Dušan Dožudić

Dožudić, Dušan

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia

Snje®ana Prijiæ-Samar®ija, Društvo i spoznaja, KruZak, Zagreb, 2000,248 str.U knjizi Društvo i spoznaja Snje®anePrijiæ-Samar®ija rijeè je o socijalnoj spo-znajnoj teoriji, relativno novom aspektuizuèavanja odnosa društva i pojedinca,te pokušaju opravdanja jedne takvekoncepcije.1 Iako je autorica knjigu oka-rakterizirala kao »uvod u socijalnu spo-znajnu teoriju«, ona ne treba biti shva-æena kao uvod u ud®benièkom smislu, tj.kao pregled razraðenih podruèja ili pos-tojeæih teorija, veæ primarno, kako i sa-ma autorica ka®e, kao uvoðenje u jednonovo podruèje. Knjiga predstavlja inte-grirani dio tradicionalne (individualne)spoznajne teorije. U njoj je u više na-vrata naglašeno da joj nije cilj potisnutiili zamijeniti tradicionalnu teoriju, nitiizgraditi nešto novo na njezinim »ruše-vinama«; ona nije neka vrsta »pomoæ-nog dodatka«. Socijalna spoznajna teo-rija je pokušaj da se unutar veæ posto-jeæe spoznajne teorije naðe mjesto zadruštvo: ona se mo®e legitimirati iopravdati samo kao sastavni dio tradi-cionalne spoznajne teorije. Naime, soci-jalna spoznajna teorija u potpunostipreuzima dostignuæa i metode tradicio-nalne spoznajne teorije, eliminirajuæipritom iz njih one aspekte koji na bilokoji naèin negiraju ili zanemaruju ulogui va®nost društva. Ona istièe potrebu zajednom »socijalnom perspektivom« usklopu tradicionalne teorije u kojoj sepojedinca više ne bi promatralo kao izo-lirani entitet èiji se epistemološki pro-cesi odvijaju nezavisno od društvenihzbivanja. Socijalna spoznajna teorija iz-lazi izvan »glave« individualnog spozna-vatelja i ukljuèuje socijalne faktore.Socijalna spoznajna teorija društvo pro-matra kao skup individua, èime se za-dr®ala usmjerenost na pojedinca. Uz to,ona pojedince prihvaæa kao intencion-alna biæa, tj. uva®ava se stajalište da so-cijalni entiteti mogu biti objašnjeni natemelju intencionalnih stanja i izborapojedinca. S jedne strane, dakle, postojipojedinac kao sastavni dio društva ko-jemu time nije narušena autonomnost,2a s druge strane postoji društvo u ko-jemu taj pojedinac obitava. Jasno je dani na koji naèin nije moguæe izbjeæi ilizanemariti njihov meðuodnos (što upra-vo èini tradicionalna spoznajna teorija).Društvo je, dakle, za pojedinca kogni-tivna okolina sastavljena od drugih ljudii prirode. S tim u vezi bitno je naglasitida socijalna spoznajna teorija preuzimaosnovnu tezu evolucijske epistemologijeda je razvitak spoznajnih sposobnostiodgovor na biološko prilagoðavanje oko-lini.Autorica se u knjizi bavi dvama kljuè-nim problemima. Prvi dio knjige posve-æen je problemu opravdavalaèke strate-gije, odnosno problemu ustanovljavanja851 Istra®ivanje odnosa, tj. utjecaja društva navjerovanja, stavove, spoznaju i znanje, odvijase u više disciplina, od kojih je, uz socijalnuspoznajnu teoriju, va®no spomenuti kognitiv-nu psihologiju i sociologiju spoznaje. Ele-menti tih dviju disciplina relativno su etabli-rani veæ du®e vrijeme, dok je socijalna spo-znajna teorija s druge strane novijeg datuma,i za razliku od kognitivne psihologije i soci-ologije spoznaje, svoje postojanje tek trebaopravdati i èvrsto utemeljiti. Veæ na prvimstranicama knjige naglašeno je da socijalnaspoznajna teorija nema nikakve veze (baremne izravne ili bitne) s drugim pristupima kojidijele slièan predmet istra®ivanja (primjerice,s pristupom »strogog programa« Edinburškeškole, društvenog konstruktivizma, i sl.). Onošto ti pristupi dijele sa socijalnom spoznaj-nom teorijom samo je èinjenica da društvoigra bitnu ulogu u spoznajnim procesima lju-di; da postoji neporeciva relacija izmeðudruštva i pojedinca.2 Pretpostavka je, naime, da pojedinca nijemoguæe izolirati iz društva, a da ga se pritomu bitnome ne izmijeni.Prikazi knjiga / Book Reviewskriterija prosudbe socijalno opravdanihvjerovanja. Postavlja se pitanje što nekovjerovanje èini društveno opravdanim,tj. koja je optimalna opravdavalaèka stra-tegija socijalne spoznajne teorije; koji jeoptimalni kriterij odabira socijalnoopravdanih vjerovanja. U tu svrhu go-vori se o èetiri opravdavalaèke strate-gije: konsenzualizmu, veritizmu, eksper-tizmu i relativizmu. Prema konsenzual-izmu, kao kriterij socijalne opravdanostimoguæe je postulirati usuglašenost s po-stojeæim konsenzusom te poveæanje togkonsenzusa. Veritizam je stajalište kojeautorica zastupa kao optimalnu oprav-davalaèku strategiju (rijeè je konkretnoo veritizmu s elementima konsenzual-izma i ekspertizma), a ova strategija kaokriterij prosudbe socijalne opravdanostivjerovanja zahtijeva nastojanje na istini.Ekspertizam je stav prema kojemu sekao kriterij socijalne opravdanosti pos-tulira prihvaæanje i promocija vjerovanjai stavova struènjaka. Èetvrta moguænost,relativizam, negira postojanje univerzal-nih i kontekstualno nezavisnih kriterijaprosuðivanja, i kao takav stoji nasuprotostalih triju stajališta. U knjizi se opæe-nito napušta moguænost relativizma(premda je jasno kako ga je teško u pot-punosti iskljuèiti), jer on u pitanje do-vodi normativnost koja je pretpostavlje-na kao kljuèno obilje®je opravdavalaè-kih strategija. Zanimljivo je to što sekonsenzualizam, ekspertizam i veriti-zam, kao opravdavalaèke strategije soci-jalne spoznajne teorije, dovode u vezu strima teorijama individualistièke spo-znajne teorije. Pritom se misli na kohe-rentizam (stav da je vjerovanje opravda-no ako je koherentno s veæ postojeæomgrupom vjerovanja pojedinca), funda-cionalizam (stav da je znanje konstruk-cija kojoj u osnovi le®e perceptivna vje-rovanja kao temeljna vjerovanja na ko-jima poèiva sve ostalo znanje) i relijabili-zam (stav da je neko vjerovanje oprav-dano samo onda ako se do njega došloopæenito pouzdanim spoznajnim proce-som). Pokazano je da kriteriji opravda-nja u socijalnoj spoznajnoj teoriji uve-like odgovaraju kriterijima opravdanostiindividualne spoznajne teorije. Na krajupoglavlja razmotren je epistemièki pater-nalizam ili praksa kontrole podataka. Utom se kontekstu postavlja pitanje: Smi-je li struènjacima biti dopušteno cenzu-rirati, tj. kontrolirati distribuiranje poda-taka koje bi za cilj trebalo imati br®e iefikasnije formiranje istinitih vjerova-nja? Autorica na to pitanje, sa stajalištasocijalnog veritizma, daje negativni od-govor pru®ajuæi prednost slobodnom pro-toku informacija (tj. slobodnom tr®ištupodataka).Drugi dio knjige bavi se problemom pre-nošenja obavijesti ili svjedoèanstava,problemom opravdanosti prihvaæanja is-kaza drugih ljudi te uopæe spoznajnogstatusa svjedoèanstava. Ovdje autoricazastupa stav da je prenošenje obavijestiili svjedoèanstava takav izvor podatakakoji je po va®nosti ravnopravan s indi-vidualnim spoznajnim sposobnostima,npr. percepcijom, zakljuèivanjem i me-morijom. Naravno, ta ravnopravnost, iuopæe pridavanje va®nosti svjedoèan-stvu, èini se opravdanim samo onda akopriznamo va®nost socijalnih faktora, bu-duæi da kod svjedoèanstava kljuènu ulo-gu imaju drugi ljudi koji èine spoznajnuzajednicu. Ideja jest ta da socijalna spo-znajna teorija unutar tradicionalne spo-znajne teorije èini adekvatan u®i okviristra®ivanja svjedoèanstava.Stav o va®nosti svjedoèanstava zastupalisu i tradicionalni, a mahom ga zastupajui suvremeni autori. U raspravi o njegovuepistemièkom statusu javljaju se dvakljuèna stajališta: redukcionizam i anti-redukcionizam. U tradicionalnoj filozo-fiji, zastupnik redukcionizma bio je Da-vid Hume. Njegova je glavna postavkada naše epistemièko pravo da vjerujemou ono što nam drugi ka®u mora biti ute-meljeno na nekim drugim fundamental-nijim izvorima i principima (primjerice,na opa®anju). S druge strane, prema an-tiredukcionizmu, èijim se utemeljiteljemsmatra Thomas Reid, svjedoèanstvo,kao i individualne spoznajne sposobno-86 Prolegomena 1 (1/2002)sti, jest fundamentalni izvor znanja, azasniva se na dva principa, istinitosti ipovjerenju. Izmeðu te dvije suprotstav-ljene pozicije autorica pokušava branitijedno kompromisno rješenje. Ona, re-vidiranjem i redukcionizma i antireduk-cionizma, nastoji pomiriti stav o nemo-guænosti opravdanja neposrednog pri-hvaæanja svjedoèanstava sa stavom dasvjedoèanstvo ima istovjetan epistemiè-ki status kao i individualne spoznajnesposobnosti. To je uèinjeno u posljednjadva poglavlja knjige, gdje je, uz prikazsuvremenih rasprava, kritici podvrgnutantiredukcionizam. Potom je, kao jednokompromisno rješenje, ponuðen koher-entistièki redukcionizam prema kojemse provjera obavlja na temelju pozadin-skog znanja ili veæ usvojenog skupa vje-rovanja o svijetu. Svojevrsni zakljuèakdrugog dijela knjige bio bi da svjedoèan-stvo jest jedan od fundamentalnih izvorainformacija.U knjizi su jasno izlo®ene karakteristikesocijalne spoznajne teorije te je opisanauloga koju bi ona trebala imati u veæpostojeæoj spoznajnoj teoriji. S jednestrane ponuðen je pregled osnovnih ide-ja i problema s kojima se ova teorijadanas susreæe. S druge strane autoricanastoji ponuditi svoje vlastito shvaæanjei neka potencijalna rješenja. Mislim danema razloga zašto se socijalnu spoznaj-nu teoriju ne bi prihvatilo kao vrijedan iobeæavajuæi pristup u suvremenim epis-temološkim raspravama. Naime, druš-tvo bi trebalo dobiti zaslu®eno mjesto ipriznatu vrijednost u razmatranju spo-znajnih procesa. Ova knjiga, mo®e se re-æi, predstavlja izvrstan poèetak jednogtakvog plana i poticaj za njegovu pro-vedbu.Dušan Do®udiæHrvatski studiji Sveuèilišta u ZagrebuUlica grada Vukovara 68,HR-10000 Zagrebmetaducho@yahoo.comFrans B. M. de Waal, Prirodno dobri. Podrijetlo ispravnog i pogrešnogkod ljudi i drugih ®ivotinja, prevela Ljerka Pustišek, Naklada Jesenskii Turk, Zagreb, 2001, 367 str.Knjiga Prirodno dobri u originalu je ob-javljena 1996. godine u nakladi HarvardUniversity Pressa. Sudeæi prema recen-zijama i kritikama koje su uslijedile, èinise da je autor Frans de Waal, meðu-narodno poznati zoolog i etolog, polu-èio znatan interes èitatelja i šire znan-stvene zajednice. Naime, njegovo je dje-lo, podjednako u znanstvenom, struè-nom i literarnom aspektu, ocjenjivanokao lucidno, originalno i provokativno.Slagali se ili ne s de Waalovim tezama,on, u svakom sluèaju, uspijeva potak-nuti na ponovno razmatranje odreðenihstavova o našoj evolucijskoj povezanostis drugim ®ivotinjama. Èini se da to do-sljedno nastavlja i u knjigama te zborni-cima jednako zanimljivih naslova kaošto su: Bonobo: The Forgotten Ape (1997),Natural Conflict Resolution (2000), TheApe and The Sushi Master: Cultural Re-flection by a Primatologist (2001), Tree ofOrigin: What Primate Behaviour Can TellUs About Human Social Evolution (2001)i Infant Chimpanzee and Human Child(2002). Danas su takoðer još uvijek ak-tualne i de Waalove knjige iz 1982. i1989. godine, Chimpanzee Politics: Powerand Sex Among Primates i Peacemakingamong Primates.Glavno podruèje autorova interesa obu-hvaæa istra®ivanje sliènosti izmeðu po-87Prikazi knjiga / Book Reviews

Snježana Prijić-Samaržija: Društvo i spoznaja

Abstract

Similar works

Full text

Available Versions

Hrčak - Portal of scientific journals of Croatia