Istraživanje za izradu ovog rada provedeno je u udruzi „Pegaz“ u Rijeci s ciljem promoviranja provođenja terapijskog jahanja i prikaza utjecaja terapije i konja na osobe s posebnim potrebama. Spomenute metode terapija u ovom radu i slična istraživanja mogu doprinijeti poboljšanju terapija i boljem napretku korisnika, boljem dresiranju konja te komercijalizaciji proizvodnje specifične opreme za terapijsko jahanje. Terapijsko jahanje predstavlja već dugi niz godina dokazanu metodu pomaganja (rehabilitacije) osobama s posebnim potrebama, fizičkim ili mentalnim poteškoćama u razvijanju i poboljšavanju njihovih vještina te općeg fizičkog i mentalnog zdravlja. Najbolje ga je definirati kao rehabilitacija pomoću konja i aktivnosti koje uključuju rad s konjima. Ovim tipom rehabilitacije postiže se širok spektar bihevioralnih, društvenih, emocionalnih, fizičkih, kognitivnih, mentalnih te obrazovnih napredaka u liječenju hendikepiranih osoba, posebno djece. Osobe korisnici razvijaju jedinstvenu povezanost sa životinjom, što uvelike pomaže razvitku samopouzdanja, povjerenja, koncentracije i strpljenja. U radu su istraženi i navedeni svi čimbenici koji utječu na provođenje terapije i na korisnike terapijskog jahanja te efekti raznih terapija. Istražene su vrste terapijskog jahanja i način njihova provođenja. Osim vrste terapije bitni su uvjeti provođenja iste (timski rad voditelja i volontera, prostor u kojem su konji smješteni, jahalište, rampa za uzjahivanje, njega konja, i dr.) te sam konj (temperament, konstitucija, kretanje konja, starost, spol, zdravlje i dr.)
