Prikaz knjige Robert Nozick, Anarhija, država i utopija, prevela Božica Jakovlev, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2003, 447 str

Tvrtko Jolić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

u pogledu epistemologije odbacuje, te o istinosnom statusu tzv. present-tensepropozicija. Tekst Timothyja Williamsona “Sosa on Abilities, Concepts andExternalism” bavi se Sosinom strategijom rješavanja sukoba izmeðu inter-nalizma i eksternalizma u filozofiji uma.Treæi dio knjige (“Replies”) èine Sosini odgovori na gore navedenetekstove s podruèja epistemologije.Knjiga Ernest Sosa and His Critics predstavlja vrijedan doprinos su-vremenim filozofskim raspravama, prije svega onim s podruèja epistemolo-gije, ali i s podruèja analitièke metafizike i filozofije uma. Kao jednu odnjenih glavnih prednosti mo®e se istaknuti to što pokušava na svojevrstannaèin imitirati ®ivu diskusiju meðu struènjacima, prezentirajuæi njihove ras-prave u okviru jednog djela, vrlo poticajnog, ali i zahtjevnog u smislu pret-postavke èitateljevog prethodnog poznavanja teorija veæine autora tekstovakoje sadr®i.Laura Bla®etiæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagreblablazg@yahoo.comRobert Nozick, Anarhija, dr®ava i utopija, prevela Bo®ica Jakovlev,Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2003, 447 str.Jedna od najveæih “opasnosti” koja u knji®arama i knji®nicama vreba ne-iskusne èitatelje ®eljne anarhistièke literature jest knjiga Roberta NozickaAnarhija, dr®ava i utopija. Zgro®eni divljanjem globalnog i lokalnog kapita-lizma, razoèarani politièkim procesima u dr®avi i u svijetu, pred policom sknjigama dvoume se izmeðu osamnaest naslova Noama Chomskog i knjigeRoberta Nozicka. Naslov Nozickove knjige, brz pogled na njezin sadr®aj kaoi privlaèan, ‘darkerski’ izgled ovitka hrvatskog prijevoda ukazuju da je baš toono što tra®e – opis ®ivota u anarhiji, borba protiv svemoæne dr®ave i vizijautopije. Došavši kuæi naš èitatelj poèinje èitati. Prva bi reèenica predgovoramogla biti izvrstan slogan na transparentu: ‘Pojedinci imaju prava i postojestvari koje im nijedna osoba ili skupina ne smije uèiniti (a da ne povrijedi nji-hova prava).’ No veæ u drugom odlomku Nozick daje do znanje da je jedanoblik dr®ave ipak opravdan. I ne samo to: ‘dr®ava se ne smije poslu®iti svo-jim aparatom prisile da bi primorala jedne graðane da pomognu drugima.’Nakon te ideje koja iskljuèuje sve oblike dr®avno sponzorirane zdravstvene isocijalne zaštite, novi hladan tuš za našeg anarhistièkog èitatelja je i Nozicko-va ideja da se dr®avni poslovi ogranièe na policijsku i vojnu zaštitu. Daljnju145Prikazi knjiga / Book ReviewsNozickovu tvrdnju da je takva dr®ava pravedna i inspirativna, jednom rijeèjuutopija, anarhist mo®e shvatiti tek kao provokaciju. Ukoliko èitatelj veænakon tih nekoliko uvodnih stranica ne odbaci knjigu i posegne za nekomstandardnom anarhistièkom literaturom, u njoj æe pronaæi mnoštvo zanim-ljivih argumenata.Knjiga je, kako i naslov sugerira, podijeljena u tri dijela. U prvomedijelu, naslovljenom ‘Teorija prirodnog stanja ili kako dospjeti do dr®avebez naroèitog napora’, Nozick iznosi argumente kako bi se iz prirodnogstanja izrodio jedan oblik minimalne dr®ave èija bi funkcije bile ogranièenana pru®anje zaštite od kraðe, prevare i agresije. Bitna sastavnica argumentajest dokaz da bi takva dr®ava nastala bez kršenja ièijih prava, iskljuèivo volj-nim odlukama pojedinaca koji stupaju u meðusobne odnose na slobodnomtr®ištu. Time Nozick nasuprot anarhista pokazuje kako dr®ava mo®e posto-jati a da ne krši nièija prava. Nozick se u opisu anarhije uvelike slu®i Locke-ovim opisom prirodnog stanja unutar kojega se predviða da pojedinci dje-luju u okvirima prirodnog prava. Shvaæanje da svaki èovjek ima prirodnopravo na ®ivot, slobodu i vlasništvo, ugraðeno je u tezu vlasništva nad samimsobom (self-ownership thesis) koja slu®i kao polazište za Nozickova promiš-ljanja i temeljna je postavka libertarijanizma. U najjednostavnijem oblikuona ka®e da svatko ima pravo raspolagati sa svojim ®ivotom na naèin na kojion ili ona to ®eli (pod pretpostavkom da poštuje slièno pravo za druge).Ta teza le®i i u podlozi Nozickovog pokušaja da u drugom dijelu knjigepoka®e da nijedna dr®ava koja bi imala veæe ovlasti od minimalne ne bi bilaopravdana. U tu svrhu Nozick izla®e teoriju ovlaštenja u kojoj se s pomoæutri jednostavna naèela (naèela pravednosti u stjecanju, pravednosti u prije-nosu i rektifikacije) utvrðuje je li neka raspodjela dobara i polo®aja u druš-tvu pravedna. Ta teorija pravednosti je povijesna teorija, što æe reæi dapravednost raspodjele ovisi o tome kako je do nje došlo. Insistiranje na po-vijesnosti pravednosti ukljuèuje i odbijanje zamisli da bi se raspodjela tre-bala odvijati prema nekom obrascu raspodjele. Prvo od tih obilje®ja, utjecajpovijesti stjecanja na pravednost, odvaja Nozickovu teoriju od onih teorijapravednosti koje smatraju da je u ocjeni pravednosti neke raspodjele bitnojedino kako su dobra na kraju raspodijeljena, odnosno tko završava s èim.Drugo obilje®je odvaja ih od onih povijesnih teorija pravednosti koje svojanaèela temelje na nekom obrascu ili uzorku, pri èemu raspodjela varira za-jedno s nekom prirodnom dimenzijom. Kako bi pokazao da te ‘uzorkovane’teorije ne udovoljavaju našim intuicijama o pravednosti, Nozick prezentirasvoj slavni primjer s košarkašem Wiltom Chamberlainom. Ako ljudi u skladus nekim pravednim obrascem uistinu posjeduju svoju imovinu, i ako je velikidio njih voljan dio te imovine prenijeti na Wilta Chamberlaina kako bi u®ivaliu gledanju njegovih majstorija pod obruèem, onda nu®no slijedi da æe doæi dopromijene omjera raspodjele imovine tako da æe Chamberlain imati više anjegovi obo®avatelji manje. Ako pretpostavimo da je raspodjela sredstavaprije tog prijenosa bila u skladu s nekim obrascem kojeg smatramo praved-146 Prolegomena 4 (1/2005)nim, Nozickov je stav da onda moramo prihvatiti da je i novonastala raspo-djela koja krši prvotni obrazac isto tako pravedna. Sloboda razbija sve ob-rasce.Da bi teorija ovlaštenja bila funkcionalna, Nozicku je potrebna teorijaizvornog stjecanja vlasništva nad bezvlasnim predmetima. Ovisno o tomekoju teoriju stjecanja prihvaæaju, libertarijanci æe imati bitno razlièit odnosprema pitanju jednakosti unutar društva. Kao i u sluèaj prirodnog stanja,Nozick i ovdje slijedi Lockea. Vlasnièko pravo nad nekim predmetom stjeèese pod uvjetom da ‘za ostale ostane dovoljno i jednako dobro’, kako ka®eLocke. Nozickovo tumaèenju tog lockeovskog uvjeta ostavlja dosta prostoraza znaèajne nejednakosti unutar društva. Za liberalne teoretièare praved-nosti takve nejednakosti su nepravedne i treba ih ukinuti ili, kao što toizlo®io Rawls u svom drugom naèelu pravednosti, dopustiti samo ukoliko suna dobrobit onih najsiromašnijih. Upravo je to naèelo razlike predmet No-zickove detaljne kritike. Priznajuæi da Rawlsova Teoriji pravednosti oznaèujeprijelomnu toèku suvremene politièke filozofije, Nozick ukazuje na nekenjene nedostatke u oblikovanju modela izvornog polo®aja, nepravednostinaèela razlike i uloge prirodnih sposobnosti u pravednoj raspodjeli. Idejijednakosti moguænosti Nozick prigovara da svojim gledanjem na ®ivot kaona utrku s jednim sudcem, startnom i ciljnom ravninom, podcjenjuje zaseb-nost pojedinaca i raznolikost ciljeva koje oni slijede.‘Utopija’ je naslov treæeg dijela knjige u kojemu Nozick, sukladno svo-jem libertarijanizmu, ne daje opis idealne ljudske zajednice. Sve što jednalibertarijanistièka politièka teorija mo®e dati jest ‘okvir za utopiju’ unutarkojega æe najrazlièitiji pojedinci imati slobodu da ostvare svoju idealnu kon-cepciju dobra. Nozick smatra da je upravo minimalna dr®ava kako ju je onprikazao u svojoj knjizi okvir za utopiju te se stoga mo®e oèekivati da mini-malna dr®ava zadobije povjerenje i potporu svojih graðana.U ovom kratkom prikazu nije moguæe pobrojati sve teme kojih se No-zick u ovoj knjizi dotièe. Zahvaljujuæi Nozickovom osebujnom stilu pisanja iargumentiranja, samo dio njih ukljuèen je u ono što bismo mogli oznaèitisredišnjim argumentom za nastanak i opravdanje minimalne dr®ave. Velikibroj tema, poput kritike utilitarizma, ®ivotinjskih i radnièkih prava, kao iprava velikih korporacija itd., raspravljene su mimo te središnje argumenta-cije. Brojne digresije ponekad ote®avaju praæenje dokaznog postupka, ali,zajedno s nizom duhovitih primjera, razbijaju monotoniju èitanja jednogtako opširnog djela kao što je Anarhija, dr®ava i utopija. U svakom sluèaju,ova knjiga nije lagan zalogaj, jer osim spremnosti da se prate Nozickovièesto slo®eni dokazi, od èitatelja zahtijeva da upusti u razmatranje naèelateorije racionalnog izbora i ekonomije.Što se tièe hrvatskog prijevoda, ovdje bih se osvrnuo samo na jednoprevoditeljsko rješenje za koje smatram da nije posve adekvatno. Radi se o‘equality of opportunity’, pojmu koji se èesto susreæe u okviru politièke filo-zofije. Prevoditeljica na veæini mjesta ‘opportunity’ prevodi sa ‘startna pozi-147Prikazi knjiga / Book Reviewscija’, što u primjeru utrke za nagradu kojim se Nozick slu®i uistinu i ima dje-lomièno opravdanje. Meðutim, u politièkoj filozofiji taj pojam ima dalekoširu uporabu. Prikladniji bi bio izraz ‘jednakost moguænosti’ što je prijevodkoji se veæ ustalio u hrvatskoj literaturi o politièkoj filozofiji (vidi npr., J.Rawls, Politièki liberalizam, KruZak 2000). Vrlina tog rješenja jest da semo®e upotrebljavati i u kontekstima mimo primjera utrke. No ni ono nijebez svojih nedostataka. Treba ga razlikovati od puke moguænosti (possibili-ty), no tomu se mo®e doskoèiti, primjerice, konstrukcijom ‘izgledna mo-guænost’.Bez obzira na zahtjevnost knjige i neke propuste u prijevodu, Nozickovaknjiga je obvezna, a vjerujem i inspirativna literatura za sve one koje zanimadruštvo i svijet u kojem ®ivimo, pa tako i za anarhista s poèetka recenzije.Tvrtko JoliæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagrebtvrtko@ifzg.hrMirko Dra®en Grmek, Medejin kotao: Pokusi na ®ivim biæima u antici, sfrancuskog prevela Ana Buljan, ArTresor naklada, Zagreb 2004, 195 str.U raspravama o prirodi antièke znanosti kao naroèito kontroverzno po-javljuje se pitanje jesu li antièki znanstvenici poznavali eksperimentalnu me-todu i slu®ili se njome. Sa stajališta modernog shvaæanja znanosti to se pi-tanje èini va®nim za procjenu statusa antièke znanosti, a istra®ivaèi su okotoga podijeljeni. Mnogi tako pristaju uz ocjenu, koju je davno iznio FrancisBacon,1 da u antici nije bilo eksperimentiranja (Whewell, Sambursky, Ver-nant, Verdenius, von Fritz i dr.),2 no nisu malobrojni ni oni koji tvrde su-protno, da su se antièki znanstvenici slu®ili eksperimentalnom metodom(Burnet, Farrington, Edelstein, Zubov i dr.).3 Takva podijeljenost nije neo-148 Prolegomena 4 (1/2005)1 Novum Organum I, 73.2 W. Whewell, History of the Inductive Sciences, New York, 1837, 31857; S. Sambursky,The Physical World of the Greeks, Princeton, 1956; J.-P. Vernant, “Remarques sur les formes etles limites de la pensée technique chez les Grecs”, Revue d’histoire des sciences 10 (1957),205–225; W. J. Verdenius, “Science grecque et science moderne”, Revue philosophique 152(1962), 319-335; K. von Fritz, Grundprobleme der Geschichte der antiken Wissenschaft, Berlin /New York, 1971.3 J. Burnet, Early Greek Philosophy, London, 1930; B. Farrington, “The Greeks and theExperimental Method”, Discovery 18 (1957), 68-69; L. Edelstein, “Recent Trends in the Inter-pretation of Ancient Science”, Journal of the History of Ideas 13 (1952), 573-604; V. P. Zubov,“Beobachtung und Experiment in der antiken Wissenschaft”, Das Altertum 5 (1959), 223-232.

Robert Nozick, Anarhija, država i utopija

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia