Prikaz knjige Hans-Georg Gadamer, Čitanka, priredio Jean Grondin, s njemačkog preveo Sulejman Bosto, Matica hrvatska, Zagreb 2002, 344 str

Ivan Kordić

Kordić, Ivan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Hans-Georg Gadamer, Èitanka, priredio Jean Grondin, s njemaèkogpreveo Sulejman Bosto, Matica hrvatska, Zagreb 2002, 344 str.Jean Grondin, profesor filozofije nasveuèilištu u Montrealu, jedan od naj-znaèajnijih suvremenih poznavatelja her-meneutièke filozofije, posebno one kojasvoje korijene i svoju izradbu temelji namisaonim dometima njezinih klasika,gotovo se mo®e reæi utemeljitelja, Mar-tina Heideggera i Hans-Georga Gada-mera, u Tübingenu je 1997. objavio Ga-damerovu èitanku (Gadamer Lesebuch).Uvidjevši da se radi o vrijednom poku-šaju da se na jednom mjestu, u jednomsvesku, naðu znaèajniji Gadamerovi do-prinosi hermeneutici, estetici i filozofijiu njezinu povijesnom kontekstu, koji ni-su objavljeni u njegovu temeljnom djeluIstina i metoda (Wahrheit und Methode),a koji zapravo razraðuju, produbljuju iponovno promišljaju glavne crte njego-va mišljenja, Sulejman Bosto je ispravnoprocijenio da bi hrvatska filozofijska pu-blika, osobito studenti i profesori, ustjecanju i produbljivanju svog filozofij-skog znanja mogli bitno profitirati odprijevoda ove Èitanke. I mo®e se reæi daje svoj posao obavio na vrlo struèannaèin. Zainteresirani æe èitatelji tako na340 stranica dobrog hrvatskog prijevodamoæi steæi uvid u bitne dimenzije Ga-damerova mišljenja.Kratki Grondinov predgovor Gada-merovoj èitanci èitatelja upuæuje na èi-njenicu da je Gadamerovo djelo do-stupno u desetosvešèanom izdanju nje-govih sabranih djela, koje je završeno1995, a u kojem središnje mjesto zauzi-ma njegovo 1960. objavljeno temeljnodjelo Istina i metoda, dok su svi njegoviostali spisi usko povezani s njime, ma-kar se bavili razlièitim problemima, kaošto su oni duhovnih znanosti, poetike,estetike, praktiène filozofije i povijestifilozofije, osobito antièke i novije. Ga-damera je zapravo ta raznolikost misa-onih moguænosti i potaknula na pro-mišljanje univerzalnosti iskustva herme-neutièke istine, makar se ta univerzal-nost ne mogla ili ne morala pojavljivatiu objektivnosti i predmetnosti koje sekonstruiraju u znanosti koja se najvišeoslanja na metodu. Prema Grondinu,Gadamer je uvidio da istina oèito nijenešto što bi se moglo iscrpno kodifici-rati i zahvatiti u obliku iskaza. I ne samoto. On je naslutio, upravo potaknut is-kustvom umjetnosti, povijesnih duhov-nih znanosti, filozofije i jezika, da po-imanje istine, koje preferira metodskaznanost, mo®e ugroziti ljudsku slobodu.Nekritièko povjerenje u takvu znanost,naime, oslabljuje èovjekovu moæ prosu-ðivanja, njegovu odgovornost i iz povje-renja oblikovanu solidarnost, iz kojemo®e proiziæi obveznost. Vjera u me-todu zaboravlja da se ljudska praksa neispunjava u èistoj tehnici, u èistoj pri-mjeni pravila, što Gadamera potièe da uhermeneutici ponovno osvoji slobodniprostor ljudske odgovornosti. Pritommanjak apodiktiène sigurnosti i norma-tivnosti mo®e uznemiriti samo one kojisu zavedeni novovjekovnom idejom is-tine, koji se s relativizmom ne mire nitamo gdje je on zbog ogranièenosti ljud-skih spoznajnih i inih moguænosti on-tološka neminovnost. Pritom Gadamerne ®igoše toliko tehnièku oholost, zbogkoje Heidegger mo®da i govori o zabo-ravu bitka, nego promièe hermeneutiè-ku vrlinu dijaloga, sposobnost da èuje-mo i slušamo jedni druge, iz èega je iz-veo jedini istinski metodski princip: daje mo®da drugi èovjek onaj koji bi mo-gao biti u pravu.Ovaj zahtjev za slušanjem Gadameraje upravo vodio prema osluškivanjumnogih mislilaca, razlièitih pravaca irazlièitih škola, pa su mu misaoni sugo-vornici bili i ponekad tako razlièiti au-tori kao što su Richard Hönigswald,221Prikazi knjiga / Book ReviewsPaul Natorp, Nicolai Hartmann, MaxScheler, Edmund Husserl, Martin Hei-degger, Ernst Robert Curtius, Leo Spit-zer, Richard Hamann, Max Kommerell,Rudolf Bultmann, Rudolf Otto, PaulFriedländer, Werner Jaeger i mnogidrugi – a da se i ne govori o starim klasi-cima zapadne filozofske misli, Platonu iAristotelu, Tomi i Kuzanskom, Descar-tesu i Leibnizu, Kantu i Hegelu. Pritomse najredovitije dr®ao Leibnizova naèelada je suglasan s gotovo svime što èita,što nikako nije htio shvatiti kao misaonirelativizam, nego kao pohvalu ljudskoguma kao opæe èovjekove sposobnostiposredovanja koje uva®ava perspektivi-tet mišljenja. Stoga za njega ni univer-zalni zahtjev hermeneutike nije izraz re-lativizma, nego prije svega ontološkogrealizma, koji uva®ava racionalnost, kojaukljuèuje uvid u konaènost i ogranièe-nost sve ljudske spoznaje, makoliko seona ponegdje i ponekad èinila sigurnomi jasnom. Takvo ga je dr®anje i vodiloprema teoriji razumijevanja, prema her-meneutici, koja nije ni htjela ni moglaobjaviti samopouzdana i èvrsta pravilaneke jedino ispravne hermeneutike, ne-go je kultivirala vrlinu slušanja, razgo-vora i zajednièkog tra®enja istine.Da bi se pak dobio konkretan uvid unavedeno Gadamerovo misaono samo-razumijevanje, Grondin je u ovu svojuGadamerovu èitanku uvrstio neke njego-ve kratke spise, i to prema kriteriju opæeèitljivosti, va®nosti i reprezentativnogkaraktera. Upravo zbog toga nije pre-uzimao tekstove iz Istine i metode, da sene bi ogriješio o hermeneutièki princip,da se pojedini dijelovi nekog spisa mogurazumijeti i èitati samo u sklopu cjeline.Tako u “Autoportretu” (“Selbstdar-stellung”) nalazimo osnovne biografsko-filozofske èinjenice o Gadameru. Pisan1975, na sreæu, on nije potpun, jer jeautor ®ivio još punih dvadeset sedam go-dina nakon toga, sustavno misleæi i plod-no radeæi. No i ovdje je u bitnome sa®etjedan ®ivot, pro®et hermeneutièkim is-kustvom.U spisu “Klasièna i filozofska herme-neutika” (“Klassische und philosophi-sche Hermeneutik”), prvom od njih petkoje tematiziraju pitanje hermeneutikekao takve, osam godina nakon izlaskanjegova temeljnog djela Istina i metoda,Gadamer sa®ima, promièe i razjašnjavasvoje poimanje hermeneutike u odnosuna ono tradicionalno. On ovdje nastojiposredovati pojam hermeneutike u nje-zinoj univerzalnosti. U Èitanci otisnutispisi “Univerzalnost hermeneutièkogproblema” (“Universalität des herme-neutischen Problems”) i “Jezik i razu-mijevanje” (“Sprache und Vestehen”)imaju znaèajno mjesto za razumijevanjefilozofijskog odnosa izmeðu Gadamera iHabermasa, dok je spis “O moguænos-tima jedne filozofske etike” (“Über dieMöglichkeiten einer philosophischenEthik”) znaèajan za rehabilitaciju prak-tiène filozofije. Pritom osobito dolazedo izra®aja etièke posljedice i etièkauvjetovanost hermeneutike, što je oso-bito utjecalo na Habermasovo uvoðenjehermeneutike u socijalne znanosti. Ovajtematski sklop zakljuèen je spisom “Odrijeèi k pojmu. Zadaæa hermeneutikekao filozofije” (“Vom Wort zum Be-griff. Die Aufgabe der Hermenuetik alsPhilosophie”), koji je prvi put tiskan uBambergu 1995. (dakle nije mogao bitiuvrštena u sabrana djela), i to u èasopisuMenschliche Endlichkeit und Kompensa-tion. Ovdje se autor ponovno okreæe pi-tanjima hermeneutike i jeziènosti, prièemu se radi o pitanju nije li opæi pojam,ako se promatra izolirano od horizontarazgovora, iz kojega svaka rijeè crpi svojsmisao, nominalistièka ili èak instru-mentalistièka apstrakcija. Ovaj tekst nijeklasièan, ali posreduje svje® uvid u po-sljednji stadij Gadamerovih razmišljanjao hermeneutici. Taj pak uvid još jednomsvjedoèi o jednom ustrajnom shvaæanjuhermeneutike kao filozofije, koja vrloozbiljno shvaæa èovjekovu konaènost.Pritom ona ne vodi prema oèaju relativ-izma, nego prema primjerenoj spoznajistvarnosti, koja se mišljenju i skriva i raz-otkriva.222 Prolegomena 2 (2/2003)U drugom dijelu Èitanka donosi èe-tiri Gadamerova spisa o estetici i po-etici, pri èemu se ne radi o primijenje-noj hermeneutici, nego o najizvornijojinspiraciji njegove hermeneutike. Naime,kod njega pjesnièka i svaka druga um-jetnièka danost imaju istinosnu funkci-ju. Estetska svijest, koja umjetnièkadjela prosuðuje samo estetskim kriteri-jima, prema Gadameru, ta djela lišavanjihove dimenzije istine i njihove smješ-tenosti u horizontu ®ivota. Tako spis“Estetika i hermeneutika” (“Ästhetikund Hermeneutik”) zahtijeva da se es-tetika vrati u hermeneutiku, a time iiskustvu istine u mediju razumljivosti, ito u granicama koje su postavljene razu-mijevanju. To dolazi do izra®aja i u spi-su “O istini rijeèi” (“Von der Wahrheitdes Wortes”), a na osobit naèin u spisu“Tekst i interpretacija” (“Text und In-terpretation”), koji je nastao u konteks-tu Gadamerova tra®enja dijaloga s Der-ridom, a koji je svoj završni oblik našaou tekstu “Rijeè i slika – ‘tako istinito,tako zbiljsko’” (“Wort und Bild – ‘sowahr, so seiend’”).Treæi dio Èitanke sadr®i pet spisa ofilozofiji i njezinoj povijesti, što nije nièudno, jer se Gadamer stalno bavio po-viješæu filozofije, i to prije svega u kon-stekstu njegova uvjerenja da hermeneu-tièko iskustvo kao bitnu pretpostavkuima razgovor, pa je onda i za razumije-vanje stvarnosti kao takve nu®an razgo-vor sa znaèajnim misliocima iz prošlosti,meðu kojima on kao najbitnije nalaziPlatona, Hegela i Heideggera. Pritom jeposebno mjesto dao djelatnopovijesnojrefleksiji, promišljanju pitanja kako po-vijest utjeèe na pokušaj mišljenja i kakoljudska svijest utjeèe na taj proces, bu-duæi da je nesporno da svaki mislilacstoji u nekoj misaonoj tradiciji, koju nasvoj naèin razotkriva i oblikuje. Ove bit-ne odrednice shvaæanja povijesti filo-zofije Gadamer tematizira i promišlja usvom spisu “Grèka filozofija i modernomišljenje” (“Die griechische Philoso-phie und das moderne Denken”), u ko-jem dolazi do izra®aja uvid u granice po-predmeæivanja mišljenja, što je njegaposebno fasciniralo kod grèkih filozofa,dok spis “Platon kao portretist” (“Platoals Porträtist”) pokazuje kako i zaštoGadamer prihvaæa Platonov sokratovskimotiv neznanja kao bitan element ozbilj-nog filozofiranja. U ovom kontekstu po-staje razumljivim zašto Gadamer radijeprihvaæa Platonovu dijalektiku kao prak-tièni dijalog, nego njegov govor o ide-jama. Jer, samo razgovorna izmjenaznanja i neznanja mo®e voditi prema pro-širenju horizonta znanja.Spis “Hegelova baština” (“HegelsErbe”), koji je treæi u sklopu povijesti fi-lozofije, tematizira Hegelov pokušaj us-vajanja ranije filozofije kao povijest He-gelova djelovanja, u kojem Gadamernalazi i sebe, i to u kontekstu promiš-ljanja Heideggerova odnosa prema me-tafizici, koje dolazi do izra®aja u spisu“Heidegger i jezik metafizike” (“Hei-degger und die Sprache der Metaphy-sik”). Tu Gadamer kritizira Heidegge-rov program destrukcije metafizike, ko-ja je onda dosljedno i morala završiti uHölderlinovu pjesništvu. No u svom kas-nom spisu “Hermeneutika i ontološkadiferencija” (“Hermeneutik und onto-logische Differenz”), koji je objavljen1989, Gadamer reagira na objavljenoHeideggerovo djelo Fenomenološka in-terpretacija o Aristotelu (Naznaka herme-neutièke situacije) [PhanomenologischeInterpretation zu Aristoteles (Anzeige derhermeneutischen Situation)], koje ga pod-sjeæa na njegov osobni i misaoni odnosprema Heideggeru iz njegovih freiburš-kih dana. On ovdje kod Heideggera po-novno otkriva njegove izvorne herme-neutièke dvojbe i religiozne tjeskobe, nakoje su se ponekad talo®ile naslage ne-razumijevanja.Na kraju ovog vrijednog izdanja injegova korektnog prijevoda objavljenje “Dijaloški osvrt na sabrano djelo”(“Dialogischer Rückblick auf das Ge-sammelte Werk”), razgovor s Gadame-rom, koji je voðen 3. i 25. svibnja 1996. uHeidelbergu. On je prvi put tiskan uovoj Èitanci, a sam ga je Gadamer pro-223Prikazi knjiga / Book Reviewsvjerio i nadopunio. Ovdje se radi i o sim-boliènu zakljuèku jednog plodnog filo-zofijskog ®ivota i njegova sabranog dje-la, koje ne ®eli biti monološkog, negodijaloškog karaktera. Sasvim u duhu Ga-damerova uvjerenja da se do istine do-lazi samo dijalogom, razgovorom, dija-lektièkom borbom mišljenja. Uz pretpo-stavku i uvjerenje da i drugi mo®e biti upravu.Ivan KordiæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54HR-10000 Zagrebivan.kordic1@zg.hinet.hrHans-Georg Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti, s njemaèkogaprevela Darija Domiæ, redaktura prijevoda i pogovor Damir Barbariæ,AGM (Biblioteka Meta), Zagreb 2003, 286 str.U Biblioteci Meta nakladnika AGMpod naslovom Ogledi o filozofiji umjet-nosti ove je godine objavljen izbor oddevet promišljanja o umjetnosti, radovau o®ujku prošle godine preminuloga nje-maèkog filozofa i svjedoka èitavog jed-nog stoljeæa Hans-Georga Gadamera.Radovi o kojima je rijeè nastali su urazlièitim prigodama u razdoblju izme-ðu 1954. i 1995. godine, a njihovim seizborom, koji “ni u kojem sluèaju nijepotpun”, htjelo dati uvid u Gadamerovoprije svega na vlastitom neposrednomiskustvu s djelima umjetnosti zadobive-no razumijevanje fenomena umjetnosti.Oslonjen na filozofsku tradiciju, prijesvega grèku, i sa zadivljujuæom sposob-nošæu da opazi što mu to rijeè namiguje,Gadamer se bavi raznovrsnim vidovimaumjetnosti, pri èemu ga najviše zaokup-lja razumjeti što se to dogaða s moder-nom umjetnošæu. To nastojanje oko ra-zumijevanja Drugoga, etablirano podnazivom hermeneutièka filozofija, inaèeje obilje®je njegova ®ivotnog djela. Svo-joj desetljeæima dugoj hermeneutièkojpraksi Gadamer je teorijsko opravdanjedao u svom glavnom djelu Istina i me-toda, objavljenom 1960.Hermeneutièku (uvjetno reèeno) me-todu, koju je dr®ao osnovnom metodomduhovnih znanosti, Gadamer je uvijekiznova provjeravao na tumaèenju djelâumjetnosti, uglavnom onih likovne um-jetnosti, što je sluèaj i u ovom AGM-ovuizboru njegovih radova. Radi se o odgo-voru na pitanje kako razumjeti umjet-nièko djelo i što to uopæe znaèi. To je pi-tanje neizbje®no kada se susreæemo sdjelima moderne umjetnosti. Spomeni-mo samo apstraktno slikarstvo koje, èinise, govori nekim nama nepoznatim i ne-razumljivim jezikom te neprestano od-bija i razbija naša oèekivanja slike s ko-jima mu pristupamo. Isto je i s kompozi-cijama takozvane apsolutne glazbe. Toje dovoljno da se zapitamo što to razu-mijemo pod umjetnošæu i o èemu to go-vorimo kao umjetnosti. Jer veæ i samarijeè “moderan” primijenjena na umjet-nost implicira da postoji umjetnost proš-losti, poznata kao klasièna tradicija um-jetnosti. Uznemirujuæi problem koji ima-mo pri susretu s modernom umjetnošæu,da ne mo®emo toèno reæi što je sadr®ajnjezinih djela, prema Gadameru ne le®iu njoj samoj nego u našem pojmu umjet-nosti i s njim povezanim oèekivanjima,navikama i predrasudama.U misleæem snala®enju pred moder-nom umjetnošæu i umjetnošæu naprosto,dakle s namjerom da riješi problem224 Prolegomena 2 (2/2003)

Hans-Georg Gadamer, Čitanka

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia