Prikaz knjige Hermes Trismegistos, Corpus hermeticum, preveo Jurica Medved, CID-nova, Zagreb 2004, 136 str

Erna Banić-Pajnić

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Štoviše, s obzirom da glavnina autorskoga dijela knjige nije na zadovo-ljavajuæoj razini, kao što smo pokazali, spomenuti postupak recenzenta-autora i nakladnika još je problematièniji jer navodi na pomisao da je biopromišljen. Na koncu, s obzirom na to da je ovdje dr®avljanin jedne zemlje usvojstvu recenzenta izravno utjecao na odluku da se novcem poreznih ob-veznika druge zemlje tiska njegov slab autorski uradak, Zoreov postupak za-slu®uje osudu. Pitamo se bi li slièan postupak hrvatskog recenzenta-autoraprošao u Sloveniji.Pavel GregoriæOdsjek za filozofijuFilozofski fakultet u ZagrebuIvana Luèiæa 3, HR-10000 Zagrebpavel_gregoric@yahoo.comHermes Trismegistos, Corpus hermeticum, preveo Jurica Medved,CID-nova, Zagreb 2004, 136 str.Corpus hermeticum zbirka je od èetrnaest odnosno osamnaest (ovisno oizdanju) filozofijsko-teologijskih traktata pripisivanih legendarnom Herme-su Trismegistu. Interes za tu zbirku traktata izvorno pisanih na grèkom rastenaroèito nakon 1945. godine i otkriæa zbirke rukopisa u Nag Hammadiju uEgiptu. Zajedno s èitavim nizom apokrifnih evanðelja naðeni su u NagHammadiju i neki od hermetièkih traktata. Kako je posljednjih desetljeæaporastao interes za gnozu i gnosticizam (napose u SAD-u; ma koliko bilo za-nimljivo istra®iti motive tog intenziviranog interesa, ovdje se u to pitanje nemo®emo upuštati), tako je rastao interes i za tu zbirku rukopisa iz koje seveæina traktata mo®e uvjetno podvesti pod to odreðenje. Premda razlièiti tu-maèi razlièito datiraju hermetièke spise, veæina se sla®e s tim da spisi nastajuu razdoblju posljednja dva stoljeæa stare i u prva tri stoljeæa nove ere. Corpushermeticum datira se najèešæe u drugo i treæe stoljeæe nove ere. Hermetièkespise, osim Corpus hermeticuma, èine još latinski tekst Asclepius (prijevod sgrèkog) te Stobejevi fragmenti odnosno njegov Anthologium. To je ujednoono što se uobièajilo nazivati “uèenim hermetizmom” (naspram skupinispisa astrologijsko-iatromatematièko-alkemijsko-magijskog znaèaja koja seoznaèava kao zbirka spisa “popularnog” hermetizma).Najznaèajnija su pitanja vezana uz tu skupinu spisa pitanje radi li se unjima o specifiènoj modifikaciji grèkog mišljenja (A. J. Festugière npr. nalazikorijene hermetièkih uèenja u Platonovim djelima) ili utjecaju istoènjaèkihkultova i misterijskih religija na grèku misao odnosno “heleniziranju uèenjaegipatskih sveæenika”, pitanje meðusobnog odnosa tih spisa sa suvremenim113Prikazi knjiga / Book Reviewskršæanskim nauèavanjem, pitanje odnosa gnoze i hermetièkih spisa spramsuvremene novoplatonièke filozofije itd.Suvremeno je istra®ivanje zbirke hermetièkih traktata, meðutim, i prijespomenutog otkriæa, tridesetih godina dvadesetog stoljeæa inicirao PaulOskar Kristeller, jedan od najznaèajnijih istra®ivaèa renesansne filozofije.Baveæi se jednim od najutjecajnijih renesansnih filozofa, Marsiliom Fici-nom, Kristeller uoèava zanimljivu èinjenicu. Od svih Ficinovih prijevoda,naime (a poznato je da je na latinski preveo èitavog Platona i djela veæinenovoplatonièkih filozofa), najizdavaniji su bili upravo hermetièki spisi, kojisu u razdoblju do sredine 17. stoljeæa do®ivjeli dvadesetak izdanja. Kris-tellera koji prvi uoèava znaèenje recepcije ovih spisa u renesansi u istra®i-vanju hermetièkih spisa slijedi nekolicina talijanskih (E. Garin, C. Vasoli, P.Zambelli npr.) te engleskih i amerièkih (F. A. Yates, W. Shumaker, D. P.Walker) povjesnièara filozofije posveæujuæi svoja djela napose recepciji tihspisa u pojedinih renesansnih filozofa.Najpoznatija izdanja hermetièkih spisa su ono Marsilia Ficina iz 1471,izdanje Turnebusa iz 1554, izdanje koje objavljuje Flussas iz 1574, izdanjeHanibala Rosselija iz 1585–1590, te Petriæevo iz 1591. Od modernih izdanjahermetièkih spisa treba napose istaknuti ono W. Scotta objavljeno 1924. Ugodinama od 1945–1954. J. A. Festugière izdaje zajedno s A. D. Nockomnajpotpunije izdanje spisa (Corpus hermeticum, Asclepius i Stobejevi frag-menti) s francuskim prijevodom i bilješkama te uvodima u pojedine traktateA. J. Festugièrea te usto èetiri knjige komentara.U nas je o tim spisima pisano malo i to uglavnom uzgredno, u teksto-vima autora koji se bave renesansnom filozofijom, a svagda u vezi s nekomdrugom temom. Koliko je autorici ovog prikaza poznato nitko osim nje nijedosad izrièito tematizirao tu temu. U knjizi Smisao i znaèenje Hermesove ob-jave: uloga elemenata hermetièke filozofije u djelima hrvatskih renesansnih filo-zofa, koju je 1989. objavio Globus iz Zagreba u suradnji s Institutom za filo-zofiju, u “Dodatku” je izlo®en kratak sadr®aj hermetièkih traktata, ali ne iprijevod tekstova. Napose s obzirom na intenziviran interes za ovu zbirkutraktata u novije vrijeme zamjetno je bilo nepostojanje prijevoda ovih teks-tova. Èini se da je taj nedostatak sada uklonjen, jer je nakladnièka kuæaCID-nova iz Zagreba 2004. izdala knjigu Hermes Trismegistos Corpus her-meticum (u biblioteci “Tragovi”). No je li nedostatak uistinu uklonjen?Ova izdavaèka kuæa specijalizirala se za izdavanje djela s aktualnom te-matikom (mitologijskom, filozofijskom, religijskom i povijesnom), no èinise, namijenjenih više široj èitalaèkoj publici, negoli uskom znanstvenomkrugu. I u ovom konkretnom projektu izdavanja hermetièkih traktata oèitoje da se ne radi o izdanju s prevelikim znanstvenim pretenzijama.Prijevod hermetièkih traktata (u ovom izdanju radi se o 17 traktata)raðen je prema engleskom prijevodu, a potpisuje ga Jurica Medved. Na®a-lost nije naznaèeno prema kojem je engleskom izdanju ovaj prijevod raðen(u impresumu stoji samo “Prema: Corpus hermeticum”). (Samo usput neka114 Prolegomena 4 (1/2005)bude spomenuto: dok u impresumu uredno stoji “Djelo se pripisivalo Her-mesu Trismegistosu; autorstvo nije utvrðeno”, na koricama Hermes Trisme-gistos figurira kao autor spisa).Uvodni tekst je nepotpisan pa nije jasno tko ga piše (je li i on dio preve-denog teksta). U tom uvodnom dijelu donijete su neke temeljne i korisne in-formacije u vezi s hermetièkim traktatima (o ponovnom otkriæu, o starostispisa, o recepciji, o atribuciji te o samom Hermesu Trismegistu). No oèito jeda je autor uvoda (ma tko to bio) orijentiran iskljuèivo na anglosaksonskaizdanja i autore na koje se referira pri iznošenju stavova o spisima (na®alostnigdje ne nalazimo potpune bibliografske podatke!). Pritom su posve zane-mareni na poèetku ovog prikaza navedeni autori koji od sredine 20. stoljeæapišu o spisima i znatno doprinose njihovoj popularnosti i istra®enosti. Takose dobiva nepotpuna i, štoviše, kriva informacija o recepciji spisa. O tome daje taj uvodni dio najvjerojatnije prijevod s engleskog izvornika govore iimena autora koja uvodnièar spominje, a koja donosi u (djelomice) engles-koj verziji (npr. Nicholas Cusanus!).Prijevod na®alost nije opremljen znanstvenim aparatom. Tako nema in-deksa, nije navedena ni primarna ni sekundarna literatura, nema komen-tara, a uz tekst se donose tek najšturije bilješke koje zapravo samo upuæujuna to kako su pojedini termini dani u izvorniku itd.O vrijednosti pak informacija što ih dobivamo u uvodnom dijelu govorii èinjenica da ondje stoji: “Crkveni oci nikada nisu osudili ova pisanja. Èaksu hermetièke knjige tiskane u Ferrari 1593. godine, a izdavaè je bio kardinalPatrizzi. On savjetuje da ovi radovi trebaju nadomjestiti Aristotela kao bazukršæanske filozofije i da se trebaju prouèavati u samostanima i na uèilištima.U jednom trenutku izgledalo je da hermetièka uèenja mogu zamijeniti aris-totelovsku teologiju Tome Akvinskog kao normativnu doktrinu katolièkecrkve” (str. 8). Ako uvod i jest dio prijevoda s engleskog, urednik je biodu®an u bilješci ispod teksta upozoriti na podatak koji navodi na potpunokrivu interpretaciju. Kako nigdje nisam naišla na podatak da bi neki kardi-nal Patrizzi izdao hermetièke spise, a poznato je, da je jedno znaèajno iz-danje hermetièkih spisa priredio Frane Petriæ (Petriš, Patritius, Patricius,Patrizzi), èini se da se ovdje ipak radi upravo o Petriæu – Patrizziju. To semo®e zakljuèiti iz drugog dijela navoda koje istièe upravo Petriæeve stavoveu vezi s hermetièkim spisima (on, naime, u posveti Nove sveopæe filozofijepapi Grguru XIV. posveæuje pet pobo®nih filozofija, a meðu njima i “egipat-sku Hermesa Trismegista”, te preporuèa papi da ove knjige u samostanskimškolama i svim gimnazijama zamijene Aristotelovu filozofiju). Petriæevo iz-danje spisa poznato je po tome što ono ispravlja neke greške Ficinovaizdanja (on, naime, ispravno samo prvi traktat Corpusa naslovljava s Poiman-dres, dok izdanja prije njega tako naslovljuju èitav Corpus). Inaèe, Petriæevaje Nova sveopæa filozofija (a u njenom Dodatku u izdanju iz 1591. / drugo jeizdanje iz 1593! / Petriæ donosi tekstove Corpusa i Asklepija te Stobejevefragmente; doduše spisi Dodatka objavljeni su onda i 1593, ali u Hamburgu115Prikazi knjiga / Book Reviewskao Magia philosophica hoc est Zoroaster et eius CCCXX Oracula Chaldaica)dospjela na indeks zabranjenih knjiga upravo zbog njegova predimenzioni-ranja znaèenja hermetièkih spisa i Hermesa Trismegista (o èemu je dosad udomaæoj periodici objavljeno nekoliko radova). No to ponovno upozoravana pojavu koja u posljednje vrijeme u nas postaje pravilo: nepoznavanjeonoga što je ranije o odreðenoj temi ili misliocu napisano na hrvatskomjeziku.O nepreciznosti i netoènosti, koja je rezultat nepoznavanja stvari o ko-jima se piše (ili koje se prevode!) od strane autora uvodnog dijela govori isljedeæi navod iz uvoda: “Prijevod Waltera Scotta iz prve polovine 20. stolje-æa iskrivljuje tekst, a znanstvenici poput Dame Frances Yatesa smatraju gabezvrijednim”. (str. 27, kurziv E. B.-P.). Radi se o poznatoj engleskoj povjes-nièarki filozofije, suradnici Warburgova instituta Frances Ameliji Yates,koja je meðu prvima upozorila na znaèenje hermetièkih spisa za renesansnufilozofijsku misao, što je pokušala oprimjeriti na analizi djela GiordanaBruna (u knjizi Giordano Bruno and the Hermetic Tradition, London 1964).U uvodnom je dijelu isto tako nedostatno pojašnjena distinkcija izmeðutermina “hermetizam” i “hermeticizam” koji se rabe kao oznaka hermetiè-kih spisa.Tek nekoliko rijeèi o samom prijevodu: Na samom poèetku Poimandrau ovom prijevodu stoji: “Jednom kada je moj um meditirao o stvarima kakvejesu…” U grèkom izvorniku stoji: ennoias moi pote genomenes peri ton onton,dakle radi se o “razmišljanju o biæima”, a to “o biæima” i kasnije u ovomprijevodu prevedeno je sa “stvari kakve jesu”. Termin gnosis npr. koji se utekstu vrlo èesto pojavljuje bez pojašnjenja prevodi se kao “znanje”.U bilješci 2 na strani 29. npr. stoji: “Um se mo®e (!) prevesti i kaoNous” itd. No opaske vezane uz prijevod zapravo sve potpadaju pod gorenaznaèenu primjedbu o predlošku s kojeg je prijevod raðen pa se na tome nebih dulje zadr®avala. Naravno, kao i uvijek kad se radi o prijevodu moglo bise nadugaèko diskutirati o pojedinim rješenjima (koliko je npr. opravdanodemiourgos Nous prevoditi s “Oblikovni Um” itd.).Napokon, i povodom ovog prijevoda umjesto zakljuèka nameæe se di-lema: je li bolje imati bilo kakav ili nikakav prijevod? Izlišno je napominjatikoliko je, kad se jedno djelo po prvi puta javlja u jednom jeziku, znaèajno dainformacija o njemu bude što potpunija i nadasve toèna. Premda je oèito daje CID-nova ušla u ovaj projekt s popularizatorskim nakanama, pitanje jekoliko ovakva izdanja doista doprinose èak i popularizaciji odreðenog tek-sta, ako je informacija koju pru®aju nepotpuna i štoviše djelomice i kriva.Erna Baniæ-PajniæInstitut za filozofijuUlica grada Vukovara 54, HR-10000 Zagreberna.bp@elpo.hr116 Prolegomena 4 (1/2005)

Hermes Trismegistos, Corpus hermeticum

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia