Prikaz knjige Hans-Georg Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti, s njemačkoga prevela Darija Domić, redaktura prijevoda i pogovor Damir Barbarić, AGM (Biblioteka Meta), Zagreb 2003, 286 str

Marinko Mišković

Mišković, Marinko

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

vjerio i nadopunio. Ovdje se radi i o sim-boliènu zakljuèku jednog plodnog filo-zofijskog ®ivota i njegova sabranog dje-la, koje ne ®eli biti monološkog, negodijaloškog karaktera. Sasvim u duhu Ga-damerova uvjerenja da se do istine do-lazi samo dijalogom, razgovorom, dija-lektièkom borbom mišljenja. Uz pretpo-stavku i uvjerenje da i drugi mo®e biti upravu.Ivan KordiæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54HR-10000 Zagrebivan.kordic1@zg.hinet.hrHans-Georg Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti, s njemaèkogaprevela Darija Domiæ, redaktura prijevoda i pogovor Damir Barbariæ,AGM (Biblioteka Meta), Zagreb 2003, 286 str.U Biblioteci Meta nakladnika AGMpod naslovom Ogledi o filozofiji umjet-nosti ove je godine objavljen izbor oddevet promišljanja o umjetnosti, radovau o®ujku prošle godine preminuloga nje-maèkog filozofa i svjedoka èitavog jed-nog stoljeæa Hans-Georga Gadamera.Radovi o kojima je rijeè nastali su urazlièitim prigodama u razdoblju izme-ðu 1954. i 1995. godine, a njihovim seizborom, koji “ni u kojem sluèaju nijepotpun”, htjelo dati uvid u Gadamerovoprije svega na vlastitom neposrednomiskustvu s djelima umjetnosti zadobive-no razumijevanje fenomena umjetnosti.Oslonjen na filozofsku tradiciju, prijesvega grèku, i sa zadivljujuæom sposob-nošæu da opazi što mu to rijeè namiguje,Gadamer se bavi raznovrsnim vidovimaumjetnosti, pri èemu ga najviše zaokup-lja razumjeti što se to dogaða s moder-nom umjetnošæu. To nastojanje oko ra-zumijevanja Drugoga, etablirano podnazivom hermeneutièka filozofija, inaèeje obilje®je njegova ®ivotnog djela. Svo-joj desetljeæima dugoj hermeneutièkojpraksi Gadamer je teorijsko opravdanjedao u svom glavnom djelu Istina i me-toda, objavljenom 1960.Hermeneutièku (uvjetno reèeno) me-todu, koju je dr®ao osnovnom metodomduhovnih znanosti, Gadamer je uvijekiznova provjeravao na tumaèenju djelâumjetnosti, uglavnom onih likovne um-jetnosti, što je sluèaj i u ovom AGM-ovuizboru njegovih radova. Radi se o odgo-voru na pitanje kako razumjeti umjet-nièko djelo i što to uopæe znaèi. To je pi-tanje neizbje®no kada se susreæemo sdjelima moderne umjetnosti. Spomeni-mo samo apstraktno slikarstvo koje, èinise, govori nekim nama nepoznatim i ne-razumljivim jezikom te neprestano od-bija i razbija naša oèekivanja slike s ko-jima mu pristupamo. Isto je i s kompozi-cijama takozvane apsolutne glazbe. Toje dovoljno da se zapitamo što to razu-mijemo pod umjetnošæu i o èemu to go-vorimo kao umjetnosti. Jer veæ i samarijeè “moderan” primijenjena na umjet-nost implicira da postoji umjetnost proš-losti, poznata kao klasièna tradicija um-jetnosti. Uznemirujuæi problem koji ima-mo pri susretu s modernom umjetnošæu,da ne mo®emo toèno reæi što je sadr®ajnjezinih djela, prema Gadameru ne le®iu njoj samoj nego u našem pojmu umjet-nosti i s njim povezanim oèekivanjima,navikama i predrasudama.U misleæem snala®enju pred moder-nom umjetnošæu i umjetnošæu naprosto,dakle s namjerom da riješi problem224 Prolegomena 2 (2/2003)jedinstva onoga što je umjetnost bila ionoga što je danas, Gadamer zalazi izasamorazumljivosti vladajuæeg pojma um-jetnosti. Veæ su, naime, dva stoljeæa ot-kako u pogledu tumaèenja zbilje višenema širega samorazumijevanja, karak-teristiènoga za humanistièko-kršæanskutradiciju u kojoj je produkcija djela ta-kozvane klasiène umjetnosti bila u slu®-bi vjerskog kulta ili reprezentacije vla-dara. Prestavši biti sjajnim dekorom“dobro ureðene cjeline zbilje”, umjet-nost se osamostaljuje i izdvaja iz svihodnosa prema ®ivotu, dok se u formal-no-sadr®ajnom smislu ideal umjetnikasve izrazitije suprotstavlja klasiènoj tra-diciji predmetne umjetnosti. Nasuprotsudu koji polazeæi od klasiènog mime-tièkog pojma umjetnosti neko takvo ap-solutno umjetnièko djelo odbacuje (jernije lijepo) kao ne-umjetnost, Gadame-rovo je mišljenje da se tu radi o pro-mjeni u umjetnosti koju mora pratiti ipromjena u našem pojmu i pristupu um-jetnosti. To nema veze s danas èestimsluèajem da se pitamo kako razlikovatiumjetnika od “radnika u vinogradu go-spodara industrije”. No svaka je umjet-nost kao umjetnost lijepa. Ako se neradi o naivnom promatraèu i njegovomukusu, kao umjetnost lijepe su i tako-zvane ru®ne umjetnosti, ili umjetnostikoje više nisu lijepe. Pojam koji premaGadameru mo®e odreðivati i naše da-našnje promišljanje umjetnosti potjeèeiz antièke kozmologije prema kojoj jekozmos, nebeski red, predstavljao “pra-vu zornost lijepoga”. Kada ispituje kakose stari i uvrije®eni estetièki pojmovisnalaze pred modernom umjetnošæu,Gadamer se nadovezuje na taj pitago-rejski element u grèkom mišljenju lije-poga te kljuè za njezino razumijevanjenalazi u pojmu mimeze kojim se jedinomislilo na prikaz reda. S takvim poj-mom mimeze, za pravo iskustvo umjet-nièkog djela svejedno mu je o kojoj seumjetnosti radi. Univerzalna je oznakaestetièkog iskustva spoznaja “duhovneenergije stvaranja reda”, a radi se o istojduhovnoj snazi ureðivanja koja saèinja-va i zbilju našega ®ivota. Da se u is-kustvu lijepoga na naèin prisjeæanja su-sreæemo s istinskim bitkom, to premaGadameru u cjelini osobito vrijedi zaumjetnièko djelo u kojemu ima neštošto podsjeæa na ono opæenito, na onokako uvijek mo®e biti.Nasuprot estetièkoj poziciji premakojoj je danas, uslijed sve savršenije re-produktibilnosti, bespredmetnim govor-iti o pojmu umjetnièkog djela i njegovojjedinstvenosti, Gadamer govori o her-meneutièkom identitetu djela. Herme-neutièki identitet je ono što utemeljujejedinstvo djela, od stalka za bocu do or-guljaške improvizacije. Njegova se her-meneutiènost sastoji u tome da u umjet-nièkom djelu ima nešto “za razumjeti”.To je imanentni zahtjev umjetnièkogdjela upuæen svakome koga je ono oslo-vilo i koji se ispunjava u razgovoru èijise smisao sastoji u uzajamnom razumi-jevanju. Kao što je kod Kanta umjetnoststvaranje genija koje se ne mo®e odvo-jiti od kongenijalnosti primatelja, um-jetnost je kod Gadamera slobodna igrau kojoj se od suigraèa zahtijeva “rad iz-gradnje”. Od nas se zahtijeva komuni-kacijska crta, koja se sastoji u tome dase otvaramo prema jeziku kojim se go-vori u umjetnièkom djelu i da ga usva-jamo kao svoj vlastiti sve dok djelo nakoncu ne budemo u stanju èitati, a za-tim i èuti to što nam govori. To je Ga-damerov odgovor na pitanje koje su mu,kako ka®e, postavljali “na sto naèina”,što je kriterij ispravne interpretacije.Dodajmo na kraju još savjet èitateljuda zbog osebujnosti karaktera Gadame-rova jezika i stila prevedene tekstove èi-ta iz stanovite udaljenosti, no pa®ljivo ipo moguænosti nekoliko puta.Marinko MiškoviæHrvatski studiji Sveuèilišta u ZagrebuUlica grada Vukovara 68HR-10000 Zagrebmarinko_miskovic@net.hr225Prikazi knjiga / Book Reviews

Hans-Georg Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia