Prikaz knjige George Herbert Mead, Um, osoba i društvo sa stajališta socijalnog biheviorista, priredio i uvod napisao Charles W. Morris, s engleskoga preveo Srđan Dvornik, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo, Zagreb 2003, xxx + 392 st

Alica Bačeković

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

privr®enosti (str. 7–8) što dovodi do ‘kalifornizacije’ društva (str. 12). U skladu skomunitaristièkim nepovjerenjem u pojedinca da promjeni bilo što u sebi ili okosebe, Bell zagovara teoriju iz koje se mogu izvesti ‘pro-komunalne’ politièke mjerekao što su obvezna civilna nacionalna slu®ba, ekonomija orijentirana na proizvoðaèa,zaštita ugro®enih jeziènih zajednica, stro®i zakoni o razvodu ili obrazovanje kojestvara suradnju. Veæina ovih mjera dopustiva je pa èak i po®eljna i iz perspektive libe-ralne teorije, s tom razlikom da inicijativa mora doæi od pojedinca a ne dr®ave. Stogaæe i oni uvjereni liberali koje Bell nije uspio prevesti u komunitaristièki tabor smnogo pa®nje morati razmotriti prijedloge koji su izneseni u ovoj knjizi.Tvrtko JoliæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54/IV,HR-10000 Zagrebtvrtko@filist.fizg.hrGeorge Herbert Mead, Um, osoba i društvo sa stajališta socijalnogbiheviorista, priredio i uvod napisao Charles W. Morris, s engleskogapreveo Srðan Dvornik, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološkodruštvo, Zagreb 2003, xxx + 392 str.Simbolièki se interakcionizam, kao izrazito amerièka grana sociologije, razvio iz radaskupine amerièkih filozofa koja ukljuèuje Johna Deweya, Williama I. Thomasa iGeorgea Herberta Meada. Premda je naziv simbolièki interakcionizam ponudio Her-bert Blumer, koji je sistematizirao osnovnu teorijsku i metodološku poziciju i princi-pe simbolièkog interakcionizma, Mead se, meðu raznim filozofima koji su pridonijelirazvoju te sociološke grane, obièno smatra najva®nijom pojavom na tom podruèju.Meadova knjiga Um, osoba i društvo prvi je prijevod ovoga djela na hrvatski jezik,a objavila ju je Naklada Jesenski i Turk i Hrvatsko sociološko društva. Glavni pri-reðivaè i autor uvoda je Charles W. Morris, dok je za prijevod s engleskoga na hrvat-ski jezik odgovoran Srðan Dvornik.Tijekom svoga rada na Sveuèilištu u Chicagu gdje je predavao socijalnu psiholo-giju Mead se pokazao kao izvrstan predavaè, a za njegova se predavanja u predava-onici uvijek tra®ilo “mjesto više”. No premda izuzetan predavaè, nije bio toliko redo-vit i sistematièan u objavljivanju svojih radova. Tako knjiga Um, osoba i društvo nijeautorsko djelo u klasiènom smislu, jer nije proizašla iz Meadova pera. Ona je nastala1934. godine kao rezultat redovitog posjeæivanja Meadovih predavanja, a na temeljubilje®aka i sjeæanja njegovih studenata koji su je, pod urednièkom palicom CharlesaW. Morrisa, sastavili i objavili.Knjigu èini nekoliko veæih dijelova. Prvi dio odnosi se na razlièita gledišta bihe-viorizma. Premda ga Mead nije koristio, termin “socijalni biheviorizam” mo®e po-slu®iti za karakterizaciju odnosa njegove pozicije spram pozicije Johna B. Watsona,jednog od znaèajnih predstavnika socijalnog biheviorizma. U ovom se dijelu knjigegovori o odnosu socijalne psihologije i biheviorizma, bihevioristièkom znaèaju sta-vova i gesta, o nastanku paralelizma u psihologiji, o paralelizmu i dvosmislenosti92 Prolegomena 3 (1/2004)“svijesti” te o programu biheviorizma. Sljedeæa tri dijela knjige nose podnaslove kojièine njezin glavni naslov. To su “Um”, “Osoba” i “Društvo”. Na kraju se, uz još nekedodatne oglede, nalaze bibliografija radova te pogovor i kazalo va®nijih pojmova.Da bi se prijevod ovog djela na hrvatski jezik mogao adekvatno vrednovati, valjaspomenuti da su temeljne rasprave iz simbolièkog interakcionizma, koje Mead izla®eu ovoj knjizi, znaèajno utjecale na razvoj suvremenijih oblika sociologije koji seoslanjaju na ovu orijentaciju. Va®nost njegovih rasprava zasigurno proizlazi i iz èinje-nice da se Mead pokazao kao vrlo istanèan promatraè i samopromatraè najslo®enijihprocesa koji se odvijaju unutar i u okru®ju pojedinca u njegovim naporima da shvatisvijet oko sebe, kreira ga i interpretira. U svojim se raspravama Mead zanima zarazumijevanje, ne prvenstveno motiva ljudskog djelovanja, veæ mehanizama koji dje-lovanje omoguæuju i usmjeravaju u odreðenom pravcu. Polazna pretpostavka zaobjašnjenje tih mehanizama temelji se na ideji da ponašanje pojedinca nije moguæeobjasniti, niti potaknuti bez postojanja organiziranog ponašanja, odnosno djelovanjaljudske grupe. Iz toga proizlazi da su ljudska misao, iskustvo i vladanje bitno društve-ni. Njihova je priroda rezultat èinjenice da ljudska biæa uzajamno djeluju putem sim-bola, od kojih su najva®niji sadr®ani u jeziku.Pojam simbol bitan je element u Meadovu radu, a njegovo mu je tumaèenje osigu-ralo najznaèajnije mjesto utemeljitelja simbolièkog interakcionizma. Simboli su stva-ri, odnosno pojave, uz pomoæ kojih se odvija komunikacija u društvenom svijetu. Onine predstavljaju naprosto neki predmet ili dogaðaj, veæ ih na odreðeni naèin defini-raju i upuæuju na reakciju na njih. Simboli nameæu predmetima i dogaðajima odre-ðena znaèenja, i time uglavnom iskljuèuju druga moguæa znaèenja. Da bi poslu®ilikomunikaciji, simboli stoga moraju biti zajednièki, moraju imati univerzalno zna-èenje. Interpretacija pojedinog simbola je u pravilu istoznaèna, no mo®e biti pod-lo®na promjenama konteksta i individualnim tumaèenjima. Bez simbola ne bi biloniti ljudske interakcije niti ljudskoga društva. Simbolièka je interakcija nu®na buduæida èovjek nema instinkte koji bi upravljali njegovim ponašanjem. On nije genetskiprogramiran da automatski reagira na odreðene poticaje. Stoga, da bi pre®ivio, morakonstituirati svijet znaèenja i u njemu ®ivjeti.Društveni se ®ivot mo®e odvijati samo ako su pripadnicima simboli uglavnom za-jednièki. Drugim rijeèima, “zajednièki simboli” predstavljaju osnovu komunikacije udruštvu, odnosno osnovu samoga društva i bez njih bi smislena komunikacija bila ne-moguæa. Zajednièki simboli, meðutim, osiguravaju samo sredstva pomoæu kojih seposti®e interakcija. Da bi se interakcija odvijala, svaka osoba koja je u nju ukljuèenamora interpretirati znaèenja i namjere drugih. To je omoguæeno postojanjem zajed-nièkih simbola, ali se zapravo posti®e procesom kojeg Mead naziva “preuzimanjemuloga”. U tom procesu pojedinac preuzima ulogu drugoga tako da se u mašti postav-lja u polo®aj osobe s kojom je u interakciji. Druga osoba u interakciji mo®e preuzetiulogu prvog pojedinca, interpretirati njegovu interakciju i tada, na temelju te inter-pretacije, nastaviti ili zatvoriti interakciju. Na taj se naèin ljudska interakcija mo®eshvatiti kao kontinuirani proces interpretacije, u kojemu svatko preuzima ulogudrugoga.U procesu preuzimanja uloga, pojedinac razvija pojam o svome “ja”. Govoreæi oosobi, Mead radi znaèajna razlikovanja objašnjavajuæi elemente od kojih je “osoba”izgraðena. “Osoba” se sastoji od nekoliko elemenata: “ja”, “mene” i “uopæeni dru-gi”. Mead tvrdi da se pojam o svome “ja” mo®e razviti samo ako pojedinac mo®edo®ivljajno izaæi iz sebe na takav naèin da postane sam sebi objektom. Da bi to posti-gao, mora sam sebe promatrati sa stajališta drugih. Iz toga proizlazi da se podrijetlo irazvoj pojma o sebi nalazi u sposobnosti da se preuzme uloga drugoga. Pojam o vlas-titome “ja” nije priroðen, veæ se stjeèe tijekom djetinjstva. “Ja” je djelomièno osviješteni93Prikazi knjiga / Book Reviewsdio neke osobe, on je dio svijesti koji je samo dijelom poznat. Njegov se veliki dioskriva u podsvijesti svakog èovjeka i stoga se simbolièki interakcionizam toliko nebavi tim podruèjem ljudske osobe. “Mene” je, za razliku od “ja”, socijalizirani,vanjski, oèekivani i djelomièno predvidljivi dio osobnosti neke liènosti. Kao takav,nastaje u dinamièkoj interakciji izmeðu “ja”, “mene” i “uopæenog drugog”.Mead raspoznaje dvije glavne faze u razvoju ljudske osobnosti, odnosno svijesti.Prva faza je “faza igre” (play) u kojoj dijete igra uloge koje nisu njegove. U toj se fazidijete ustvari igra sa samim sobom. Druga faza je “faza zajednièkog igranja”, od-nosno igranje igre (game). U toj se fazi igra sve više odreðuje i razumije pomoæurazlièitih pravila. Dok sudjeluje u igri, dijete sebe poèinje promatrati sa stajalištarazlièitih sudionika. Da bi igralo igru kao što je nogomet ili košarka, dijete mora pos-tati svjesno svoga odnosa prema ostalim igraèima. Ono se mora postaviti u njihoveuloge da bi ocijenilo svoju ulogu u igri i pri tome se vidi s kolektivnog stajališta dru-gih igraèa. Ono sebe u tom trenutku vidi iz gledišta “uopæenog drugog”, tvrdi Mead.Znaèaj kategorije “uopæeni drugi” nije vidljiva i primjenjiva samo u podruèju sport-skih igara i zajednice, veæ bi bez nje bilo nemoguæe provesti bilo koji tip socijalizacije.Po Meadovu mišljenju, razvoj svijesti o sebi bitan je dio procesa kojim se postajeljudsko biæe. Za razliku od ljudi, ®ivotinje razmjenjuju geste, odnosno pokrete, ali pritome ne razmišljaju niti su podlo®ne djelovanju “uopæenog drugog”. Ljudska svijesttvori osnovicu za razmišljanje i djelovanje, i temelj je ljudskog društva. Bez svijesti osebi, pojedinac ne bi mogao usmjeravati svoje djelovanje ili reagirati na djelovanjedrugih. Sve dok je “pri sebi”, pojedinac funkcionira poštujuæi mnoga pounutrenapravila koja su socijalizacijom usaðena u njega. U trenutku kada mu “pukne film”,on zaboravlja nauèeno ponašanje upravljano sistemom “uopæenog drugog” i poèinjereagirati poput ®ivotinje.Uz svijest o sebi, pojedinac mo®e vidjeti sebe kao što ga drugi vide. Kad preuzmeulogu drugih, promatra sebe s toga stajališta i postaje svjestan tuðih mišljenja o sebi.To predstavlja osnovicu za suradnju u društvu. Pojedinac æe postati svjestan onogašto se od njega oèekuje i bit æe sklon da u skladu s time modificira svoje postupke. Bitæe svjestan opæih stavova zajednice i prosuðivat æe i ocjenjivati sebe u smislu “uopæe-nog drugog”.Analizirajuæi Meadova stajališta vezana uz simbolièki interakcionizam, dolazimodo zakljuèka da je Mead slijedio socijalno-psihološku orijentaciju. Stoga je kategorijadruštva, kao treæi element socijalne interakcije (uz um i osobu), zapravo stvar dogo-vora. Društvo se stalno mijenja i ono je samo okvir za socijalnu interakciju. Ono jepodlo®no promjenama koliko i proces nastajanja ideje o “osobi” ili “umu”. Upravo upoteškoæama pri odreðivanju strukture društva te objašnjenju njegova sastava nekivide slabosti socijalno-interakcionistièke orijentacije.Na temelju Meadove ideje simbolièkog interakcionizma, razvijale su se i danas serazvijaju mnoge sociologijske teorijske orijentacije. Njegova stajališta iznesena uovoj knjizi èine temelj za razvoj simbolièkog interakcionizma, te znaèajan doprinossocijalnoj psihologiji. Utjecala su i na razvoj etnometodologije, dramaturšku analizuE. Goffmana te dijelom i na fenomenologijsku sociologiju. Zbog svoje znanstvenevrijednosti, ali i zbog sugestivnog i razgovornog tona kojim je napisana, ova æe knjigazasigurno pronaæi svoje èitatelje i meðu psiholozima, sociolozima, lingvistima, filo-zofima, ali i ostalim znati®eljnicima.Alica BaèekoviæEkonomska i birotehnièka škola BjelovarDr. Ante Starèeviæa 26/IIHR-43000 Bjelovaralica5@net.hr94 Prolegomena 3 (1/2004)

George Herbert Mead, Um, osoba i društvo

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia