Bjelovar University of Applied Sciences. Department of Nursing.
Abstract
Usprkos napretku perinatalne medicine u opstretriciji, oštećenja novorođenčeta u porođaju su neželjenji događaji koji se u pojedinim kliničkim slučajevima ne mogu izbjeći, također su nezaobilazna tema svih onih koji se bave porođajima i zbrinjavanju djeteta nakon toga. Oštećenje novorođenčeta u porođaju služi kao kriterij za ocjenu perinatalne skrbi pojedine ustanove. Imajući na umu sve navedeno, postoji jasno koliko je bitno za sve sudionike kojima je u cilju da porođaj rezultira često njihovim neprijavljivanjem, u strahu od pravnih posljedica što nije dobra praksa jer nam uskraćuje mogućnost detaljne analize i poboljšanja perinatalne skrbi. Spomenuti rizični faktori za pojedine novorođenčke traume, a koje se u velikoj mjeri poklapaju, treba imati na umu i raditi na njihovoj prevenciji, iako se ozbiljna proporcija opstetričkih ozljeda novorođenčadi događa u nisko rizičnim trudnoćama i porođajima, adekvatno prepoznavanje komplicirane opsteričke situacije u kojoj bi se moglo dogoditi oštećenje novorođenčeta, pravilan izbor različitih postupaka, te njihovo izvođenja na visokom stručnom nivou predstavlja mjere sekundarne prevencije. Dobro educirani i uvježbani opstetrički tim preduvjet su takvim mjerama, a od izrazite je važnosti dobra suradnja različitih članova pojedinog tima, a naročito između opsteričkog, neonatološkog i medicinskih sestara, uvježbani tim je preduvjet za kvalitetan ishod
