Prikaz knjige Evolucija: klasici i suvremene spoznaje, uredio Mark Ridley, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2004, 477 str

Josip Hrgović

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

2046, dok su mnogi objavljeni kao pojedinaèna izdanja kod razlièitih naklad-nika, a neki i u više izdanja. Nakana je da sva njegova djela budu objavljenakao sveukupno izdanje (Gesamtausgabe), koje je planirano u 102 sveska.Ovdje, meðutim, nalazimo pregled svih Heideggerovih spisa, kronološkipopis djela, kao i kazalo kronološkog popisa, gdje su ukljuèena predavanja,seminari, kolokviji, radni kru®oci i pripadajuæi rukopisi, za njegova ®ivotaobjavljene pjesme, èlanci, knjige, govori, predavanja, nagovori, pisma. Tu jerijeè i o ostavštini, o svjedoèanstvima, o protokoliranim razgovorima itd.Nedvojbeno je da veæ prvi svezak Heideggerova godišnjaka pokazuje dase radi o znaèajnom pothvatu, koji ®eli promišljati cjelinu i neiscrpnost Hei-deggerova djela, pri èemu je oèita nakana inicijatora da okupe sve znaèajnijemislioce, koje zanima Heideggerova filozofija. Èak se èini da je ambicija iveæa: okupiti sve one koje danas u svijetu ®ele ozbiljno i sustavno filozofirati.Jer, informacije i promišljanja koja su objavljena veæ u prvom svesku pozna-vateljima Heideggerova mišljenja i djela na jednom mjestu pru®aju neis-crpan izvor, onima pak koji o Heideggeru malo znaju, a ®ele znati više, nudeosnovne èinjenice, uvide i poticaje, koji mogu biti osnova za dug, muko-trpan, ali obeæavajuæi put prema obzorima mišljenja jednog nezaobilaznog,neiscrpnog filozofijskog uma, prema obzorima mišljenja Martina Heideg-gera. Pa i prema obzorima mišljenja kao takvog.Ivan KordiæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagrebivan.kordic1@zg.htnet.hrEvolucija: klasici i suvremene spoznaje, uredio Mark Ridley, NakladaJesenski i Turk, Zagreb 2004, 477 str.‘Ništa što sam tada nauèio (prije evolucijske teorije)nije imalo veze s velikim i zbiljskim pitanjima. Tko samja? Što ovdje radim? Što je svijet? Kakav je moj odnosprema njemu?’(G. G. Simpson, Stotinu godina bez Darwina je dovoljno)‘Va®nost evolucije nadilazi obiènu biologiju’, napisao je u uvodu zbornikaradova Evolucija: klasici i suvremene spoznaje njegov urednik Mark Ridley.Nama koji danas ®ivimo ta se tvrdnja èini i suviše toènom. Oduvijek, i mnogoprije prvog izdanja Darwinovog kapitalnog djela Postanak vrsta (1859), pi-tanja i pokušaji odgovora o porijeklu, strukturi i odnosu organizama plijenilisu ljudsku pa®nju radi sna®nih implikacija koje posjeduju o porijeklu èovje-129Prikazi knjiga / Book Reviewska, smislu ®ivota, bivanja, njegovoj prirodi i buduænosti. Meðutim, u po-sljednjih nekoliko desetljeæa, razvojem genskih tehnologija po prvi puta suse poèele otvarati moguænosti neposrednog zadiranja u materijalne osnoveonoga što nas èini vrstom drugaèijom od drugih; otvorile su se moguænostineposredne manipulacije molekulom DNK, genskim kodom i gospodare-njem buduæom evolucijom èovjeka i drugih ®ivotinjskih i biljnih vrsta.Nadalje, teorija evolucije ponovno je krupnim koracima prodrla u hu-manistièke i društvene znanosti. Nakon ideološki nametnute pauze u neko-liko desetljeæa poslije Drugoga svjetskoga rata, oblikovala su se danas em-pirijski uvjerljiva znanstvena podruèja unutar standardnih humanistièkih idruštvenih znanosti. Evolucijska teorija poslu®ila je kao podloga za pokušajesinteze èinjenica iz prirodnih znanosti s onima ‘èisto’ kulturalno-socijalnim iomoguæila izgradnju potpunije slike o brojnijim aspektima ljudskoga po-našanja i ponašanja drugih organizama. Iako je Ridley s namjerom izostavioradove koji istra®uju i objašnjavaju ponašanje organizama unutar okviraevolucijske teorije, pokušat æu naglasiti znaèaj njegova zbornika upravo sobzirom na teorije ponašanja, a posebno suvremene evolucijske teorijskestrategije koje danas doslovno u svim humanistièkim i društvenim znanos-tima ispituju ljudsko ponašanje. Ponašajne evolucijske znaèajke organizamane mogu se odvojiti od morfoloških i fizioloških.Mark Ridley istra®ivaè je u Skupini za istra®ivanje ®ivotinjskog pona-šanja èiji je voditelj Richard Dawkins pri Odsjeku za zoologiju na SveuèilištuOxford. Autor je nekoliko struènih i popularnih knjiga na podruèju evolucije®ivotinjskog ponašanja. Meðutim, posebnu pa®nju potrebno je pru®iti vrlocijenjenom ud®beniku Evolucija (2003) koji polako preuzima ulogu stan-dardnog ud®benika na sveuèilištima diljem svijeta. Evolucija: klasici i suvre-mene spoznaje najjednostavnije se mo®e predoèiti kao Ridleyjeva osobnaknjiga lektire, knjiga tekstualnih izvadaka iz temeljnih djela na podruèjuevolucijske teorije. Kako Ridleyjev znanstveni status i ugled nisu nimaloupitni, njegovo ime pru®a pouzdan peèat ispravnom odabiru znaèajnih teks-tova u nepreglednom oceanu primarne i sekundarne literature u podruèjuevolucijske biologije posebno i evolucijske teorije opæenito.Potrebno je pohvaliti i Ridleyjev ureðivaèki program. Tri su osnovneideje, prema njegovim rijeèima, vodile Ridleyja pri ureðivanju zbornika.Prvo, ®elio je ukljuèiti što više izvadaka iz empirijskih znanstvenih radova.Èesto smo svjedoci zbornika ispunjenih meðusobno suprotstavljenim teo-rijskim apstraktnim raspravama. Iako je uvijek za pohvalu uvrštavanje su-protstavljenih znanstvenih perspektiva i svjetonazora, ukoliko se ne pru®einformacije o stupnju njihove empirijske utemeljenosti, nije jasno kako æe sekoliko-toliko neupuæen èitatelj prikloniti ovoj ili onoj strani. Drugo, Ridleyje ukljuèio iskljuèivo velike autore, ‘najveæe ljudske umove’, a izbjegao ‘de-rivativne autore’. I treæe, ®elio je postiæi sintezu klasiènog i suvremenog.¬elio je prikazati temeljna djela koja su uspostavila disciplinu i djela koja jojdanas daju peèat.130 Prolegomena 4 (1/2005)Evolucija: klasici i suvremene spoznaje sastoji se od deset poglavlja. Prvopoglavlje ‘Od Darwina do moderne sinteze’ donosi zanimljivi izvadak izneobjavljenog Darwinova rada i pisma, te radove klasiènih autora ‘herojskograzdoblja’, razdoblja sinteze evolucijske teorije sa mendelijanskom klasiè-nom genetikom. Vrlo je va®no drugo poglavlje ‘Selekcija na djelu’ u kojemuse prikazuju rasprave o dvama ciljevima istra®ivanja selekcije, nejednakompre®ivljavanju jedinki i relativnom reprodukcijskom uspjehu i kvantitativnimvrijednostima podobnosti raznih vrsta jedinki. Jesu li molekularni meha-nizmi va®nija sila evolucije od prirodne selekcije? Neutralna teorija pred-stavlja jednu od najzanimljivijih kontroverzija u novijoj povijesti evolucijsketeorije. U treæemu poglavlju ‘Neutralni drift u molekularnoj evoluciji’ po-sebno treba izdvojiti izvadak iz èlanka osnivaèa neutralne teorije MotooaKimure.Ishod prirodne selekcije je adaptacija. Èetvrto poglavlje ‘Adaptacija’odnosi se na tri problema. Što znaèi adaptacija? Klasièno shvaæanje uteme-ljitelja populacijske genetike R. A. Fishera glasi: ‘Organizam se smatra pri-lagoðenim odreðenoj situaciji, ili ukupnosti situacija koje èine njegov okoliš,samo u onoj mjeri u kojoj mo®emo zamisliti skup malo drugaèijih situacija iliokoliša u kojima bi ®ivotinja u cjelini bila slabije adaptirana; i jednako takosamo u onoj mjeri u kojoj mo®emo zamisliti skup malo drugaèijih oblika ®i-vota koji bi bili slabije prilagoðeni tom okolišu.’ Drugi problem adaptacije jebrzina njihova nastanka. Mikromutacionisti zastupaju stajalište prema ko-jemu do promjena dolazi postupno, a makromutacionisti tezu da adaptacijenastaju naglo. U nekoliko izvadaka pokazana su stajališta znanstvenika kojisu zastupali neku od verzija navedenih dvaju gledišta. Zbog èega je adapta-cija va®na? Izvrstan odgovor na to pitanje, koje je ujedno treæi problem okojemu se raspravlja u poglavlju o adaptaciji, pru®a filozof Daniel C. Den-nett u izvatku iz knjige Darwinova opasna ideja koju svakako treba u cijelostipreporuèiti.Posljedica prirodne selekcije i adaptacija je bioraznolikost. Oduvijek jekategoriziranje bogatstva raznolikosti ®ivoga svijeta predstavljalo veliki pro-blem u evolucijskoj teoriji. Do bogatstva raznolikosti organizama dovodiproces specijacije. Nekoliko primjera razlièitih stajališta o tom problemudonosi peto poglavlje ‘Bioraznolikost’. Meðutim, kako mo®emo znati iz kojeje vrste zajednièkog pretka specijacijom došlo do dvije, ili više novih vrsta. Otehnikama i metodama koje poma®u pri odgovaranju na to pitanje govori seu šestom poglavlju ‘Rekonstruiranje prošlosti’. Rekonstruira li se dovoljnovjerodostojno prošlost neke grane evolucijskog stabla mo®emo govoriti omakroevoluciji te grane. Evolucijskim biolozima (prvenstveno paleontolozi-ma) su pritom od velike va®nosti fosilni ostaci. Sedmo poglavlje ‘Makroevo-lucija’ govori o istra®ivanju evolucijskih dogaðaja koji su trajali i nekolikostotina milijuna godina. Poglavlje ‘Studije sluèajeva’, osmo po redu, donosiizvatke iz nekoliko izvanredno zanimljivih i raznolikih radova. Kao posebnozanimljiv i provokativan izdvojio bih rad P. B. Medawara ‘Jedan neriješen131Prikazi knjiga / Book Reviewsproblem biologije’ o evolucijskom znaèaju èinjenice starenja organizama.Teme dosadašnjih poglavlja dovode nas do zasigurno popularno najkontro-verznije teme, evolucije èovjeka. Pretposljednje, deveto poglavlje ‘Evolucijaèovjeka’ govori o povijesti ljudske evolucije, genetici postojeæih ljudskihpopulacija, evoluciji medicine i jezika.‘Sljedeæi osobit aspekt teorije evolucije jest da svi misle da je razumiju.Mislim na filozofe, društvene znanstvenike i tako dalje. Zapravo je vrlo maloljudi razumije, onakvu kakva jest, pa èak i onakvu kakva je bila kada ju jeDarwin izrazio, a još manje onakvu kakvom je danas mo®emo razumjeti ubiologiji.’ Oštra je to kritika evolucijskog biologa J. L. Monoda znanstvenikas podruèja humanistièkih i društvenih znanosti iznesena u izvatku koji jeRidley uvrstio u posljednje, deseto poglavlje svoga zbornika ‘Evolucija uobrazovanju, etici, filozofiji i religiji’. Iako bi se oèekivalo da kao osoba kojadolazi iz podruèja èije znanstvenike Monod kritizira reagiram negativno,imajuæi relativno dobar uvid u stanje suvremene literature koja sadr®i is-tra®ivanja i rasprave, kritike i apologije, u podruèjima humanistièkih i druš-tvenih znanosti koja obraðuju evoluciju, moram se s njim slo®iti. Svoje æuslaganje s Monodom obrazlo®iti pomoæu primjera prihvaæanja jednoga radakojega je Ridley uvrstio u svoj zbornik. Ujedno æe mi to obrazlaganje po-moæi kao osnovni motiv preporuke zbornika Evolucija: klasici i suvremenespoznaje.Èlanak ‘Trompe Svetoga Marka i panglosovska paradigma: kritikaadaptacionistièkog programa’ autora S. J. Goulda i R. C. Lewontina Ridleyje uvrstio u poglavlje o adaptaciji. Gould i Lewontin posvetili su više od tridesetljeæa svoga popularno-znanstvenog rada kritici primjene evolucijsketeoriji pri objašnjavanju ljudskog ponašanja. Iako su u tom kritièkom pro-gramu objavili mnogo radova, navedeni èlanak predstavlja krunu njihovihpokušaja da omalova®e nastojanja znanstvenika koji su uporabili evolucijskuteoriju za pribli®avanje prirodnih i društvenih znanosti i stvaranje potpunijeslike o ljudskom ponašanju. Va®no je napomenuti da sami nikada nisupru®ili suvislu i znanstveno relevantnu teorijsku alternativu, osim opæeg,neprestano ponavljanog stava da rade na izgradnji ‘marksistièke biologije’.Èlanak je išao kao ‘voda na mlin’ brojnim kritièarima evolucijskih teorijaponašanja, posebno onim znanstvenicima koji su zastupali takozvani izola-cionistièki standardni model društvenih znanosti prema kojemu se ljudskoponašanje, meðudjelovanje i društvo mogu istra®ivati i objašnjavati isklju-èivo putem socio-kulturalnih (socijalizacijsko-razvojnih) èinitelja.Bilo je dovoljno proèitati ‘Trompe Svetoga Marka i panglosovsku para-digmu’ da bi se postalo kompetentan kritièar adaptacionistièke metodolo-gije posebno i evolucijske teorije uopæe. Meðutim, velika veæina biologadoèekala je rad negativno kao skup iskrivljenih interpretacija, proizvoljnonavedenih èinjenica, pa èak i kao osobno uvredljiv. Prema mome mišljenju,najbolju kritiku navedenog èlanka dao je nedavno preminuli evolucijski bio-log Ernst Mayr, èovjek koji je prije više od 70 godine sudjelovao u sintezi132 Prolegomena 4 (1/2005)mendelijanske genetike i darvinovske evolucije, u radu Kako provoditi adap-tacionistièki program? (1986).Meðutim, nisu samo kritièari iz standardnog modela društvenih zna-nosti koji su upijali Gouldove i Lewontinove umotvorine pokazivali elemen-tarnu zakinutost poznavanja osnovnih djela s podruèja evolucijske teorije.Mnogi novonastali odsjeci za evolucijske teorije unutar društvenih znanostina brojnim svjetskim sveuèilištima ne smatraju svrsishodnim u svoje obra-zovne programe uvrstiti poduku iz klasiènih djela evolucijske teorije. Stogazbornik radova Marka Ridleyja Evolucija: klasici i suvremene spoznaje pred-stavlja ne literaturu ‘za one koji ®ele više’ veæ preèac za poèetak snala®enja ugolemom podruèju evolucijske teorije i otkrivanje genijalnih ideja koje nijepotrebno ponovno otkriti. Evolucija: klasici i suvremene spoznaje je stoga‘nu®na’ knjiga ne samo za one koji se bave, ili ®ele baviti evolucijskim teori-jama ponašanja unutar humanistièkih i društvenih znanosti, nego i za onekoji takvo bavljenje ®ele kritizirati.Josip HrgoviæInstitut društvenih znanosti ‘Ivo Pilar’Maruliæev trg 19/I, HR-10000 Zagrebjosip.hrgovic@pilar.hrKeith Ward, Bog: vodiè za zbunjene, preveo Saša Novak, Naklada Je-senski i Turk, Zagreb 2004, 216 str.Koncem prošle godine na hrvatskom je objavljena knjiga s neobiènim naslo-vom Bog: vodiè za zbunjene (God: A Guide for the Perplexed). Drugi je dio na-slova posuðen od srednjovjekovnog filozofa Mojsija Majmonida (1135–1204)koji je pod takvim naslovom napisao knjigu 1190, a imala je zadatak spojitibiblijsku objavu Boga s Aristotelovom filozofijom.Slièno je i naš autor Keith Ward, profesor iz Oxforda, napisao knjigu zakoju se ne mo®e od prve reæi je li to filozofska, teološka knjiga, ili pak nekedruge vrste. U njoj ima govora o filozofiji i filozofima, ali i o religijama pa ionim jednobo®aèkim. Knjiga se obraæa ljudskom iskustvu te ga pokušava narazne naèine izlagati. Tako dolaze do izra®aja i razlièite vrste ljudskogaznanja: od sjetilne spoznaje pojedinaènih predmeta do mistike. Pritom autors lakoæom ulazi u najte®e probleme a da ne simplificira uvjerenja znan-stvenika, filozofa i religioznih ljudi o kojima govori.Knjiga je, zapravo, sastavljena od pitanja tako da se iznose razlièitamišljenja i stajališta, a èovjek ostaje zbunjen ako ih sve ®eli svesti u neku har-moniènu cjelinu. U jednu ruku, moglo bi se govoriti o tezama i antitezama133Prikazi knjiga / Book Reviews

Evolucija: klasici i suvremene spoznaje

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia