Sam početak 2. svjetskog rata obilježavaju
veliki gubici savezničke flote. Njemačka
pomorska flota potapala je sve što
je plovilo, a što je možebitno moglo ojačati
snagu saveznika. Jedino rješenje bilo je
brzo obnoviti - izgraditi flotu, koja će biti
sposobna u ratnim uvjetima, pomorskim
putovima obaviti opskrbu i prijevoz hrane,
ljudi i opreme. Posebno je bila ugrožena
Velika Britanija, gdje je i stvorena zamisao
o izgradnji velike, vrlo pokretne, a jeftine
trgovačke flote koja će biti u stanju sigurno
prevesti robu bilo gdje na svijetu. Trebalo
je pronaći nekoga tko će voditi, organizirati
i izvesti izgradnju tako velike flote. Najbrže
su reagirali brodograditelji SAD-a, koji su
sklopili ugovore s Britancima, a rješenje
za voditelja projekta pronašli su u inženjeru
Henryju J. Kaiseru (1882. – 1967.) pod
čijim je nadzorom organizirana i izvedena
izgradnja velikog dijela Liberty brodova,
ali i drugih vojnih plovila onoga doba
