Prikaz knjige Dean Komel, Identità e mediazione. Per un’ ermeneutica dell’ interculturalità, Edizioni Università di Trieste, Trieste 2003, 142 str

Mario Kopić

Kopić, Mario

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Dean Komel, Identità e mediazione. Per un’ ermeneutica dell’ intercul-turalità, Edizioni Università di Trieste, Trieste 2003, 142 str.Nema nièega èudnoga i neobiènoga u tomu što je filozofija danas toliko obuzetacrnim slutnjama, što mnogi njezini istaknuti predstavnici govore o kraju filozofije, opropasti svih njezinih velikih planova i podviga, o tomu da je filozofija kao posebanoblik duha završila svoje, do kraja se iscrpila i istrošila. U post-idealistièkim se filo-zofijskim krugovima zadnjih godina èak višekratno objavljivalo da se filozofija nalazina samrtnièkom krevetu, da joj je kucnuo zadnji èas. U stanovitome smislu, ova gro-teskna slika radikalne samokritike filozofije gotovo je u dlaku izvrnuta, izokrenutaverzija znamenite Hegelove teze o kraju filozofije, prema kojoj filozofija nu®nomijenja svoje oblièje kada dostigne najviši stupanj razviæa, to jest kada se dovrši usustavu apsolutnog znanja, jer ona tada prestaje biti ljubav spram znanja i biva zbilj-skim znanjem. Samo što je u današnjoj post-idealistièkoj verziji naglasak pomaknut spozitivnog kraja na negativnu stranu, pa je Hegelova misao zadobila zastrašujuæi ni-hilistièki naboj s odgovarajuæim defetistièkim prizvukom – preobrazila se u misao oposvemašnjem neuspjehu filozofije kao takve i u cjelini. Otuda novopodignuti apo-kaliptièki ton u filozofiji ne treba uzimati odveæ ozbiljno: današnja je kriza filozofijeprije sluèajan i privremen zastoj u njezinu razviæu negoli njezin neizbje®an i bezuvje-tan kraj.U stvari, pravo i najdublje vrelo današnje “potrebe za filozofijom” valja iskatimalo podalje, na drugoj strani, na manje uoèljivom mjestu. Ako uopæe ima smislaobjašnjavati navještaj moguæega preokreta isticanjem razliènoga doprinosa pojedi-nih, manje ili više samostojnih èinitelja u pripremi toga procesa. Utoliko prije što pritome moramo naèelno ostati na podruèju filozofije, bez upuštanja u sociologiju, soci-jalnu psihologiju ili kulturalnu antropologiju.Ono što spomenutu potrebu ponajprije i najveæma izazivlje i potièe ne nahodi se unegativnom nego u pozitivnom dijelu tekuæih iskanja u filozofiji, nije sadr®ano uonome što post-idealistièka filozofija, i napose njezino postmodernistièko krilo, ruši iodbacuje, protiv èega ustaje i od èega se ograðuje, nego u onomu za èim ona te®i,èime se vodi, što pokušava stvoriti. A ovo drugo bjelodano nije odvojeno nepre-mostivim zidom od onoga prvog, nego predstavlja njegovu prirodnu nadopunu, tako-rekuæ neizbje®an završetak. Kao nalièje radikalne kritike u oblièju relativno razvije-noga programa, taj je pozitivni dio zapravo potporanj ili kamen temeljac filozofijskogpost-idealizma, na njemu se jasno razaznaje odakle vodi podrijetlo. On je izrazitoanti-filozofijski usmjeren, otvoreno protuslovi izvornom seberazumijevanju filozo-fije, odbacuje samu ideju filozofije kao umne spoznaje pomoæu pojmova. Njegovo jenaèelo hipostaziranje onoga drugog od uma, pridavanje ponajveæega znaèaja osjetil-no-emocionalnim, zorno-intuitivnim oblièjima ili naèinima spoznaje. Ono što je uisti-nu bitno mo®e se otkriti i spoznati samo prekoraèenjem umnih granica, njihovimzaobila®enjem ili kidanjem. A to prekoraèenje povlaèi za sobom znatno proširenjepolja filozofijskoga istra®ivanja na èitav niz ranije jedva doticanih, mahom tzv. za-branjenih ili nedostojnih tema. Tako je postavljena teorijska alternativa svekolikomedosadanjem radu i naprezanju filozofijskoga pojma, naðeno naèelno rješenje za izla-zak iz krize u koju je filozofija zapala pod udarcima radikalne kritike Hegelovezamisli jedinstva spekulativnoga ili dijalektièkoga uma kao sveobuhvatne realnosti,kao zakona imanentnog svemu što jest, koju su kritiku zapoèeli Schopenhauer, Marxi Kierkegaard pod znamenjem borbe za slobodu ljudske egzistencije, odnosno Diltheyi Nietzsche u ime filozofije ®ivota.87Prikazi knjiga / Book ReviewsMeðu mnogobrojnim pokušajima razrade pozitivnog programa suvremene post-idealistièke filozofije, èini se da je najizazovniji i najdalekose®niji pokušaj da se filo-zofija podvrgne naknadnom ispitu zrelosti u okviru šireg procesa meðukulturalnogpribli®avanja i sporazumijevanja, koji je posljednjih desetljeæa postao doista ne-izbje®an zbog brzog pretvaranja èitavoga našeg planeta u “globalno selo” i prijeteæepogibelji išèezavanja tradiranih kulturnih razlika u homologizaciji globalne mono-kulture. Posrijedi je pokušaj da se filozofija izvuèe iz uskoga europskog okvira iukljuèi u šire svjetske procese, da se ono prijeko potrebno i “spasonosno” potra®i iz-van filozofije, mimo njezinih stvarnih rezultata, pa èak i usuprot njihovoj moguæojdrukèijoj obradi i preradi – posrijedi je obraæanje drevnoj istoènjaèkoj mudrosti,tra®enje oslonca u velikim misaonim tradicijama stare Kine, Indije i Japana, zanoše-nje nadom da se na tuðem, izvaneuropskom tragu i primjeru ponajprije mo®e nauèitikako krenuti novim putovima mišljenja. Nije bitno što ovaj pokušaj u velikoj mjerizaostaje za drugim sliènim pokušajima, što je tek u povoju, što je kudikamo manjerazvijen i izra®en od ostalih, i u formalnom i u sadr®ajnom smislu, jer taj pokušaj za-cijelo puno više obeæava i još više obvezuje, osim što nailazi na sve veæi odjek i razu-mijevanje, pa mu vjerojatno tek predstoji plodna buduænost. Njegova je opomenanajdragocjenija upravo stoga što od njega prijeti ponajveæa pogibelj, što ponajvišeugro®ava i potkopava filozofiju u njezinom biæu. Jer taj pokušaj doista vodi iskliznu-æu filozofije iz njezinoga dosadanjeg le®išta, èak njezinom izroðenju u nešto sasmadrugo, utoliko što drastièno su®ava i iskrivljuje filozofijsku perspektivu, raskidamre®u krutih i strogih pravila dokazivanja i izlaganja, zamjenjuje pojmovni jezikjezikom slika i prispodobi, jednom rijeèju, što poništava europski identitet filozofijekao navlastitoga oblika duha, razlièitog od znanosti, umjetnosti i religije.Knjiga slovenskog filozofa Deana Komela Identità e mediazione [Identitet i posre-dovanje] podrobno razmatra i objašnjava polaznu toèku post-idealistièkog programa,prema kojemu tuðe misaono nasljeðe nudi i daje više nego naše vlastito. Komel seudubljuje u širi kontekst danas veæ uveliko poodmakloga procesa opse®ne i plodnesuradnje izmeðu Istoka i Zapada, dobrim dijelom i na kulturnom polju, a ne samo utehnièko-ekonomskom podruèju. Iz polifonoga znaèaja ove knjige na ovom mjestuvalja istaknuti Komelovo razjašnjenje istinskog znaèenja onoga zdušnoga pozivanjana “misaoni razgovor” s prostorno i vremenski toliko udaljenim istoènjaèkim mudra-cima i vidovnjacima, pjesnicima i propovjednicima (koji se jedva tek uvjetno mogunazvati filozofima u europskom smislu rijeèi), odnosno nastojanja da se iz tih legen-darnih istoèno-azijskih religioznih sugovornika oèekuje ponajveæa pomoæ poradiotklanjanja slaboæa i nedostataka èitavoga dosadanjeg filozofijskog razviæa. Posebicepak valja istaknuti Komelovo tematiziranje nezaobilaznog pitanja s kojim se nu®nosusreæe svaki pokušaj da se današnja kriza filozofije prevlada pozivanjem na za-gonetnu dubokoumnu višeznaènost nekih prastarih kineskih ili indijskih rijeèi – a toje pitanje o pretpostavkama i domašajima meðukulturalne hermeneutike uopæe.Komel napose izoštrava pogled na Heideggerovo nastojanje u tom smjeru. Hei-degger se naime nije mirio s tim da ono tuðe misaono iskustvo mora zauvijek ostativani, nedosti®no i nedostupno, kao kakva neprebojna tajna pred kojom se morazašutjeti, nego je, naprotiv, neumorno ponavljao da je “misaoni razgovor” i tu moguæi izvodljiv, unatoè svim jeziènim preprekama. Ne stoga što je ono tuðe u osnovi vazdaveæ unutra, pripada našem sebstvu (Selbst) ili mu je bar vrlo blisko, tako da nikako nemo®e izmaæi našem pogledu ®eljnom spoznaje, nego stoga što je svako sebstvo vazdaveæ pomalo izvan sebe, okrenuto prema tuðem, zainteresirano za ono drugo od sebe,tako da je vazda veæ nekako vani. U tom smislu oèito treba razumjeti Heideggerovarana ukazivanja u Bitku i vremenu na “temeljna raspolo®enja” kao egzistencijalniuvjet moguænosti svakog sporazumijevanja meðu ljudima. Ovo utoliko što ta “ras-88 Prolegomena 3 (1/2004)polo®enja” otvaraju pristup jednom polju pred-jeziènih znaèenja – koje valja dobrorazlikovati od polja pojmovnih opæenitosti, s kojim se ono obièno neopravdano izjed-naèava – pomoæu kojih se znaèenja uspostavlja zajednièki ljudski svijet, i to kako je-dan univerzalni svijet, tako i mnogi regionalni svjetovi. Heidegger je pridavao izvan-redno va®nu ontologijsku ulogu tim raspolo®enjima, uvjeren da se u njima zbiva“otkrivanje svijeta”, da se tek zahvaljujuæi njima biæe pojavljuje kao biæe. Ali im jepridavao i izvanredno va®nu “egzistencijalno-ontologijsku” ulogu, uvjeren da ta “ra-spolo®enja” nisu nikakav sluèajan pratitelj ljudske egzistencije kao “tu-bitka”, kaobitka u svijetu, buduæi da (egzistencijalno-ontologijski shvaæen) èovjek biva onim štomo®e biti jedino u su-bitku s drugim. Uistinu, valja odmah reæi da su ova Heideg-gerova hermeneutièka razmatranja, koja su svojevremeno privukla veliku pozornost,bila poglavito fenomenologijski usmjerena i ogranièena, te da nisu navještavala ni-kakvu moguænost dovoðenja u svezu s problemom meðukulturalnoga sporazumije-vanja. Tek je tijekom vremena postalo jasno da su ta razmatranja danas barem istotoliko va®na i dragocjena, ako nisu i va®nija i dragocjenija, iz sasma drugog motrištanego što je ono od kojega je Heidegger pošao i kojemu ih je najprije posvema pod-redio: “Bitan Heideggerov prinos filozofijskom iskustvu sredine u otkrivanju svjetov-nosti svijeta nedvojbeno znaèi uvoðenje odredbi ‘tubitka’ za bitak biæa koji smo misami, s egzistencijalnim ustrojstvom ‘bitka-u-svijetu’. Analitika egzistencije u Bitku ivremenu, time što se ne usredotoèuje više na ‘ja jesam’, nego na ‘jesam’, sprovodiprijelaz od ja kao središnje toèke svijeta prema sredini svijeta. U Bitku i vremenu skrbje tubitka odreðena i kao dogaðanje ‘intermedijalnosti’ izmeðu roðenja i smrti. UHeideggerovom se na prvi pogled metaforiènom, no ipak pokazujuæem mišljenju sre-dine i intermedijalnosti prepliæe više utjecaja, nedvojbeno i Husserlov, koji je za nasposebice zanimljiv ukoliko otvara moguænost tematizacije sfere kulture odnosnomeðukulturalnosti, o kojoj je Heidegger inaèe slabo rjeèit. No, èim njegovu misaopoènemo razabirati na osnovi Husserlove fenomenologije, dojam se prilièno mijenja.Dovoljno je recimo spomenuti na odredbu ‘su-tubitka’, ‘Mit-sein’ iz Bitka i vremenakoja je od kljuènoga znaèenja za kritiku subjektivistièkog poimanja meðuljudskosti ikoju mo®emo primjereno razumjeti samo na podlozi dosljedno promišljene fenome-nološke obrade intersubjektivnosti koje se latio Husserl… Heidegger je upravo do-bro znao da se Husserlov pojam subjektiviteta prilièno razlikuje od novovjekovnoga.To se posljedièno pokazuje upravo u moguænosti tematizacije meðukulturalnostikoja je za novovjeku filozofiju nedokuèiva, ukoliko podruèje kulture unaprijed pod-reðuje jedinstvenoj formi subjektiviteta i koju nije kadra razumjeti iz konstitucijesvjetovnosti svijeta” (str. 85–86, 87).Komelovo djelo iznosi na èistinu teorijsku razradu problema meðukulturalnogsporazumijevanja i u tom je smislu uzorno. Podjednako je instruktivno i za filo-zofijska, kulturologijska, i za estetièka, i umjetnièko-kritièka istra®ivanja, jer se u od-nosu na svaku od ovih “regionalnih tehnika” mišljenja javlja kao izvorna hermeneu-tièka svijest, koja je, ispitujuæi povijesni, civilizacijski i kulturni horizont Europe,ostvarila temeljne pretpostavke za dublje promišljanje sudbine duhovnosti u našemvremenu.Mario KopiæFondazione Julius EvolaVia Flaminia 109, I-00196 Romamkopic@libero.it89Prikazi knjiga / Book Reviews

Dean Komel, Identità e mediazione

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia