Prikaz knjige Keith Ward, Bog: vodič za zbunjene, preveo Saša Novak, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb 2004, 216 str

Nikola Stanković

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

mendelijanske genetike i darvinovske evolucije, u radu Kako provoditi adap-tacionistièki program? (1986).Meðutim, nisu samo kritièari iz standardnog modela društvenih zna-nosti koji su upijali Gouldove i Lewontinove umotvorine pokazivali elemen-tarnu zakinutost poznavanja osnovnih djela s podruèja evolucijske teorije.Mnogi novonastali odsjeci za evolucijske teorije unutar društvenih znanostina brojnim svjetskim sveuèilištima ne smatraju svrsishodnim u svoje obra-zovne programe uvrstiti poduku iz klasiènih djela evolucijske teorije. Stogazbornik radova Marka Ridleyja Evolucija: klasici i suvremene spoznaje pred-stavlja ne literaturu ‘za one koji ®ele više’ veæ preèac za poèetak snala®enja ugolemom podruèju evolucijske teorije i otkrivanje genijalnih ideja koje nijepotrebno ponovno otkriti. Evolucija: klasici i suvremene spoznaje je stoga‘nu®na’ knjiga ne samo za one koji se bave, ili ®ele baviti evolucijskim teori-jama ponašanja unutar humanistièkih i društvenih znanosti, nego i za onekoji takvo bavljenje ®ele kritizirati.Josip HrgoviæInstitut društvenih znanosti ‘Ivo Pilar’Maruliæev trg 19/I, HR-10000 Zagrebjosip.hrgovic@pilar.hrKeith Ward, Bog: vodiè za zbunjene, preveo Saša Novak, Naklada Je-senski i Turk, Zagreb 2004, 216 str.Koncem prošle godine na hrvatskom je objavljena knjiga s neobiènim naslo-vom Bog: vodiè za zbunjene (God: A Guide for the Perplexed). Drugi je dio na-slova posuðen od srednjovjekovnog filozofa Mojsija Majmonida (1135–1204)koji je pod takvim naslovom napisao knjigu 1190, a imala je zadatak spojitibiblijsku objavu Boga s Aristotelovom filozofijom.Slièno je i naš autor Keith Ward, profesor iz Oxforda, napisao knjigu zakoju se ne mo®e od prve reæi je li to filozofska, teološka knjiga, ili pak nekedruge vrste. U njoj ima govora o filozofiji i filozofima, ali i o religijama pa ionim jednobo®aèkim. Knjiga se obraæa ljudskom iskustvu te ga pokušava narazne naèine izlagati. Tako dolaze do izra®aja i razlièite vrste ljudskogaznanja: od sjetilne spoznaje pojedinaènih predmeta do mistike. Pritom autors lakoæom ulazi u najte®e probleme a da ne simplificira uvjerenja znan-stvenika, filozofa i religioznih ljudi o kojima govori.Knjiga je, zapravo, sastavljena od pitanja tako da se iznose razlièitamišljenja i stajališta, a èovjek ostaje zbunjen ako ih sve ®eli svesti u neku har-moniènu cjelinu. U jednu ruku, moglo bi se govoriti o tezama i antitezama133Prikazi knjiga / Book Reviewstoliko protivnim da ih je teško dovesti u neki zajednièki obzor. S druge pakstrane, u svim tim mislima, ipak, prepoznajemo poticaje koji nas ne ®ele takozbuniti da zastanemo i skamenimo se kao pred Meduzinim pogledom negonam se raðaju nove misli o èudu razlièitosti.Knjiga dakle nije neki sustav koji bi te®io za tim da bude odreðena usta-va tako da zaustavi misli i daljnja divljenja, zgra®anja i tra®enja. Mnoštvo jetu poticaja, èinjenica, prijedloga, mišljenja, izazova, tako da bi èovjek pomis-lio da ipak treba negdje stati i prihvatiti odreðeno stajališta, ako ni iz kakvadrugog razloga, a ono zbog umora. No, zanimljivo je da se èitajuæi knjigu nedo®ivljava umor nego se s radošæu išèekuju daljnja suèeljavanja s novimsituacijama.Iako našega autora nazivaju “nasmijanim teologom”, on nikako nijeneozbiljan pisac nego slobodno propituje sve prijedloge glede ljudskih me-tafizièkih odreðenja, pa i onda kada se u pitanje stavlja i sama metafizika.Dok èita knjigu, èovjek se ne mo®e osloboditi još jednog dojma, a odnosi sena uèene teologa i filozofe kao i one obiène ljude koji su osjetljivi na svojeiskustvo. Naime, niti su oni prvi daleko odmakli od problematike koja seobraðuje niti su ovi drugi odviše zaostali. Prvi još uvijek imaju poteškoæa sracionalnim rješavanjima, a drugi svoje iskustvo nikako nisu dovršili. Ako suovi drugi ponekad nepravedni prema prvima prigovarajuæi im da su otploviliu ispraznu apstrakciju, ni prvi još uvijek nisu zadovoljavajuæe prikazali èo-vjekovo iskustvo, još manje ono religiozno, a pogotovo ne religiju samu.Ova knjiga je poticaj za sveopæi dijalog meðu ljudima kao ljudima. Uknjizi se ništa ne nameæe pa ni onda kada autor pokazuje sklonost premaodreðenim rješenjima protiv kojih je veæ iznosio poteškoæe.Sad se prošeæimo po poglavljima ove knjige slièno kao što se i naš autoršetao od autora do autora meðu kojima je zasigurno najviše filozofa. Prvopoglavlje nosi naslov ‘Osjeæaj za bogove’. Autor misli da je tradicionalni go-vor o Bogu postao dosadan iako to nikako ne znaèi da je rasprava oko do-kaza za Bo®je postojanje meðu filozofima završena, a niti ima izgleda da æe“presuda” biti uskoro izreèena. Istodobno je izgubljena odreðena vrsta per-cepcije pa to pogoduje da religija kao organizirano slu®beno bogoštovlje po-lako izumre. “To je najoèiglednije u Evropi, gdje su se mjesta hodoèašæapretvorila u turistièku atrakciju, gdje su crkve postale arhitektonski spo-menici, a religijski obredi priredbe za antropologe i njihove kamere” (str.10). Svakako je nastupilo vrijeme kad svijet nije više krcat bogovima, timnadljudskim biæima kojima se pripisuje vlast nad prirodom i ljudskim sudbi-nama. Izumrlo je mnoštvo bogova, ali isto tako i muze s njima pa je svijetostao bez nadahnuæa, a Descartes ga je pretvorio u stroj koji se ponašaprema fizikalnim deterministièkim zakonima. Izgleda da se mijenja odnos pre-ma svijetu te se gubi osjeæaj za bo®ansko. “Autentièni religiozni osjeæaj pod-razumijeva razabiranje vjeènosti i beskraja u ogranièenom i prolaznom” (18).U Grèkoj je bilo mnoštvo bogova. Iako su oni ponekad bili i u sukobu,pokazivala se i odreðena harmonija u “kojoj Muze pjevaju, Apolon svira,134 Prolegomena 4 (1/2005)toèi se vino, a bogovi se smiju” (21). Ako bit religije prema Schleiermacherunije u mišljenju i djelovanju, veæ u intuiciji i osjeæaju, postavlja se pitanje štose dogaða upravo s njima: s intuicijom i osjeæajem. Jesu li ustuknuli pred fi-lozofskom analizom koja ®eli sve “precizno odrediti i izraziti”?Da poka®e kako nije besmislen govor o svetom, numinozmom i nadra-cionalnom, autor pokazuje i na Rudolfa Otta i njegovu knjigu Sveto (1917).Kao da èovjek ®ivi na rubovima beskonaènog misterija koji je istodobnomysterium tremendum et fascinans. Ako je taj misterij onkraj pojma, onda jejasno da se pojmovno o njemu dade malo reæi, osim da je tu rijeè o neèem “ucijelosti drugotnom” što nas ispunja i strahopoštovanjem i jezom. Tako se uMartina Bubera èovjek obraæa svijetu na dvostruk naèin. To je odnos “ja-ono” i “ja-ti”. Tu naš autor izrièito nameæe diskusiju oko problema što je te-melj sve zbilje: “ono” ili “Ti”. Drugim rijeèima, je li u temelju cjelokupnezbilje neka neosobna nu®nost ili je pak osoba. O tome razgovaraju Biblija ifilozofija kao i Jeruzalem i Atena.U drugom poglavlju se nastavlja ista rasprava i ®eli se pokazati da religi-ozni osjeæaj vodi s onu stranu bogova, a proroci su bili ljudi posebno osjetlji-vi na carstvo svetog i bo®anskog. Njih nema samo u Bibliji nego i u Ilijadi.Tvrdi se da Bo®je ime zapravo nikom nije poznato, ali isto tako i sveti Tomase nije hvalio prevelikim znanjem o Bogu. Naš autor ne citira kako je Tomau Sumi teologije rekao koliko malo ljudi i nakon puno vremena i puno po-grešaka filozofskim putem dolazi do Boga. Znanje o Bogu je svakako druk-èije vrste od znanja o stvarima koje su osjetilima zamjetljive. Spominje se iapofatièka teologija, koja radikalno istièe da je tu rijeè o tajnovitosti i ne-shvatljivosti ili pak o Onostranom i Neizrecivom. U citatu iz veæ spomenuteknjige Mojsija Majmonida istièe se da izmeðu Boga i njegovih stvorenja nepostoji nikakva sliènost, a razlika je apsolutna (42). Slièno se upuæuje i naAlgazalija (al-Gazali) koji dr®i da Bo®ja narav nadilazi sve što je razumupodlo®no (52). U poglavlju se spominje i naèelo analogije koje upuæuje namoguænost govora o Bogu te da vjera nije “tek proteza za emocionalnonesigurne” (45). Kratko se prikazuju i glasoviti Tomini Putevi u kojima sepolazi iz svijeta (ex mundo) da bi se zakljuèilo na postojanje biæa koje “svinazivaju Bogom”. Ne zaboravlja se ni mistika kao viša kontemplacija u kojojse eventualno gleda èisto biæe Boga samoga, to jest tu se um otvara onom štoje u najpotpunijem smislu zbiljsko.U treæem poglavlju pod naslovom ‘Ljubav koja pokreæe sunce’, najprijeje govor o 613 zapovijedi te o deset zapovijedi i o one dvije glavne biblijskezapovijedi: o ljubavi prema Bogu i bli®njemu. Govori se i o teistièkom æu-doreðu kao ostvarenju Bo®je volje te i o onom do èega èovjek dolazi iakonije religiozan. Naravno, religiozni ljudi znaju da im Bog govori i preko pri-rode i preko njih samih. Tu se obraðuje i Kantovo shvaæanje koje “ostaje prisvim glavnim sastavnicama religioznog pristupa æudoreðu” (81), ali mu ne-dostaje “predod®ba o iskustvu jednog ljubeæeg Boga, koje bi vas moglo na-vesti da ispravno postupate zato što volite Boga, radije nego zato što ste slo-135Prikazi knjiga / Book Reviewsbodno donijeli takvu herojsku odluku” (81). Proroci drevnog Izraela su po-darili æudoreðu izrièitu “svijest o apsolutnom karakteru æudorednosti” kao ipotrebu za oprostom i nadu u pobjedu dobra. “Ta svijest o apsolutnomznaèenju zasniva se na do®ivljaju jedne ljubavi koja je obvezujuæa isto tolikokoliko i bezgranièna, milostiva koliko i obvezujuæa, i koja donosi ispunjenjeisto toliko koliko je milostiva” (83).Èetvrto poglavlje ‘Bog filozofa’ zapoèinje s odnosom Joba prema Bogu.Jobovi prijatelji koji su ga u nevolji savjetovali, valjda predstavljaju filozofe.Od svih se najviše obraðuje Platon, zatim Augustin s njegovim stvaranjem exnihilo, ne zaboravlja se ni Aristotel i savršeni bitak, Anselmo i Nu®no biæe,kao ni zlo, nu®nost i obrana slobodne volje. Tu je i stvaranje kao bezvremenièin, a na kraju poglavlja je rijeè o odnosu vjere i razuma. Autor pokušavanabrojiti razloge zbog kojih æe jedni tra®iti sveobuhvatno objašnjenje dok æedrugi dr®ati da je èovjekov um preslab za izvršenje takve zadaæe (113). Bogpukog spekulativnog mišljenja neke ne mo®e zadovoljiti, nego “Bog kojidaje smisao i jasnoæu svemiru kao bo®anskoj kreaciji, i koji duhovnu potraguza znanjem i ljubavlju prema najvišem dobru spaja sa znanstvenim nastoja-njem razumijevanja svemira i uloge èovjeèanstva u njemu” (113).Peto poglavlje ‘Pjesnik svijeta’ obraðuje klasièno shvaæanje Boga kaovjeènog i nepromjenjivog, nematerijalnog, neogranièenog, nesastavljenog pai nepristranog te onda i poteškoæe koje iz takvog shvaæanje proizlaze, èak iza vjernike. Dalje se raspravlja o tome koliko valja odbaciti platonizam kao ito koliko aristotelovsko uèenje zastupa materijalizam, a Bog da mu je bio,mo®da samo vrsta znanstvenog postulata za objašnjenje kretanja. Autorpripisuje Akvincu da je glede shvaæanja Boga bio bli®i platonistièkoj vizijiputovanja duše od sjetilnog ka motrenju Vjeènog. Mislim da je autor pre-naglasio razliku izmeðu Platonova i Aristotelova shvaæanja onog vjeènog inepromjenjivog, osjetilima nezamjetljivog. U ovom poglavlju æe se još do-taknuti dijalektièkog mišljenja, panteizma i panenteizam kao i filozofije pro-cesa, povijesti i svrhovitosti kozmosa. I na kraju æe autor govoriti o slomumetafizièke vizije te da se nestanak apsolutnog duha nije dogodio logièkimdokazivanjem nego su ga pokopale sile “mnogo dublje od intelektualnihnadmudrivanja”.O tom govori autor u šestom poglavlju ‘Tama izmeðu zvijezda’. Tu sesusreæu vjera i skepticizam, znanstvene èinjenice i religiozna vjerovanja,smrt i metafizika u A. J. Ayera, znanstvene hipoteze i egzistencijalna pitanja,podruèje srca, volje i razuma. “Ovdje – a ne u podruèju znanstvenog opa®a-nja ili teoretiziranja – govor o Bogu ima snagu da nas dirne, bilo da se snjime strastveno sla®emo ili da ga odbacujemo” (154). Autor ne skriva niKierkegaarda i njegovu istinu kao subjektivnost, Sartreovu slobodu od re-presivnog boga, apsolutni paradoks Heideggera i Kierkegaarda, Tillichovereligiozne simbole, Wittgensteinove slike ljudskog ®ivota, religiozni jezik i®ivotne oblike, duhovnost bez vjere, nerealizam glede Boga… Iako nakonsvega što se dogodilo i što se reklo, ostaje muk, to nije “mrtvi muk u kojem136 Prolegomena 4 (1/2005)se ništa ne raða i ne umire i u kojem blijedi sjeæanje na sve što je nekad bilo.Radi se o muku poput onoga koji nastaje nakon slušanja nekog osobitodojmljivog glazbenog djela, kad je sve veæ odsvirano, i kada bi svaki dodatnizvuk, pa èak i aplauz, umanjio sveèanost trenutka” (176). Ne mo®emo seslo®iti s autorom da je veæ sve odsvirano, ali da je dovoljno odsvirano kako bise imali èemu èuditi, to je svakako istina.Autor knjige Bog: vodiè za zbunjene pokušao je putovati kroz europskumisao o Bogu i to od antièkog svijeta, punog bogova “do svijeta u kojem unama vlada mukla tišina, od sjaja platonskog sunca do tame izmeðu zvi-jezda. U odreðenom smislu ispada da smo, pošto smo doznali mnogo višenego što smo u poèetku znali, shvatili kako znamo puno manje no što smomislili da znamo” (176). Autor svakako misli da smo pratili hrvanje duša sneimenovanim bogom ili njegovom idejom, a time smo barem ponovno ilina nov naèin vidjeli nešto novo koje se ipak ne dade izreæi.Prema ovom upravo reèenom, mogli bismo pomisliti da je time knjigazavršena. Meðutim, autor nam nudi i sedmo poglavlje pod naslovom ‘Osob-ni temelj bitka’. Dakle, moguæe je misliti da je temelj bitka osobne naravi, alipri tome nikako, pozivajuæi se na Swinburnea, ne valja stvari shvaæati do-slovno nego analogno pa i onda kada se ka®e da je Bog “bestjelesna osoba”.“Bog je više kao takve osobe, nego kao nešto što nije osoba” (186). On ipakostaje u neèemu više kao tama, a u neèemu više kao osoba. Ali kad je rijeè otami, ne smijemo je poistovjetiti s tamom, koja ne bi bila ništa. Ona je, kakoreèe R. S. Thomas, “mjesto kamo odlazimo u potragu”.U zakljuèku nam autor nudi sedam naèina na koje se mo®e pomišljatiBog, a to bi bila neka intelektualna uvjerenja otvorena prema novim spozna-jama. Ti moguæi naèini su slijedeæi: sile bitka, ono koje je onkraj govora,savršeno dobro, samopostojeæi stvoritelj, samoostvarujuæi duh, krajnja do-brota bitka i, konaèno, osobni temelj bitka. Ta poimanja nam ne zatvarajuput u tajnu. Iako valja biti oprezan prema metafizici, “strastvena predanostdobroti, i dobroti bitka, povezana je s našom procjenom naravi bitka, teme-ljenom na našem osobnom iskustvu kao i na znanstvenim spoznajama”(204). Kad èovjek nasluti osobni temelj bitka, njime ostaje zauvijek opèinjente išèekuje da ga više neæe gledati kao u ogledalu i nejasno nego æemo gasusresti licem u lice.I na kraju, što s time ima filozofija? Pa ima utoliko što ona ®eli propitatisve pa i to postoji li zbilja, “koja nam se istodobno pokazuje kao tama i svjet-lost, mnoštvo i jedno, stravièna i dojmljiva, razumu shvatljiva i nedokuèiva,nepromjenljiva i beskrajno kreativna, u osobnom oblièju a opet beskonaènai neogranièena” (204).Nikola StankoviæFilozofski fakultet Dru®be IsusoveJordanovac 110, HR-10000 Zagrebsnikola@ffdi.hr137Prikazi knjiga / Book Reviews

Keith Ward, Bog: vodič za zbunjene

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia