Franci Zore

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Imperij zdravoga razumaUz recenziju Porfirijeva spisa Vita Plotini,Naklada Breza, Zagreb 2004 (Prolegomena, god. 4, br. 1, 2005)Krajnje je nelagodno odgovarati na kritiku koja veæ u temelju upuæuje nesamo na posvemašnje razila®enje glede pitanja što je filozofija, kakva jerazlika izmeðu filozofije i filologije te što je sama filozofijska kritika, nego iglede puno jednostavnijih stvari, primjerice glede granice izmeðu kritike ipaušalnih osuda kojima se ne èini dostojnim èak ni provjeriti èinjenice. Po-srijedi je kritika koja oèito ima – neka i moja malenkost bude poput mojegakritièara profet – posve druge nakane negoli ocjenjivati predlo®eno djelo.Samozvani vjernik i ponositi nositelj zdravoga razuma, mjerilo kojega je onsam, koji se postavlja kao sudac (krites), teško æe prihvatiti bilo koju nak-nadnu argumentaciju; ponderiranje pojedinih grešaka ili “grešaka” u tekstuje kao plod zdravoga razuma do®ivljeno objektivno, a on je kano hrabri ju-rišnik koji se upustio u borbu s (namjerno) aljkavim autorima, izdavaèima iministarstvima. Stoga je moj odgovor namijenjen ostalim èitateljima kritike– adresirane tako reæi na cjelokupnu hrvatsku fiskalnu javnost – i zbog njih,te zbog izdavaèa koji je objavio knjigu koju preko mene pokušava kritièardiskreditirati, odluèih se uopæe napisati ga.Ponajprije nekoliko rijeèi o filozofiji i zdravom razumu, dakle o onomušto poznaje svaki brucoš filozofije, a što izgleda pokadšto valja osvje®iti.Da, dolazim iz tradicije koja je s onu stranu zdravoga razuma. Jer što otom zdravom razumu ka®u veliki filozofi? Primjerice, Kant u svom Uvodu uProlegomenu ka®e: “Pozivati se na ljudski razum tada kada èovjeku pones-tane pametnih dokaza za njegove tvrdnje, a ne prije, jest jedno od suptilnihiznašašæa novoga vremena. Tako se najpliæi kvasac mo®e mirne duše uspore-diti s najdubljim misliocem i biti mu dorastao. A dok èovjek ima još malo ra-sudnosti, odupirat æe se takvoj pomoæi u nevolji. Gledamo li u pravomsvjetlu, pozivanje na zdrav razum nije ništa drugo doli apeliranje na sudmase, pljeskanje pri kojemu filozof pocrveni, a popularni mudrijaš prkosnotrijumfira.” Hegel prema zdravom razumu nije ništa popustljiviji: “Svaki fi-lozof ide dalje nego zdravi ljudski razum; jer to što se nazivlje zdravi ljudskirazum nije filozofija nego èesto nezdravi razum… To je ustvari naèin mišlje-nja nekoga vremena u kojemu su sadr®ane pretpostavke toga vremena.Zdravim ljudskim razumom vladaju odreðena mišljenja, a da on toga uopæenije svjestan” (Vorlesungen über die Geschichte der Philosophie).Èak i Karl Marx obièni, zdravi ljudski razum vezuje neposredno na per-vertiranu i otuðenu, ideologijsku svijest. Ako Hegel ka®e da je u zdravom ra-zumu dosta toga nezdravo, Marx ide korak dalje i kao bit zdravoga razumavidi njegovu opreku – nerazumnost, iracionalnost. U Kapitalu (III. knjiga)ka®e da “ono što uobièajeni ljudski razum nalazi kao iracionalno, jest ra-cionalno, a njegovo racionalno jest iracionalnost sama.” I dugogodišnjiugledni profesor grèke filozofije na Odsjeku za filozofiju Filozofskoga fakul-teta u Zagrebu, pokojni Branko Bošnjak, u tom je smislu decidiran: “Filo-zofija se uvijek razlikuje od mnijenja i zdravog razuma, jer je ona kritièkorazmatranje o pitanjima bitka i svega što je s tim u vezi” (Filozofija, Zagreb1982, str. 44). Vjerojatno bi mogao barem jednoga od navedenih filozofa, ane samo Ernsta Blocha, poèasnoga doktora Sveuèilišta u Zagrebu, poznavatii priznavati i Pavel Gregoriæ, asistent na Odsjeku za filozofiju Filozofskogfakulteta u Zagrebu.Zdravi razum ili zdrava pamet jest dakle u filozofiji sve drugo prije negogarant istine. Zdrava pamet ne nudi istinu, nego je prekriva i izokreæe. Stogafilozofu zdrava pamet ne mo®e biti dostatna, mora iæi dalje od nje. Netkotko ostane pri zdravoj pameti nije dakle filozof, on je u najboljem sluèaju upredvorju filozofije. Dodatan inzult izaziva kritièareva upotreba zdravog ra-zuma s kojom dokazuje da se nije uspio pribli®iti niti spomenutom predvorjufilozofije. Naime, višeput pokazuje da mu neuta®iva ®elja za rezultatom zaklju-èivanja zamraèuje i najjednostavnije operacije razuma.Primjerice, doista bi bilo preglednije da grèki i hrvatski tekst teku uspo-redno, dapaèe, da knjiga ima veæi dio praznih strana, buduæi da kolièinagrèkoga teksta rijetko odgovara kolièini prevedenoga teksta, no izvesti zaklju-èak da je takva konfiguracija “nemar prireðivaèa” ili da grèki tekst ima samofunkciju “da ispuni dovoljni broj stranica za jednu manju knji®icu” predstav-lja cinièni posprd zdravom razumu koji se tu osvjedoèio na djelu svog zdrav-lja. Naravno, napola prazne strane još bi bolje obavile tu zadaæu – knji®ica bina taj naèin imala više strana.Sljedeæa su meta zdravog razuma napomene. Veæina je napomena po-sve faktografske naravi, kako zamjeæuje i sam kritièar, i temeljna im je infor-macija njihov cilj. Odnose se na vremenske odredbe, leksièka objašnjenja,identifikaciju spomenutih osoba (kada je to znano), eksplikaciju pojmovakoji bi èitatelju mogli biti nepoznati ili pak navoðenja mjesta kod autorakoje Porfirije citira ili parafrazira. Gregoriæ je skrupulozno èitao Armstron-govo izdanje, a ovdje ga trijumfalno izvješæujem da je otkrio skandal meðu-narodnih razmjera – tu naime vlada sveopæe prepisivanje. Obrni-okreni,Porfirije govori o Ameliju Gentilijanu u glavi 3, 7, 10, 17, 18 i 20, a Aspazije iAdrast su komentirali Aristotela u 2. stoljeæu. To nije izmislio niti Arm-strong. Prema kritièarevim “strogim mjerilima” potpuni je plagijat i prvastranica njegove recenzije: sve sam to veæ proèitao više puta na razlièitimmjestima.Pri kritièarevom razmatranju grešaka ili – prema dubinskom uvidu umoje nakane, uvidu oèito u dometu zdravoga razuma – namjernih zavoðe-nja, na djelu je jedna i jedinstvena metoda: pronaæi neku manjkavost iligrešku, varijantne poglede, a najèešæe nešto što mu jednostavno jezièno iliideologijski nije simpatièno, pa potom to napuhati i napuhivati do velikogbalona koji bi ukazao da je moj posao obavljen katastrofalno. Evo primjera:302 Prolegomena 4 (2/2005)glede grešaka u grèkom tekstu, njih oèito nema pretjerano, iako formulacijetipa “vrlo letimièan pregled” na to upuæuju; kritièar je otkrio dvije na 32stranice, a vjerojatno bi se našla još kakva. Naèelno nedopustivo, no nipoštone katastrofalno.I teza kako Zore “u više navrata griješi i navodi èitatelja na krivi trag”ukazuje na puno gore stvari nego što pokazuju primjeri. Doista je oèuvanAspazijev komentar uz Aristotelovu Nikomahovu etiku, i na ovom mjestukritiku apsolutno prihvaæam. Ali èinjenicu da “recentna istra®ivanja” po-stavljaju Andronika “nekoliko desetljeæa ranije” vjerojatno æe pokriti još re-centnija istra®ivanja s novim otkriæima, što je za razumijevanje povijesti filo-zofije prilièno beznaèajno (za razliku od, recimo, promjene datiranja spisaDionizija Areopagita, koja je znaèila i promjenu interpretativnog oèišta).Napose u sluèaju kada su odstupanja u datiranju viša od pola stoljeæa, noipak unutar spomenutoga 1. stoljeæa prije Krista. Koliko detaljno u tom kon-tekstu, gdje je Andronik praktièno samo spomenut, valja raspredati sudbinuAndronikova izdanja, stvar je odluke autora, kao i davanja informacije zaštoPorfirije navodi prvih nekoliko rijeèi svake eneade – ne znam zašto bi bilo“mnogo va®nije” to objasniti nego pak objasniti samu èinjenicu zašto toga uprijevodu nema. Takvi su prigovori posvema proizvoljni, kao i kritièarevakonstatacija da mu “nije jasan kriterij po kojemu se objašnjavaju samo ti po-jmovi ili mjesta, a ne i neki koji su otprilike sliène va®nosti ili opskurnosti”.Što je kritièaru jasno, a što nije, svoje podrijetlo vjerojatno ima negdje dru-gdje nego u tekstualnoj praksi.Da formulacija “isagoge sive quinque voces” nije grèka, više je negojasno – ako ne drukèije – iz primjedbe broj 6. koja taj izraz prati; skraæenica“gr.” prije toga odnosi se na izraze pred zagradama i iza nje nedostaje inter-punkcija koja bi ih razdvojila – što je pouzdano ustvrdio i kritièar, no u duhunjegove kritike ispad interpunkcijskog znakovlja valja nazvati – zavoðenjem.Iako podnaslov “pet glasova” mo®da nije Porfirijev, izraz phonai nije kaopodnaslov postavljen sluèajno. Najozbiljnija greška u toj knjizi, koja je kaoposljedica izgubljenoga dijela teksta veæ u slovenskom originalu, odnosi sena opis stupnjeva Porfirijeva stabla. Ali niti tu se nije moguæe slo®iti s Gre-goriæem da je grèka ousia naprosto supstancija, a da logos znaèi (jedino) ra-cionalnost. Naravski, to ne mislim samo ja, nego i pokoji “autoritet” na kojise kritièar zna pozvati. Glede pak interpretacije Porfirijeva stabla, Gregoriæmo®e misliti da ono slu®i samo kao primjer, a znamo od Platona nadalje dati primjeri nikada nisu neutralni. Tako je primjerice i drugi dio PlatonovaParmenida moguæe èitati samo kao logièku vje®benicu (“igru”), ali upravo gaje neoplatonizam èitao “ontologijski”.No, nerazumijevanje nije najveæi problem, pa i kada su posrijedi takvazdravorazumska mjesta, kada netko ne uspije iz rijeèi “misli … krajnje ozbilj-no” ustanoviti da prema mojoj ocjeni nije posrijedi samo literarna fikcija,nego zbilja, ili pak kada nekome, koji navodno zna grèki, nije jasna rijeènoologija – prihvatio bih recimo prijekor da bih tu rijeè morao objasniti èi-303Gledišta / Viewpointstatelju. Još je gore da je netko spreman diktirati koja bi vrela autor moraoupotrijebiti ili koja èak ne bi smio upotrijebiti. Tu se – neuobièajeno – mlaðikolega smješta ne u tradiciju zdravoga razuma, nego u tradiciju jednoumljakoje je desetljeæima vladalo prostorom. Sama pak èinjenica da je ovaj putjednoumlje (ako je uopæe posrijedi um, odnosno ako uopæe um ne spada uiracionalizam) uvezeno s drugog kraja Europe, s Otoka, ne mijenja bitno nastvari. Èinjenica da bi on to napravio drukèije ne znaèi da je sve drugo ispodrazine. Ne skrivam da bi mo®da i mene pri njegovoj inaèici mnogošto “osup-nulo”, posebice ako bi bilo napravljeno u takvom maniru kao što je pre-doèena kritika.U detalje se hrvatskoga prijevoda kao stranac (što je kritièaru oèitobitno, više o tome u nastavku) ne ®elim upuštati. Svejedno, mogu reæi daprijedlog latinizama za prevoðenje antièke grèke terminologije nije odgova-rajuæe rješenje – pa i iz razloga iz kojih je nekoliko redaka kasnije odbaèenauporaba sintagme “sloboda volje” kod Plotina: u oba bi se sluèaja moglo ne-kome uèiniti da se nalazi u nekom drugom periodu povijesti filozofije. No,kritièar doista suponira iznimno neuka èitatelja koji bi kod Plotina iskaoproblem slobodne volje u primjerice Augustinovu smislu, doèim uporaba la-tinizama zavodi još i više, i upravo je to, a ne mo®ebitni jezièni purizam,razlog za uporabu domaæih rjeèi. Na posljetku postoji poprilièna kolièina,bogme i hrvatske, literature na tu temu. Mo®da bi valjalo malo pretrestitamo iznesene argumente. Garantiram da su dostupni zdravom razumu.Ono što su prema kritièaru filozofijske izjave koje se protustavljajuzdravom razumu ukazuje jednostavno na njegovu vlastitu filozofijsku i kri-tièku nekompetentnost. Razumljivo je da je nekome bli®a jedna, a nekomedruga filozofijska orijentacija. Muèno je pak ako nekome “tuða” filozofijskaorijentacija izaziva teškoæe u razumijevanju, a da se pritom iz svoje ogra-nièene toèke motrišta postavlja za njezina paušalnog kritièara… Oznaèitinešto što ne razumiješ “sabota®om zdravog razuma” jest mo®da uspjela ka-vanska finta u krugu istomišljenika, no napisati nešto tako u znanstvenomèasopisu ukazuje na manjak sposobnosti za upuštanje u sadr®ajnu polemiku,koja je naravno meðu pristašama razlièitih pogleda na stvar filozofije oso-bito teška i rijetko plodna.Postoji naravno i bitna razlika izmeðu “stare, dobre” anglosaksonskesklonosti skepsi, argumentu, “jasnoæi i razvidnosti” (uostalom, dio je to cje-lokupne tradicije filozofije) i pretjerano emotivnih reakcija koju te sklonostimogu izazvati kod nekih pojedinaca suoèenih s kontinentalnom flozofijom.Razlika je izmeðu filozofije koja je – u svojem mišljenu oštra i beskompro-misna – na odreðen naèin vazda “netolerantna” i lišena “bontona”, i tako-vrsnoga ponašanja pojedinih osoba, pa bili to stariji filozofski imperatori ilipak mladi prosvjetitelji. Filozofijom se danas mo®e nazvati što bilo, i nikakavdoktorat i nikakva eminentna ustanova tu nije jamac. Ali proglasiti nera-zumljivim ono što sam ne razumiješ – nerazumno je.304 Prolegomena 4 (2/2005)Što se tièe stvari koja je pokraj svega ostaloga “trefila” kritièara, naimeda sam i recenzent djela, reæi æu ovo: veæ je iz naslova razvidno da je posri-jedi dvojezièno izdanje Porfirijeva spisa, što je “ne samo najvredniji dio oveknji®ice”, kako mudro zakljuèuje kritièar, nego i glavni moment izdanjauopæe. Ništa od toga nije moje autorsko djelo: izvornik je napisao Porfirije,prevela ga je Iva Bidjin. Moja se pak recenzija na to odnosila. Pogovor, mojeautorsko djelo, obuhvaæa 17 stranica (od 99). Temeljne su eksplikativne na-pomene uz prijevod ili bibliografija autorske u posve drugom smislu te rijeèi.No upravo gnjev što ga je kritièar usmjerio na ministarstva koja su djelosufinancirala, “navodi na pomisao” (upotrijebit æu i ja taj simpatièni kriti-èarev uvod u insinuacije) da su njegove nakane od druge vrste, da nije posri-jedi samo iznimno filologijski osjetljiva osoba ili “u najmanju ruku nepristo-jni” mladi autor ®eljan samodokazivanja. Neæu se upuštati u spekulacije oèemu je rijeè. To uostalom nije moja stvar. No objašnjava zašto je bilo tolikopotrebno trsiti se u dokazivanju neprimjerenosti mojega rada.Stvar se štoviše tu ne okonèava. Ta neprimjerenost postaje dr®avni imeðudr®avni problem. Kritièareva usmjerenost vrhuni u zadnje dvije reèeni-ce koje æe konaèno pokopati misao da je rijeè samo o stilskom pretjerivanju.Smeta mu što sam graðanin/dr®avljanin druge dr®ave koji je navodno po-krao hrvatske poreske platiše. I iznova kavansko naklapanje: “pitamo se bi lislièan postupak hrvatskog recenzenta-autora prošao u Sloveniji.” Ako re-cenzija filozofijske knjige veæ narušava unutarnje politièko stanje, perverzijasvoj vrhunac dose®e svojim uplitanjem u dnevno-politièke i emotivno obo-jene meðunacionalne kontekste. Hrvatski fiskalni obveznici mogu što semene tièe spavati mirne duše. Ne ®elim se uplitati niti u to koga sami mje-seèno imaju na platnom spisku i što od njega zauzvrat dobivaju ili su do sadadobili. Što se pak Slovenije tièe, ove su godine sa sufinanciranjem slovenskihporeskih obveznika objavljene u prijevodu dvije filozofijske knjige hrvatskihautora. A ni oni koji ne èitaju posve iste knjige kao spomenuta dva autora,koji filozofijski ne misle kao oni, nakon tih projekata nisu planuli i digliprašinu, ponajmanje s nacionalnim predznakom.Za kraj ove nelagodne obrane vlastitog djela: kritièar je našao nekolikozbiljskih grešaka (kako se uopæe mo®e pretpostaviti da su namjerne?), osimspomenutih dviju materijalnih, uglavnom tiskarskih, koje bi teško nekogamogle zavesti na stranputicu, raskrinkao “plagiranje” leksièkih èinjenica, aprije svega ukazao na nekoliko stvari koje bi sam napravio nekoliko druk-èije, prema mojemu mišljenju – lošije. Salto mortale zdravoga razuma su iz-voðenja koja iz toga slijede, ostavimo li po strani njegov temeljni negativniodnos spram filozofije. Isto tako, neæemo trošiti rijeèi na moral. Heraklitov-ski ethos jest i njegov daimon, pa i Platon zna nešto reæi o èovjekovu karak-teru koji ogranièava moguænost razumijevanja. Vjerojatno ne treba naposenaglašavati da na moguæe nove na taj naèin intonirane “kritike” Pavela Gre-goriæa ili njemu srodnih duša s tim ili s neèim drugim u svezi ne mislim višeodgovarati, buduæi da njegov spis – nesumnjivo uvršten u vlastitu znan-305Gledišta / Viewpointsstveno-filozofijsku bibliografiju – nema nikakve veze s filozofijom, a jošmanje s polemikom. Uostalom, to i ne spada u znanstveni èasopis, nego ubulevarski tisak. Na ®alost, objava me je toga pamfletiæa prislila okrenuti se inekim temama koje su mi posve strane i odurne. No, buduæi da je “kritika”bila objavljena na tom mjestu, zahtijevam i da se na tom mjestu objavi odgo-vor. A pitanje tko recenzira recenzente ostavljam nekome drugome.Prijevod: Mario KopiæFranci ZoreUniverza v LjubljaniFilozofska fakulteta – Oddelek za filozofijoAškerèeva 2, SI-1000 Ljubljanafranci.zore@guest.arnes.si306 Prolegomena 4 (2/2005)

Imperij zdravog razuma. Uz recenziju Porfirijeva spisa Vita Plotini

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia