Prikaz knjige Stephen Jay Gould, Čovjek po mjeri: kvocijent inteligencije i druge zablude, prevela Mirjana Paić Jurinić, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2003, 438 str

Mario Bajkuša

Bajkuša, Mario

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

osobni peèat, slike iz albuma intelektualnog ®ivota, no ipak s dozom provokacije,ironije, još jedan nekonvencionalni element Polšekove argumentacije, element ‘treæekulture’ par excellence.No, ova strast za sveobuhvatnošæu ima i nekih nedostataka. U Polšekovim teksto-vima vidljiva su ponavljanja, èak i èitavih reèenica. Ovo nije èudno jer su tekstovi osliènoj tematici nastajali u razlièito vrijeme i za razlièite medije. Neki pojmovi ostalisu neprevedeni iz autorove primarne literature na engleskom jeziku, a u tekstu ogeneraciji X Polšek kao autora ove kultne knjige u nekoliko navrata navodi AaronaCouplanda, iako ju je napisao Douglas Coupland, kojega je Polšek vjerojatno za-mijenio sa skladateljem Aaronom Coplandom. Isto tako, za razumijevanje nekihtekstova bilo bi dobro znati gdje su izvorno objavljeni i kojim povodom.Zapisi iz treæe kulture Darka Polšeka neæe nam pru®iti ud®benièko znanje, èak nitirekonstrukciju odreðenih znanstvenih teorija. No oni æe nam omoguæiti uvid u raz-nolikost tema i motivirati nas da izgraðujemo vlastitu intelektualnu povijest, ispisu-jemo vlastiti intelektualni dnevnik. Postoje razlièite podjele knjiga, no meni se sviðapodjela na one koje bismo nosili na pusti otok i one druge. Ove prve nose peèatrazlièitosti i osobnosti. Takvi su i Zapisi iz treæe kulture.Dario PaviæHrvatski studiji Sveuèilišta u ZagrebuUlica grada Vukovara 68HR-10000 Zagrebdpavic@hrstud.hrStephen Jay Gould, Èovjek po mjeri: kvocijent inteligencije i druge zablude,prevela Mirjana Paiæ Juriniæ, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2003,438 str.1282 grama. Toliko je bio te®ak mozak amerièkog pjesnika Walta Whitmana, stvara-juæi probleme zagovornicima teorije mjerenja mozga u Sjedinjenim AmerièkimDr®avama, buduæi da je bio daleko ispod prosjeka od oko 1400 grama. Problem jebio sljedeæi: kako tako inteligentan i kreativan èovjek ima malen mozak? Ovo jesamo jedan od mnogih zanimljivih podataka koji se mogu naæi u knjizi Stephena JayaGoulda Èovjek po mjeri [The Mismeasure of Man] u kojoj on analizira dugu i burnupovijest biološkog determinizma, kojeg definira kao tra®enje genske osnove ljudskeprirode [364]. Posebnost Gouldove analize je u tome što za predmet svoje kritike neuzima trenutaèno popularnu literaturu iz tog podruèja, veæ argumente usmjerujeprema radovima glavnih predstavnika biološkog determinizma poput Louisa Agassi-za, Samuela G. Mortona, Paula Broca, H. H. Goddarda, Lewisa M. Termana, R. M.Yerkesa, Cyrila Burta i drugih. Autor nastoji, argumentacijom utemeljenoj na otkri-vanju nelogiènosti i pristranosti u samom naèinu rada pojedinih autora, srušiti te-melje biološkog determinizma, dovodeæi u pitanje i sve druge teorije nastale na timosnovama kao što su znanstveni rasizam i rasno rangiranje.97Prikazi knjiga / Book ReviewsU toj dugoj povijesti biološkog determinizma razlièiti protagonisti pokušavali suna razlièite naèine dokazati superiornost bijele rase nad svim drugim rasama. Upoèetku su to bile samo izjave poput one Thomasa Jeffersona o tome kako su crnciod samog poèetka zasebna rasa, te da “imaju slabije tjelesne i umne sposobnosti odbijelaca.” Ovdje se mo®e svrstati i izjava Davida Humea o tome kako su “sve drugeljudske vrste, po prirodi manje vrijedne od bijelaca.” No ipak su to bile izjave bezopravdanja u empirijskim istra®ivanjima. Mnogi su, uoèavajuæi takav nedostatak,krenuli mjeriti i kvantificirati ne samo ono što se da predoèiti brojkom, veæ i druge,nemjerljive, aspekte svakodnevnog ®ivota poput ljepote, dosade i sliènih fenomena.Od obujma lubanje, opsega glave, preko vaganja mozgova, odreðivanja velièineèeonog re®nja i malog mozga, do mjerenja udaljenosti izmeðu pupka i penisa, sve seto mjerilo i usporeðivalo kako bi se pronašao “kamen mudraca” bioloških determini-sta – biološko uporište društvene nejednakosti. Posebni napori su se ulagali kako bise definirale fizièke karakteristike zajednièke osobama kriminalnog ponašanja što bipomoglo u ranom otkrivanju takvih osoba. Sve je išlo u smjeru dokazivanja spo-menutih teza o superiornosti kako bijelaca nad svim drugim rasama, tako muškaracanad ®enama. U vezi sa zadnjom tezom Gould navodi rijeèi Gustava Le Bona: “U naj-inteligentnijih rasa, na primjer meðu Pari®anima, velik je broj ®ena èiji su mozgovivelièinom bli®i mozgovima gorila nego najrazvijenijim muškim mozgovima. […] Ne-ma sumnje da postoji pokoja znamenita ®ena, koja je daleko bolja od prosjeènogmuškarca, ali one su tako iznimne kao kada se rode razne nakaze, na primjer gorila sdvjema glavama; zato ih mo®emo posve zanemariti” [135].Navedeni pokušaji nisu ništa prema onome što se spremalo krajem 19. i poèetkom20. stoljeæa. Dotada su pristaše biološkog determinizma koristile grube metode mje-renja vanjskih karakteristika kako bi na bilo koji naèin potvrdili svoje teze. Sada seokreæu mjerenju onoga što je “u genima i finoj strukturi mozga” [172] koristeæi punoosjetljivije metode mjerenja kao što su standardizirani testovi kojima se mjerila inte-ligencija. Alfred Binet je prvi osmislio takav niz testova i koristio ih za testiranjedjece u francuskim školama. Anticipirajuæi moguæe zloupotrebe svojih testova Binetje posebno naglašavao kako rezultati koji se dobiju tim testovima nisu potvrda ni-kakve teorije o intelektu kao opredmeæenom entitetu, veæ samo grubo sredstvo kakobi se uoèila ona djeca kojima je potrebna pomoæ putem posebnog poduèavanja. Ciljje testova, kako ka®e sam Binet, pomoæi, a ne oznaèiti.Na temelju Binetovih istra®ivanja i testova 1912. godine njemaèki psiholog W.Stern definira kvocijent inteligencije ili IQ. Binetovi testovi bivaju vrlo dobro prihva-æeni meðu amerièkim pobornicima biološkog determinizma. Dok su prijašnje meto-de bile usmjerene samo na mjerenje vanjskih karakteristika (velièina glave, volumenlubanje itd.), biološki deterministi sada potporu svojim tezama tra®e u testovima ko-jima se mjeri ono što se nalazi “u glavi” – inteligencija. Polazeæi od sasvim suprotnihpretpostavki, nekolicina znanstvenika poèinje na propagiranju testova kao najboljegnaèina da se u školama uoèe djeca koja, po svojoj genskoj konstituciji, nisu sposobnaza daljnje napredovanje. Testovi su postali vrlo popularni, a propaganda je bila toli-ko uspješna da je vojska SAD-a dopustila testiranje vojnika koji su se spremali u Prvisvjetski rat. Robert M. Yerkes je proveo istra®ivanje na 1.75 milijuna vojnika. Rezul-tati testova bili su razlièito interpretirani, a jedna od posljedica rezultata tih testovaje i Zakon o useljavanju iz 1920. i 1924. godine kojim se uvode kvote za pojedinenarode. No nije se stalo samo na tome. Znanstvenici su i dalje tragali za još sofistici-ranijim metodama u èemu su se posebno isticali statistièari poput Charlesa Spearma-na koji je definirao tzv. Spearmanov faktor g kao bit inteligencije koji, kao takav,ulazi u sve moguæe èovjekove sposobnosti.98 Prolegomena 3 (1/2004)Iz današnje perspektive, teze o superiornosti jedne i inferiornosti druge vrste bilebi, u veæini sluèajeva, odmah okarakterizirane kao rasistièke, te stoga nedopustive,posebno u znanstvenoj zajednici. Svjestan toga, Gould se ipak prihvatio teškog za-datka argumentiranog obaranja fundamentalnih postavki biološkog determinizma.Išèitavajuæi istra®ivaèka izvješæa, radove, knjige i korespondenciju, uoèavao je nelo-giènosti koje bacaju sasvim drugaèije svjetlo na podatke i interpretaciju istih. Kod ra-nijih istra®ivaèa bilo je lako otkriti kako su veæ u samom postupku istra®ivanja bilipristrani, a parametri istra®ivanja nisu bili standardizirani. Više napora trebalo jekako bi se uoèile nelogiènosti prilikom testiranja inteligencije. Tako Gould prigovaraYerkesu da je prilikom testiranja vojnika napravio niz propusta koji uvelike utjeèu narezultate testova. Posebno je zanimljiva nelogiènost u Yerkesovoj interpretaciji po-dataka koju navodi Gould. Naime, Yerkes je razlike u uspjehu rješavanja testovaunutar tzv. nordijske skupine, inaèe smatrane superiornijom, tumaèio nedovoljnimpoznavanjem engleskog jezika kojim su testovi pisani, a razlike u uspjehu unutarcrnaèke skupine pripisao je genskom nasljeðu. Kako bi se opovrgnuli rezultati ko-jima su se koristili Charles Spearman, Cyril Burt, L. L. Thurstone i Arthur Jensenbilo je potrebno uæi duboko u unutarnju logiku nekih statistièkih metoda, posebnofaktorske analize, i tu uoèiti temeljne nepravilnosti koje su znanstvenici zanemari-vali, jer je zakljuèak istra®ivanja bio veæ prije donesen: inteligencija je uroðena, opæai spoznajna sposobnost.Osim tih pojedinaènih protuargumenata Gould upuæuje i opæu kritiku zagovorni-cima biološkog determinizma govoreæi o njihovim dvjema zabludama: reificiranju irangiranju. Naime, reificiranje znaèi da svi spomenuti autori gledaju na inteligencijukao na jedinstveni entitet koji ima svoj fizièki supstrat koji se nalazi u mozgu. Rangi-ranjem, pak, imamo ®elju da kompleksnost našega svijeta poredamo na sve višojljestvici [52]. Te dvije zablude ujedinile su se u ®elju da se èovjeka okarakterizira jed-nim jedinim brojem te da ga se stavi u rang koji bi ga determinirao cijelog njegovog®ivota. Dosadašnja praksa rangiranja ljudi pokazala je da su uvijek potlaèene i zapo-stavljene skupine one koje su roðenjem manje vrijedne i koje taj svoj status za-slu®uju. Usprkos svemu, Gould ne osuðuje ni jednog od autora koje je kritizirao jerih smatra produktom njihova vremena koje je ®eljelo još dublje petrificirati trenu-taène društvene odnose u kojima jedna skupina izrabljuje i iskorištava druge.Kroz analizu i kritiku radova o biološkom determinizmu, Gould u ovoj knjizi ®eliupozoriti na tendenciju olakog vjerovanja brojevima i brzopletog donošenja zaklju-èaka koji se temelje na tim istim brojevima. Sama tema je vrlo aktualna. Ideje kojezastupaju kritizirani autori još uvijek “odjekuju u našim ratovima, našim pobjedama,patnjama i nadama” [415]. Fascinantno je, ali i s druge strane donekle razumljivo,koliko je snage, napora i odva®nosti ulo®eno u tvrdokorno nastojanje da se društveniodnosi upišu u gene. Snage da se konstruiraju nove statistièke metode. Napora da se,u vrijeme kad nisu postojala raèunala, obradi uzorak od 1.75 milijuna ispitanika. Iodva®nosti da se djetetu starom jedanaest godina, zbog samo nekoliko testova odr®a-nih u samo jednom danu, jednim brojem odredi cjelokupni njegov/njezin ®ivot. Što bise sa svijetom dogodilo da su ti isti ljudi svoje brojeve shvatili na drugaèiji naèin, tesvoju snagu, napore i odva®nost usmjerili k stvaranju svijeta gdje bi se djeci, onakokako je Binet i zamislio, pomoglo da se aktivno ukljuèe u svijet. Autor upuæuje poru-ku da niti jedna ideologija, a posebno ona koja zagovara fundamentalnu podijelje-nost meðu ljudima, ne smije i ne mo®e imati svoje uporište u znanstvenim istra®ivan-jima, te da na takve pojave moramo uvijek biti osjetljivi.Unatoè nekoliko tiskarskih propusta, knjiga je velikim dijelom lako èitljiva, osimšestog poglavlja koje, vrlo iscrpno, prezentira logiku faktorske analize, a koje bi mo-99Prikazi knjiga / Book Reviewsglo biti nezanimljivo osobama koje nisu sklone matematici. Knjigu iskreno prepo-ruèam prije svega kao klasik s kojim su otvorena pitanja oko kojih se i danas vodi ras-prava.Mario BajkušaHrvatski studiji Sveuèilišta u ZagrebuUlica grada Vukovara 68HR–10000 Zagrebmariobajkusa@inet.hr100 Prolegomena 3 (1/2004)

Stephen Jay Gould, Čovjek po mjeri

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia