Cilj: Istraživali smo učestalost sudjelovanja u fizičkim obračunima i vršnjačkom nasilju
kod ranih adolescenata i njihovu povezanost s razvojem depresivnih simptoma. Tragali smo i za
specifičnim spolnim razlikama.
Metode: Presječna epidemiološka studija provedena je na 800 djece u dobi od 11 do 14
godina na području gradova Splita, Solina i Kaštela. Fizički obračuni te sudjelovanje u
vršnjačkom zlostavljanju je procjenjivano korištenjem pitanja iz upitnika SZO Zdravstveno
ponašanje u djece školske dobi (WHO-HBSC). Depresivnost je mjerena pomoću Inventara dječje
depresivnosti (CDI).
Rezultati: Pronađeno je 24,2% adolescenata koji često sudjeluju u fizičkim obračunima te
5,5% koji često sudjeluju u vršnjačkom nasilju. Hi-kvadrat test pokazuje da dječaci češće
sudjeluju u fizičkim obračunima i vršnjačkom nasilju od djevojčica. Adolescenti koji često
sudjeluju u fizičkim obračunima i vršnjačkom nasilju, pokazuju višu razinu depresivnih
simptoma od adolescenata koji nikad nisu sudjelovali u fizičkim obračunima i vršnjačkom
nasilju.
Zaključak: Nasilje među djecom česta je pojava i u mnogim slučajevima traje godinama.
Sada prepoznajemo da djeca koja često sudjeluju u fizičkim obračunima i vršnjačkom nasilju pod
rizikom su razvoja depresivnih poremećaja. Nalazi ovog istraživanja mogu imati potencijalno
važne kliničke i preventivne implikacije.Objective: The current study examined prevalence of physical fighting and involvement
in bullying behaviour among early adolescents and its association with depression. We were
looking for possible gender differences as well.
Methods: A cross-sectional, questionnaire study was performed on 800 adolescents
between ages 11 and 14 in the area of Split, Solin and Kaštela. Physical fighting and involvement
in bullying behaviour were assessed using questions from thr World Health Organization survey
Health Behaviour in School-aged Children. Depression was measured using Children Depression
Inventory.
Results: Twenty four point two percent adolescent reported involvement in physical
fighting and five point five percent reports involvement in bullyinh behaviour. Chi-square test
indicates more male than female physical fighting and involvement in bullying behaviour.
Adolescents who are frequently involved in physical fighting and bullying behaviour manifest
higher levels of depressive simptoms than students who were never involved in physical fighting
and bullying behaviour.
Conclusion: Bullying is common among children, and in many cases lasts for years. We
now recognized that physical fighting and involvement in bullying behaviour are at risk of
developing depressive disorders. These findings may have potentially important clinical and
preventive implications
