Prikaz knjige Benedikt de Spinoza, Listopisi, preveo i priredio Ozren Žunec, Demetra, Filosofska biblioteka Dimitrija Savića, Zagreb 2003, 459 str

Miroslav Fridl

Fridl, Miroslav

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Prikazi knjiga / Book ReviewsBenedikt de Spinoza, Listopisi, preveo i priredio Ozren ®unec, Demetra,Filosofska biblioteka Dimitrija Saviæa, Zagreb 2003, 459 str.Iako je Spinoza jedan od najveæih i najutjecajnijih filozofa u povijesti filozofije,zaèudna je, upravo s obzirom na njegov znaèaj za kasnije filozofe (pogotovo njemaè-ke idealiste), razina neistra®enosti ovog filozofa na globalnoj razini. Neistra®enost inepoznavanje donedavno su obilje®avali pogotovo hrvatsku filozofijsku scenu. Do-voljno je spomenuti da sve do Demetrinih izdavaèkih napora u Hrvatskoj nije biloprevedeno nijedno Spinozino djelo, a o njegovoj je filozofiji tek Pavao Vuk-Pavloviæ1938. napisao djelo Spinozina nauka koje je ne samo zastarjelo, nego je i pisano sapologetskog i tradicionalnog kršæanskog stajališta. Spinozini Listopisi, na sreæu, nisuprvo djelo koje imamo prevedeno na hrvatski jezik; Demetra je 2000. objavila glavnoSpinozino djelo Etiku (bilingvalno izdanje). Listopisi doskora neæe biti ni posljednjeSpinozino djelo prevedeno na hrvatski, jer ove godine trebaju, takoðer u Demetrinuizdanju, biti objavljeni prijevodi još dvaju njegovih djela: Teologijsko-politièka ras-prava i Politièka rasprava.Spinoza (roðen 1632. u Amsterdamu, umro 1677. u Haagu) ne samo da je jedanod najutjecajnijih filozofa za kasniji razvoj filozofije, nego i jedan od najrevolucio-narnijih sa svojom mišlju, kojoj je bio dosljedan unatoè brojnim društveno-materi-jalnim neugodnostima koje su rezultirale iz te dosljednosti. Dovoljno je spomenutida je s 23 godine bio izopæen iz sinagoge u Amsterdamu (i to najte®im oblikomizopæenja), a jedan ga je ®idovski fanatik zamalo i ubio no®em. Meðutim, ni društve-na marginalizacija ni ote®ana materijalna situacija nisu unijeli nemir i nezadovoljstvou ovog filozofa. Bio je zadovoljan s onim što je imao (novac je dijelom zaraðivaoizraðivanjem leæa za teleskope i mikroskope, a dijelom materijalnim darovima do-broèinitelja koji su ga vrlo cijenili). Tijekom cijelog je ®ivota manje-više bio nezgodanmislilac kako za kršæane tako i za ®idove. Èesto je bio stigmatiziran kao ateist ili pan-teist, kao onaj koji, nauèavajuæi posvemašnji determinizam, potkopava društveni imoralni ®ivot. Vrijednost pisama objavljenih u Listopisima svakako je i u tome štosami mo®emo procijeniti da li i koliko su optu®be protiv njega bile utemeljene.Iako on svoj nauk sustavno i daleko razraðenije iznosi u glavnom djelu Etika, Lis-topisi su va®ni i zanimljivi iz više razloga: 1) pisma koja su Spinozi upuæivali drugi ilipisma koja je on slao njima ®ivo svjedoèe o duhovno-politièkom okru®ju u kojem jeSpinoza ®ivio; 2) u njima na neposredan naèin dolazi do izra®aja autorova osobnost,koja je u drugim djelima teško naslutiva; 3) buduæi da se kroz pisma ostvaruje ®ivi di-jalog izmeðu dvije osobe, samom èitatelju tih pisama je lakše i privlaènije upustiti seu ®ivi misaoni dijalog bilo sa Spinozom bilo s njegovim sugovornikom, makar se toupuštanje odvija iz velike povijesne distance i iz sasvim drugog duhovno-kulturalnogsklopa; 4) ta nam pisma daju priliku da se na neki naèin “identificiramo” s nekimSpinozinim sugovornicima koji mu postavljaju pitanja i tra®e pojašnjenja koja bismoi mi vjerojatno postavili Spinozi, buduæi da u nekim pitanjima njegov nauk mo®eizgledati nejasan ili èak nekoherentan (na ovome mjestu anticipiram tek pitanjevrijednosti ljudskih èina, npr. ubojstva ili dobroèinstva, ukoliko su svi dogaðaji i sviljudski èini potpuno determinirani stupnjem od Supstancije darovanog bitka, od-nosno stupnjem savršenstva dotiènog biæa); 5) kroz pisma mo®emo dobiti vrlo plas-tièan uvid u ono vrijeme, korisne i zanimljive podatke o dr®anju nekih istaknutihljudi onoga doba, npr. Leibniza; 6) najposlije, iz tih se pisama iz prve ruke vidi kakvaje bila recepcija Spinozinih djela (npr. oklijevao je i nije za ®ivota objavio svojeglavno djelo Etiku, bojeæi se izazivanja sna®nih negativnih reakcija). Mogle bi se na-vesti i druge prednosti epistularnog naèina ekspliciranja filozofije, no vjerujem da æuostale zanimljivosti i koristi uspjeti prikazati sadr®ajnom prezentacijom knjige. Zbogpoveæeg broja pisama, neæu se doticati svakog pojedinaènog, ali æu ipak nastojati pri-kazati što više njih, pogotovo ona najzanimljivija i najva®nija.Listopisi sadr®e ukupno 84 pisma, iako je broj, zajedno s fragmentima pisama, inešto veæi (o procesu nastajanja zbirke i o broju pisama na kraju knjige dan je vrlojasan pregled). U njima se javljaju ljudi raznih profila, raznih zanimacija i raznih mo-tivacija kojima su potaknuti uspostaviti epistularni dijalog sa Spinozom. Korespon-dencija Spinoze s njegovim poznanicima ili prijateljima (ali ponekad i oštrim kritize-rima i neprijateljima) se®e u 1661. godinu i traje sve do Spinozine smrti. U prvihnekoliko pisama (1–7) Spinoza komunicira s Oldenburgom, svojevrsnim glasnogo-vornikom i tajnikom Kraljevskog društva u Engleskoj. Najprije (pisma 1–5) pojaš-njava Oldenburgu neka temeljna ontološka pitanja (o prote®nosti, mišljenju, Bogu,atributima), a iznosi mu i svoje mišljenje u èemu su pogriješili Descartes i Bacon.Veæ se tu (pismo 3) Spinozi postavljaju pitanja koja se ni mi vjerojatno ne bismomogli suzdr®ati postaviti Spinozi kad bi kojim sluèajem bio pored nas: Oldenburg gapita kako iz pojma najsavršenijeg biæa mo®e izvesti i Bo®ju opstojnost, kad mi mo®e-mo razviti i pojam nekog drugog savršenog biæa, koje ne bi bilo Bog? Tu gotovo do-slovce anticipira Kanta i njegove prigovore Anselmovu ontologijskom dokazu Bo®jeopstojnosti. Osim toga, Oldenburg mu postavlja i pitanje odnosa materije (odnosno)prote®nosti i duha. Isto tako, Oldenburgu je teško shvatiti kako Spinoza mo®e zaneke svoje aksiome reæi da su potpuno izvjesni i da ih ne treba dokazivati. Da li i ko-liko Spinozini odgovori na ova teška pitanja mogu biti zadovoljavajuæi, to prepuštamèitateljima da sami procijene iz Spinozinih odgovora. Spinoza je imao koresponden-ciju i s Robertom Boyleom, èuvenim fizièarem iz Royal Society, ali ne izravno s njim,nego uvijek preko Oldenburga (pisma 6–7), o raznim otkriæima ili eksperimentima izpodruèja fizike (eksperimenti sa salitrom, eksperimenti u svezi teènosti i èvrstoæe). Upismima 8–10 imamo prepisku izmeðu Spinoze i Simona de Vriesa, koji tra®i pojaš-njenja u svezi naravi definicija koje Spinoza koristi na poèetku svoga sustava, kao i usvezi supstancije i atributa. Koliko je de Vries cijenio Spinozu kao intelektualca ièovjeka, svjedoèi i podatak da mu je nakon smrti ostavio svoj imutak, što je ovaj od-bio, ali je nešto novaca ipak uzeo.Dublju spekulativnu refleksiju mo®emo pronaæi u 12. pismu (i 12A), u kojem Spi-noza dotiènom L. Meyeru objašnjava što znaèe razlièite vrste beskonaènosti, štotreba razumjeti pod supstancijom, modusom, kvantitetom itd. U 13. i 14. pismu Spi-noza, opet preko Oldenburga, raspravlja s Boyleom o fizikalnim pokusima. Pisma18–24 donose zanimljivu korespondenciju izmeðu Spinoze i W. van Blyenberghautoliko što Spinozin sugovornik u ovom sluèaju ne tra®i tek pojašnjenja od njega usvezi njegovih stavova, nego i donosi zanimljive i oštre kritike na raèun Spinozina78 Prolegomena 3 (1/2004)nauka. Radi se o pitanju èovjekove slobode i odgovornosti, kao i pitanju porijekla zlaukoliko Spinoza nauèava da sve što se dogaða proizlazi iz potpune i vjeène deter-miniranosti Bo®jim umom i voljom. Iz Spinozinih odgovora mo®e se dobiti dojam daon sam nije baš dosljedan svojim naèelima, jer mu sugovornik navodi neka mjesta iznjegovih Naèela filozofije Renéa Descartesa, I. i II. dio, na geometrijski naèin prika-zana, na kojima Spinoza ipak govori o slobodnom samoodreðenju volje. U ovim pis-mima dolazi do izra®aja i Spinozino intelektualistièko poimanje etike, tj. on zahtijevada èinimo dobro i izbjegavamo zlo iz ljubavi ili iz spoznaje vrijednosti same vrline, ane iz straha od kazne (dakako, tu se mo®e prigovoriti Spinozi kakvog smisla uopæeima apeliranje na savršeniju motivaciju kada je ionako svakom odvijeka odreðenokoliki æe stupanj bîti i savršenstva primiti te u skladu s tim i savršenije ili nesavršenijedjelovati); isto tako, Spinoza iznosi mišljenje da èovjek mo®e tako sna®no biti obuzetispravnim uvidom u istinu da ga to mo®e motivirati da èini dobro, a ne da slijedi se-biène strasti, tj. èovjek etièki djeluje ne tako što se sna®nom voljom izravno bori pro-tiv ni®ih strasti, nego te ni®e strasti gube na snazi i utjecaju èim èovjek bude obuzetvišom spoznajom prema kojoj se onda ravna. U pismu 23 Spinoza s primjerom Nero-nova ubojstva majke izgleda da dodatno komplicira i èini nejasnim svoju poziciju, ilije èak èini èudnom i neprihvatljivom (ispada da sam Neronov èin i namjera da ubijesvoju majku nisu ništa loše, nego proizlaze iz pozitivne bîti kako ju je stvorio Bog, aNeronov bi prijestup bio tek u tome što se, nakon ubojstva, “pokazao nezahvalnim,nemilosrdnim i neposlušnim”!).Komunikacija u pismima 29–33 odvija se opet izmeðu Spinoze i Oldenburga (snjim se Spinoza inaèe najviše dopisivao), a teme su uglavnom fizikalne naravi, prem-da se javljaju i metafizièke teme (pisma 32–33); tj. ovdje se govori o odnosu cjeline idijelova, odnosno èovjekove spoznaje ovih dimenzija stvarnosti (s tim u svezi Spinozadaje zanimljiv primjer s “malenim crviæem koji ®ivi u krvi”, kojeg bismo mi danasnazvali mikroorganizmom, i njegovom percepcijom raznih dijelova krvi; taj bi crviæbio uvjeren da je krv sva stvarnost koja postoji kao što i mi mo®emo smatrati da je svastvarnost univerzum kojega promatramo kroz naoèale dvaju atributa; osim toga,prema percepciji tog “crviæa” proizlazi da je krv jedina stvarnost i da nije uzrokovananeèim drugim niti je u interakciji s neèim izvan sebe, dok mi svojom savršenijomspoznajom znamo da tomu nije tako, tj. da je krv samo jedan segment višeslojnogèovjekovog organizma, a da je sam organizam tek jedan djeliæ u cjelokupnom sve-miru, kojega opet percipiramo tek kroz dva nama poznata atributa). U pismima34–36 Spinoza gospodinu Huygensu iznosi i pojašnjava dokaz o jednoti Boga, a po-tom mu daje neke praktiène savjete za brušenje leæa. O praktiènim pitanjima kakozrake padaju na èovjekovo oko te o nekim drugim pitanjima fizike Spinoza se bavi upismima 39–41, pišuæi gospodinu Jellesu.Podu®e pismo 42 zanimljivo je po tome što tu niti pošiljatelj niti naslovnik pismanije Spinoza, nego Velthuysen Ostensu iznosi kritiku na raèun Spinozine filozofije;na repertoaru su opet pitanja determiniranosti i èovjekove slobode, nagrade i kazne,panteizma… Tu je navedena Spinozina misao da, buduæi da je sve odvijeka deter-minirano, ljudi pogrešno misle da molitvama mogu pokrenuti Bo®ju odluku na ovoili ono; nije, naime, molitva uzrok odluci, nego je, obratno, odluka (odvijeka) uzrokmolitvi u kojoj èovjek mo®e imati tek subjektivni dojam da æe postiæi nešto kod Boga.Isto tako, navodi se tu Spinozina misao da je Bog jednako bio dobrohotan premasvim narodima, da se ne mo®e reæi da su Izraelci imali povlašteni status na putuspasenja. U sljedeæem se pismu Spinoza brani pred istim naslovnikom (Ostensom);pogaða ga to što ga optu®uju za ateizam samo zato što drukèije shvaæa Boga.Pisma 45 i 46 èuvena su i va®na ne po sadr®aju (radi se o ponekim mislima o op-tici), nego zbog toga što su njihovi akteri Leibniz i Spinoza. Leibniz od Spinoze tra®ineka mišljenja u svezi odreðenih pitanja s podruèja optike. Leibniz je, doduše, u79Prikazi knjiga / Book Reviewsizravnom kontaktu sa Spinozom pokazivao korektnost i poštovanje, ali je u višenavrata znao pred drugima ocrniti Spinozina djela i misli, te je skoro poricao dauopæe pozna Spinozu; Leibniz je izgleda bio u strahu da ga ne bi “zarazio” Spinozin“ateizam”.Nakon nekoliko kraæih pisama, imamo niz pisama (51–56) izmeðu Spinoze i H.Boxela. Raspravljaju o nekim zanimljivim vjerskim pitanjima (postoje li ukazanja,duhovi), a Spinoza iznosi vrlo strogi racionalistièki i kritièki stav prema glasinama otome i prema tim stvarima. Tu Boxel iznosi zanimljivu kritiku Spinozi: ako tra®i da seza postojanje duhova o njima ima jasnu ideju kao o trokutu, onda bi trebao objasnitikako jasnu ideju ima on o Bogu i je li ta ideja u njegovu razumu jednako jasna kao iideja trokuta? Spinoza æe u odgovoru reæi da, doduše, nema tako jasnu prispodobu oBogu kao što ima o trokutu, ali da ima jednako jasno ideju o Bogu kao i o trokutu! Upismu 58 Spinoza æe opširnije govoriti o slobodi (slobodna je stvar, prema njemu,samo ona koja iz same nu®nosti svoje naravi opstoji i djeluje). Sloboda, prema Spi-nozi, nije u slobodnoj odluci nego u “slobodnoj nu®nosti” (tu æe navesti poznatiprimjer s padajuæim kamenom koji bi, kad bi bio svjestan svoga padanja, vjerovao dapada upravo iz slobodne odluke, tj. zato što upravo to hoæe, dok bi se zapravo radiloo tome da nije svjestan istinskog i dubinskog uzroka zašto pada, npr. gravitacijskesile).Ako nas zanima kako konkretno izgleda gorljivi pokušaj obraæenja Spinoze nakršæanstvo, pismo 67 predstavlja pravu poslasticu; a u pismu 67A iznesena je za-nimljiva konfrontacija shvaæanja spasenja prema Spinozi (radilo bi se o ezoterièkom,elitistièkom znaèaju kojega ovaj pridaje spasenju), dok kršæanstvo nudi jednakospasenje za sve, uèene i neobrazovane. Ako ®elimo nešto više doznati o tome protu-rjeèi li Spinoza samome sebi, svakako æe nam biti od koristi pismo 75, gdje se opetgovori o determinizmu, sudbini, slobodi, zaslugama… Zanima li nas kako Spinozareagira kad ga netko poprilièno “isprovocira”, onda æe nam biti zanimljivo pismo 76,u kojemu Spinoza zanimljivim vokabularom i biranim epitetima odgovara na poku-šaje pravovjernog A. Burgha iz pisma 67. Proèita li se pozorno pismo 78, lako æe sepojaviti asocijacije na Augustina i njegov nauk o predestinaciji. Spinoza, naime, po-lazi od naèela da su svi ljudi odvijeka determinirani, ali iz toga ne proizlazi da onikoji su determinirani na zlo neæe i trpjeti, kao i obratno. Ti predestinirani na zlotrpjet æe, premda nisu krivi, kao što æe i pas, kojega je ugrizao drugi pas koji je bije-san, biti s pravom ubijen. U ovom pismu Spinoza takoðer iznosi mišljenje da se Isusuèenicima ukazao kao uskrsnuli samo u duhu, a ne zbiljski. Potom slijedi još neko-liko kraæih pisama.Posebna vrijednost Listopisa, kao i ostalih Demetrinih izdanja, sastoji se u bogatojopremljenosti knjige izvan glavnog sadr®aja, odnosno prijevoda. Tako i ova knjigaima šest dodatnih podnaslova: u Povijesnom kontekstu pru®a se širi povijesno-poli-tièki kontekst stvaranja Nizozemske, a govori se i o nastanku ®idovske zajednice uNizozemskoj; u podnaslovu Okolnosti Spinozina ®ivota daju se zanimljive i temeljneinformacije o njegovu ®ivotu; treæi podnaslov je Znaèaj Spinozine korespondencije igovori o va®nosti razmjene znanstvenih informacija, što je za razvoj znanosti bilova®no u svakoj epohi; èetvrti podnaslov Nastajanje i oblikovanje zbirke nešto više go-vori o broju i redoslijedu pisama; podnaslov Uz prijevod korespondencije na hrvatskijezik ne samo što daje usporedbe sa sliènim prijevodima na neke druge jezike, nego idonosi zanimljiv podatak da do 1995. godine Spinozini Listopisi postoje na samo pet®ivih jezika (nizozemski, francuski, njemaèki, engleski i španjolski); konaèno, šestipodnaslov Kronologija zakljuèuje nemale napore i trud prevoditelja i prireðivaèa,Ozrena ®uneca. Svi ti podnaslovi na kraju knjige, zajedno s pojašnjujuæim komen-tarima i kritikama uz svako pismo, pru®aju èitatelju moguænost da se lakše snalazi u80 Prolegomena 3 (1/2004)pismima. Izdanje sadr®i još 3 Spinozina portreta, 5 crno-bijelih i 3 kolor ilustracije.Prijevod je jako dobar i èitak; u tekstu se nalaze tek neke manje tiskarske pogreške,koje nipošto ne mogu umanjiti vrijednost ove knjige (upozorio bih jedino na po-grešku na str. 405, gdje je otiskano da je Spinoza roðen 1634, dok je zapravo roðen1632). Last but not least, kvalitetan uvez i lijep grafièki dizajn knjige (kvalitete kojerese i ostala Demetrina izdanja) potencijalnom èitatelju mogu vrlo lako biti dodatnirazlog da posegne za Listopisima te uspostavi ®ivi dijalog sa Spinozinim suvremeni-cima, a ponajprije sa Spinozom samim.Miroslav FridlHrvatski studiji Sveuèilišta u ZagrebuUlica grada Vukovara 68HR-10000 Zagrebmiroslav.fridl@zg.htnet.hrMichael DePaul and Linda Zagzebski (eds.), Intellectual Virtue: Per-spectives from Ethics and Epistemology, Oxford University Press 2003,298. str.Knjiga Intellectual Virtue: Perspectives from Ethics and Epistemology predstavlja zbor-nik radova nastalih na tragu konferencije etièara i epistemologa odr®ane naSveuèilištu Notre Dame tijekom rujna 2000. Sadr®i jedanaest tekstova èiji se autoriprimarno bave ili etikom (Annas, Solomon, Garcia, McKinnon, Sherman, Roberts)ili epistemologijom (Sosa, Greco, Hookway, Riggs, White, Wood), ili i etikom i epis-temologijom (Zagzebski). Prema mišljenju urednika, to je prvi plod zajednièkog radastruènjaka s podruèja etike vrlina (virtue ethics) i struènjaka s podruèja tzv. episte-mologije kreposti (virtue epistemology), jer se literatura o intelektualnim vrlinama(krepostima) dosad uglavnom dijelila na povijesno usmjerene radove, na radovenamijenjene struènjacima s podruèja filozofije morala, te na radove za epistemologe.Prva tematska cjelina, naslovljena “Classical Virtue Ethics and Virtue Epistemo-logy”, sastoji se od dva teksta.Julia Annas u tekstu “The Structure of Virtue” analizira poimanje vrline, umijeæai uspjeha u antièkoj etici, razmatrajuæi vezu vrline i umijeæa, te odnos vrline i uspjeha.Navodi razlike Aristotelova i stoièkog shvaæanja odnosa vrline i umijeæa. Govoreæi ouporabi pojma vrline (kreposti) u suvremenoj epistemologiji, kritizira tendencijuoslanjanja na Aristotelovu verziju etike vrlina uz istovremeno iskljuèivanje ostatkaantièke tradicije. Pozdravlja pokušaje primjene etièkih koncepata u epistemologiji izala®e se za uvoðenje više kompleksnosti iz antièke etièke tradicije u takva istra®i-vanja.Nancy Sherman i Heath White u tekstu “Intellectual Virtue: Emotions, Luck, andthe Ancients” istièu kako autori s podruèja epistemologije kreposti nisu u dovoljnojmjeri iskoristili neke od kljuènih segmenata u analogiji epistemologije kreposti ietike vrlina: ulogu veze afekata i intelektualnih vrlina, te ulogu sreæe i izvanjskih do-81Prikazi knjiga / Book Reviews

Benedikt de Spinoza, Listopisi

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia