Rad se bavi antagoniziranjem aktera i publike oko uloge i rada riječkog HNK „Ivan pl.Zajc“ u razdoblju od 2014.-2016., kada nova uprava započinje s politikom kazališta koja ima sva obilježja političkog i postdramskog kazališta. Antagoniziranje se odvijalo na tri razine koje se u radu istražuju: političkoj, estetskoj i religijskoj, dovodeći do različitih društvenih implikacija na lokalnoj i nacionalnoj razini. Kako bi se došlo do određivanja razina sukoba i razumijevanja razloga zbog kojih je sukob bio simptomatičan za pojave u širem društvenom kontekstu, u istraživanju se koristi abduktivna istraživačka strategija. Obavljeno je devet polustrukturiranih intervjua s akterima kazališta, odnosno kazalištarcima koji na različite načine sudjeluju u proizvodnji i izvedbi predstava te s ljudima koji su javno izražavali svoj stav o radu kazališta. Također su održane dvije fokus grupe s građanima koji su gledali i koji nisu gledali predstave. Nalazi pokazuju da se riječko kazalište kritički pozicioniralo prema široj društvenoj stvarnosti i nije se bavilo isključivo kritikom etablirane politike pri čemu je koristilo različite strategije postdramskog kazališta (npr. provokacija) te izazivalo sukobe među akterima i publikom kazališta, ali isto tako i među građanima. Sukob oko korištenja vjerskih simbola u predstavi korespondirao je s nekim nalazima socioloških istraživanja kako je sekularizacija u Hrvatskoj na najnižoj razini. Što se posjećenosti predstava tiče, ona je bila selektivna, a najposjećenije su bile predstave koje su na scenu postavljale aktualne političke teme.This paper deals with the conflict of meaning attached to the work and activity of the Theatre in Rijeka between the years 2014. and 2016. Abductive research strategy was used throughout this research to determine the level of conflict and symptomaticity for phenomena in a broader social context. The research includes nine semi-structured interviews conducted with the Theatre personnel, i.e. people involved in the production of meaning, or people who publicly expressed their opinion on the issue of theatre activity. Included in the research as well are two focus groups – one comprising citizens who watched the plays, and the other including citizens who didn't watch the plays. Those who didn't watch the plays varied in age. After the interviews were analyzed, three key levels of antagonism could be distinguished: political, artistic and religious level. Political level critically positions the Theatre towards broader social reality and doesn't deal exclusively with criticism of established politics. Even though the Theatre's work has adapted well to the political matrix in Rijeka as far as the established politics go, it hasn't adapted to the national political matrix. As far as the Theatre audience goes, attendance to the plays was selective, and most visited were original plays with current popular political topics. Conflicts over using religious symbols in plays were in correspondence with a research whose results has shown that secularization in Croatia is at its lowest level
