Prikaz knjige Mirko Dražen Grmek, Medejin kotao: Pokusi na živim bićima u antici, s francuskog prevela Ana Buljan, ArTresor naklada, Zagreb 2004, 195 str

Maja Hudoletnjak Grgić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

cija’, što u primjeru utrke za nagradu kojim se Nozick slu®i uistinu i ima dje-lomièno opravdanje. Meðutim, u politièkoj filozofiji taj pojam ima dalekoširu uporabu. Prikladniji bi bio izraz ‘jednakost moguænosti’ što je prijevodkoji se veæ ustalio u hrvatskoj literaturi o politièkoj filozofiji (vidi npr., J.Rawls, Politièki liberalizam, KruZak 2000). Vrlina tog rješenja jest da semo®e upotrebljavati i u kontekstima mimo primjera utrke. No ni ono nijebez svojih nedostataka. Treba ga razlikovati od puke moguænosti (possibili-ty), no tomu se mo®e doskoèiti, primjerice, konstrukcijom ‘izgledna mo-guænost’.Bez obzira na zahtjevnost knjige i neke propuste u prijevodu, Nozickovaknjiga je obvezna, a vjerujem i inspirativna literatura za sve one koje zanimadruštvo i svijet u kojem ®ivimo, pa tako i za anarhista s poèetka recenzije.Tvrtko JoliæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagrebtvrtko@ifzg.hrMirko Dra®en Grmek, Medejin kotao: Pokusi na ®ivim biæima u antici, sfrancuskog prevela Ana Buljan, ArTresor naklada, Zagreb 2004, 195 str.U raspravama o prirodi antièke znanosti kao naroèito kontroverzno po-javljuje se pitanje jesu li antièki znanstvenici poznavali eksperimentalnu me-todu i slu®ili se njome. Sa stajališta modernog shvaæanja znanosti to se pi-tanje èini va®nim za procjenu statusa antièke znanosti, a istra®ivaèi su okotoga podijeljeni. Mnogi tako pristaju uz ocjenu, koju je davno iznio FrancisBacon,1 da u antici nije bilo eksperimentiranja (Whewell, Sambursky, Ver-nant, Verdenius, von Fritz i dr.),2 no nisu malobrojni ni oni koji tvrde su-protno, da su se antièki znanstvenici slu®ili eksperimentalnom metodom(Burnet, Farrington, Edelstein, Zubov i dr.).3 Takva podijeljenost nije neo-148 Prolegomena 4 (1/2005)1 Novum Organum I, 73.2 W. Whewell, History of the Inductive Sciences, New York, 1837, 31857; S. Sambursky,The Physical World of the Greeks, Princeton, 1956; J.-P. Vernant, “Remarques sur les formes etles limites de la pensée technique chez les Grecs”, Revue d’histoire des sciences 10 (1957),205–225; W. J. Verdenius, “Science grecque et science moderne”, Revue philosophique 152(1962), 319-335; K. von Fritz, Grundprobleme der Geschichte der antiken Wissenschaft, Berlin /New York, 1971.3 J. Burnet, Early Greek Philosophy, London, 1930; B. Farrington, “The Greeks and theExperimental Method”, Discovery 18 (1957), 68-69; L. Edelstein, “Recent Trends in the Inter-pretation of Ancient Science”, Journal of the History of Ideas 13 (1952), 573-604; V. P. Zubov,“Beobachtung und Experiment in der antiken Wissenschaft”, Das Altertum 5 (1959), 223-232.bièna. S jedne strane, pojam antièke znanosti pretpostavlja široki skup ideja,teorija, istra®ivanja koja nisu bila sasvim nepovezana, ali su svakako bilaraznorodna i nisu poèivala na nekom zajednièkom shvaæanju znanosti, takoda taj pojam obuhvaæa skup disciplina koje su se razvijale na razlièit naèin,razlièitim tempom i razvijajuæi razlièite metode. S druge strane, rijeè je oznanosti na vrlo ranome stupnju, pa pojam eksperimentiranja, ako ga ®elimoprimijeniti na antièku znanost, moramo na neki naèin modificirati, te æe setako i ono što pojedini istra®ivaèi u ovim raspravama razumiju pod eksperi-mentalnom metodom razlikovati.Stoga se èini nu®nim u raspravi o ovom pitanju najprije definirati pri-stup, a to najèešæe znaèi suziti pojam “antièka znanost” i na odreðeni naèinproširiti pojam “eksperiment”, tako da on mo®e obuhvatiti razlièite razineeksperimentiranja.Naèin na koji mo®emo suziti pojam znanosti prilièno je samorazumljiv:u razmatranju pitanja o primjeni eksperimentalne metode prirodno je ogra-nièiti se na pojedinu granu znanosti (kao što je predlo®io primjerice G. E. R.Lloyd).4 No to nije uvijek dovoljno da bismo dobili jasnu sliku o tome u ko-joj je mjeri neka grana antièke znanosti razvila moguænost primjene eksperi-mentalne metode. Heinrich von Staden je stoga predlo®io drugi pristup: po-kazao je da unutar pojedine grane znanosti (primjerice medicine) mo®emoidentificirati razdoblja u kojima je jasno izra®ena usmjerenost na primjenueksperimentalnih provjera i onih u kojima takva sklonost izostaje. Uz takavpristup mo®emo pokazati i koje okolnosti dovode do toga da se eksperimen-talne metode razvijaju, a koje pridonose slabljenju interesa za njihovu pri-mjenu u odreðenom podruèju. (U svom poznatom èlanku5 von Straden jeprikazao razvoj fiziologije u prva dva stoljeæa nakon Aristotela te je pokazaokako je na pojavu znatnog broja eksperimentalnih provjera u 3. st. pr. Kr.utjecao sna®an razvoj anatomije i fiziologije, a da je prije svega razvoj em-pirizma u medicini razlog naglog zamiranja takve prakse.)U ovoj knjizi, koja je nastala na temelju predavanja što ih je odr®ao naSveuèilištu u Padovi, Grmek razmatra poèetke bioloških pokusa. I njegov jepristup definiran s nekoliko prethodnih ogranièenja: usredotoèuje se napodruèje medicine, na razdoblje grèko-rimske antike i na povijesni pristup uistra®ivanju eksperimentalne metode. U pogledu spomenutog pitanja o pri-mjeni eksperimenata u antici, Grmek je unaprijed istaknuo svoj stav da su uovom razdoblju i u ovom podruèju znanstvenici izvodili pokuse iako nisupoznavali eksperimentalnu metodu, a to znaèi da nisu posjedovali znanje opripremi i tumaèenju pokusa (str. 32).Eksperimentiranje prethodi poznavanju eksperimentalne metode i ovoje razdoblje u povijesti razvoja bioloških pokusa u kojem je ta situacija sas-149Prikazi knjiga / Book Reviews4 G. E. R. Lloyd, “Experiment in Early Greek Philosophy and Medicine”, Proceedings ofthe Cambridge Philological Society 190 (1964), 50-72.5 H. von Staden, “Experiment and Experience in Hellenistic Medicine”, Bulletin of the In-stitute of Classical Studies 22 (1975), 178-199.vim oèita. No rijeè je o razdoblju koje, u onoj mjeri u kojoj je dokumenti-rano pisanim svjedoèanstvima, obuhvaæa barem sedam stoljeæa (od hipo-kratskih spisa u 5. st. pr. Kr. do Galena u 2. st. po. Kr.) i moguæe je pokazatikako su se unutar toga razdoblja eksperimentalna postupanja razvijala pre-ma zaèecima eksperimentalne metode. I Grmekov pristup stoga naglašavanu®nost razlikovanja etapa u razmatranju pojedinog razdoblja i podruèja is-tra®ivanja, iako njegova analiza koja je povijesno postavljena pretpostavljaprogres, dok je primjerice von Stadenova, koja je usredotoèena na jednorazdoblje, istaknula diskontinuitet. Grmek je tako u ovoj knjizi, prikazujuæirazdoblje grèko-rimske antike, svoju ranije iznesenu podjelu na pet episte-moloških razina eksperimentalnog istra®ivanja6 dalje rašèlanio na dvanaestetapa te je pokazao kako antièko razdoblje obuhvaæa prvih šest. Prve tri (eks-perimentalno napipavanje, elementarno kvalitativno eksperimentiranje ianalogijsko eksperimentiranje) pokrivaju razdoblje hipokratske medicine idijelom ono što je u hipokratskim spisima prikazano kao predhipokratskamedicina. Ovdje veæ mo®emo uoèiti razlièite vrste postupaka, od onih kojipripadaju umijeæima opæenito kao “metoda pokušaja i pogrešaka” do po-kusnih opa®anja koja se veæ pribli®avaju eksperimentiranju, a naroèito suzastupljena u ginekološkim i embriološkim spisima.Sljedeæa etapa (racionalistièka kritika i promišljeno eksperimentalnonapipavanje) prikazuje utjecaj koji je na ovaj razvoj izvršio Aristotel. Aristo-telov je utjecaj na razvoj bioloških istra®ivanja bio znaèajan, a Grmek jeovdje posebno istaknuo onaj neposredan utjecaj koji je bio negativan. Aris-totel se protivio eksperimentiranju i nije prihvaæao intervenciju u prirodu.Ipak, Aristotelov je utjecaj bio dovoljno obuhvatan da je uvijek moguæe pro-naæi i va®ne posredne pozitivne posljedice, pa i u podruèju eksperimenti-ranja. Sna®an razvoj medicine u 3. st. pr. Kr. obilje®ava prijelaz s humoralnefiziologije koja je u osnovi hipokratske medicine na anatomofiziologiju he-lenistièkog razdoblja, a on je rezultat anatomskih istra®ivanja koja su se te-meljila na seciranjima. Moguæe je dati razlièita objašnjenja èinjenice da jepraksa seciranja ljudskih tijela (navodno i ®ivih) postojala samo u Aleksan-driji u 3. st. pr. Kr., no bez obzira na sve vanjske okolnosti, uoèavanje episte-mološke va®nosti tih postupaka i na njima zasnovanih anatomskih znanjavalja pripisati Aristotelu koji je zapoèeo sustavnu praksu seciranja ®ivotinja.Taj aspekt Aristotelova utjecaja Grmek ne razmatra i vrlo kratko prikazujenjegovu djelatnost seciranja. Helenistièka pak medicina, u Grmekovoj shemioznaèena kao elementarno kvantitativno eksperimentiranje, razdoblje je ko-je je, uz inovacije, va®na otkriæa, nova anatomska znanja, obilje®eno i jas-nom usmjerenošæu na eksperimentiranje. Neki Erazistratovi pokusi o koji-ma imamo izvještaje zaslu®uju da ih se nazove eksperimentiranjem (Grmekovdje uglavnom prihvaæa von Stadenovu analizu tih primjera), jer polaze od150 Prolegomena 4 (1/2005)6 “L’Expérimentation biologique quantitative dans l’Antiquité” u La Première révolutionbiologique, Paris, 1990.hipoteze, provode se u odreðenim umjetno stvorenim uvjetima, mjere sevarijable i na osnovi mjerenja izvlaèi zakljuèak o nevidljivome na temeljuvidljivoga. Ono što helenistièko razdoblje naroèito pozitivno izdvaja u raz-voju eksperimentiranja jesu pokušaji kvantifikacije pojava, koje mo®emouoèiti ne samo u sluèaju nekih Erazistratovih pokusa nego i Herofilovih ino-vacija u okviru sfigmologije. On se, naime, slu®io prijenosnom klepsidromkoja je imala oznaèene stupnjeve i mogla se prilagoðavati dobi pacijenta teje njome mjerio ubrzanje pulsa i temperaturu pacijenta. Zanimljivo bi bilodati objašnjenje ovog iznenadnog i va®nog prodora mjerenja i kvantifikacijeu antièku medicinu. Grmek se u to ne upušta, a Herofilovu metrièku sfigmo-logiju povezuje s pitagorovskom tradicijom, što nikako ne bi trebalo uzimatikao objašnjenje. Vjerojatno je bli®e istini von Staden koji to objašnjava egi-patskim utjecajima na aleksandrijsku medicinu, buduæi da su Egipæani poka-zivali veæu sklonost kvantifikaciji i imali su razvijenu tehnologiju vodenihsatova.7 Primjeri pokusa helenistièkih lijeènika pokazuju, meðutim, bitnenedostatke, a visoka razina u eksperimentiranju koja je ipak dosegnuta nijese uspjela odr®ati, prema Grmeku, najviše zbog terapijskih problema kojenisu mogli riješiti, pa on prihvaæa Vegettijevu ocjenu da je rijeè o nedovrše-noj epistemološkoj revoluciji.Analizu izvoðenja bioloških pokusa u antici Grmek zakljuèuje prika-zom Galenovih vivisekcija ®ivotinja (hipotetièko-deduktivno kvalitativnoeksperimentiranje). S Galenom je dosegnut vrhunac u podruèju eksperi-mentiranja u antici i, prema Grmeku, zaèetak “kvantitativnog eksperimen-talnog umovanja” (str. 133). Ogranièeni doseg velikih Galenovih postignuæana tom podruèju Grmek ponajprije objašnjava èinjenicom da za Galena eks-perimentiranje nije univerzalna metoda i da se on njome relativno rijetkoslu®i. Èitatelj æe ovdje, kao i u sluèaju prikaza helenistièke medicine, mo®daoèekivati šire objašnjenje okolnosti koje su omoguæile da Galen dosegne tajrelativno razvijeni stupanj u razvoju eksperimentiranja, naroèito metodo-loških, epistemoloških i teorijskih pretpostavki. Galen je posebno pogodanza takvu analizu, jer je rijeè o iznimno kompleksnom znanstveniku koji jeobuhvatio, preradio, komentirao, kritizirao i sintetizirao tradiciju i suvre-mena strujanja, kako u medicini tako i u filozofiji, unutar toga okvira naèinioznatne va®ne pomake te doktrinarno i metodološki postavio standarde kojiæe biti utjecajni još mnogo stoljeæa. On je, osim toga, bio iznimno plodan pi-sac, èije nam je ogromno djelo velikim dijelom saèuvano, pa smo ovdje usituaciji da iz prve ruke doznajemo ne samo o postupcima i metodama negoi o teoretiziranju koje iza njih stoji.No to, naravno, ovisi o pristupu i interesu istra®ivaèa, a Grmek je u ovojknjizi, prije svega, htio istaknuti okolnost da se pokusi u ovom podruèju iz-vode na ®ivim biæima, što takve postupke èini posebno osjetljivima zbog mo-151Prikazi knjiga / Book Reviews7 H. von Staden, Herophilus: The Art of Medicine in Early Alexandria, Cambridge, 1989,str. 10.guænosti pogreške, a zbog intervencije u ono ®ivo èesto se povezuju smagijskim. Iako je taj aspekt naslovom istaknuo kao osnovni, Grmek o tomeraspravlja posebno u sedmom poglavlju (“Pokus po cijenu ljudskoga ®iv-ota”), u kojemu prikazuje farmakološke pokuse koji su posebno delikatnizbog opasne bliskosti terapijskog i toksiènog djelovanja.U ovoj kratkoj knjizi Grmek je uspio prikazati jedno dugaèko razdobljete iznijeti i analizirati veliki broj primjera eksperimentalnih pokušaja (i pro-pusta), a rezultat je izvrsna knjiga koja se, iako je usredotoèena na specifièanproblem, mo®e èitati i kao razumljiv i zanimljiv prikaz antièke medicine.Mirko Grmek bio je uzor istra®ivaèa u podruèju povijesti medicine. Ovaknjiga pokazuje i zbog èega. Bio je lijeènik i vrhunski povjesnièar medicine,a u podruèju klasiènih jezika i literature nije samo priuèen nego dovoljnostruèan da se, uz izvrsno poznavanje antièke medicinske historiografije,mo®e s razumijevanjem baviti relevantnim problemima. To mu omoguæujeobuhvatan pristup u podruèjima koja zahtijevaju takav spoj razlièitih struè-nosti (a koji je uistinu rijedak) te da uvijek otkriva i uzima u obzir one aspek-te koji su relevantni. Ovo hrvatsko izdanje donosi i uvodnu raspravu JosipaBalabaniæa koja prikazuje Grmekov ®ivotni i znanstveni put te upoznaje èi-tatelja s njegovim najva®nijim doprinosima u povijesti medicine.U knjizi æemo naiæi na poneku tiskarsku pogrešku koje ne bi bilo vri-jedno spominjati da koji put ne dovode do zabune. Na str. 45 umjesto “Ele-mentarno kvantitativno eksperimentiranje” treba stajati “Elementarno kva-litativno eksperimentiranje”. Knjiga Geoffreya Lloyda (str. 85 b. 97) nijeMethods and Programs in Greek Science, nego Methods and Problems inGreek Science. U bilješci 5 uz uvodnu raspravu (str. 28) došlo je vjerojatnodo spajanja dviju bilje®aka. Na koncu, iako se to mo®e èiniti sitnièavim, izpoštovanja prema dvoje iznimnih istra®ivaèa u podruèju povijesti medicine®elim spomenuti da je Armelle Debru ®ena (usp. str. 165 b. 248), a VivianNutton muškarac (str. 170 b. 257).Ovaj prijevod donosi i urednièki dodatak koji se sastoji u tome da se svagrèka i latinska vlastita imena u uglatim zagradama navode u svom izvornomobliku (kao i grèke rijeèi koje su u izvorniku transliterirane). Korisnost tihumetaka nije mi sasvim jasna, pa mi se takva intervencija u tekst jednogautora kao što je Mirko Grmek èini malo pretjeranom. No vrijednost oveknjige teško je narušiti, pa samo mo®emo biti zahvalni izdavaèima što sunam je uèinili dostupnom i na hrvatskom.Maja Hudoletnjak GrgiæHrvatski studiji Sveuèilišta u ZagrebuUlica grada Vukovara 68, HR-10000 Zagreb152 Prolegomena 4 (1/2005)

Mirko Dražen Grmek, Medejin kotao

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia