Davor Pećnjak

Timothy Williamson

Zvonimir Čuljak

Williamson, Timothy

Pećnjak, Davor

Čuljak, Zvonimir

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Razgovor / InterviewO hrpi i apsolutno svemuTIMOTHY WILLIAMSONProfesor Timothy Williamson (roð. 1955) ubraja se me-ðu najistaknutije britanske i svjetske filozofe. Trenutaè-no je profesor filozofije na osobito uglednoj katedri naSveuèilištu u Oxfordu (Wykeham Professor of Logic naNew Collegeu). Nakon studija matematike i filozofije tedoktorata iz filozofije (Oxford) radio je kao predavaèna Trinity Collegeu u Dublinu, kao tutor na Sveuèilištuu Oxfordu (University College) te kao profesor logike imetafizike na Sveuèilištu u Edinburghu. Bio je i gostu-juæi predavaè i istra®ivaè na mnogim sveuèilištima iznanstvenim centrima, kao što su Massachussets Institute of Technology(SAD) i Princeton (SAD). Autor je knjiga Identity and Discrimination(1990), Vagueness (1994) i Knowledge and Its Limits (2000) te mnogih radovau najznaèajnijim filozofskim i logièkim èasopisima. Èlan je Britanske aka-demije (British Academy) te Kraljevskoga društva (Royal Society) iz Edin-burgha. Razgovor s prof. Williamsonom voðen je tijekom njegova sudje-lovanja na meðunarodnom filozofskom simpoziju Spoznaja i interpretacija(Cognition and Interpretation), 10.–11. listopada 2003, odr®anoga u organiza-ciji Instituta za filozofiju u Zagrebu [vidi: www.fizg.hr].• Profesore Williamson, Vi ste naslijedili Michaela Dummetta i DavidaWigginsa kaoWykehamProfessor of Logic na Sveuèilištu u Oxfordu. Kojeobveze i nastavne aktivnosti ukljuèuje ta presti®na sveuèilišna pozicija?Rijeè “logika” u mojoj tituli u svom starom smislu pokriva veoma širokopodruèje pitanja o jeziku, mišljenju, znanju, zakljuèivanju, istinitosti i najap-straktnijoj strukturi stvarnosti. Nastavu, u vidu predavanja i individualnogmentorstva, veæinom dr®im poslijediplomskim studentima. Zapravo po-ma®em obuèavanju sljedeæe generacije filozofa, i to ne samo u Britaniji negoi u ostatku svijeta buduæi da su otprilike polovica poslijediplomskih studenatana Oxfordu iz inozemstva (ukljuèujuæi i dvoje iz Hrvatske). Od profesora seoèekuje da igra neku ulogu u akademskom vodstvu, što ukljuèuje administra-tivni rad, ali i da predstavlja primjer u istra®ivanju, pisanju i debati. Moj dopri-nos mo®e biti i u predstavljanju Oxforda u drugim zemljama, kao što to èinimsada: juèer (09. 10. op. ur.) sam odr®ao predavanje na mladom i ®ivom Ods-jeku za filozofiju u Rijeci, danas sudjelujem na vrijednom meðunarodnomsimpoziju o spoznaji i interpretaciji na Institutu za filozofiju u Zagrebu.• Mo®ete li opisati naèin ®ivota i rada na oxfordskom sveuèilištu, koje jejedno od najjaèih filozofskih i znanstvenih središta na svijetu?Oxfordsko je sveuèilište engleska institucija poput kriketa; notorno ju jeteško objasniti nekome tko nije u njoj roðen. Student ili nastavnik pripadajujednome od èetrdeset koled®a, što ima neke prednosti srednjovjekovnog sa-mostana, a bez ogranièavajuæeg naèina ®ivota. Dodiplomski studenti ®ive ukoled®u i ondje imaju tjedno tutorstvo, što tipièno ukljuèuje dva studentakoji provode sat vremena sa svojim nastavnikom u koled®u, raspravljajuæi pi-tanja potaknuta esejom koji je netko od njih napisao. Koled®i djelomice tvoresveuèilište, no zapravo je sveuèilište ono koje organizira predavanja i ispite, ane koled®i. Što se tièe ovoga potonjega, studenti se još uvijek moraju oblaèitiu crno i bijelo, s kapama i togama, èak i kad im se provjerava znanje o najno-vijim dostignuæima. Moja je katedra na New Collegeu, koji je bio nov 1379.Poslijediplomska nastava organizirana je nezavisno od koled®a, tako da su mite komplikacije manje va®ne. Opæenito, najveæa je korist od obrazovanja uOxfordu visok stupanj pozornosti svakom pojedincu.• Vaša su glavna podruèja zanimanja logika, filozofija jezika i episte-mologija, najpropulzivnije discipline u suvremenoj filozofiji. Koje jeVaše mišljenje o sadašnjem stanju istra®ivanja u tim disciplinama? Ukojem se smjeru kreæe suvremena (analitièka) filozofija?Analitièka se filozofija sve više specijalizira; toliko mnogo treba proèi-tati o svakom predmetu da jedna osoba ne mo®e pratiti sve u mjeri u kojoj jeto bilo moguæe prije pedeset godina. Napredak se odvija korak po korak uduhu kooperativne rasprave koja podsjeæa na znanost; ovo nije doba za toda usamljeni genij èini revolucionarne geste: oni koji slijede taj romantiènimodel proizvode samo isprazne i neva®ne rijeèi. Velik je dio logike danas vi-soko tehnièki rad, koji se èesto vrši na odsjecima za matematiku ili raèunar-sku znanost. No filozofska logika takoðer je u procvatu jer mnoga pitanjakoja se èine najjednostavnijima, a za koja se jednom mislilo da su definitivnoriješena, ostaju otvorena. Na primjer, trenutaèno me zanima ima li ideja“apsolutno sve” smisla ili umjesto toga propada u paradoks. U filozofijijezika mnoga od najuzbudljivijih dostignuæa proizlaze iz zajednièkog rada fi-lozofa i lingvista, koji otkriva skrivenu strukturu naših obiènih naèina go-290 Prolegomena 2 (2/2003)vorenja i mišljenja. O epistemologiji – teoriji znanja – moje je mišljenje pri-strano jer tu granu filozofije pokušavam preorijentirati tako da kao svoje po-lazište uzima ideju samog znanja te da je upotrebljava za objašnjenje drugihstvari (kao što je opravdanje vjerovanja), a ne obrnuto, što je bila tradicion-alna tendencija. Kao nešto veoma va®no trebam spomenuti golem razvitakanalitièke filozofije diljem kontinentalne Europe posljednjih dvadeset go-dina. Kad sam se poèeo baviti filozofijom, kontinentalnom europskom filo-zofijom dominirali su pokreti kao što su hermeneutika, fenomenologija,marksizam i postmoderna, osim ondje gdje je dominirala jednostavno povi-jest filozofije. Iako nijedna od tih tradicija nije posve mrtva, brzo rastuæi brojmladih filozofa diljem kontinenta radi u analitièkom stilu, èesto na visokojrazini. Znakove takve promjene vidim i u Hrvatskoj. Nadam se da æe anali-tièka filozofija u kontinentalnoj Europi postati ravnopravan partner anali-tièkoj filozofiji u engleskom govornom podruèju, kao što je to bilo prije pus-tošenja uzrokovanoga nacizmom.• Suvremena filozofija jezika i semantika nisu zamislive bez fregeovsko-russellovske tradicije. Kako ocjenjujete njezino znaèenje s obzirom nanajnovije trendove?Vaše je spominjanje Gottloba Fregea ovdje prikladno jer je on bio nje-maèki matematièar koji je takoðer bio jedan od zaèetnika analitièke filo-zofije. On nam predstavlja nepremašen uzor jasnoæe i strogosti argumentakoji ostaje jednako toliko relevantan koliko je uvijek i bio. Neki ljudi sma-traju te kvalitete neprijateljima odva®nosti i imaginacije u filozofiji, no za-pravo stvari stoje obrnuto: upravo pisanje na Fregeov naèin pretpostavljaodva®nost jer ako netko èini pogreške, one su veoma vidljive: nejasnost je zaone koji se boje da æe se dokazati kako su u krivu. Kad netko radi u stilu Fre-gea i Russella, potrebna je i imaginacija da bi se testirale hipoteze misaonimpokusima i izmišljenim znanstveno-fantastiènim primjerima. Na više teh-nièkoj razini, Frege je izumio formalan jezik za izra®avanje misli na naèinkoji njihovu logièku strukturu èini jasnom, a on i Bertrand Russell pokazalisu kako ga upotrebljavati u analiziranju svih pitanja. Njihov utjecaj na naj-bolju analitièku filozofiju ostaje dubok. U odnosu na problem koji sam ra-nije spomenuo, problem izraza “apsolutno sve”, Frege je više od ijednog fi-lozofa taj pojam uèinio središnjim za logiku, a Russell je pokazao kako onlako mo®e dovesti do paradoksa i proturjeèja, pa ja tako radim na problemukoji su oni definirali.• U Vašoj knjizi Knowledge and Its Limits (2000) iznijeli ste inovativnu teo-riju znanja. Mo®ete li sa®eti njezine središnje teze?Njezin je glavni slogan “znanje prvo”. Najveæa razlika izmeðu znanja ivjerovanja jest to da postoje neistinita vjerovanja, ali ne postoji neistinitoznanje – samo neistinito vjerovanje da se ima znanje. Upravo nam znanje, a291Razgovor / Interviewne tek vjerovanje, omoguæuje da se ispravno ophodimo sa svijetom i da èakpre®ivimo. Smisao posjedovanja uma jest imati znanje, ne samo imati vje-rovanja. Knjiga daje skicu uma prema kojoj je znanje na neki naèin naj-va®nije mentalno stanje. No èesto smo u krivu oko toga znamo li nešto, štoznaèi da smo èesto u krivu o našim vlastitim mentalnim stanjima. Argumen-tiram da su takve granice za znanje o sebi pa èak i za znanje o onome što jeracionalno misliti neizbje®ne. Upravo nam obilje®ja znanja koja nam omo-guæuju da znamo neke stvari prijeèe da znamo druge. Iako se èini da bi idejeznanja i puke vjerojatnosti mogle biti suprotne, argumentiram da na nekinaèin one trebaju jedna drugu te da se matematièki raèun vjerojatnosti mo®eintegrirati s filozofskim shvaæanjem znanja.• U Vašoj ste se knjizi Vagueness (1994) bavili problemom pojmovne ne-jasnosti i logièkim paradoksima te ste i iznijeli neka rješenja za te trajnefilozofske probleme. Mo®ete li ih rekapitulirati?Problem pojmovne nejasnosti zapoèinje s paradoksom hrpe, koji suotkrili stari Grci. Zamislite hrpu pijeska. Oduzmite jedno zrno s vrha. Je li tošto je ostalo hrpa? Èini se da je oèit odgovor “da”, jer jedno zrno èini takomalu razliku. No sada postupak ponavljajte uvijek iznova. Argument vamnastavlja govoriti da još uvijek imate hrpu. No buduæi da je prvobitna hrpasadr®avala samo konaèno mnogo zrna, na koncu ne ostaje ništa, pa takonema hrpe. Problem ukljuèuje nejasnost pojma hrpe. Klasièna logika – lo-gika Fregea i Russella – zasniva se na pretpostavci da je svaki iskaz ili istinitili neistinit, a ne oboje, što se zove naèelo bivalencije. Veæina je filozofa mis-lila da bivalencija pada kod nejasnih pojmova pa stoga da bi trebao nekidrugi naèin primjene logike na pojmovno nejasan jezik. Buduæi da zapravonijedan jezik nije savršeno precizan, implikacija bi bila da se naše najboljerazvijene logièke teorije ne primjenjuju ispravno na veæinu zakljuèivanjakoje ljudska biæa aktualno izvode. U knjizi sam zapravo argumentirao danijedan od alternativnih pristupa pojmovnoj nejasnosti – na primjer, fuzzylogika – ne rješava stvarno problem, te da je ustvari klasièna logika na koncuprimjenjiva èak i na pojmovno nejasne jezike, jer je bivalencija ispravna, anejasni pojmovi imaju zapravo oštre granice: mi samo ne mo®emo znati gdjeone le®e – još jedna granica za znanje. Argument ovisi o onome što se nazivapojmovnom nejasnošæu višeg reda, što ukljuèuje graniène sluèajeve gra-niènih sluèajeva. Netko je rekao da postoji generacijski jaz izmeðu starijih fi-lozofa, koji smatraju da je moja teorija pojmovne nejasnosti previše luda dabi je se uzelo ozbiljno, i onih mlaðih, koji je smatraju oèitim polazištem zaprihvaæanje ili osporavanje.• Èime se trenutaèno bavite?Spomenuo sam svoj rad o “apsolutno svemu”. Prošlog sam mjesecazavršio dug èlanak o ulozi intuicija u filozofiji. Analitièki filozofi skloni su292 Prolegomena 2 (2/2003)pozivanju na intuicije kao nadomjestku za pozivanje na zdravorazumskoznanje jer se boje da æe zvuèati naivno. Jednom sam èuo jednog filozofakako kazuje da ima intuiciju da te®i više od jednoga kilograma. Sigurno je dapostoje pouzdaniji naèini da se izva®emo od intuicije. Takoðer radim na višetehnièkim èlancima u logici. Ima mnogo komentara na moju knjigu o zna-nju, na koje sam obvezan odgovoriti. Sviða mi se odr®avati pet ili šest raz-novrsnih projekata u istovremenom odvijanju, tako da kad jedan zapne,mogu neko vrijeme raditi na nekom drugom.• Prema opæem mišljenju suvremena je britanska filozofija primarnoorijentirana na pojmovnu i jeziènu analizu, dok u SAD i Australiji prev-ladavaju naturalistièki i pragmatistièki pristupi. Postoji li, prema Va-šem mišljenju, takva suprotnost izmeðu “britanskoga” s jedne te “ame-rièkoga” i “australskoga” pristupa s druge strane. Ako da, koji surazlozi za to?Te razlike još uvijek u nekoj mjeri postoje iako su manje izra®ene negošto su bile i smanjuju se. Mogu se povezati s veæom ulogom humanistièkihznanosti u obrazovanju veæine britanskih filozofa ili ponešto tehnokratskomzaèinjenošæu nekih aspekata amerièkog društva. Obje krajnosti smatram po-malo smiješnima. Pojmovna i jezièna analiza u uskom tradicionalnom smisluiznošenja definicija nije bila osobita plodna u filozofiji, mislim, zato što seobièni pojmovi ne izgraðuju poput modela izgraðenih iz kocaka za slaganje.Naturalistièki i pragmatistièki pristupi naginju sirovom filistejstvu koji pri-lièno precjenjuje moguænosti svoðenja fenomena višega reda na one ni®egareda – na primjer, romana na papir i tintu. U filozofiji moramo upotreb-ljavati sve naše znanje, i humanistièko i prirodoznanstveno. Predmet je veædovoljno te®ak: nema smisla odbaciti polovicu naše dokazne graðe.• Konaèno, Vaš curriculum vitae, bibliografija i pregled Vaših tekuæih ak-tivnosti vidljiv na internetu pokazuju izniman intenzitet Vašega filozof-skog rada. Kako provodite Vaše slobodno vrijeme.Ima ga manje nego što bi bilo po®eljno. Dio njega provodim u ovomdijelu svijeta. Moja partnerica, Ana Mladenoviæ, pijanistkinja, ima obiteljskukuæu na Korèuli, gdje smo se divno proveli ovoga ljeta s mojom djecom.Planinarim kad mogu, prošle godine u Sloveniji. Filozofija me odvela nasvakovrsna mjesta koja inaèe nikad ne bih mogao vidjeti, kao što su Iran iTajvan, i omoguæila mi da ih vidim inteligentnim oèima tamošnjih filozofa.Razgovor vodiliZvonimir Èuljak i Davor Peænjak293Razgovor / Interview

O hrpi i apsolutno svemu

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia