Prikaz knjige Zvonimir Čuljak (ur.), Vjerovanje, opravdanje i znanje: suvremene teorije znanja i epistemičkog opravdanja, uredio, preveo i uvodne tekstove napisao Zvonimir Čuljak, Ibis Grafika, Zagreb 2003, 511 str

Kristijan Krkač

Krkač, Kristijan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

spoznajni subjekt istra®uje iz epistemologije iskljuèuju va®nu vrstu znanja: znanje oosobama. U sluèaju znanja o samome sebi subjektivnost spoznajnog subjekta jenu®no implicirana i opravdanje znanja koje pojedinac ima o samome sebi pred epis-temologiju stavlja veliki izazov. Sluèajevi znanja o samome sebi, tvrdi McKinnon,ukazuju na neke toèke preklapanja etike vrlina i epistemologije kreposti, te mogurasvijetliti neke metodološke probleme suvremene epistemologije.U petu cjelinu, pod naslovom “Applying Virtue to Epistemology: An IntellectualVirtue Examined” smješten je tekst “Humility and Epistemic Goods” èiji su autoriRobert C. Roberts i W. Jay Wood. Autori razmatraju koncept intelektualne skrom-nosti kroz istra®ivanje šireg pojma skromnosti u moralnom smislu. Skromnost poku-šavaju opisati u suprotnosti spram specifiènih poroka, odreðujuæi intelektualnuskromnost kao dispoziciju prema neizricanju neutemeljenih tvrdnji o neèijoj intelek-tualnoj superiornosti ili izvrsnosti.Kao što navode i urednici ovog zbornika, uvoðenje koncepta kreposti (vrline) uepistemologiju dovelo je do novih problema i otvorilo nova podruèja istra®ivanja,kamo spadaju i teme koje se preklapaju s podruèjem etike. Ova bi knjiga, osim štoocrtava smjer istra®ivanja unutar specifiènog podruèja suvremene epistemologije,mogla poslu®iti kao zanimljiva i plodonosna paradigma za suradnju struènjaka izrazlièitih, sve donedavno terminološki i tematski gotovo potpuno odvojenih podruèjafilozofije.Laura Bla®etiæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54HR-10000 Zagreblablazg@yahoo.comZvonimir Èuljak (ur.), Vjerovanje, opravdanje i znanje: suvremene teorijeznanja i epistemièkog opravdanja, uredio, preveo i uvodne tekstovenapisao Zvonimir Èuljak, Ibis Grafika, Zagreb 2003, 511 str.Knjiga Vjerovanje, opravdanje i znanje zbornik je radova na podruèju analitièke epi-stemologije u drugoj polovici 20. stoljeæa. Ka®em knjiga, jer zbornici tekstova koji seu nas objavljuju redovito nemaju ovaj stupanj preglednosti i jasnoæe.1 Naime, teksto-vima prethodi uvod u problem analitièke epistemologije od 48 stranica u kojemu je unajjednostavnijem orisu prikazan niz središnjih pojmova, njihovih rašèlambi iobrazlaganja u ovom podruèju epistemologije. Zatim, tekstovi su vrlo pa®ljivo raspo-reðeni u tri cjeline (znanje, internalizam i eksternalizam), pri èemu se oèito nastojislijediti samu standardnu strukturu izlaganja problema, ali dijelom i samu povijestrasprave (primjerice, odnos fundacionalistièkih i koherentistièkih teorija opravdanjau drugome dijelu knjige, str. 153–301). Nadalje, nakon prijevoda tekstova knjigazavršava rjeènikom va®nijih termina što je takoðer vrlo va®no, jer se time nudi84 Prolegomena 3 (1/2004)1 Ipak valja napomenuti kako prijevodi nekih tekstova u ovom zborniku ili pak njihovihdijelova na hrvatski jezik postoje veæ od prije.odreðeni standard prijevoda tehnièkih termina iz podruèja (primjerice, va®na razlikaje izmeðu termina “evidencijski” i “evidentan” i sl.).2 Uz to, svakom dijelu knjige pre-thodi mali odjeljak sa®etaka tekstova koji su prevedeni u istoj cjelini èime je, uz da-kako uvod, zadovoljen uvjet prijemèivosti tekstova ne samo studentima analitièke fi-lozofije i filozofima, napose neanalitièke provinijencije, nego i dijelu nestruènog èi-tateljstva koje je na neki naèin zainteresirano za filozofski pristup znanju (npr. psi-holozima, sociolozima, ekonomistima, itd.). Postoji još mnogo prednosti ove knjige,ali sasvim je dostatno za poèetak kazati kako je njome postavljeno mjerilo dobrogzbornika središnjih tekstova za bilo koje podruèje filozofije.Još jednom bih se vratio uvodu. Kao prvo, on je pisan vrlo nepristrano i preglednoi to od strane filozofa koji u pogledu navedenog problema zastupa jedno strogoodreðeno stajalište.3 Ipak, na nekim mjestima autor iznosi, èini se, pomalo suvišnedetalje. Takav je, primjerice, niz napomena o povijesnim temeljima trodjelne raš-èlambe znanja (Kant, Russell) i slièno. Po tom pitanju navode se stajališta Aarona iShopea. Naime, mo®da bi bilo zanimljivije vidjeti kako su Chisholm i Ayer, na kojese poziva Gettier, dospjeli do trodjelne rašèlambe znanja. Za Ayera se manje-višesigurno mo®e kazati kako je na njega utjecao Russell (koji je zastupao to odreðenjeznanja; vidi “Uvod”, str. 7), dok je za razumijevanje izvora Chisholmova odreðenjapotrebno konzultirati izvore iz kojih je i sam crpio. Èini se kako je prepoznaoodreðenu tradiciju takve rašèlambe kod Russella, Jamesa, Merciera, Bolzana, Bren-tana (napose u njegovu djelu Wahrheit und Evidenz [1930], engl. prev. Chisholm,Politzer, Fischer 1966), Schopenhauera, koji su vjerojatno svoj stav dobrim dijelomzahvaljivali baš Kantu.4Nadalje, Wittgenstein se navodi kao zastupnik korespondencijske teorije istine, aisto se ne èini i u odjeljku o koherenciji i ostalim teorijama, iako je poznato da mu sepripisuje zastupanje skoro svih teorija istine (korespondencije, koherencije, pragma-tièke teorije, konsenzualne teorije itd.).5 No ovo relevantno ne umanjuje velikuvrijednost Uvoda, jer autor razlikuje eksplicitno i implicitno zastupanje trodjelnerašèlambe (str. 7) i sasvim jasno i dostatno za svrhe uvoda odreðuje sve teorije istine(str. 8–11).Okrenimo se sada tekstovima. Kao prvo treba kazati da su tekstovi prevedenikvalitetno. Kao što je napomenuto, knjiga je podijeljena u tri dijela: (I) Analizaznanja (49–153), (II) Internalizam i analiza opravdanja (153–282) i (III) Eksternali-zam i naturaliziranje epistemologije (301–455).Kako se izboru tekstova i njihovom smještanju u cjeline nema što prigovoriti, ilibarem nema se prigovoriti ništa previše relevantno, moguæe je samo konstatirati kakose slijedi jedna utvrðena procedura u izlaganju lektire pri prouèavanju ovog episte-mološkog problema. Razlog za ovaj stav lako je pronaæi u usporedbi ovog izboratekstova s literaturama koje se nude u syllabusima epistemologije objavljenima na In-ternetu na raznim amerièkim i ostalim katedrama epistemologije i u usporedbi s izbo-rima tekstova naèinjenim u raznim zbornicima epistemologije i priruènicima iste.6 Ovoje najbolje pokazati primjerom, tj. usporedbom s nekim takvim sliènim zbornikom.852 Slièan rjeènik imamo i u prijevodu knjige J. Dancya, Uvod u suvremenu epistemologiju,od istog prevoditelja, Hrvatski studiji, Zagreb 2001, str. 245–248.3 Vidi Z. Èuljak, “Gettierovi protuprimjeri i analiza znanja”, Prolegomena 2 (2003), str.197–219.4 R. M. Chisholm, Theory of Knowledge, Prentice-Hall, Englewood Cliffs, New Jersey 1989.5 Vidi H.-J. Glock, A Wittgenstein Dictionary, Blackwell, Oxford 1997, str. 365.6 Vidi primjerice E. Sosa i J. Kim (eds.), Epistemology: An Anthology, Blackwell, Oxford2000; J. Dancy i E. Sosa (eds.), A Companion to Epistemology, Blackwell, Oxford 1996.Prikazi knjiga / Book ReviewsKako autor uvrštava dosta novijih radova bilo bi nepošteno usporeðivati izbortekstova sa zbornicima iz recimo 70-ih ili 80-ih. Uzmimo stoga primjer djela Episte-mology: An Anthology koji su uredili E. Sosa i J. Kim (2000) osvræuæi se, dakako,samo na poglavlja koja je autor ovdje uzeo u obzir. Naime, lako se uviða da seautorov izbor tekstova poklapa u više od 2/3 s izborom Sose i Kima. To bez dvojbesvjedoèi da je izbor tekstova reprezentativan.No nije samo izbor tekstova visoke kakvoæe. Sama struktura cjeline je takoðernaèinjena pomno i ciljano. Pogledamo li, primjerice, dio uvoda koji govori o trodjel-noj rašèlambi znanja, zatim sa®etke tekstova prve cjeline i konaèno same tekstove,vidjet æemo kako su tekstovi poredani problemski. Prvo se iznosi Gettierov tekst sodreðenjem i protuprimjerima, zatim obrana (Thalberg), zatim ponovno kritika(Feldman), nakon toga ponovno potraga za “èetvrtim uvjetom” (Chisholm) itd., svedo posljednjeg teksta (Ginet) koji sa®ima cijelu raspravu o “èetvrtom uvjetu”. To jesvakako dobar naèin uvrštavanja tekstova u zbornik. Naime, takav pristup svakakoèitatelju pru®a moguænost uvida u dinamiènost rasprave i u sr® same analitièke filo-zofije, ovdje epistemologije, a koja se sastoji u jasnom oblikovanju stajališta, jasnojrašèlambi pojmova i argumentaciji (tj. upuæivanju prigovora i odgovaranju na njih).Isti model pojavljuje se u sva tri dijela knjige.Još jednom se valja vratiti na pitanje uèinaka ovog zbornika. On æe, kao uostalomi slièni zbornici drugih disciplina, bez daljnjeg pribli®iti jedno podruèje filozofijenašim studentima.7 Što je još va®nije, on bi u “redovitim okolnostima” filozofskog®ivota otvorio mnoge nove razgovore, rasprave, pa mo®da i rezultirao kakvim za-nimljivim prinosima samoj raspravi. Dakako, u našoj situaciji nepostojanja filozofskog®ivota, ako to odredimo kao nepostojanje ®ivih javnih filozofskih rasprava što je èin-jenica (s èime se svi ipak ne sla®u, npr. gospodin K.Z. kojem se ovom prilikom zahva-ljujem za ®ivu raspravu na tu temu), a što je puno ®alosnije i kao takvo va®nije, onvjerojatno neæe izazvati reakcije kakve bi trebao izazvati.Poštivajuæi i uva®avajuæi sve relevantne razlike izmeðu struja i škola filozofije 20.stoljeæa, a koje su u nas imale relevantne predstavnike, od kojih su neki proglašeninajveæim hrvatskim filozofima, treba kazati kako epistemologija (ili kako se to pod-ruèje veæ naziva u dotiènim filozofskim strujama) zaslu®uje zbornike takvih radova iu tim smjerovima. Ipak oni su do sada izostali, a pouèeni tom navikom mo®emo na-gaðati kako ih neæe biti niti u buduænosti. Oni su, naime, potrebni kako bi se u prvomredu studenti mogli barem informirati o temeljnim stavovima “druge strane”. Naj-mlaða od svih filozofskih struja, ona analitièka i unutar nje naturalistièka, ipak seovdje pokazala najproduktivnijom, a ovaj zbornik samo je još jedna indicija tome uprilog.Na koncu, bez daljnjeg sam uvjeren kako je urednik ovog zbornika dobro obavioposao i kako ima deset novèiæa u svom d®epu, a ovdje sam nastojao pregledno prika-zati neke od razloga za to uvjerenje. Ne ®eleæi ulaziti u sociologiju znanstvene litera-ture, a još manje u naš osebujan filozofski i kulturni kontekst, mogu kazati samo tokako æe vrijeme pokazati je li ovo vjerovanje znanje ili ne.Kristijan KrkaèFilozofski fakultet Dru®be IsusoveJordanovac 110, HR-10000 Zagrebantun_padovanski@yahoo.com86 Prolegomena 3 (1/2004)7 Osobno sam kao predavaè analitièke filozofije i epistemologije to uvidio u razgovoru sastudentima, a to su pokazali i rezultati nekoliko kolokvija.

Zvonimir Čuljak (ur.), Vjerovanje, opravdanje i znanje

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia