Prikaz knjige Hans Ullmaier, Puncta, particulae et phaenomena. Der dalmatinische Gelehrte Roger Joseph Boscovich und seine Naturphilosophie, Troll Tromsøer Studien zur Kulturwissenschaft, herausgegeben von Michael Schmidt, Band 2, Wehrhahn Verlag, Hannover-Laatzen 2005, 192 str

Stipe Kutleša

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi knjiga / Book ReviewsHans Ullmaier, Puncta, particulae et phaenomena. Der dalmatinischeGelehrte Roger Joseph Boscovich und seine Naturphilosophie, TrollTromsøer Studien zur Kulturwissenschaft, herausgegeben von MichaelSchmidt, Band 2, Wehrhahn Verlag, Hannover-Laatzen 2005, 192str.Prije skoro sto godina njemaèki autor Melchior Oster objavio je knjiguRoger Joseph Boscovich als Naturphilosoph (1909). Ove, 2005. godine, jedandrugi njemaèki autor objavljuje knjigu o Boškoviæu. Autor je njemaèki fizi-èar Hans Ullmaier, a naslov knjige je Puncta, particulae et phaenomena. Derdalmatinische Gelehrte Roger Joseph Boscovich und seine Naturphilosophie.Na njemaèkom je jeziku do sada objavljeno nekoliko knjiga i doktorskih dis-ertacija o Boškoviæu, ali uglavnom od hrvatskih autora. Na njemaèkomjeziku do sada ne postoji opširniji ®ivotopis R. Boškoviæa tako da Ullmaie-rova knjiga djelomièno nadopunja taj nedostatak; iako nije zamišljena kaobiografija, ipak donosi kratak, ali vrlo informativan opis Boškoviæeva ®ivot-nog puta s posebnim naglaskom na njegovoj znanstvenoj djelatnosti. Ull-maier opisuje Boškoviæevo djetinjstvo i školovanje u Dubrovniku, boravak uRimu, drugim dijelovima Italije i Europe i Boškoviæevu ukljuèenost u znan-stvene i literarne krugove, poznanstva s poznatim osobama crkvenog i svje-tovnog ®ivota toga doba (kardinalima, papama, diplomatima, knezovima,kraljevima, carevima, znanstvenicima, knji®evnicima, sa svojim zemljacima uRimu) kao i odr®avanje veze s rodbinom i prijateljima u Dubrovniku (pogl.2, “Ein sinnerfülltes Leben”, str. 15–30). Takoðer govori o Boškoviæevimznanstvenim putovanjima po Europi i èlanstvu u europskim akademijama iznanstvenim društvima. Boškoviæeva su putovanja i boravci prikazani nazemljopisnoj karti (str. 29).Glavni Ullmaierov motiv za prouèavanje Boškoviæevih ideja bio je iza-zov da se razjasni vrlo velika sliènost Boškoviæeve krivulje sila (curva Bosco-vichiana) i krivulja u suvremenoj znanosti. Ullmaierov je glavni zadatak bioanalizirati i komentirati Boškoviæevu teoriju sa stajališta fizike èvrstog stanjai fizike materijala. Autor je nastavio tragom mnogih znanstvenika i filozofaprije njega koji su prouèavali Boškoviæevu teoriju sila i strukture tvari, ali suukazali i na druga podruèja znanosti kojima se Boškoviæ bavio (A. Zeplichal,A. Ambschel, F. Rosenberger, G. Th. Fechner, F. Nietzsche, J. M. Oster, E.Cassirer, K. F. Herzfeld, W. Heisenberg, C. F. von Weizsäcker, W. Hund,M. Carrier, K. Mainzer, V. Bialas, H. Moritz i mnogi drugi).Boškoviæ je za Ullmaiera univerzalni europski uèenjak (poglavlje 3,“Ein europäischer Universalgelehrter”, str. 30–47) koji se bavio fizikom,matematikom, astronomijom, optikom, arheologijom, ali i pjesništvom i di-plomacijom. Osim toga je Boškoviæ pisao putopise, vodio korespondenciju spoznatim javnim osobama svoga doba, kao i s mnogim znanstvenicima takoda njegova korespondencija sadr®i nekoliko tisuæa pisama.Ullmaier se ogranièio na samo tri podruèja Boškoviæeva interesa: gra-diteljstvo, geodeziju i astronomiju.Boškoviæ je obrazlo®io uzroke pukotina na kupoli bazilike sv. Petra uRimu te zajedno s dvojicom kolega dao prijedlog sanacije tih pukotina. To jejedna od prvih teorijskih analiza koje su se pojavile u graditeljstvu. Izradio jestatièku analizu stabilnosti carske knji®nice i njezine kupole u Beèu te pira-midalnog šiljka na vrhu milanske katedrale. U podruèju geodezije Boškoviæje znaèajan po odreðivanju oblika Zemlje što je bio tada jedan od va®nijihznanstvenih problema. Na temelju vlastitih originalnih prouèavanja dao jeteoriju Zemljine unutrašnje strukture. Boškoviæ je prvi tvrdio da Zemlja nijepravilan rotacijski elipsoid nego da je nepravilna oblika. Taj je oblik kasnijenazvan geoid (1873). Da je Boškoviæ u tom pogledu bio ispred svoga vre-mena pokazuje njegovo mišljenje da je Zemlja ne samo nepravilnog oblikanego da se oblik Zemlje mijenja u vremenu, što je dokazano tek mnogokasnije. Uveo je u geoznanost pojam kompenzacije zemljinih masa i prviprotumaèio fenomen izostazije tako da se po tome svrstava uz bok Prattu,Airyju (1854/55) i Vening Meineszu (oko 1950) koji su tih godina dali svojemodele izostazije. Boškoviæeva su se predviðanja pokazala toènim kada jeMohorovièiæ otkrio diskontinuitet izmeðu Zemljine kore i Zemljina plašta(1910). Takoðer je sa suradnicima izradio zemljopisnu kartu Crkvene dr®ave,Toskanskog vojvodstva i susjednih dr®ava. Prema Volkeru Bialasu (1982)Boškoviæ spada meðu nekoliko istaknutih velikana geodezije kao što suLaplace, Newton, Gauss, Bouguer, Clairaut, Helmert, Bessel, Eratosten,Picard, Huygens i dr. U astronomiji je Boškoviæ prvi dao metodu za odreði-vanje staza kometa te je na temelju toga, opet meðu prvima, pretpostavio daje novootkriveno nebesko tijelo (1781) planet, a ne komet kako se tada mis-lilo. Boškoviæeva se pretpostavka pokazala toènom, a novi je planet dobioime Uran. Baveæi se perturbacijama Saturna i Jupitera Boškoviæ je poslaosvoj rad na natjeèaj kojeg je raspisala Pariška akademija. Iako je nagradudobio njemaèki matematièar L. Euler, jedino je još od svih pristiglih raspra-va samo Boškoviæeva zaslu®ila pozornost jer se Boškoviæ bio vrlo pribli®iorješenju problema. Za geodetska, optièka i astronomska mjerenja Boškoviæje sam izraðivao instrumente. Neke je sam izumio, a druge poboljšao i usa-vršio. To mu je pomoglo da zasnuje teoriju pogrešaka kod mjerenja. Prije A.236 Prolegomena 4 (2/2005)M. Legendra i C. F. Gaussa postavio je kriterije za obradu mjernih poda-taka.I u drugim granama znanosti Boškoviæ je dao va®ne doprinose. Prijenjemaèkih matematièara J. W. R. Dedekinda i G. Cantora (1872) formuli-rao je kontinuum realnih brojeva (1754).Èetvrto poglavlje Ullmaierove knjige (str. 47–103) analiza je Boško-viæeve teorije prirodne filozofije i njezinih primjena. Autor pokazuje zašto jeBoškoviæeva teorija danas aktualna u suvremenoj znanosti. Gerald Holtonje istaknuo da je Einstein (1901) uspostavio most izmeðu fenomena u mi-krofizici i makrofizici, a Ullmaier ga je s pravom dopunio ustvrdivši da je toveæ uèinio Boškoviæ oko stoljeæe i pol prije Einsteina. Tako je taj “hrvatskiLeibniz”, kako je Boškoviæa nazvao poznati njemaèki fizièar i nobelovac W.Heisenberg, udario temelje mnogim kasnijim znanstvenim dostignuæima.On je svojim idejama sijao, a drugi su poslije njega po®njeli (Gill, 1941).Boškoviæ je bio vizionar znanosti 20. stoljeæa. Evo samo nekoliko ideja kojeto potvrðuju.Boškoviæeva krivulja sila (curva Boscovichiana), koja nadopunja i po-opæava Newtonov zakon gravitacije, predstavlja Boškoviæev jedan jedini za-kon sila koje postoje u prirodi (lex unica virium in natura existentium) kojimse objašnjavaju svi fenomeni u prirodi. Koliko je poznato, Boškoviæ je prvikoji misli da se jednim jedinim zakonom mo®e sve objasniti. Ta njegovaideja (danas se govori o unifikaciji sila u suvremenoj fizici) još do danas nijeostvarena. Boškoviæ je u svjetsku znanost uveo odbojne sile na vrlo malimudaljenostima meðu èesticama i postojanje ravnote®nih udaljenosti. Boško-viæeva krivulja sila vrlo je slièna krivuljama koje opisuju fenomene u atom-skoj i nuklearnoj fizici te u fizici èvrstog stanja. Boškoviæevo shvaæanje tvar-nih toèaka (Boškoviæevi atomi) kao neprote®nih, nedjeljivih i bez ikakve unu-trašnje strukture slièno je suvremenom shvaæanju kvarkova i leptona od ko-jih su sastavljene sve druge èestice, tako da Boškoviæ ne bi nimalo bio izne-naðen tzv. kvarkovskim modelom današnje znanosti (Rinard, 1976). Iz Boš-koviæeve krivulje slijedi njegov “model atoma” (1748) koji uvodi ideju “do-puštenih” i “zabranjenih” staza, tj. kvantizacije staza gibanja èestica tako daje Bohrov model atoma (1913) izravni nasljednik Boškoviæeva zakona sila(1758). I J. J. Thomson, koji je otkrio elektron, preuzeo je Boškoviæevu ideju(1907). Iako je Boškoviæ u teoriji svjetlosti imao dosta krivih zakljuèaka, ipaknjegova analiza svjetlosnih fenomena pokazuje da su njegovi neki zakljuèci o“svjetlosnim toèkama” (fotoni u današnjoj znanstvenoj terminologiji) bliski sBose-Einsteinovom kvantnom statistikom na kojem se naèelu zasniva radlasera. Boškoviæ je u prouèavanju svjetlosti razvio prvu zadovoljavajuæu teo-riju luminiscencije. Takoðer bi ga se moglo smatrati preteèom kinetièke teo-rije tvari i termodinamike, zatim teorije elastiènosti èvrstih tijela što je po-sebno istaknuo lord Kelvin. Svojim shvaæanjem toèkastih atoma tvari kaosredišta sila koje su prisutne po cijelom prostoru Boškoviæ je uveo idejupolja koja se preko M. Faradaya i J. C. Maxwella ustalila u znanosti. Svojim237Prikazi knjiga / Book Reviewsshvaæanjem prostora i vremena na izvjestan je naèin prethodio Einsteinovojteoriji relativnosti. Tvrdio je da se apsolutno gibanje ne mo®e razlikovati odrelativnoga (naèelo relativnosti). Prvi je, a prije Lorentza i Einsteina, iznioideju o promjeni dimenzija tijela pri gibanju, što je jedan od osnovnih rezul-tata teorije relativnosti (kontrakcija du®ina). On nije, kao Einstein, kvantita-tivno iskazao tu ideju. Došao je na ideju o prostoru s èetiri dimenzije. Ukontekstu deterministièkog shvaæanja znanosti Boškoviæ je pola stoljeæa pri-je P. S. Laplacea formulirao ideju koja je poznata kao “Laplaceov duh”,“Laplaceov demon”, “Laplaceova svjetska formula”, “Laplaceovo inteligent-no biæe”. Hrvatski fizièar S. Hondl predlo®io je da bi tu ideju primjerenijebilo zvati “Boškoviæev duh” ili “Boškoviæeva svjetska formula”. Ideja frak-tala u suvremenoj teoriji deterministièkog kaosa, otkrivena u 20. stoljeæu,ima svoje podrijetlo u Boškoviæevoj teoriji, iako ona kod Boškoviæa nije do-voljno jasno artikulirana.Ullmaierova knjiga o Boškoviæu neke od ovih elemenata samo navodi,a neke detaljno razraðuje povezujuæi tako Boškoviæevu teoriju sa suvreme-nom fizikom èvrstog stanja. Na te je elemente veæ prije ukazao Lord Kelvin,jedan od najveæih zastupnika Boškoviæeve teorije u svjetskoj znanosti. Sas-vim je razumljivo, dakle, da je od Boškoviæeva doba sve do danas postojalarecepcija Boškoviæeve teorije u Europi. Najraniji je utjecaj vidljiv u Italiji,Austriji, Ugarskoj, Britaniji gdje je, èini se, najjaèe utjecala na akademskekrugove. Iako je postojala recepcija Boškoviæeve teorije u njemaèkom go-vornom podruèju, ona nije još dovoljno istra®ena.U Ullmaierovoj knjizi posebno su va®ni dodaci (Anhänge 1–7) koji pri-kazuju historijski, društveni, politièki, kulturni, znanstveni kontekst u kojemje Boškoviæ djelovao. Da bi taj kontekst bio razumljiviji za manje upuæenogèitatelja autor je dao kratki prikaz povijesti Dubrovaèke republike, povijestiisusovaèkog reda kojemu je Boškoviæ pripadao, kratke biografije ljudi s ko-jima se susretao, s kojima je znanstveno komunicirao ili koji su bili znaèajniza njegovo znanstveno sazrijevanje (npr. papa Benedikt XIV, papa KlementXIV, francuski kralj Luj XV, Marija Terezija, Clairaut, Euler, d’Alembert,Priestley i dr.).Ullmaierova je knjiga vrlo vrijedna za èitatelje njemaèkoga govornogpodruèja i to prije svega za upoznavanje s Boškoviæevim idejama koje nisusamo dio strogo znanstvene nego i kulturne povijesti. Na Boškoviæevu seprimjeru dobro uoèava da mnoge suvremene znanstvene ideje imaju svojeporijeklo u manje poznatoj ili uopæe nepoznatoj prošlosti koje èesto boljerazumijemo kada se vratimo u prošlost.Stipe KutlešaInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagrebkutlesas@yahoo.com238 Prolegomena 4 (2/2005)

Hans Ullmaier, Puncta, particulae et phaenomena. Der dalmatinische Gelehrte Roger Joseph Boscovich und seine Naturphilosophie

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia