeno današnjim po-vijesnim kontekstom, istina kojega se naNietzscheovu tragu prepoznaje kao po-mamna stihija nihilistièkog pustošenja(Mario Kopiæ, S Nietzscheom o Europi,Proslov, str. 7). Pitanje ideje Europe ho-196 Prolegomena 1 (2/2002)

Damir Barbarić: Približavanja

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia